Progon

 

Progonjena duša,

zemlja napuštena,

tmina, tma i tmuša,

i večera ostavljena.

Zavjese se njišu,

otvorena vrata,

i svi još uvijek dišu,

zagonetka nepoznata.

Mutno stanje uma,

ali svijest najveća

i duboka graba druma

kao loša sreća.

Bijaše nekada

i bit će za vijeka

jer cvate nada.

Pregažena rijeka.

Preplivana po struji,

suprotno od smjera,

i vrijeme prohuji,

a nastade vjera.

Čvrsta k'o munja,

kao grom odozgora;

sve gušća, sve punja.

Pohiti, u žurbi je hora,

gazi i trči, i ne staje

jer dana je malo;

za trag ne haje,

nije joj stalo.

Sramote i bruke,

kazne rigorozne,

malaksale ruke,

a noći pozne.

Drvlje i kamenje,

i razlog se krije,

to je znamenje.

Jadat se ne smije.

Pokloni se Bogu

podno vedra neba,

Kristu do nogu

gdje zmija vreba.

15.02.2024. 05:41

Život u meni

Dotičem te, Kriste, Živote moj,

gdje poslužujem se životom svojim,

gdje sastavljam udaha mi zbroj,

gdje se gubim u promatranjima mojim.

Kad se budim, daješ mi u srce svijest,

kad počivam, ti si moja stalna tema;

kada odem, kad se vraćam sebe srest,

tada ti si dah moj sve dok mene nema.

I gdje uzimam svoj kruh i hranu,

i kad blagujem na miru i u radu,

nalazim te u tvom nebeskome stanu,

susrećem te u tvom nebeskome gradu.

Kad sam nesvjesna da živim, tada tebe znam,

tada život ima mene, osobnost moju i moj dah.

Kada slavim, kada radosti sa pticama dijelim,

ti me činiš sretnom, mada ja sam samo prah.

Kada dotičem i gledam velike daljine,

kad sam svjesna sebe i svoje slaboće,

tada znam da dotakla sam tvoje haljine,

da u meni život tebe ljubit hoće.

15.02.2024. 04:15

 

Psalam 48 - Zahvala za spas naroda

Velik je Gospodin, hvale predostojan *
    u gradu Boga našega.
† Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, *
    radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
    grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim *
    jakom se pokaza utvrdom.

Jer gle, složiše se kraljevi, *
    navališe zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se, *
    i zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze *
    kao muka porodilje,
kao kad vjetar istočni *
    razbija brodove taršiške.

Što smo čuli, sada vidimo: *
    grad Gospodina nad Vojskama,
grad Boga našega - *
    Bog ga utvrdi dovijeka.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *
    usred Hrama tvojega.
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
    do nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja; *
    nek se raduje brdo Sionsko!
Neka kliču gradovi Judini *
    zbog tvojih sudova!

Obiđite Sion i prođite njime, *
    prebrojite kule njegove!
Pogledajte dobro bedeme njegove, *
    promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu: *
    »Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka! *
    On neka vas vodi!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Vapaj grijeha

 

Ne živi čovjek samo o kruhu,

ne živi samo o slatku piću.

Od Božje riječi se rađa u Duhu

koji se sveti u čitavom biću.

Ne živim zbog sebe već za te, Kriste,

zbog tvoje vječne Radosne vijesti.

Ti si mi izvor pameti i ljubavi čiste,

s tobom se čeznem u sjedinjenju sresti.

Ti moja si želja i moja si snaga

od prva časa pa sve do svršetka.

Ti si uzor mi kao duša blaga

života što počinje ispočetka.

U grijehu se rasipam kao prah,

znam da ne valjam i da sam zlo

sve dok mi ne uliješ božanski dah

u moju dušu i tijelo mi svo.

Ti si mi život i uskrsnuće

kad ti zavapim svojom slaboćom;

tada se pokažeš na srce mi umiruće

i podižeš k sebi me svojom lakoćom.

14.02.2024. 20:03

Znak vječne ljubavi

 

Pepeo na mojoj kosi

okreće sve vjetrove u nizu

od kojih me svaki k sebi nosi

da ne vidim da je Bog mi blizu.

Pepeo na mome čelu

doziva u moja sjećanja

Božji strah na djelu,

al' i Božja obećanja.

I da dan je ljubavi, svi kažu,

Valentinovo i sreća.

Čitav život nosim ljubav dragu,

cijela godina je Isusa najveća.

Tako danas u tom pepeljenju

pojavi se opet, sav u bijelom.

Povede me k preseljenju

prema vječnom Danu cijelom

gdje ja nisam više samo prah,

gdje je Isus moje svjetlo

koje spašava sav narod plah,

koji ravna prirodom i vjetrom.

Ovaj dan će minuti zauvijek,

sreća neka proći će u trenu.

Ali pečat nosim cijeli vijek,

sve dok grijesi ne uvenu.

Tada bit ću ljubavi ja stan

usred Srca Isusova, srca moga.

Obasjavat će nas Isus kao vječni Dan,

slavit ćemo ljubav našega Boga.

14.02.2024. 11:05

Svjetionik

 

Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.

Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna

svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade

da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,

nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,

to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?

I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave

nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15

Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim
jer to mojoj grešnosti i priliči
da se kakvu grijehu nikad ne dam,
da od Tvog pogleda ne obnevidim
već da pokajem se kako doliči,
da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem
i da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da se sama sa sobom ja dogovorim
kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,
kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća o Tvom skrletnome skutu,
a toliko često puta izljubljena
kao zemlja crna, kao kamen grubi
što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,
s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što je načiniše ruke ova svijeta
i dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru sviju stvorova što ječe,
milosrdna vlast nad svima nama,
drven štap što dijeli pokoru il' čast,
a u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako sam davno započela s pokorama.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 17:38:26