gordanatomljanovic: Rađanje vjere

gordanatomljanovic: Rađanje vjere:   »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” Iv 14,1 Vjera je Božji dar. Ona se uvijek iznova rađa i sve ...

Živi spomenici

 

Najljepša je zemaljska uspomena na nekoga tko je činio velika djela ona koja postoji u obliku zaklade.

Kakva su uspomena i sjećanje spomenici, kamena obličja i portreti, tako beživotni, tako zarobljeni?

Jesu li to žive uspomene, jesu li to zaista iskrene uspomene?

Imamo križeve. Imamo simbolične kamene i druge kulturne građevine.

Čovjek sa svojom slobodnom voljom može čitava života činiti dobra djela. Ili koji put i pogriješiti. Ili učiniti neka zlodjela.

Ali poslije odlazi, poslije smrti. Tada više ne može odlučiti, ne može birati što će učiniti, hoće li ići lijevo ili desno, naprijed ili nazad.

Može otići gore, u nebo ili dolje, u pakao, ali ne svojom voljom i odlukom. Poslije smrti više ne biraš svoj put, nego te tvoj put ponese i odnese.

Zamisli čovjeka koji je za života učinio velika dobra djela. On je vjerovao, između ostaloga, u Boga koji mu dade ta djela da ih može činiti. Po toj vjeri i svojim dobročinstvima odlazi u nebo, u raj, u ljubav Boga. A ljudi ga zarobe za uspomenu u neki isklesani kameni portret. A on tek tada zaista živi, živi nebeski život, izobilje vječnoga života.

Uzmimo da je neka sektaška organizacija podigla spomenik svome vođi koji je puno ubijao, činio zlodjela. Između ostaloga, slijedio je nekog svoga prethodnika, kojega je, uzgred, morao ubiti da bi došao na vlast, i načinio mu kameni spomenik. Može se reći da je ono malo savjesti proradilo pa čovjek načini spomenik i portret kako bi ubijeni uvijek bio tu, u blizini. Za uspomenu i sjećanje.

Gospodin Isus je činio velika djela i mučeničkom smrću je umro, ali ostavio nam je sebe. Još je i poslije tri dana uskrsnuo, utemeljio svoju Crkvu, uzašao na nebo i poslao Duha Svetoga na ljude.

Prije svoje Muke dao je apostolima i svima nama kruh i vino koje je blagoslovio, govoreći: „Ovo je moje Tijelo koje se za vas predaje... ovo je moja Krv koja se predaje za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Uzmite, pijte i jedite, činite to meni na spomen.”

Prekrasno.

Jedinstveno.

Svaki put kada svećenik Isusov blagoslovi kruh i vino, Isus dolazi na gozbu kao glavni sudionik, a vjernici Ga blaguju i žive nebeski život. A Isus reče da je to Njemu na spomen, za uspomenu jer je sada drugačiji i da nam ne bi nedostajao. Jer pojavit će se isti i kao najveći Kralj kada opet dođe na zemlju.

Je li Mu potrebno činiti spomenik? Da. Spomenik Mu je svaki Njegov sljedbenik koji svjedoči na dobro svih ljudi. Da ne bi samo ubijali već da izaberu svoj put u nebo dok još imaju tu mogućnost. 18.10.2023. 21:00

Svete tajne

 

Znam da putuješ sa srcem na rukama

kojima prelistavaš dnevnike o Svetom spisu

i u Bogu tražiš život svoj i svoju dušu.

Srce slušaš dok je s Isusom na mukama

da Ga, uskrsloga, pratiš prema visu

gdje su tajne koje kao tihi vjetri pušu.

Kako lijepo, kako slatko otkriti je nadu

koja samo tebe čeka, sva u bijelom

i u zlatom izvezenom žarkom plaštu!

Ona predaje ti poruku, zauvijek mladu,

o svom presvetome srcu cijelom

što ga djeca traže kao travku nekom plastu.

Kako snažna je ta vjera, povjerenje čisto

poput jutrom umivena lica u hladnome moru

kad se stopa umorna na kamen spušta!

Pomoliš se sjetno, razgovaraš s Kristom

koji otvara ti vrata kako kročio bi u tu zoru,

u to svjetlo toplo što te nikad ne napušta.

Kako mudra je ta ljubav, duboka i zanesena

kao da se tek u tome času lepršavo rađa

da bi razbistrila sumaglicu koja plaho nestaje.

Svaki umor, svaka bol je tada odnesena

da bi od njih nastala ti sasvim nova građa,

nova ljudska riječ koja s Bogom ti se sastaje.

Tada dijeliš Tijelo Isusovo, vino Muke

kao zrake sunca na tim dječjim obrazima

i za vječni spomen lako im se smiješiš.

'Predaj mene', govori ti: 'u te bistre luke

što se sjaje, bliješte našim odrazima,

da im duše sa mnom zauvijek utješiš'.

17.10.2023. 20:22.

Barka pravednosti

 

Isuse, Ti si ljubav u svim životima,

ona karika koja mnogima nedostaje,

dobra volja koju uvijek netko otima,

iznad svega istina koja uvijek ostaje.

I vjetrovi, i visovi, i šume koje šapuću,

i svi Te znaju, rekoše mi mudri ljudi;

svi Te slave srcem i u najdaljem bespuću,

a bez Tebe blizu, svatko divlja ili ludi.

Srce je kameno koje Tebe ne prepoznaje,

makar Te i čuje, vidi, ali ne vjeruje tome;

traži Tebe gdje je greška, ali se ne kaje,

milosrđa nema nikad, ruke su mu trome.

Kad je duša zarobljena u svom nasilju,

kada čuješ ružne riječi bilo čijih usta,

Ti se predaš ukoru, patiš u svom žilju

i na Tvoje dlanove padne magla gusta.

Ništa ne pomaže tada duši da se pakla spasi

i da se izvuče iz te svoje opsesije i varke.

Ti ćeš spasiti od zla sve duše što ih pravda krasi,

nitko nadvladati ne može čvrstoću Tvoje barke.

17.10.2023. 06:21

Hvalospjev (Otk 4,11; 5,9. 10. 12)

 

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
 primiti slavu i čast i moć!
Jer, ti si sve stvorio, *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
 i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
Ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Kasna žetva

 

Sad ne bijah spremna, Kriste,

za tu Tvoju odanost i prijateljstvo

od koje se krv mi sledi.

Ti, moj ratni druže duše čiste,

blaženo Ti to prosvjetiteljstvo

što na koncu mi života slijedi.

Samo na taj kratak, leden tren

paralizira se moja vena

zbog te munje usred kiše blijede.

Krv si moja, protok njen

gdje mi nestaje u hipu sjena

koja noćas mi na pogled sjede

kao zavjesa od ove kiše divne.

To je tako osvježavajuće sivo,

ta svježina od kisika koja krijepi

zrnca ove krvi koja brzo živne

više nego sve što inače je živo,

koja svu mi tromost od mene odlijepi.

Ti, moj stalni jaki savezniku,

najjači si upliv svakoga problema

i bez obzira mi kakvo bilo vrijeme;

ti si tu u svome slavnom liku

što ga sjećanje posprema

kao plodno i nemodificirano sjeme.

Bliže nam se pobjede i brijezi,

kušnje strašne su i lijepe

jer mi stigosmo pod zadnji vis.

Visoravni prekriti bi snjezi,

ali one nisu staze slijepe,

nego olakšavaju naš put na klis.

Gdje bih sada mogla nestati i proći

kad me Ljubav u radosti prima

poput čvrsta, topla zagrljaja?

Sunce moje krakovi su noći

koje će odjenuti se kao zima,

obilna od pjesničkih mi nasrtaja.

Značajno je sve to što se zbiva,

al' Ti gledaš samo na kakvoću

izgubljenih duša toga labirinta.

Blagoslov je Mudrost, tako živa,

i ne propada po kiši, niti noću;

na Papirusu je Tvome vječna tinta.

15.10.2023. 11:21

Uvijek ćete imati siromahe

„U kraljevstvu nebeskom: »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.

Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«

»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.

Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.

Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’

Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«(Mt 22,8-14).”

Moje mjesto nije moje. Nalazim se ondje gdje mi je na raspolaganju sve ili barem nešto od onoga što mi je određeno i toga ima sasvim dovoljno.

Moje je mjesto život i moja je domovina Krist.

Jesam li zadovoljna, jesam, ali to nije neko relevantno pitanje; često se osjećam mučno, često se osjećam blaženo. Najčešće oboje istovremeno.

Mada se snalazim uvijek s onim čime raspolažem, često poželim nešto dodatno, pomoć sa strane, izvana, nešto više, ali to brzo prođe. Umjetnost je živjeti s onim što imaš na raspolaganju, od toga nastaju čuda i kreativnost.

Naime, najlakše je misliti kako je to sve što se događa Božja pedagogija i ekonomija mojega posvećenja, čak i boleština se ubraja u to. Za nju mislim da je odgovorna za moje dubinske analize i kontemplacije, mada odem i u širinu. U vis nikada ne žurim.

Jednostavno je također misliti o volji Kristovoj i ne mariti za sebe.

No, često mi lete misli u ta pitanja o identitetu, mada sam se suživila odavno s time da sam posinak Boga ili, bolje, pravo, pravcato, rođeno Njegovo dijete. Dijete zna da bol odlazi Bogu, odnosno da odlazi negdje u nekakvu memoriju; isto tako svaka nepravda, svaki trud koji nije odgovarajuće nagrađen i slično. U poznijoj dobi, kada već postaješ molitelj Isusov i Marijin, to je jasno kao dan, čak postaje uobičajeno što je velika opasnost jer ti razgovori s Bogom i u Bogu jesu posebnost, ne možeš se bez poštovanja odnositi prema tome, opustiti se i ponašati se neprimjereno i neprikladno, zaboraviti što zapravo činiš. Jer to ti je život i to je tvoje mjesto u životu, vječno.

Jer kad bi se događalo tako nešto, kad prostak ne zna reći 'hvala', ne zna tko je i što je, možda nema tu nadu da će mu biti bolje, vjeru koja govori da to tako jednostavno mora biti, tada i ono što je od početka kultivirano, postaje sirovo. To je moj grijeh. Grijeh koji ima bezbroj opravdanja kao što je ono kojim se zavaravam da je sve dobro stvoreno, da je sve sveto. Nije i to nije istina.

U mladosti duša doživi mnoge neslobode, svoje i društvene. Uvijek su mladi radikalni, buntovni i uvijek u potrazi za slobodom. A ona, sloboda, se dobiva samo kada čovjek pronađe ili naslijedi svoje dostojanstvo što je vrlo, vrlo rijetka pojava u svijetu.

Osim toga, sloboda nije uopće bitna, naročito kad shvatiš koliko je puno potrebno hrabrosti da bi čovjek bio slobodan u istinskom smislu riječi, tako da prepušta pravo na slobodu svojoj okolini.

Potrebna je velika duševna hrabrost i snaga, pomoć Duha Svetoga, da bi onaj tko nije slobodan probio barijeru i oslobodio se. I tako više puta, iz dana u dan. A tek tada je čovjek na sto muka jer ne zna što bi učinio sa svojom slobodom.

Put Evanđelja je ipak profinjeniji: dostojanstvo sina Božjega, djeteta i posinka, brata Kristovoga, sestre i kćeri Marijine. Tu ne možeš promašiti nikada. Prah sam bila i u prah se ne vraćam, to je dostojanstvo za slobodu kojom me oslobodi Krist. To je dostojanstvena sloboda, sloboda roba i siromaha u duši. Vjera me spašava, uči, uzdiže na moje pravo mjesto.

Isus uskrsnu zaista. I ja ću uskrsnuti. To je istina koja oslobađa neopisivo. I obavezuje još više neopisivo. 04.10.2023. 00:25

Ovdje se radi o kreativnosti, zajedništvu i dostojanstvu.

To su kreposti života pred kojima stoje prepreke oholosti, pohlepe i bludnosti, osnovni grijesi nas, prekomjerno sebičnih ljudi.

Stvoritelj naš je zajedništvo i jedinstvo božanskih Osoba, Njemu pripada svaka čast i slava kojima se duše klanjaju i u izobilju Milosti pred Gospodinom i zadobivaju neizrecivo dostojanstvo kojega većina ljudi nema i nije ga svjesna.

Bog je stvorio čovjeka po slici svoga Sina Isusa Krista.

Ako je Bog Stvoritelj, i ljudima je biti stvaraocima.

Ako je Bog jedinstvo u zajedništvu, tada je i ljudima biti više za druge nego za sebe, inače ćemo se nagledati nereda, sukoba, ratova i kataklizmi. Jedinstvo se postiže zajedničkim gledanjem u isti cilj, odnosno klanjanjem Bogu Svemogućem.

Tako u Gospodinu imamo toliko dostojanstvo da nam je kreativan i zajednički život moguć i ugodan.

Nedjelja, 08.10.2023.

Danas je malo loše. Jedan od onih dana kad ne uspiješ i tražiš si opravdanje, optužuješ okolnosti.

Lijepo i prelijepo pišu naši crkveni naučitelji i njihovi studenti, ali mislim da to nije jako realno, primjenjivo.

„Siromahe ćete uvijek imati uza se”, govorio je Isus.

Kome je govorio? Crkvi svojoj, ne siromasima. Zašto nije, zašto ih mora biti toliko? I bolesnih, starijih, mladih, nesposobnih, beskućnika? Ta, drugih kao da niti nema. A imat ćete ih uza se što ne znači da će postati vjernici, oni takozvani praktični. A to je realnost.

Gladi i siromaštva ima vjerojatno zato što su bogati na vlasti, kradljivci kojima je potreban liječnik.

Govore o obitelji i o plemenitosti odgajanja. A obitelji nisu funkcionalne. Pravo je čudo kada se netko nađe na putu vjere, a dolazi iz takve obitelji gdje je okružen prijateljima koji su također iz takvih obitelji.

Ipak uđete u Crkvu, a ljudi vas ispituju i pregledavaju, sumnjiče i ogovaraju, i nikako im ne pada na pamet da ste vi jedan od siromaha koji vjeruje, jedan od bolesnika koji je uspio.

I, kada poželite dovesti svoje siromahe, gladne, bolesnike, besprizorne, morate naučiti da vjera ipak nije za svakoga. Mada možda vaša vjera svjedoči glasnije za Uskrsnuće i vječni blažen život. I to je realnost.

Ali Isus je jasno rekao: „Imat ćete siromahe.” 08.10.2023. 15:53

S jedne strane imate super nadarene učitelje, a s druge strane ološ i prostake. Ovi potonji bi mogli dati još pouke ovima prvima. Zato valjda i veli Gospodin da bi bilo bolje da se ne oslovljavamo tim nazivom jer ne zna se tko je zapravo kome učitelj u vjeri, odnosno jesmo jedni drugima.

Nakon toliko vremena kao da više ne mogu tu dvosmislenost u praksi podnijeti. Svaki dan, svaki Božji dan se osjećam nepotrebnom i neželjenom, i smetnjom. Gotovo trideset zrelih godina života. I zahvalnom, naravno, Bogu svome jer to me i drži kada navratim.

Žedna mi je duša Boga živoga.

A kako ne bi bilo sa svima ostalima tako, sa siromasima kad bi samo krenuli, primirisali Riječ na licu mjesta!

Ali izgleda da to ne bi bilo prikladno jer nemamo svadbeno ruho pa na dugačko moramo učiti vjernike o tome, a svadbeno ruho je zapravo živa vjera. Svaki dan. Svake godine. 08.10.2023. 16:08

Čak i o poštivanju roditelja, jedan članak govori kako su roditelji dužni uzdržavati djecu, a ne djeca njih, učiteljstvo slijedi načela odgoja i naširoko tumači nerealne okolnosti, čak i u idealnoj obitelji. Ta, reci mi nešto o tome kako ću prići djetetu koje odgaja država i kojega je Crkva odbacila! I kako ću mu pojasniti da je dužno starca i bolesnika uzdržavati jer se na njihovoj grbači obogatilo?!

Reći će da to nije pravedno, da ga nije briga, da nema vremena, da nema čime, a ima, da je pravedno što starci nemaju jer ne rade, kao da ne bi radili da mogu. Bi, samo da se riješe moljakanja. Zato su i morali prepustiti djecu institucijama jer su bježali na posao, zbog djece, ne zbog sebe i za svoju starost.

U „Caritasu”, znate, imaju neke svoje kriterije. Imaju pravo. Potrebno je racionalizirati s humanitarnim stvarima, da nekoga ne bi nepravedno zakinuli.

Isuse, papir trpi sve.

Što da ispovjedim, koji grijeh?

Svjesna sam da je to grijeh, najveći, kad ne vidiš grijehe. Ali vidim, samo mislim da nisu teški.

Hoću biti vršiteljica Tvoje volje. I, kao što sam napomenula, imam taj poriv cijeli život, pisati. To je zato što mi se ne isplati govoriti, nemam kome.

Oduvijek sam takva, nepoželjna, dosadna, naporna, i smetam, uvijek nekome smetam.

A i volim biti sama, istraživati u sebi život, svoj život, a tako nužno vidiš i druge živote.

Jedini spas je vjerovati, da bi čovjek imao dostojanstva, da bi ga imao dovoljno. Ne mora uopće to biti ono predivno i izuzetno ljudsko dostojanstvo koje je ravnopravno božanskome i to onda kada čovjek časti i slavi Gospodina.

Je li među siromasima prostak onaj tko ne vjeruje?

Kao što je među poglavarstvima zločinac onaj koji nikada nije zaista doživio vjerska iskustva?

Nekim siromasima moraš pokazati kruh, ali mu prije nego što počne blagovati, moraš tumačiti Sveto pismo i naučiti ga moliti. U početku će siromah, koji je valjda prostak, to sve učiniti, možda s nestrpljenjem, ali kasnije, kada dobije kruha svaki dan, bit će sretan što uči i moli.

Taj poseban osjećaj dostojanstvena života posljedica je činjenice da je siromah i prostak povjerovao Isusu i postao samo siromah, ali više nije prostak. Dakle, može na gozbu jer je nabavio svadbeno ruho, svoju vjeru. 15.10. 2023. 05:59

Zbirka kontemplacija na čast svetoj Tereziji Avilskoj kojoj zahvaljujem što je uvela malo reda i discipline u moj rad, čuda i odlučnu reformu u moj život. Zahvaljujem Ti, Oče, za sva dobročinstva po Kristu, Gospodinu s kojim živiš i kraljuješ u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova, Amen!

„Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,12-13).”