Blatni oganj

 

Svom životu odgovorna

kao da se lijepim

preko svake mjere

pokraj Duha plodotvorna

i svoj duh ja krijepim

pod sjenicom naše vjere.

Znam da ne bih smjela

misliti umjesto Boga,

planirati spas,

ali pokret ove duše i bez tijela

pali vatru plama svoga

da razbudi sve to više nas.

Ne znam točno se izraziti,

ali to što želim reći

dobro znaju mnogi.

I ne želim nekoga poraziti,

tinja gasit slaboj svijeći

što je napadaju lažni bogi.

I naš Isus ljubi jako,

nekoga još više

i za vrijeme stalno.

I ne traži srce mlako

koje sporo diše,

makar bilo i kristalno.

Možda misle da se srdim,

znaju da sam agresivna,

teško je to odabrati.

I kad nekoga pogrdim,

vrućica mi opsesivna,

pravednost pozlati

jer ja previše sam brižna

za sva sjajna bića.

Ljubav svaka mi drugačija,

ali svaka mi je letva križna,

nudi opojna mi pića

kao da sam svačija.

Što se više ja zapalim,

to je teži križ za breme,

puno odluka u nizu.

Boga naša slavim, hvalim

što mi dade silno vrijeme

da Mu priđem sasvim blizu.

Znam da Isus govori

i kroz moju kožu ili glas,

mada to mi nije opravdanje.

Ne čekaju mene lovori,

ali u tome je spas

i katarze dugotrajno stanje.

02.07.2023. 14:34

Plavetna ruža i opet

 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,

neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.

Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.

Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.

Slatka domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.

O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.

Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.

Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24

Čvrsti vez

 

Mojih skoro sedam desetljeća

nije teret i ka zaboravu plovi.

Srce se još jako dobro sjeća

kad su bili podno stopa stari krovi.

Tada su se golubice sve dozivale

da izmjene vijesti i da maslinu donesu,

grančicu što s kopna su je krale

da bih predala se mjesečevu plesu.

Da se nisam pustila tom Proviđenju,

nikad ne bih znala što su predanosti,

što je Križ u svome određenju.

Obuzeo duh bi me obamrlosti.

Da me Bog moj nije ovdje postavio,

gdje bih bila, doktorice, svećeniče?

Nitko mene nije ovdje samu ostavio,

samo vlas je pala gdje i Nebo viče.

O, kako sam zahvalna Ti, Kriste,

nikad neću ispuniti količinu.

Žeđ utažila sam, željna vode čiste

i kakvoće koje nema čovjek u svom činu.

Ipak, dao si mi dobre ljude dobre volje;

uzeo si moju bit da budem ista s njima.

Stvorio si me u tom trenutku da ja budem polje

kada pustili su lijek na svim tim tržištima.

Spojio si mene sa svim svecima i sveticama,

među njima jako osobe mi drage.

Nit' ne sumnjam da obasipaju Tebe molitvama

njine usne, ruke, srca, duše blage.

Ostaje mi još to kraće vrijeme sreće,

ostaje mi Duša u mom srcu koja zna.

Jakog duha tijelo slabo mi se kreće

al' još uvijek čvrsti vez na lađi mi se tka.

I da sam se samo jednom tu pričestila,

uzeo bi mene k sebi, Bože moj.

Već sam odavno Te ja izvjestila

da sam porod uvijek bila Tvoj.

01.07.2023. 14:48

Novo tlo

Tu, pod jarkim krovom sunce peče,

i teško se diše, i propuh je slab,

ali Bog moj meni sada jasno reče

da osluhnem, da okušam nove ceste vab.

Ima više od pola stoljeća dana

da ja tako živim svakog ljeta

gdje sam dijete tavanskoga stana

i da streha otvara mi pogled svijeta.

Strop mi jesenima kaplje kiše lijeva,

sve je sad drugačije, a isto je oduvijek;

golubice klepet, zebe dođu, kos mi pjeva

a sada mi ovdje završava vijek.

Idi sad u zemlju nepoznatu, riječ je Krista,

krajevima koje ću ti predstaviti.

Pustinjska si, kćeri, ona moja, ona ista,

te slobode ne smiješ se prestraviti.

Daj mi, Bože, čuvaj srce svoje plemenito

što ga meni otvaraš i daješ neprestano.

Blagoslovi svima ovo mjesto bremenito,

ostavi mi naše trešnje drvo razlistano.

Neka službenici Tvojoj bude sve po Tvome

jer Ti volja Tvoja puno bolje upravljati zna

nego moja mom životu, jedini moj Dome.

Predajem se lako, pratim Tebe, Kriste, sva.

Ako odem, ako ne stignem se pozdraviti,

ostavi me u sjećanju braće i sestara.

Sve ću vrlo rado zbog Tebe ja ostaviti

jer mi sad Providnost veću ljubav stvara.

01.07.2023. 06:14

 

Zgodna vremena

 

Malo se ima za čitati, za pisati, za razgovarati tijekom uživajućih ljetnih mjeseci.

Fjaka otupi čovjeka i on samo traži užitke: ljeto, more, sunce i zvijezde, dobra hrana i obavezno piće.

Poslije se vraća u sivilo svakidašnjice umoran od dugotrajnog odmora i potrage za užicima.

I svi oni, kojima je nedostupno ljetovanje u egzotičnim krajevima s egzotičnim cijenama, sanjaju da se odmaraju, lijeno se kreću i nastoje ostati tupoga raspoloženja kako ne bi razmišljali o svima koji si egzotično ljetovanje mogu priuštiti.

Ljeto u našim krajevima uglavnom je za nekoliko stupnjeva toplije nego prije godinu dana; zatopljenje dolazi užurbano, ljudi emigriraju daleko na sjever i slično. No čovjek se ipak prilagođava toplijem vremenu i vrućinama, prije tridesetak godina 24 stupnja su značila nepodnošljivu vrućinu. Zimi je bilo snježno i ledeno. Izgleda kao da nam je to prilagođavanje drijemalo u genima iz nekih drugih i dalekih vremena.

Odmor je ipak najučinkovitiji u Bogu. Ako ste čitali, sada šećite i naiđite u neku nepoznatu crkvenu zgradu. Ako se ne možete više kretati užurbano, čitajte Bibliju. U svakom slučaju, makar vam nije pao mrak na oči i makar niste na samrti, dozivajte Gospodina, molite i Bog će vas ugodno iznenaditi, mada to nećete vjerovati i pripisat ćete ugodno iznenađenje i utjehu sami sebi ili okolnostima. Ali varate se, to je Isus koji vas jedva čeka da vam priskoči u pomoć.

Jer Bog je Svjetlo i toplina, ali ne tako kao sunce i ljeto već mnogo ugodnije za ljude i njihova tijela pa prema tome i za ljudske duše.

Ne morate samo gledati u oblake iz kojih izvire jedna jedina zvijezda, čak i kada nije oblačno; ne morate se diviti mjesecu i njegovom skakanju po obzorima, sjetite se kako vam je nekada bilo ugodno na suncu, a ipak ste jedva dočekali večer i noćne provode.

Zvijezde su i na dnevnim vrućinama prisutne.

Pokušajte biti hladne glave, prisutni, pribrani. Ne uzimajte sunce za krivca.

Zamislite da su vas deložirali iz vašeg doma.

Zamislite da beskućnik, koji sakuplja boce po smeću, misli da je bogatiji od svih stanovnika ovoga grada koji posjeduju čitave zgrade kao članovi različitih institucija.

Zašto on tako govori?

Zar zaista vjerujete da bi sakupljao boce da je tako bogat?

Ili je jednostavno – slobodan, sam svoj gazda.

I po suncu, i po kiši beskućnici šeću slijepim gradovima, gluhim ljetima i jesenima i drago im je što je tako jer u svom životu neprekidno uživaju.

A vi niti ne znate uživati, čak i kad ste tjedan dana ili čak dva mjeseca na moru, čak ni hrana nije dobra ili je preskupa, čak vam ljudi idu na jetra.

Zavidni ste političarima, a nemate tri čiste da sami postanete političar pa da se na svoje oči i uši uvjerite u ono što mislite ili ne mislite o njima.

Volite repku, volite domovinu, a ne vidite koliko je ta zemlja drugačija nego prije tridesetak godina. Nikada vam nije dovoljno dobro, uvijek prigovarate zbog svega i svačega, a ne vidite silna postignuća i uspjehe naših ljudi.

Mislite li da su oni fjakavi, tupi samo zato što je nekoliko stupnjeva ljeto toplije, a ljudi nemaju novaca i ne znaju uživati?

Upravo zato što očekujete uživanje i povećanje plaća i mirovina, vi se nadate uzaludno da će vam se život promijeniti na bolje. Postajete još više razočarani i ogorčeni, a o sebi imate najbolje mišljenje jer niste ništa „Bogu skrivili”.

Krivi ste zbog propusta.

Propustili ste vjerovati, nadati se, ljubiti i moliti. Za to vam nije potreban novac, sve najbolje stvari na svijetu su besplatne.

Znate li koliko ljudi ima na svijetu koji su gladni Isusa Krista?

Sve želje i čežnje, pa čak i gledanje u zvijezde za ljetnih noći na moru, završavaju i počinju s Isusom. Bog vam je usadio taj religiozni i vjerski nemir. Niste ga vi sami izmislili.

Dao vam je siromahe da vas iskuša. Dao vam je vrućine da vidi koliko Ga ljubite. Dao vam je nezadovoljstvo da bi vas pogurnuo jače u bijedu jer ste previše mlaki, mlako ste nezadovoljni, a to najbolje pokazuje da i niste tako nesretni kako pripovijedate.

Izbori su blizu, vaša jedinstvena prilika da sudjelujete u izgradnji domovine, sustava, svoje obitelji i sebe samih. Zar ne vidite da biste bili sasvim dobar političar kad gledate one u Saboru i u Vladi?

Ne, vama su svi oni isti, sve vam je jedno te isto, i politika, i dani, i noći, i život i rat. Sve vam je to izvor nezadovoljstva.

Jako sam bila srdita i ogorčena zbog svih vas.

Psovali ste Boga.

Krivili ste Ga za sve vaše lijenosti i mlakosti.

Pravili ste se da ste bolji od mene, a nitko mi nije rekao da je Isus na križu naš Bog, i da je uskrsnuo, vratio se od mrtvih. Služili ste sustavu i niste ga smjeli mijenjati. Sad imate i izbore, i slobodu vjeroispovijesti, a meni ste govorili da će me kazniti Bog zbog moje iskrenosti i mojega traganja za istinom.

Zar niste znatiželjni?

Zar ne znate da ti vaši „ološi” traže Boga očajnički i zbog vas Ga ne vide i ne čuju? Sada su također nezgodna vremena za Boga, zar ne?

A kakva bi to bila zgodna vremena da se pripovijeda o Bogu?

Pokušajte to barem zamisliti, a ako uspijete to sami sebi i reći što mislite, pokušajte stvoriti neka zgodnija i bolja vremena prije samrtničke postelje. 30.06.2023. 21:26

Tajna radost

 

Radujem se Bogu svome,

prijatelju, bratu po svoj vjeri

da mi radost nikada ne slome

i da stignem na te uske dveri.

Imam izobilje svega Duha,

materija me previše ne dira.

Nema uvijek vina ili kruha,

ali vjernik nikada ne bira.

Za njeg će odlučiti sve vlasti

i svi drugi humanisti, ljudi

kao da se može Duha krasti,

kao da su praktične im grudi.

Ne borim se protiv zloga,

ne odupirem se stihiji il' srazu.

Dajem drugu haljinu od svoga,

pratim sve do kraja tuđu stazu.

Iznenada, više me ne boli

ova zemlja što je Nebo zove.

Zauvijek se za svu ljubav moli,

oduvijek ti baštinici oceanom plove.

Znam da sve će biti bolje,

puno ljepše nego što zamišljam.

Jer moj Isus pun je dobre volje

i On dobro zna da ne izmišljam.

Znam da i Ti, Kriste, znaš

da ja ljubim punovrijedno

i, što više meni kažeš ili daš,

to će više sveto biti ovo stanje bijedno.

Bog je neizreciv, neopisivo je veličanstven

kada gleda sav u oči tiha siromaha.

Kada duša još podijeli senzor taj tajanstven,

pravedni i zločinci će ostati bez daha.

30.06.2023. 19:52

Sjećaš li se tragova u pijesku?

 

Sjećaš li se onog pješčanog traga
koji me je doveo do Stijene od kristala
što još uvijek mami svakog vraga
i uz koju ja sam tada zanesena pristala?

Ti si bio onaj čije pratila sam stope
i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.
Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope
zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,

odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?
Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,
sada već sam iskusna u svome svetom činu,
a svud oko mene razni dusi blude

dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.
Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća
što ga prinosim na dar u svome plijenu,
a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.

Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?
Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,
ali nisam sasvim sama u tom tijesku
gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.

Eto, naišla sam na usamljene tragače,
teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,
ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače
i dok svi se međusobno miluju i grle.  

Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,
laštim svaki kamen koji nalikuje onom
što mi uzrokuje one određene trnce
i koji se tada sjaji onim određenim tonom.

Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,
čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje
ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,
a i svaki kristal peče kao grubo trnje.

Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,
samo Stijena seže do najvećih visina.
Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši
ima nekih tragova što dođu iz daljina.

‎ponedjeljak, ‎26. ‎lipnja ‎2017. 04:21:19