Prijatelj mi budi

 

Kako ne bih zaplovila

kad me tako umilno dozivaš?

Pučina je zapjenila,

a Ti hodaš mjesto da zaplivaš;

Ti opraštaš umjesto da sudiš,

uskrisuješ mjesto da pogubiš.

Koga ljubiš, ponekad i kudiš,

koga šibaš, još više ga ljubiš.

Jedini je način da izdržim

strah od Posljednjega suda

onaj na kojem se pržim

čitava života luda,

nastojeći ubrati od Mudrosti

vapajima, poniznošću,

molitvama Tvoje milosti,

milosrđem, pravednošću.

Kako da Te ne slijedim, moj Kriste,

kad mi tako vedro sjaji osmijeh,

obećanje Tvoje za dlanove čiste

što rastjeruje mi sjećanje na grijeh?

Da ne kažeš meni: „malovjerna,

mlaka, tvrdovrata glavo,

zatvorena srca, i ne smjerna,

zašto ti ne sudiš pravo!”.

Nego, Prijatelj mi budi

kad prohodam po toj vodi

da ne vide me svi ljudi

pa još pored mene hodi.

12.02.2023. 20:06

Niti nebo, niti zvijezde

 

Večer mirna šuti,

dobila je svoju riječ.

Utješni su moji puti

i na nebu udaljena mliječ.

I s Raspelom razgovaram

u svetome dosluhu,

usred posta koji ceste stvara

i mom srcu, i Svetome Duhu.

Slavan Mu je natpis iznad glave,

Nazarećaninu, Kralju.

„Ja ti vodim stope , nek' su prave

jer ti mir u srce šalju.

Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena

među bogovima tamo dolje

gdje je čeljad nemirna i pjena

od koje se ne vidi to nebesko polje.

Samo tvoju uzeo sam ruku,

doveo te na tu visoravan

rad' koje si napustila luku

kad si ono poželjela van,

van iz onog vremenita kruga.

Shvatila si gdje sam da me moliš,

da me zoveš iz daleka luga

i da ti pokažem kako da me voliš”.

Uspomene su nas obuzele;

Kriste, kako sama tad sam bila!

Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele

zauzeti mjesto mojih krila.

Ali mira imala sam tada,

sada vidim da si mi govorio,

da si me uputio gdje vodi nada,

da si mene ljubio i volio.

Izveo si me iz robovanja,

tek sam poslije čula si slobodu,

nakon zdušna, srčanoga ludovanja.

I sada sam tu, na Tvome brodu.

Donio si izobilje plodova i voća,

sve za moje posvećenje

kojim, evo, dotičem te noćas

da polučim opet obraćenje.

11.03.2023. 22:22

Psalam 113 Bogu slave i milosrđa

Hvalite, sluge Gospodnje, *
    hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje *
    sada i dovijeka!

Od istoka sunca do zalaska *
    hvaljeno bilo ime Gospodnje!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode, *
    slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš, †
    koji u visinama stoluje *
    i gleda odozgo nebo i zemlju?

Podiže iz prašine uboga, *
    iz gliba vadi siromaha
da ga posadi s prvacima, *
    s prvacima svoga naroda.
Nerotkinji daje da u domu stanuje *
    kao radosna majka djece brojne.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Voda i Krv

 

Srce Te sluša i čeka,

smiluj se grešniku svome

koji sad gleda teče li rijeka

što vodi me k Tebi, moj Dome.

Stope se šuljaju same

da ne pukne grana kakva

sred ove tišine i tame,

da čuje se Riječ, Viva Aqua.

I da poteče kroz vene,

da govorim riječi Ti, Kriste

koji si doveo mene

do moje kuće, do Duše Ti čiste.

I do božanstva i Krvi

što donose istinski mir,

što grijehe i zloduhe smrvi

te volje Ti blage odabir.

Molitva moja Te nađe mrklini

da svijetliš mi jednom stazom

koja se vidi u tišini

i pustinju čini oazom.

Uzdanice, Stijeno, tako blaga,

tako susretljiva stila,

vraćam se, stižem do svetoga praga

gdje Majka me grli mila.

O, kako je povratak lijep,

kako je rumeno Srce Tvoje,

za lice i duh istinski krijep,

a topla Ti Krv za vene moje.

09.03.2023. 21:12

Sastanak

Jaganjčeve rane kao rajski vrt

kojem prilazim iz vremena,

i polako jer me hoće strt

drva Križa bezbroj bremena,

kao da će skupa sjesti.

Tvoje rane, Muka, žeđ,

sveto slovo od Radosne vijesti

kao da su s Križem sveđ.

Drvo tu je, a Rane visoko.

Ipak sastaju se na ulazu Edena

u toj vjeri s duhovnim okom

i s okusom vrhnja medena.

Križ je posvećeni Tvoj poslužio

mojim križevima, mome tijelu,

rani, srcu što ga je zadužio

da me uzme k sebi cijelu

pa da prepoznam Te, kao uvijek.

Magare silazi, a ne konji,

a ne anđeoska svita kao lijek

jer sve rane još vidaju oni.

Niti čavli biti ne moraju,

imam ih ja dosta.

Križ na zemlji, Ti u raju,

u sredini duša prosta,

u jeseni mlada,

u mladosti starica,

a evo, sada

nebeska splavarica.

Sastalo se Drvo s Ranom

preko duha moje vjere,

pred nebeskim stanom;

još i ljubičice berem.

Pokraj maslinove grane

stavit ću ih radi Muke

koju čekam da mi svane

za moždane neuke.

08.03.2023. 20:41

 

Nikad ostvarena prava

 

Žene su zadobile neko više mjesto u društvu u posljednje vrijeme.

No, one još uvijek nisu ostvarile svoja prava (a nikad ni neće) za koja su se borile nekada davno. Još uvijek primaju nižu plaću za isti posao, još uvijek ih nerado zapošljavaju ako su mlade „pa će otići na porodiljski dopust”, još uvijek su muškarci bolji kandidati za posao ako su oženjeni, još uvijek one žene koje dobiju posao su usamljene među muškim kolegama i trpe omalovažavanje kolega i tako redom.

„Dan žena” je malo izlizani praznik u doba kad mnogi tvrde da su žene, i muško i žensko, pa zalaze u ženske prostorije kao muškarci.

Jer, u krajnjem slučaju, muški mozak ostaje muški, a ženski mozak ostaje ženski, ma što oni tvrdili i bez obzira na njihova opredjeljenja.

Pripovijedalo se da žena, koja je majka, ima pravo na dodatne godine staža provedenoga na poslu. To je ostalo zaboravljena priča. Umjesto toga, izmislili su pravo da svi budu isti, po istim mjerilima i ta se priča do dana današnjega uspješno provodi u djelo.

Samo, ženski mozak ne izgleda baš da je to samostalno smislio nego to su zajedničke misli muških i ženskih.

Osim toga, muškarci često gledaju kako će se nekoj ženi ugnijezditi radi kvalitetnijega života, kako bi imali vremena za svoj posao i razvoj svoje karijere i radije ulažu sredstva da uvećaju svoje bogatstvo i moć dok se ženina plaća troši za svakodnevan život obitelji. Umjesto da se ženama olakšaju teški i odgovorni životni zadaci, žene su još više natovarili obavezama. A tko to? Ovo suvremeno i napredno društvo u kojemu su upravitelji muškarci koji imaju zadnju riječ, i stručnjaci koji su uglavnom pozvani muškarci da daju mišljenje upraviteljima. Čak postoje muški eksperti za ženska pitanja, ni tu se žene ne sluša.

A ženski su mozgovi takvi, oni prihvaćaju muška mišljenja još od pradavnina, usvajaju muške preporuke i ponekad se pitaju kako se toga nisu same sjetile, kao, na primjer, pravo da budu vlasnice svoga tijela. Muškarcima nije potrebno pravo da budu vlasnici svoga tijela iako je očigledno da ne vladaju svojim mozgovima uspješno sa svojim osjećajima i hormonima.

Također, to pitanje abortusa kao da se ne odnosi na glavnog počinitelja, muškarca, nego je samo ženska briga. Muškarac zavede ženu i tvdi da je ona zavodnica jer je – žena, žena k'o žena, a ne misli na svoja muška prava i odgovornosti, često uvjerava na razne načine žene da je sasvim ozbiljan prema njima. I, kada se žena razočara jer žena je osjećajno i nemoćno biće, još mora odgajati dijete, a nema snage progoniti muškarca radi uzdržavanja. Naravno, to ne vrijedi uvijek, ali je najčešće scenarij takav. To je stvarnost, to je većina koja se sramežljivo povuče i šuti.

Mišljenje da bi se žene ipak morale čedno odijevati ili barem da ogrnu nešto na sebe, sasvim je na mjestu. Ali muškarac pod stresom uvijek će dobro primijetiti naivnu i nemoćnu ženu koja živi u oblacima i koju je lako prevariti ili zavesti.

A žene? One su, dragi moji, oduvijek sramežljive, čak i one koje se „skidaju” pred kamerama, možda im je to najhrabriji poduhvat u životu. One samo žele pravo na drugačije dostojanstvo, na žensko dostojanstvo, a, kada uđu u bračne vode, požrtvovno šute i trpe radi djece, radi muževe karijere i radi mira u kući, i zbog ljubavi.

Jer žene zaista ljube i mogu muškarce u mnogim teoretskim pitanjima o životu podučavati. Žene ljube potpuno, od mozga do srca, od tijela do duše, od duha do prakticiranja, od glave do pete.

Ženu dijete neće uništiti, ona je već uništena prevarom muškarca i dijete će ju preporoditi kada postane majka. Nikakvo tlačenje pasivnu žensku snagu trpljenja ne može dokrajčiti, žene i dalje kvalitetnije i bolje žive, snalažljivije su u svim stvarima, ne zato što su inteligentne nego zato što znaju ljubiti. 08.03.2023. 10:17

„Nato Jahve, Bog, reče zmiji:
»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!

Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojeg i roda njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,14-15)”.

Dva neprijatelja

 

Pretječem zoru i molim Te za pomoć, Isuse, za pobjedu duše nad sobom samom. U meni je postojala srdžba, u nevoljama svojim bijah kritična prema onima koji primaju nagradu ovoga svijeta samo zato da bi pomogli ljudima u nevoljama. Ali, takve su države, žive od svoga stanovništva i ne daju zaštitu nevoljnicima iako govore da to čine. Kakva li im plaća od toga, nebeska plaća? A i ovu zemaljsku plaću ne znaju utrošiti pametno.

Ti si me izvukao, Kriste, Ti si me čudesno spasio nebrojeno puta. Zapravo, Ti me čitavo vrijeme držiš na dlanu i spašavaš mene, moju dušu i tijelo, moj duhovni opstanak. Hvala Ti, svemogući Bože za to, za sva dobročinstva Tvoja, za sve što mi stavljaš na put, putovanje prema nebeskim krajevima.

Čovjek si gradi put na muke paklene, ne daje pomoć, ne daje plaću, odbija prosjake koji mole za prava o kojima svi ljudi kažu da ih nude i daju. Ljudi tako čine jer ne mole pomoć za svoju dušu, za svoj slabi duh koji postaje u ljudskom životu čovjekov neprijatelj.

A Ti savjetuješ kako čovjek postiže svoj nebeski integritet.

Opraštanjem.

Blagoslivljanjem svih ljudi, naročito ljubavlju prema neprijateljima.

Tek tada čovjek pobjeđuje sebe samoga i zaista ispravno ljubi sebe.

Postaje nebesnik, odjednom vidi sve što je dobro, jako dobro na ovome svijetu.

Politički i medijski govori ne služe se ljubavlju nego takmičenjem, a za takmičenje i rivalstvo potrebna je sila zla koja djeluje negativno poticajno na postizanje negativnih uspjeha. No, kada čovjek ljubi svoje protivnike, bori se za opće dobro, i svoje i tuđe, bori se pravednošću, milosrđem i ljubavlju, tada mu silaziš Ti i rješavaš svaki problem, rješavaš neprijateljski stav protivnika i rivala, i daruješ uspjeh u izobilju.

Jer čovjek ne može ljubiti neke ljude, a druge mrziti, tu nema logike, tu nema istine. Kad čovjek mrzi neprijatelje, nanosi štetu i sebi i onima za koje misli da ih ljubi, a to istinska ljubav nije.

I nije svijet u neredu nego su u neredu ljudske duše, ljudi sami u sebi pa ratuju. Neprijatelj je Zatornik koji se lukavo uvlači u čovjeka da bi ga podijelio na dobro i zlo. Tada čovjek rezonira da je ono što mu se sviđa dobro, a da je ono što mu smeta sigurno neko zlo. Tako je čovjek najčešće zao, a ponekad načini nešto dobro. No, rijetko misli pozitivno, uglavnom se žali na sve. I kad mu je dobro, čovjek se žali da mu nije dovoljno dobro jer je drugima bolje nego njemu. To je Sotona.

Pretječem zoru i molim za pomoć, mada si mi već usadio klicu svoje ljubavi za ljude. Jer ako nekoga mrzim, jao meni. Tako se ljudi koje volim samo množe oko mene, a ako sam u opasnosti, Ti si, Isuse, moj Branitelj.

Ljubi me i dalje onako kako me ljubiš, ne daj da se dugo srdim kad vidim nepravdu. Daj mi da vidim pravednost Tvoju u takvim okolnostima. Pomozi mojoj kritičnoj duši da iz svojih osobina nađe pozitivan put, da kritiziram puno manje, da budem blaga i da moja kritika, koju si mi udijelio, bude kritika stvari i pojava, a ne kritika ljudi. Daj mi da ne prosuđujem ljude nego dobročinstva. Ljudi imaju toliko dobroga u sebi, imaju dobra djela iza sebe, u svojoj prošlosti i najveće dobro koje imaju jest njihov život koji si im podario besplatno.

Čovjek je u biti veoma dobar, ali je đavao na ljudima koji obilazi neprekidno naokolo, gleda koga će proždrijeti.

Tvoja riječ je, Isuse, najveće blago koje postoji, ona je tako ljekovita.

Tebi je tako lako uzvratiti ljubavlju na Tvoju ljubav. Ti si Učitelj ljubavi za sve nas. Ti ljubiš sve ljude, Ti patiš zbog zločina koji se čine, Ti opraštaš zbog svoje velike ljubavi za nas.

Daj mi česticu te Tvoje snage ljubavi da i ja ne zazirem od ljubavi prema neprijateljima. Već si me naučio da one koji me povrijede blagoslivljam. Daj mi, molim, da me ne vrijeđaju. Da ne doživim kao uvredu svoje osobnosti ono što ljudi čine.

Vrlo je lako tada uvidjeti da su ljudi u zabludi, a kad je čovjek u zabludi, to nije zločin.

Dopusti mi da i ja zaslužim svoju nebesku plaću ljubeći sve ljude, ljubeći neprijatelja jer na taj način činim Tvoja čuda i na taj način čistim i perem dušu od samouništenja, od vlastita zla i neprijateljstva. Tako nisam više podijeljena i tako u meni više ne žive dvojica neprijatelja nego samo duša Tvoja, Gospodine, koja ljubi. 04.03.2023. 02:54

„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15 Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16 te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17 I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18 jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. (Ef 2,14-18)”.