Otajstva svjetla

 

Kako je sve to počelo?

To naviještanje i čuda, muka i smrt, uskrsnuće Isusovo i Crkva Kristova?

Bog je poslao svoga Sina i On je sada odrastao pravi Čovjek, Čovjek bez grijeha, bez greške, bez mane. Upoznao je „ovaj naraštaj” grešnika, uzljubio ih i spoznao je svoje poslanje – spasenje tih ljudi. Bili su tako neuki u nebeskim stvarima, doslovno su slijedili Mojsijev Zakon i pamtili proroke kakav je bio Ilija i mnogi drugi.

Ljudi su mislili da će Mesija doći kao čovjek koji će im biti veliki kralj poput Davida, koji će ih ujediniti poput Salomona, koji će ih osloboditi od starih Rimljana i donijeti im beskrajno kraljevstvo. I to prije nego što umre, a vjerojatno su ponekad i mislili da će dugo, dugo živjeti poput Abrahama, da će ostaviti svoje nasljednike, potomstvo vječno.

Sve je to Isus naučio u djetinjstvu od Majke svoje, Marije, od zemaljskog oca Josipa i od svojega staroga hebrejskog naroda. Znao je da će otkupiti grijehe svih ljudi i da će umrijeti ljudskom smrću. Otkupiti čovječanstvo od samoga Đavla, predati mu sebe za mnoge ljude. Ne, nije odmah znao kako će se to dogoditi i što Ga sve čeka; Njegov čas je uskoro morao doći.

Poznavao je Ivana Krstitelja koji se u odrasloj dobi zatekao na rijeci Jordan da naviješta dolazak Mesije, da krsti ljude vodom, da ih pripremi za taj Isusov čas, da im posvijesti da su grešni, ali da im se grijesi mogu oprostiti.

Tako je Isus, u dosluhu sa svojim Ocem nebeskim čiju je volju slijedio od malena, uvidio potrebu krštenja za sebe kao pripadnika Božjega izabranog naroda.

„Ti mene moraš krstiti vodom”, reče Mu Ivan Krstitelj čije krštenje vodom je bilo priprava za vatreno krštenje svih ljudi Duhom Svetim o kojemu je samo Bog znao i Božji Sin, ali i Krstitelj.

Isus Krstitelju odgovara kako Mu je potrebno krštenje vodom da bi se ispunila sva pravednost.

Kakva je to sva pravednost, da se Svetac Božji krštenjem opere od grijeha kojih uopće nema?

I kakva je to Rijeka od koje ljudi postaju čisti? Ona sa sobom odvodi prljavštinu u smrt, u nepostojanje i to pod uvjetom da se svaki čovjek kaje za svoje grijehe i da ih svet i grešan čovjek poput velikog proroka Ivana Krstitelja pripravi za pokajanje koje vodi u budućnost. S tom svrhom Ivan Krstitelj je tumačio ljudima kako se moraju promijeniti u svojim srcima, propovijedao je promjenu ljudskih srdaca radi dolaska Mesije.

A Isus, čist i svet, uranja u Rijeku u kojoj se zapravo nalazi sva prljavština zemaljska – grijesi od kojih prorok Ivan Krstitelj oslobađa ljude. Prljavština i blato primaju se za Isusa kao da Ga odijevaju potpuno u odoru ljudskosti. Pravi Bog i pravi i sveti Čovjek uzima na sebe sve grijehe. A posljedice ljudskih grijeha jesu smrt.

Isus konačno postaje smrtnik u času kada Ga Ivan krštava. Isus tako slijedi svoj poziv i svoje poslanje, uzima na sebe grijehe svih ljudi, ne samo onih koji su došli Ivanu na Rijeku, nego svih koji su živjeli i koji će živjeti poslije Ivana.

I, mada nije znao točno kako će izgledati Njegovo poslanje, Isus slijedi u potpunosti volju Oca nebeskoga, odgovara svom Ocu „Da” kao što je Marija rekla Bogu svoj „Da” kada joj je anđeo navijestio da će začeti Sina po Duhu Svetomu.

I u tome je sva pravednost, Isus postaje Čovjek koji će jednoga dana u smrt odnijeti svoju „odjeću” koju je primio krštenjem, to jest odvest će zaista u smrt sve grijehe ljudske.

Tada se otvoriše nebesa.

Isus pripravlja svim ljudima put u nebesko prostranstvo gdje žive Bog i anđeli dinamikom života vječnoga, života bez smrti, života u izobilju.

A Bog Otac objavljuje trojstvenu ljubav između Oca i Sina u Duhu Svetomu. I što da kaže u objavi te božanske ljubavi, što da kaže tim ljudima, tom „otvrdlom naraštaju”?

„Ovo je Sin moj ljubljeni, u Njemu mi sva milina!”

Da, to je Njegov Sin, Njegova Riječ, onakva kakvu je poznaje, vjerna i odana, jedno s Ocem, ali i jedno s ljudima, miljenicima Očevim. Neka znaju kakva je to ljubav, neka znaju svi da je ta božanska ljubav sama milina i da je sva milina u njima i među njima. I neka znaju da tom istom milinom Trojstvo ljubi čovjeka, svakoga, sve njih do zadnjega.

U toj milini međusobne trojstvene ljubavi objavljuje se i Onaj kojega ljudi već poznaju od prije, Duh Sveti, Duh koji je nadahnjivao proroke Jahvine i vodio narod. Ali ne znaju kakvim ognjem gori ta ljubav, koliko je taj oganj jak i kako pročišćava srca ljudi u kojima izgori sve što može izgorjeti, sve što je propadljivo i vodi samo u smrt vječnu, a to je prljavština i grijeh ljudski, ono što ljudima nije bilo svojstveno kada ih Bog načini na sliku svoju pa sagriješiše u Adamu i Evi, onakvi neuki pred Đavlom i njegovom zavišću i zavodljivošću.

Ognjeni Duh Sveti silazi na Isusa kada je Otac progovorio kroz otvorena nebesa, silazi u obliku goluba koji donosi mir, prije svega Mesiji, a potom i ljudima na Rijeci koji se pokajaše i krstiše vodom.

Isus u Duhu Svetom odlazi na kušnju, odlazi u pravcu pustinje da se tamo, načičkan grijesima ljudskim, suoči s Đavlom, da iskusi ljudske grešne misli i ljudsku grešnu zemaljsku borbu kao što su ljudi u narodu slali daleko u pustinju žrtvenog jarca na kojega su polagali svoje grešne ruke da im ta životinja odnese sve grijehe daleko i zauvijek.

Za Isusom ostaje Rijeka i Ivan Krstitelj koji će reći:

„Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta”.

Tako je za Isusa počelo razdoblje otkrivenja i objave.

A za nas dolazi drugo otajstvo: Isus odlazi s apostolima i sa svojom Majkom Marijom na svadbu u Kanu. Kao što su za Ivanom išli mnogi učenici, tako i za Isusom odlaze svi pozvani. Isus je ispunjen Duhom ljubavi Očeve, ali to još uvijek nije onaj Njegov čas.

Uzvanici na svadbi se raduju, jedu, piju i plešu, ispili su vino i Marija obavještava Mesiju, svoga Sina da je svega ponestalo, a svadbi još nije kraj.

„Vina nemaju”, obraća se Marija Isusu. Isus ljubi svoje učenike, uzljubio je i svatove koji se raduju, a raduje im se i Mesija, ponajviše zbog toga što je svadba nalik vječnom slavlju u nebesima.

Ali to nije onaj čas kada Isus mora umrijeti s grijesima ljudi na svojim plećima. No, kao što je Krstitelj propovijedao narodu o promjeni u srcu, tako slično i Majka Marija vrši volju Boga, a Isus je toga svjestan te poslušno odgovara na prošnju i vrši pretvorbu vode u vino kako svatovi ne bi bili zakinuti ni u čemu na tom divnom slavlju.

I evo objave koja opet nije objava Isusova da je Bog već je to objava Zaručnika kojemu su svatovi sva Njegova milina. Vino je božanskoga okusa, najbolje vino ikada, poput grožđa pročišćeno ognjem u tijesku Očevu. Svatovi, koji su kušali vino, vidješe Mesiju kao što su Ga vidjeli i oni što se pokajaše na Rijeci.

Tako Isus čudima ukazuje na ono što je već poznato, ali nije artikulirano tako konkretno. Mesija naviješta kraljevstvo nebesko, gozbu božansku i poziva na obraćenje, na onu promjenu u srcu, ali uz pomoć Božjega Duha. Obraćenje je obrat i povratak u stanje bez grijeha, promjena smjera od zavodljivoga Đavla prema Zakonu Mojsijevom, prema Prorocima i Riječi Boga te dolazak na nebesku gozbu gdje se služi božansko vino.

Božje misli i putovi su ljudima kontroverzni. Mesija donosi blaženstvo, ali i prokletstvo sotonskim slugama.

Isusov čas je sve bliže, On to vidi i sve jasnije govori ljudima, svima na koje naiđe. Nekima su čuda znakovi Boga, nekima su strah, ali nekima donose i dobar uvid u beskonačnost Božje ljubavi.

No, Isusovi odabrani učenici, Njegova buduća Crkva, još uvijek su slijepi, još uvijek im se lijepe ljuske na očima. Isus govori rječnikom stare predaje i mnogi Ga prepoznaju, ali mnogi ne mogu shvatiti da je Bog u Trojstvu. Nitko to ne može shvatiti, ali Isusova čista logika oduševljava mnoge sljedbenike. Mnogi su zbunjeni, nisu svjesni povijesnog trenutka, posebice kada Isus govori da će Ga uzdići i da će tada sve ljude privući k sebi u nebesa. Apostolima je lakše misliti da dolazi kraj svijeta nego da će Isus umrijeti kao najmanji bijednik, razapet na križu.

Slijedi još jedna objava za učenike, objava slave Isusove. Isus moli na povišenome mjestu na brdu što je bliže nebesima, a učenici koji Ga prate ništa ne slute. Tada se Isus u molitvi preobražava. Apostoli vide da Mu je lice bijelo i da Mu odjeća svijetli, ali vide i kako razgovara s nekim: to su prorok Ilija koji je jednom bio uzašao na nebo u božanskoj kočiji i to je „izgubljeni” Zakonodavac Mojsije koji ostade zauvijek bez groba. Mojsija i njegov Zakon svi su slijedili, proroke su sve slušali i pamtili, a sada im se pridružuje i Novi zakon i poseban, nebeski Prorok Isus Krist.

I nebesa se, onako otvorena, prolome do zemlje u Božjem glasu:

„Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte.”

To je vrlo jasna uputa za čitavu Crkvu Isusovu i za Njegov poziv na obraćenje, na krštenje Duhom Svetim, pokazatelj života buduće Crkve, a također i jasno viđenje božanstva Isusova i trojstvena; obećanje Mesije da će u kraljevstvu nebeskom zajedno piti ono posebno vino i blagovati onaj poseban kruh koji će biti sam Božji Sin.

Poslije Muke i smrti razapetoga Mesije i nakon uskrsnuća Njegova i uzašašća te nakon poslanja Duha na apostole i na mnoštvo ljudi, učenici Isusovi konačno potpuno progledaše. Slavili su Dan Gospodnji, samoga Isusa, pravoga Boga od pravoga Boga i istinskoga Čovjeka lomeći kruh zajedno s Njime, u Njemu i po Njemu.

To je otajstvo Euharistije u kojemu se Bog i čitav božanski život ljudima daruje kako bi se mogli promijeniti i kako bi se vratili svojem iskonskom Roditelju na vječni život i na beskonačnu gozbu. 27.07.2023. 12:59

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze. (Iv 1,1-5).”

Umijeće dobroga života

 

Snalažljivim ljudima često kažemo da su lukavi ili mudri kao što kažemo za filozofa da je "mudrica" ili "mudrijaš". To je omalovažavanje stvarnoga pojma mudrosti. 

Može li mudar čovjek živjeti u ovom svijetu i ostati dosljedan svojim vrlinama? Koje su to vrline koje krase mudraca? Znanje? Što mu vrijedi znanje ako je lažljivac? I koliko ima znanja ako ne govori uvijek istinu? Je li mu razboritost vrlina, ima li razuma ako je neutralan ili ako ponekad laže?

Kako mudrac može opstati u društvu?

Ako je dovoljno bogat da ne mora biti potkupljiv, odakle mu bogatstvo? Ako je sam stekao nešto, tada nije bogataš već ga svrstavamo u siromahe.

Ako je sam stekao krov nad glavom, smije li biti neutralan? Zar ga istinitost ne obavezuje?

Dakle, mudrac je iskreni siromah. Vrlina mu je pravednost u svijetu u kojemu nema pravde u institucijama i gdje vlada korupcija.

Ako je zaista mudar, tada je kršćanin i krase ga kreposti kao što su pravednost, poniznost, razboritost, umjerenost. Takav često nastrada u društvu jer se ljudi uspoređuju s mudracem pa uz njegove kreposti i vrline uočavaju svoje vlastite mane, a to ne mogu podnijeti pa pokušavaju zlostavljati mudraca. Vidjeti svoje grijehe je velika mudrost, dobro ih vidjeti.

Ljudi su blatne posude. Potrebna im je božanska punina: Duh Božji, Tijelo Kristovo.

Tko je pun Duha, ima sve kreposti od Boga i mora uvijek moliti samo za puninu Milosti. Mudar je, razuman, snažan u Gospodinu, hrabar, pobožan, a iznad svega je pun vjere, nade i ljubavi.

To je kraljevstvo Isusovo.

Ono je tvrđava za siromahe.

Ako čovjek spava na lovorikama, nije mudar. Mudri ljudi neprestano rade jer i Bog radi stalno. Čak i Danima Gospodnjim jer božanski život je neprekidno djelovanje. Nekad je teško, ali Dan Gospodnji često je sladak.

I mudraci su grešnici. Nekada su za njih vjerovali da su bogovi i da im vrline omogućuju umijeće dobroga života.

I svetac je izložen napadima Grijeha, često je u većim kušnjama od onoga koji je samo površan vjernik.

Teško je shvatiti kršćane koji žive u blagostanju, koji nisu progonjeni, koji nisu siromasi, koji nisu svećenici jer svećenici žive u svijetu, ali nisu od svijeta, nisu laici od kojih se mnogi suobličuju svijetu ljudi među kojima prevladava Grijeh.

Ne postoji tako nešto kao što je umijeće dobroga života.

Jer čovjek ne ravna svojim životom, samo Bog je ovdje Umjetnik.

Dobar život je onaj koji vodi u kraljevstvo nebesko, a taj put je često trnovit i grub.

I što bi to bio organizirani kriminal?

Svi ljudi su grešnici osim Blažene Djevice Marije. Zar su organizirani kriminalci ako se udružuju?

Ili zar se dva kriminalca mogu dogovoriti? Dogovor je razumijevanje i strpljenje, to su pozitivne osobine, nisu krimen.

Organizam sam po sebi znači da je nešto čvrsto utemeljeno i postojano, da je dobro i da služi za dobro ljudi i šire. To znači da svaka jedinka radi jako dobro za opće dobro. Organizam ili organizacija je pozitivan pojam, a kriminal to nije. Kada bi zaista postojao organizirani kriminal, svijeta ne bi bilo.

I što je to teorija zavjere? Prazna fraza. Izraz za nečiste ljudske savjesti koje ne vide svoje grijehe i mane, ali ih savjest proganja.

I čemu služe mudraci?

Što je suprotno od mudrosti? Ludost? Glupost?

Što bi bila ludost, je li to mentalni poremećaj ili budalaština, ili jednostavno nevjera i licemjerje?

I može li duševno bolestan čovjek biti mudar? Ili se mudracu ne može dogoditi da se razboli?

Je li nevjera u stvari glupost? Ili je li intelektualna sposobnost zaista mudrost?

Iskreni, ponizni siromah duhom, to je mudrac. 26.07.2023. 00:04

„Tražite stoga najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Mt 6,33 

Vidjeti Mesiju

Vidjeti Mesiju, vidjeti Ga i čuti uživo.

Tko to ne bi htio?

Dotaknuti Isusa Krista, zamoliti Ga ozdravljenje i svašta.

Slijepa li poganstva!

Ne znaš li koliko se nalaziš u privilegiranom položaju? Ganjaš pravdu i pravednost, a ne znaš da će ona stići brzo, u izobilju. Zar to ne znaš, mada već umiješ čitati i pisati? Zar to nisi znao od malena, od prvih riječi, od prvih koraka? Zar ne znaš po sebi da tvoji napori ne mogu nestati, tvoja želja za pravednošću, tvoja dobra volja? Sav taj uloženi trud, ulaganje čitavoga sebe? Zar ti nije jasno da taj produkt negdje odlazi, nekamo gdje se gomilaju tvoji rezultati? I da će se sve to jednom pronaći, vratiti?

Vidi se iz priloženih okolnosti da mnogi ne znaju da se uloženo vraća umnogostručeno, da se povjerenje uvijek višestruko isplati, da se iz nevolja izvlače najjasnije pouke, najvažnije spoznaje.

Još manje znamo koliko je naša ljubav ili samo naklonost prema nekome, ili milosrđe, snažna, utjecajna, moćna dok mnoge rezultate ne vidimo i ne primjećujemo.

Olako prolazimo pokraj ljudi, zaboravljamo važne i nevažne trenutke, ne znamo za mnoge dimenzije, nismo niti sve boje upoznali među onima koje postoje.

I, što je najzanimljivije, sve to u sebi slutimo, nadamo se, ali ne tragamo, ne vjerujemo sebi.

I još, što je najgore, mislimo da sve mora biti tako kako slutimo, tako i nikako drugačije, mada znamo da ni o čemu stvarnog pojma nemamo. I ne znamo da su u tome gotovo svi ljudi slični već smo uvjereni da mi sve znamo bolje od drugih.

To je zato jer smo jedinstveni, svatko posebno je neponovljiv.

Ali, evo Boga!

Evo Ga da nam kaže da smo prah i da smo grešni, da se moramo pročistiti, okupati, istuširati, izgorjeti. Naša će jedinstvenost sve preživjeti, ali naša umišljenost, naša oholost moraju u pakao.

Naša neobuzdana pohlepa stvara nam praznovjerje, želimo imati bogatstvo gdje god nam obećaju. I tako se klanjamo zlatu.

A ono što smo mislili dok smo bili mala djeca, to je bilo naivno i neostvarivo, nije realno, zar ne? Naravno, zlato je opipljivo.

I požude! Požuda očiju. Požuda srca.

Sve će to gorjeti, a nas će to jako, jako boljeti, bit će plač i škrgut zubi.

Kad naša jedinstvenost sve to preživi, uvidjet ćemo da smo mogli biti puno bolji ljudi, da smo mogli svijetliti puno jače, da smo mogli...

Mnogi žele vidjeti Boga, neki samo zato da bi povjerovali sami sebi.

Ali mnogi ne vide. Slijepi su od gledanja u zlato. 25.07.2023. 20:13

„Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« (Mt 16,16).” 

 

Živo i neživo

 

Promatranje svega je uzaludno ako ne gledaš ljepotu koja zahtijeva divljenje i s tim udivljenjem izgleda sve živo i neživo veoma istinito, sve okupljeno kao jedna bogata i logična cjelina.

Mračno nebo, mladi mjesec, osvijetljeni tornjevi i nežive građevine u kojima znaš da su živi ljudi koji pale svoja svjetla. Osjećaš na koži povjetarac što te ugodno osvježava i daje neopisivu lakoću tvojim mislima. Živo drveće pod mjesečinom nije tako jasno i blisko kao što je blizak Duh u kojemu se osjećaš smireno i u tišini dolaziš do slutnji koje najavljuju dolazak spoznaja, njihov silazak na tvoj um. Ta te slutnja Istinitog vuče da promatraš svijet oko sebe i u sebi, a u stvari razgovaraš s Isusom.

Ako moliš dok promatraš, primjerice molitve otajstava, postaješ tako blaženo miran i radostan do tajanstvenog uzbuđenja.

Ako pak ne moliš Boga, neživa i živa materija će te strovaliti u nevolje.

Zašto si mi, Kriste, poslao moj život baš ovakav? Što moram znati, bilo bi poželjno, kada Te promatram i osluškujem Ti riječi dok susjedi pale i gase svjetla? Pale i gase, pale i gase. Odlaze na počinak i pitam se promatraju li, slušaju li ili su legli na spavanje.

Mjesec se spustio na tornjeve Katedrale i nestaje iza obzora, ali nežive stvari ne idu na počinak poput ljudi i životinja, postoje i danju, i noću kao i živi biljni svijet.

Svjesna sam činjenice da si sve tako uredio s jako dobrim razlogom.

Voljela bih se pronaći u mom životu koji mi izmiče iz uma, ali tako da se ne izgubim, da ne odem, Bože, iz Tebe jer jedino u Tebi nalazim osobnost pravednosti i milosrđa. Želiš li biti moj Duhovnik u zemaljskim dvojbama? Moj život mi nema logike, ni reda bez Tebe.

Što sam naučila i što sam previdjela?

O sebi znam da ne mogu razgovarati s ljudima dok ne dođe do ispisivanja poruka.

Ali Tvoju riječ ja čujem i bez pisanja.

O, kako je moja molitva uzburkana, a tako detaljno ortodoksna i crkvena! Kako čeznem za što većim i boljim pravovjerjem!

Da ne budem neživo tijelo već živa usredotočena osoba.

Da prebrodim svoje divljaštvo za koje se neprekidno opravdavam, a dobro znam i strogo ispovijedam teži grijeh. No, kajanje mi je daleko od savršenog. Ne ostavljaj me u toj kaljuži, znam da nisam predodređena za ono za čime čeznem, ali Ti od kamenja stvaraš duše.

Zakon. Zakon je suhi kostur.

A oganj koji ne izgara jest oganj Duha Tvojega i od Njega dobivam spoznaje o Tebi, Kriste. To je oganj ljubavi, tako željene ljubavi Boga.

Postojanost, to je u Tvojoj ljubavi upečatljiva karakteristika.

Strpljenje, ono je puno strasti.

Predanost, najsjajnija osobina osobe koja ljubi.

Istina, otvorenost i iskrena naklonost.

Oduševljenje, posvećenost, poniznost i slabost prema predmetu naklonosti ili prema ljubljenoj osobi.

Jer, kad razgovaram s nekim, nalazim se sva u sugovorniku, a kad pišem, tek tada učim odgovoriti.

Ti si mi dao i omogućio da se pisanjem bolje izrazim, da od moje ludosti izvedeš malo pameti. Ne samo za moj praktičan život već i za moje posvećenje.

Moji zanosi bi morali imati bolje nebesko usmjerenje.

Moje pisanje je neživa stvar, ali Ti ga činiš živom dušom. Za mene, meni na korist.

Znaš da ljubim, ali nisam ludo zaljubljena. Moje ludosti više su nalik greškama, logičkim pogreškama. I od toga zazirem. Ljubim Te materijalno, puno više nego emotivno. Promišljeno, više nego spontano. Pravedno Te je ljubiti na sve načine, ali bez upadanja u grijeh ako je ikako moguće.

Ljubav ne može biti grešna, mada grešnik može gotovo savršeno ljubiti. Jer to nije ljubav prema pogrešnim stvarima već je samo blijeda naklonost i vezanost, okovi.

Božja ljubav je stvarna ljubav među ljudima.

Pravedna je.

I za Tebe, Boga, i za mene, i za sve druge ljude.

Zato nam je kaotično, a u tome neredu što ga gledamo, teško nam je vjerovati Tebi. Teško nam je ići sigurnim i utabanim putem, putem Tvoga Zakona.

Znam da je Tvoja pravednost milosrđe. Ali ako si milosrdan prema meni, a ja se uzoholim, dolazi grijeh, brz, kratak i još brže pokajanje. To je sve što mogu učiniti, ali Ti možeš učiniti moju oholost tako mizernom kada je vidim u svijetu, tako da mi omrzne moja vlastita oholost. Od nje potječe moje ludilo. Čak se opravdavam, govorim da si Ti tako htio. Jesi, ali samo zato da me kušaš. Nasuprot te oholosti stoji moja beznačajnost.

Jesam beznačajna, ostavi me takvu. Zauvijek. 23.07.2023. 23:57

Mene neživu, silom Duha si osjenio kako bi se mogao začeti u mom srcu, doći k meni i tu se nastaniti.

Poslao si me u Općinstvo svetih da se sa svima poklonim Tebi dok razgovaram s Majkom Tvojom, Marijom. Da svjedočim za Te i da se osvjedočim u zbiljnost svega što mi se događa.

Kako je bilo tajnovito, a golemo Tvoje rođenje, Isuse! Starac Šimun se poklonio, pastiri Te slijedili, Magi svijeta Te počastili, proročica Ana Te svima navijestila, Herod već Te progonio, čitav svijet je znao, čitav svijet! Došao si u srce svijeta tako neosjetno za nas, nežive materijaliste! Tako si se zbiljski utjelovio. I stvorio civilizaciju života. Udahnuo si nam duše jer bijasmo bijedno kamenje, svatko je svoga boga imao i niti jednoga boga nisu opisivali na isti način svi zajedno; to isto se događa kroz povijest, i u ova vremena, jer Ti si Bog u kojemu smo svi jedno, svi Te jednako prepoznajemo dok nas pobornici kulture smrti progone i nastoje odvojiti od Tebe, Neodvojivoga.

I Majka Te je s Josipom predala Ocu nebeskome da bi Te potom tražili kao što sam Te ja tražila, po svuda kao i mnogi drugi, a svi znamo gdje se nalaziš, u Domu Oca našega. Nismo živi dok Te ne nađemo, dok Ti ne odgovorimo vjerom i povjerenjem jer Ti si nas sve pronašao na dlanu upisane gdje si nas zacrtao i nacrtao, načinio i oživio na zemaljski život.

I učinit ćeš sve što je potrebno da nas oživiš iznova i rodiš za nebesko kraljevstvo gdje si nam po muci svojoj, smrti na križu, i po uskrsnuću svome priredio život u izobilju. 24.07.2023. 01:56

Dan i noć

 

Moji snovi nestali su kao tren,

nisu bili jaki, ali su mi korisni

sada kad ni noći nije mjesec njen,

kad su koraci nam svjetlilima ovisni.

Redovna sam noćima svih ljeta,

osvježavajući duh me budi sroku

jer sam danju kao neka ptica speta;

život nije podložan mi nekom roku.

Molitva me u nebesa nosi

i ne želim brzo silaziti;

ovdje nema traga blagoj rosi,

niti želje svijetu prilaziti.

Gore nađem te u svetome općinstvu

kao postojano svjetlo, iskru ili sjaj

jer sam oduševljena posinstvu,

mada rekli bismo da je tome kraj.

Ne vrijedi za nebo ono što je tu

gdje sad nema nade i vjetrovi ruše,

gdje se gubi pojam o dobru i zlu,

gdje su mnogi ostali bez duše.

Dugi dani, pakao razvlači

svoje užarene pipke

i moždane vriju, sa svih strana tlači

da bih uvidjela milosrđe ove noćne zipke.

Ne pitaj me za to moje ime,

stradava mi dobra volja.

Danju moram se prekrižiti sa svime,

noću odlazim u život, puno bolja.

23.07.2023. 04:21

Srce nebeskoga grada

 

Gradovi daleki,

možda poput Babilona,

naraštaji prijeki

kao djeca Krona

bez bitne razlike

od grada moga.

Iste su mi slike

kada gledam Boga.

Ali grad je Neba

puno više, sasvim moj,

taj nas treba

i naš nespokoj.

Noć je svima ista,

rado gledamo u Dan

kada pohodimo Krista

jer je prestao nam san,

a nabujala realnost,

kao kišna rijeka,

uskrsna je stvarnost

koja sve nas čeka.

Nikad ne bih vjerovala

da ćemo se sresti

da mi nije ljubav djelovala

što bih je na radost svesti.

Slavit ćemo jubileje,

pravde sve se nasititi,

usred slavne Galileje

čudima se nakititi.

Neki će se prepoznati

kao prijatelji davni

i po srcima će znati

da li Istini su ravni.

23.07.2023. 01:02