Kruh za dušu

Prepuštam se i opraštam

kao što si Ti se, Kriste, predao

čovjekovoj nemilosti.

Mnoge grijehe još ispaštam,

još od tada kada si me pozvao

kraljevstvu od pretilosti.

Ne uspijevam dati od množine

jer je nemam kao Ti,

ali sjeme Tvoje posjedujem,

ljubav od Tvoje punine

koja će se rađati

sve dok Tebe nasljedujem.

Izlio si pokoru mi časnu

na tu dušu, zarobljenu

još od pamtivijeka.

Nudio si zemlju krasnu,

svu u nebo zaobljenu,

da me s anđelima čeka.

A ja sam to prigrabila

poput siromaha koji kruha krade

pa ga poraženo prosi.

Postom dušu sam si gradila,

polomljenu očajem bez nade,

da me ljubav Tvoja nosi.

Malena sam bila i skroz luda

kad me pusti pravo u te Dvore

da posramiš mudra pravednika.

Spoznala sam, sve su Tvoja čuda,

a od njih mi vene postojano gore

da mi duša zrije kao Tvoja slika.

24.02.2023. 12:26 

Srce na Križu

Tko je dužan proplakati

kad niz čelo Krv se poti?

Tko je dužan toga obasjati

istinitim svjetlom tko se kroti?

Tko se zakonitom Pravdom steže

ova naraštaja lakovjerna?

Tko sa svoga tijela ropstvo reže?

Tko je Bogu duša smjerna?

Tko se daje cjeloživotnome toku

radi Krista – Čovjeka i Duha?

Tko sačuva suze u svom oku?

Tko da traži Boga – Kruha?

Tko je Kralja netom napipao

i dodirnuo Mu od haljina rub?

Tko je zbog Njega zaridao?

I tko nije prema Kristu grub?

Svete staze teške li su, mučne

svakome tko ne zna dobra zbora,

niti po sebi da ravna glase zvučne

što poteku dušom odozgora.

Srce na tom Križu, kamo teče?

Da li bregovima ili šumama?

Ili naše staze siječe?

Nema kamo, nego k nama.

23.02.2023. 19:56 

Svadbeni pir

 

U nutrini tiho pjeva

anđeo iz neba plava,

žive vode mi nalijeva,

a iznutra suklja lava.

Neće probiti ni trunak sreće,

tako nježne, osjetljive.

Samo plamti i na usne slijeće,

opore, dosjetljive.

Riječ je njena, zaborava nema,

ponavlja mi sve refrene.

S dušom puni se fonema,

kao latica što nikada ne vene.

Zidovi i staklo blago zvone,

zvuk se uspinje do vrha

pa se spusti, lako klone,

uzgred proizvodi dašak srha.

Sve je Božji hram i glas,

zvukovi su nadnaravni

kao kakav neviđeni kras,

neponovljivi i tako davni.

Hvalu podaj Bogu dragom,

u tebi je, dušo, Kristov mir.

Raduj Mu se punom snagom

kao ponor, kao oganj, kao vir

da se ljubav sva razbudi

kao krila proljetnih leptira.

Posljednja ti zora rudi

prije svadbenoga pira.

23.02.2023. 03:05

Čaša Muke Isusove

 

Ostavljaš me tvrdoj ledini

gdje mi nema brijega

da se nađem na sredini

u tom času Tvoga bijega.

A bilo je prilika kada si me znao,

imali smo zajedničku čašu,

više puta si me milom zvao.

A sada si napustio muku našu.

Ostavio mene, svoju, blaženu,

pohitao ka izgubljenoj duši

koja ima muku, vrlo traženu.

Treba Tebe da se ne osuši.

Tako okupljaš Ti svoja stada,

tako načinio si svoj puk.

Nevolja se bere dok je mlada,

uzima se dok još napeti je luk.

Tko iz muka svikne posluhu,

taj Te za sve izgubljene moli.

Uvijek ima puno mjesta Duhu,

uvijek ima netko tko nekoga voli.

Ostavljaš me sigurnu, Isuse, u srcu

gdje si se nastanio za vijeke.

Sad pronađi duše koje su u grču,

sa sobom ponesi mene preko iste rijeke.

Tako je za teških noći, svijetlih zora dana

kad se narod okupi u uskrsnuću

jer Tebe će, Kriste, naći usred svojih rana

gdje nas uvijek čekaš u ganuću.

22.02.2023. 23:36

Srce noći

 

Hvala Ti što me čuvaš, moj Isuse,

tako postojano Ti u srcu mome stanuješ.

Grešnik sam i kada vjerujem Ti sve,

ali Ti se meni kao dijete uvijek raduješ.

Neopisive su Tvoje ceste, staze bliske,

nevjericom puniš neprekidno život moj.

Otvaraš mi dušu, uske prolaze i niske,

da do mene stigne svaki pogled Tvoj.

Kakvom si me samo strpljivošću čekao

svih tih godina, prekrivenih velom;

kao najdraže Ti blago konačno me stekao

da se odazovem radi mira mom životu cijelom.

U svim mojim grijesima i rascjepima,

Ti mi se podlažeš poput čvrsta mosta;

i provalije mi puniš gustim nasipima

da ozdravi duh mi što osjetljiv posta

svakom pozivu i svakoj Tvojoj riječi.

Izobiljem samo jednog Tvoga slavna slova

hraniš mene najfinijom mednom mliječi

i obasipaš me obećanjem slatkih okova.

Samo Ti, Gospodine, poznaš srca ljudi,

samo Ti nas učiš ljubavi, razboritosti.

Samo poziv Tvoj nas zauvijek probudi,

i uskrisuje nam dušu, pamet i sve kosti.

Sve si staze mi uredio za sreću i za okrepu,

milošću me uzeo na nebo kao narod svoj.

Dao si mi izobilje razna blaga, zemlju lijepu,

opojnoga pića, vode žive, samog sebe, Bože moj!

21.02.2023. 01:21

Korizmene godine

Post ne ide bez molitve. A molitva ne ide bez „slobodnog vremena”, vremena koje si posvećujemo samo radi Isusa Krista.

Blago onima koji ne moraju po čitave dane raditi do iznemoglosti.

Blago starcima koji imaju bijedne, ali redovne prihode pa tako i vremena za molitvu.

Blago beskućnicima jer naš je Gospodin također bio beskućnik. Ne samo zato što beskućnici ne moraju postiti nikada, nego zato što imaju dovoljno vremena za cjeloživotnu molitvu. Siromasi koji „se dokopaju” hrane, makar i na sam dan Velikog posta, smiju se gostiti svime što imaju na raspolaganju. To je najčešće kora kruha, ali može biti i izobilan ručak neke milosrdne osobe. Taj ručak siromah ne može čitav niti pojesti, ali koru kruha će jesti kao jako blaženi stvor. Jer nema ništa ukusnije od kore kruha nakon dugotrajnoga gladovanja, nije ti potrebno izobilje.

Da bi okusio mrvu blaženstva svaki vjernik bi morao, kao prvo, imati vremena za redovnu molitvu i razgovor s Isusom ili Njegovom i našom Majkom s kojom razgovara o Bogu.

Još je jedan važan preduvjet za uspješan post, a to je priprema. Ako se bavite karnevalima, niste pripravni za korizmenu molitvu i post.

Jer svrha je posta približiti se kraljevstvu nebeskom, okusiti blaženstvo. Značaj posta je u tome što nam daje česticu budućega života u vječnosti, slutnju o tome kako se osjećaju i kako žive sveti i blaženi ljudi.

Dok postimo, hranimo se Kristom. U molitvi. Za molitvu i post potrebna je iskrena vjera. Ništa veliko, ništa posebno, samo odluka. Nije neophodno veliko odricanje, ali je dopušteno.

Priprava za post može započeti laganim pregladnjivanjem jer se naglo postiti uopće ne isplati, ne traje dovoljno dugo, a to je barem četiri ili pet dana.

Jao nama koji smo robovi konzumerizma. Tko neprekidno nešto gricka, jede i pije, uživa u duhanu ili često popije šalicu kave, ili jede samo dva obroka, ili su to preveliki ili prekalorični obroci i tako redom.

Rijetki smo koji uzimamo više manjih obroka i koji smo navikli preskočiti neki obrok.

Na žalost, mnogi imaju puno slobodnoga vremena za hranjenje, za pripremu hrane.

Slobodno vrijeme postoji u svačijem životu, ali nismo svi toga svjesni jer prečesto pratimo svoje želje i čežnje, a premalo uzimamo obaveza na sebe. Često se događa da nemamo vremena za obaveze, a onda to vrijeme potrošimo na hranjenje ili kuhanje, ili pospremanje hrane i posuđa, ili za nabavku svega što nam je neophodno potrebno svaki dan, a to je uglavnom hrana.

Isto je s odjećom koju uvijek želimo nabaviti jer nikada „nemamo što odjenuti”.

Imućnima je bolje da se odreknu malo više novaca za milostinju nego da pokušaju postiti, ali i milostinja, post i molitva ih mogu spasiti od njihove neizlječive kronične bolesti.

Za post je potrebno osloniti se samo na Gospodina, predati se na milost i nemilost Božjim putevima, naravno, ako već postoje ostali preduvjeti: odluka, vjera, postupnost i kontinuirana molitva.

Post je žrtva zahvalnica Bogu našemu, ali je to žrtva radi našega tijela i naše duše, korist naše duhovnosti. Bogu nije potreban naš post nego nama, radi nas je i radi našega spasenja jer tko je bar malo vjernik, taj je barem malo svjestan da nije siguran da će se svi spasiti od vječnih manjih i većih muka.

Onu staru i blijedu, ishlapljelu pjesmu o besmrtnosti možete ostaviti za pogane, nevjernike i mnogobošce. Kao i za one koji kažu da se ne zna što je poslije smrti ili za one koji kažu da su ljudi nastali slučajno.

Što se tiče smrti, to zaista nitko ne zna, čak ni oni koji su bili klinički mrtvi neko vrijeme. Nitko ne zna dana, ni časa, samo Bog Otac naš na nebesima, u koji će Isus doći. Za vjernike smrt je gotovo isto što i Kristov dolazak.

Živjeti tako da Mu idemo ususret raširenih ruku, s hvalama i ljubavlju, može se uvidjeti u postu i molitvi.

Bolesnici i starci, djeca i svi koji pohađaju škole, marljivi radnici i slično, ne moraju postiti, ali im post i molitva nisu zabranjeni.

Zabranjeno je ići na dijetu radi boljitka i ljepote tijela pa to nazvati odricanjem i postom. Dijeta nije post, dijeta je hrana za bolesnike, prilagođena prehrana svakoj pojedinoj bolesti.

Ako odmah i ne doživite blaženstvo uma i srca, duše i tijela, barem ste sigurni da ste protjerali mnoge zloduhe koji su se bili nastanili kod vas.

Mnogi vjernici neprekidno poste, a mnogi povremeno. Za Korizmu se posti četrdeset dana, uz molitvu i pokorničke obrede, ali zapovijedani post je samo na Čistu srijedu i Veliki petak, dan Muke Gospodnje.

Između prve tri zapovijedi Dekaloga i ostalih sedam zapovijedi veliki je razmak i udaljenost, vrijedna kontemplacije koja se provodi u djelo čitavog života. 20.02.2023. 04:03

KKC 1969 Novi zakon vrši religijske čine: milostinja, molitva i post, usmjerujući ih „Ocu koji vidi u skrovitosti”, nasuprot želji „da ljudi vide”. Molitva toga zakona jest Očenaš.

„Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga” Ef 3,14-19).”

 

Elementi naših grijeha

Ako ne osjećamo oduševljenje našim Bogom, Bogom živim, tada je naša vjera samo usputna politička opcija. Gospodin mora biti na prvom mjestu da bismo mi postali bolji ljudi.

Često hladnokrvno izjavljujemo da smo kršćani, da smo katolici.

Hladnokrvno se deklariramo.

Hladnokrvno preskačemo liturgijske obaveze, objavljene od našega Boga.

Hladnokrvno komentiramo kršćanstvo kao politiku.

Hladnokrvno preskačemo čitanje Svetoga pisma.

Hladne krvi molimo Gospodnju molitvu Oče naš.

Ako smo spoznali da činimo kakav grijeh, prema prilikama hladnokrvno se ispovijedamo. Živimo po zakonu, po pravilima.

I hladnokrvno se kajemo. I to je na neki način već bolje nego ništa.

No, kakav bi bio život kad bismo hladnokrvno opraštali uvrede, kad ne bismo ogovarali i sudili druge ljude, kad bismo hladnokrvno ljubili i kad bismo hladnokrvno blagoslivljali okorjele neprijatelje?

Kakva bi nam to bila ispovijed bez stvarnoga i istinskog kajanja?

Bila bi neuspjela, ponavljali bismo grijehe i ne bismo se nikada obratili, a to znači da ne bismo odgajali svoju savjest i ne bismo postali moralno bolji ljudi. Mnogi ne vjeruju u obraćenje. Kad se netko pokaže boljim čovjekom, prisjećamo se da nekada nije bio tako dobar i sudimo da se samo licemjerno prikazuje boljim čovjekom; ne vjerujemo da se zaista promijenio zauvijek.

Često imamo svoje vlastito evanđelje i svoju vlastitu sliku Gospodina Boga i mislimo kako znamo na koji ćemo način postati bolji, mislimo da to ovisi o našem trudu. Ali to nije istina. Samo milost Božja nas može popraviti, samo Crkva zna i prakticira obraćenje i promjenu na bolje.

Boga Isusa Krista moramo upoznati jer Isus je naša najdraža Osoba, a ne naša ideja.

Samo Crkva naša će nam polako, postepeno i sustavno pokazati put kojim se ide do svetosti, do obraćenja.

Tada ćemo doživjeti Gospodina, upoznati Ga, zavoljeti Ga i čuvati se da Ga ne povrijedimo. 19.02.2023. 08:16

„Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16 Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17 Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18 Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« (Otk 3,15 – 20)”.