Tko
nije čuo kako je Mojsije izveo izabrani židovski narod iz ropstva u
Egiptu?
Tko
nije čuo kako je Mojsije od Gospodina dobio Deset zapovijedi na brdu
Sinaju?
Tko
ne zna za Mojsija, velikoga proroka po kome nas je sve Gospodin Bog
učio i po kojemu je činio božanska djela, a sve da nas izvede u
spas, da nas izbavi od vječne smrti?
Ako
netko ne zna, dok je Mojsije primao Dekalog na Sinaju, izabrani narod
u dolini pustinjskoj postade nestrpljiv. Svi su čekali Mojsija da im
donese spas od Gospodina, ali mnogi su posustali u vjeri i strpljenu
jer bijahu umorni od puta po pustinji, gladni su čeznuli za
egipatskim punim loncima, žedni su jadikovali ili se bunili, a da su
slobodni od dugogodišnjega robovanja nisu još spoznali, nisu
poznavali slobodu.
Navikli
živjeti po mjeri mnogih egipatskih izmišljenih bogova, nisu imali
još otvorene oči vjere u jedinoga Boga svoga. Stari Egipćani
bijahu mnogobošci, štovali su kipove koje su načinili od zlata,
štovali su i zlatno tele koje nije moglo ni čuti, ni govoriti, a
bijaše proizvod ljudskih ruku.
Tako
su u izabranom narodu, u svojoj nezrelosti i nestrpljivosti, neki
počeli dizati pobunu pred zamjenicima Mojsijevim. Počeli su
sakupljati zlatninu i nakit da bi od svega načinili boga čiji spas
su očekivali, da bi svojim rukama pretalili svoj nakit i
dragocjenosti i pretvorili ih u božanstvo. Načiniše ono slavno
zlatno tele pa mu se klanjahu.
A
kad Mojsije napokon siđe s planine, bijela lica od slave Gospodnje,
i kada donese dvije ploče Saveza Božjega sa svojim narodom i kada
vidje Mojsije zlatno tele i mnoge ljude koji podivljaše oko toga,
podijeli on čitav narod: na jednu stranu odmakne vjerne i strpljive,
a na posebno mjesto izdvoji sve koji ludovaše oko zlatnog teleta da
ih Gospodin pogubi u vječnu kaznu.
Svi
koji štuju načinjene idole, a ne klanjaju se u vjeri pravome i
jedinome Bogu, nesposobni su za plodan život. Tko vjeruje u
Gospodina, taj čini velika djela, mada za njih ne čuju ni oni koji
su blizu, niti oni koji su daleko. Dobra djela ne spašavaju čovjeka.
No, po vjeri svojoj, po kojoj se čovjek spašava, čovjek čini
milosrdna i dobra djela što proizlaze iz vjere.
Mojsije
u Bibliji bijaše pralik Isusov, znak za ljude, znak koji najavljuje
dolazak Gospodnji na zemlju, dolazak koji oslobađa ljude iz ropstva
grijeha koji za svoju posljedicu imaju smrt.
No,
ljudi su nestrpljivi jer su nezreli, htjeli bi odmah sve imati,
htjeli bi biti besmrtni sada, odmah.
Za
Mojsija je svjedočio Bog kao što i za Isusa svjedoči Otac naš na
nebesima: Isus je pravi Bog čiji povratak moramo čekati u vjeri i
strpljenju, čije kraljevstvo moramo tražiti da bismo sazrijevali u
dobrim djelima. Jedino tako ćemo zbaciti okove grijeha sa sebe jer
Gospodin će za nas svjedočiti i Majka Marija.
Na
kraju života, na kraju svijeta, Gospodin Isus, naš Bog sudi kao što
je presudio po Mojsiju onima koji su djela svojih ruku i misli svoga
ljudskoga uma pretvarali u ideju o bogovima i božanstvima.
Strpljenje
vjernika Bog će nagraditi vječnim životom, a dok čekamo kraj, u
vjeri možemo doživjeti, vidjeti i čuti ono što nikada oko ljudsko
nije vidjelo, niti uho ljudsko nije čulo jer to je Bog priredio
onima koji Ga ljube. 23.03.2023. 06:31
„Nego,
kako je pisano: Što
oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi
Bog onima koji ga ljube.” 1
Kor 2,9
.jpg)
