Psalam 145

 

Pohvala Jahve Kralja

Hvalospjev.
Davidov.
2 ALEF  Slavit ću te, o Bože, kralju moj,
ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.
BET Svaki ću dan tebe slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
3 GIMEL Velik je Jahve i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

4 DALET Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja
i silu tvoju naviješta.
5 HE Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva
i čudesa tvoja objavljuju.

6 VAU Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veličinu tvoju pripovijedaju.
7 ZAJIN Razglašuju spomen velike dobrote tvoje
i pravednosti tvojoj kliču.

8 HET Milostiv je Jahve i milosrdan,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
9 TET Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

10 JOD Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
11 KAF Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore
12 LAMED da objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
13 MEM Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

14 NUN Vjeran je Jahve u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
SAMEK Jahve podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.

15 AJIN Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
16 PE Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.

17 SADE Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
18 KOF Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

19 REŠ On ispunja želje štovatelja svojih,
sluša njihove vapaje i spasava ih.
20 ŠIN Jahve štiti one koji njega ljube,
a zlotvore sve će zatrti.

21 TAU Nek’ usta moja kazuju hvalu Jahvinu
i svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Ranim jesenima

Ranim jesenima umire svo zrnje

što iz bujna ploda propada kroz rahlo tlo

da nam rodno ljeto ne bi bilo krnje,

da bi proljeće nam iznova zatoplilo.

Kasnije će tvrda zemlja zrnje zakopati,

možda će ga snjegovi zagrijati više.

Topla struja podzemljem će zakolati,

prodirat će tamo obilne i duge kiše.

Skrovito se zrnje nevidljivo gaji

kada gore sve je mrtvo, hladno.

Niti sijač, niti Bog nam to ne taji

dok se osjećamo kao življe jadno.

Ne vidimo, ne dodirujemo

plodnu zemlju, život koji buja

dok mi možda lijeno mirujemo,

a nova se nada u blizini neprimjetno šulja.

I raznoliko mi umiremo kao ljudi,

nesretni zbog toga čemu nazočimo:

mokre zime i oblačno nebo kada rudi.

A rađa se vječni život što ga sebi natočimo.

I zemlja je dobra, nebo spušta blagodati,

sve je pripravljeno za naš blažen spas.

Samo čovjek neće čuti, neće vjerovati

da se u životu uvijek stvara onaj pravi čas

ako samo malo pažnje u sebi posvetimo

svojim rukama i djelima, srcima i umovima.

Lijeni, zauzeti srljamo, lažnoj besmrtnosti letimo

dok nam zrnje propada na tvrdim drumovima.

21.09.2023. 18:14

 

Sjenica

 

Spušta mi se sada duša da poklekne

ispred veličanstva predivnoga Boga.

Da je tražila Ga, zvala da Mu želje rekne,

nikad ne bi upoznala Stvoritelja svoga.

Da me nisi ljubio Ti, Kriste uvijek moj,

gdje bih bila pokraj paklenoga grada,

gdje bih ostavila srce, život svoj,

kad bi poginula moja zadnja nada?

Izgubljeno lutala bih predgrađima,

zarobljena makar i bez onih konopaca,

i sa željom da umaknem zvjeradima

što su ganjale me stotinama hropaca.

Rano Ti mi dade spoznati tu bijedu

iza koje krila mi se ljubav tiha, ali vrela.

Dade mi i pogled, viđenje na tome ledu

u kojemu spoznah kako istina je bijela.

O, kad sam Te vidjela i čula, spoznala Ti bit,

to mi je otkriće bilo čudesno rođenje.

Načinismo tada sjenicu što bi svak je svit:

uvijek svježe, uvijek novo nebesko krštenje.

Ti si volio me od početka svega,

prije nego što si zamislio mene

i uzljubio mi dušu podno snijega,

pozvao me imenom iz svoje sjene.

Uzeo si moje grijehe da bi raspet bio

tada, kad ja nisam niti znala gdje sam.

Ti si srce moje, moje vene natopio

tim životom u kojemu s Tobom jesam.

20.09.2023. 19:38

Razlozi

 

Moje su suze zamijenile

plač i jauk djece, priče starih,

razgovore, klicanje i smijeh.

Rano one su zanijemile,

još je bilo predrasuda izostalih,

još je bio ponekad i grijeh.

Tako slatko vrijeme knjiga i romana,

filozofije i pjesništva, i drama

koje ganule bi moje neumorne oči,

ali niti jedan čovjek s mnogo mana,

niti osoba bez straha ili srama

nisu izazvale moju suzu da iskoči,

nisu ganule me žalopojke, jadi.

Samo Isus u Svetome pismu,

riječi Njegove su bile mi ganuće.

Tako ostao je da mi srce gradi.

Suze nisu milosrdne, ali vrisnu

kao djela, riječi utješne i vruće.

Tako ostadoh tu hladna kao led,

gruba poput oronula zida,

smetena i nespretna u hodu,

ali nevolja je kao košnica za med

i ne trpim da mi pokraj mene rida

pa je šaljem osamljenu nekom brodu.

Zato potrebno je dušu otvoriti,

iz te podsvijesti što čuva znake

prepoznati bol i tugu, nesuvislu tlapnju;

ispred Sakramenta srce odmoriti,

stati pokraj te sunčane zrake,

izučiti bolje Isusovu patnju.

Ona kroz nas gleda, prati

svaku dušu s kojom se susretne;

pita je za čistu nadu

s kojom tješi ju dok pati

da se sjedine im boli sjetne

što su bile razlog njenu padu.

Ako netko ima želju isplakati

nevolje i jade, mržnju svog života,

mora naći Riječ u Bogu Kristu,

srce svoje mora istrgati.

Mora skloniti se podno nebeskih divota,

u toj mržnji svijeta sačuvati dušu čistu.

19.09.2023. 20:42

Proglas putnika

 

Danas od iskustva nemam veća dara,

preda mnom su tanke moje skretnice,

malobrojne što sam više stara.

Ipak stvaram nove prekretnice.

Nameće se veća odgovornost

i kroz život bolje da je postojala.

Sada pruža mi otpornost,

mada snagom duša oduvijek je odisala

koja dopušta slaboću i osjetljivost,

to je znak prevelike dubine.

S godinama raste mi pokretljivost

koja potiče na bolje ljudske čine.

Odluke su istu stazu zacrtale,

i sve sljedeće su prikladne od starta

i do kraja kojemu su nasrtale

dok mi vrijedi ista vozna karta.

Životna energija specifična je tona,

svaka duša je jedinstvena u tome.

Još postoji poput dobra, čvrsta zvona

čije stijenke pomalo su trome.

Važna mi kakvoća svakog časa,

ma što činila u ovom svijetu

jer kad milost Kristova mi stasa,

dat će svemu pravu siluetu.

To je poziv, to je zov s visina

što ga zemaljski ne mogu korigirati.

Mnoštvo rampi, svakojakih psina

na tu stazu ne može mi prodirati.

18.09.2023. 19:57

Čuvari svijeta

Noć polako silazi na hram

dok se neki ratnik svijeta muči;
moje svijeće tinja tihi plam

da ga anđeo nebesima izruči.

Ratovi su kao nevidljivi, crni,

a i mnoga duša sad u sebi bije boj

kao divna ruža kojoj niču trni;

u toj tmini nestaje mi nespokoj.

Kriste, Bože, viši si od svaka zdanja,

premda malen poput praha,

vodiš me u krasna vjerska stanja,

tijelo moje ostavljaš bez daha.

Tragove od voska, zemaljske divote,

neovisne svakom uništenju,

Ti od suza stvaraš za živote

koji dolaze Ti k uzvišenju.

Tako mnogo lica, osobe i ljudi,

Tvoja djeca, polaznici mira,

tek sad uče priviti na grudi

križ od svoga odabira.

U daljini neka druga gori svijeća,

život jedan, jedna duša čista

koja Tvojih ruku oduvijek se sjeća

i za moje dane moli Tebe, Krista.

Sastajem se s Tvojim sinom

u tom oceanu ljepote i rata;

samo jedan oganj gori tminom

svake sestre Tvoje, Tvoga brata.

17.09.2023. 20:32

 

Otac duše

 

Bregovima, dolinama staza ide,

kao lopta putevima skače

da se sunce, mjesec ne postide

što nad zemljom svjetlo zrače.

U tom okružju će svatko naći

vrijeme molitve i pogled jasan

da bi mogao sve greške smaći,

da bi gledao taj obzor krasan.

Nikad nije kasno Bogu reći

da je predivan u svome zvanju,

slaviti Ga, s anđelima prijeći

prema vlastitome tajnom znanju

sve te obronke i paralele.

Spoznaja će sjesti

i na srce, i na ruke bijele

pa će duša trajnu ljubav sresti.

Lijepo sanjati je planove života,

odgovarati na poziv Krista

i na muci, i sred nebeskih divota,

otkriti da Istina je žrtva čista,

da je stvarnost i da vječno traje.

Trajna vrijednost izlazi iz toga

koja puno traži i još više daje,

neće ostaviti sina samoga bez Boga,

nikad neće duši ništa oduzeti

da ne bude Božje obećanje kalno.

Otac duše sam će poduzeti

što je neophodno, što je stalno.

15.09.2023. 05:35