Vrijeme od života

 

Sreća li je, moje suze rijetke?

Znak si oproštaja neka.

Tuga li je, ludo trepere mi klijetke?

Ne znaš, meni nema lijeka.

Nema ona tko ne ćuti,

mnogo ih je okrutnošću nakićenih;

misle duša ta da šuti,

i da nema trena potištenih

i da Duha ne poznaje.

Previše se zrakom sudaraju

anomalije, i rad' njih se kaje.

Neprekidno dušu udaraju.

Nisam pekmez, kočnice su moje

dobro prekaljene,

kao riječi tvoje,

malo udaljene.

Poznavati Krista,

to je sreća.

A takva je ista,

još i veća,

kada takvu ljubav nosi

koja daje vrijeme od života.

Životvorče moj, ti ne kosi

livadu mi svih divota.

11.06.2024. 22:08

Dobrodošlica

 

Biblija, naše Sveto pismo riječ je Onoga koji dolazi, ona je čitava samo poruka i najava silaska Boga među ljude u Paruziji. Zar nije to pravilo lijepa ponašanja, najaviti se i reći ljudima da dolazite, gdje – među ljude, na zemlju i kada – uskoro. Nije li na nama da Mu zaželimo dobrodošlicu, da Mu odgovorimo na poruku? Da ga objeručke dočekamo? Da ga s nestrpljenjem očekujemo? Da Mu sve pripremimo, doček za silazak?

Kad nam je prvi puta dolazio, također se najavio, po Mojsiju koji nije bio spretan u govoru, ali je poruka bila kristalno jasna. Mojsije je dobio zadatak da, kao prvo, izvede svoj Izabrani narod iz egipatskog ropstva kako bi susret Boga i naroda bio uspješan, kako bi narod mogao primiti Boga svog objeručke, kako bi Ga prepoznao.

Tako Gospodin pripravlja i nas danas da izađemo iz ropstva grijeha kako bismo Mu bili sposobni prirediti najljepši mogući doček.

Puti nas prema pustinji, u molitve i postove, hrani nas svojom Krvlju i svojim Tijelom, krijepi nas Duhom Svetim.

Uči nas da se ne prepiremo oko sitnica, da Mu ustrajno vjerujemo jer nam je ostavio i lijek za sve rane, svoj Križ kojime nam je uništio najvećeg i jedinog neprijatelja. Tko prima križ, taj spremno dočekuje Boga, tome bolesti ne mogu nauditi, taj može savladati svoje vlastite konflikte i može sve svoje dvojbe uspješno rješiti kako bi bio sposoban za osluškivanje Paruzije. Kad se tako pripravi, vjernik već poznaje Boga koji dolazi, čuje Mu korak, srce mu treperi na znakove koji upućuju da je Isus već blizu. Jer u početku već bijaše Riječ koja je bila kod Boga i koja nam se objavila kao naš Bog, Sin Boga živoga. Zakon smo već dobili po Mojsiju, a milost i istinu po Kristu. Nije preostalo više ništa što bismo morali saznati i doživjeti, Sveto pismo se nastavilo u Crkvi Kristovoj. Ne postoji nikakav drugi nastavak Biblije. Ne postoji više nikakva druga religija s kojom bismo morali kompilirati kršćanstvo.

Kako nas i Biblija, i Crkva uče, Paruzija će se ipak dogoditi iznenada.

Jer mi, ljudi ne možemo objektivno prosuđivati kakvi preduvjeti moraju biti na svijetu za Paruziju. Ali dobro znamo da među nama ima i žita i kukolja. I da će Gospodin uzeti izabrano i probrano klasje za svoje kraljevstvo. A kockarnice će nam razrušiti, stolove isprevrtati pa će mnogi vjerojatno u tome čišćenju vjerskoga života i nastradati. Zato nam se pomučiti oko upoznavanja Boga kako bismo Mu bili po volji kada dođe. Boriti nam se da prođemo kroz uska vrata u kraljevstvo nebesko. 11.06.2024. 11:37

Evo Ga, stoji na vratima i kuca. (Otk 3,20)

gordanatomljanovic: Sada živim

gordanatomljanovic: Sada živim: Sunce ispija me svojom snagom, moždane se tope od vrućine dok me Majka rukom blagom vodi u hladovite visine. Tebe ljubim, Bo...

gordanatomljanovic: Bože moj, zašto?!

gordanatomljanovic: Bože moj, zašto?!:   Besmislenost patnje može polako ubiti čovjeka. Ali ljudske patnje nisu besmislene. Netko je krivac pa zato ispašta, ali i utječe ...

Idi Kaži Cijelom Svijetu

Divlja rijeka moje mladosti

 

Divlja rijeka sad u meni,

bujica mi nosi sve

kao da mi viče: „Opet kreni!

Ne ostavljaj tragove.”

Da mi sad je zaroniti

da me nosi kao majka

koja bi me zakloniti

kad naiđe ona hajka.

Znam te, Kriste, nećeš dati

da mi stanu peripetije.

Odabrao ti si ove lati

poput stalne asimetrije,

još s tim srcem u mom grlu

i s tim plućima sve zatisnutim,

da me vide tvoje oči protrnulu,

da osluškuješ me kako šutim.

Strašnim zamahom ćeš zagrabiti

medna saća, samo radi sve te igre,

i pčele ćeš malo zabaviti

da nadlijeću me sad kao igle.

Da se dobro zabavimo

tu, na tvojim pašnjacima

i da dramu zaglavimo

kao svetu bitku svim prvacima.

Čuvaj lovore mi one,

jer ćeš naći se pod ugarcima

kada zvona mi zazvone,

zasićenoj udarcima.

10.06.2025. 08:18

Lijena djeca

 

Zapanjujuće je koliko je ljudima lako zažmiriti, trepnuti, odmahnuti na Radosnu vijest. Paaa, ja ne vjerujem. Zašto, važeš da li ti se to isplati, vjerovati da ćeš uskrsnuti. Meni se isplati živjeti u tom uvjerenju i u nadi uskrsnuća.

Pa joj, toliki ratovi, ljudi umiru, nedužna djeca.

A što si ti mislio? Sitna dušo!

Ti ćeš sutra umrijeti. Obrati se. Vjeruj i znaj da je Bog tvoj neopisivo, neopisivo strpljiv i s najvećim budalama. Mnogi će poslije smrti željeti ući u kraljevstvo nebesko, ali neće moći. Potrebno je povjerovati dok si na zemlji. Samo to: povjerovati i umrijeti, a ako misliš da imaš vremena, tada vjeruj i uđi tako blizu kraljevstva nebeskoga da više neće postojati ta vjerojatnost da nećeš dostići ući. Uđi u Isusa. Odmah. To ti je prioritet. A ako ne uskrsneš, barem si plodno živio. Tja.

Osim toga, odgovor na ta jako teška pitanja (mo'š mislit) zna samo naš Otac nebeski.

Isus je znao sve to, ali nije mogao točno reći kada dolazi njegov čas.

U kojem trenutku života je pravi čas da umukneš? Sada. Da umreš. Sada. Da uskrsneš? E, to je nagradno pitanje. Ako si ušao u Isusa pun vjere i povjerenja, tada ti ne moram govoriti ništa. A ako si lijen kao i većina duhovno lijenih ljudi koji lažu o svojoj vjeri (budala misli da se to dvostruko isplati), pitaj se o tome kako je u Čistilištu i slavi Boga što će te provesti kroz žrvanj kad uskrsneš. Da te pouči poučljivosti i rasturi tu tvoju glupost kako bi postao DOSTOJAN kraljevstva. Inače ti ne bi tamo bilo odgovarajuće dobro, tako lijenome.

Koliko puta si se izlagao u životu? I nalagao? Kako možeš razlikovati istinu od laži ako samo lažeš. Dovoljno je da ti uglavnom vjeruješ i imaš povjerenja. Ako te drugi zaribaju, to je njihov problem. Nisu te zaribali, samo jednom su iznevjerili tvoje povjerenje. Tako ćeš znati razlikovati, vjerovanjem i povjerenjem. Vjera se mora trenirati dvadeset i četiri sata dnevno. A ti se zezaš. Brojiš mrtve, poginule, one koje nisi poznavao, koji nisu iz tvoje obitelji, nisu iz tvoje domovine. Zar ti vidiš samo smrt?

Zar na svijetu ne postoji još nešto osim smrti? Nemoj se sada izvlačiti na roditelje. Dovoljno si zreo kad već razgovaraš o patnjama i nevjeri.

Idi, čitaj Sveto pismo. Srčano i s vjerom. Niti jedan zarez nije bez veze. Pitaj se i filozofiraj do mile volje.

Kad je jabuka zrela, pada. Kad nema energije, to znači da je energija potencijalna, a kad je energija kinetička, tada izbjegavaj oštre predmete i prepirke. I zatvaraj prozore.Toliko znaju i vrapci o tvom tajnom božanstvu kojemu se diviš. Probudi se, sam se probudi. Pospremi krevet ako te mama nije uspjela naučiti. Nauči SAM, da, sam. Sam si bio kad si se rodio, sam si se derao, sam planiraš otići u kvar i u isto vrijeme kombiniraš mjesta i vremena za taj čas sastanka s nekim, sam trošiš svoj novac, za sebe živiš, sam samo za sebe i sam ćeš umrijeti.

Plakat ćeš vječno i škrgutati zubima. Imat ćeš pakleno društvo ljenjivaca . Morat ćeš se pokrenuti. I učiti.i shvatit ćeš kako je to super, ništa lakše. Samo nemoj kriviti mene za svoju nekadašnju lijenost. Sve ćeš saznati na vrijeme. 10.06.2024. 04:47 povodom jedne dosadne vjerske serije