Zimske noći

 

Zimske noći snježne,

ledenoga zraka,

tihe poput zaleđene rijeke,

traže dah topline nježne

tami dubokoga mraka.

Gdje su sada zore meke?

Oblačno je njima svitanje,

ne razaznaje se niti nit

koja dijeli ove pojave.

Žao onom kog zatekne skitanje,

gdje li će mu zaklon bit?

Ima l' svijetlih zraka da se jave?

Ima li još toplih mjesta

il' ognjišta žarka

na tom krivudavu putu?

Koliko je zima česta!

Čezne sunca jarka

da zagrije i osvijetli rutu.

Blago meni što još imam zid

da Raspelo na njem gledam,

da izmolim Boga naša

za sirota što u snijegu gubi vid,

da ga Kristu odmah predam,

da je obilna mu ispaša.

Da mu nije zima teška

nego skoro laka, kao meni,

da ostvari leden san.

Da ne sanja da je sve to greška

već da počiva u ljetnoj sjeni,

da mu svane rajski dan.

23.01.2023. 04:37

Nadomak raja

 

Prolazim skladno

svijetom ekrana,

blještavih zaslona,

a područje jadno,

duševna rana

kao tajna korona.

Toliko vremena

čovjek ima,

a ne da se stresti

od teška bremena

i samo klima

da ne bi ga smesti

savjesti glas.

Tupost u drijemu,

bezimen porod

ni ne traži spas,

obitelj na trijemu

gdje ne cvjeta plod.

Okreni se k rodu,

mužu il' ženi,

djecu pomiluj.

Plovi na brodu

dok sve se pjeni,

duši se smiluj

koja će ostati

nakon kraja,

brzo i skoro,

pred Boga stati.

Između tebe i raja

sve gorko je, oporo.

Znam da si svuda,

Isuse Kriste,

al' na oltaru

otkrivanje čuda.

Duše će čiste

ići u paru

i u množini,

u razgovoru

i na djelu

prema širini,

na svetu goru

i bliže Tijelu.

Bliže te Krvi

koja budi

život i um.

I besmisle mrvi

da postanu ljudi

što čuju i šum.

Umjesto da upravlja,

postaje rob

i ne zna to reći,

čovjek bez zdravlja;

proklinje kob

i teško mu prijeći

na poljane duha

što ljubav sije,

što svakog odmori

tko ima ta sluha

što srce grije

i svemu odoli.

I razgovara tko moli

ta jednoga Boga,

Presveto Trojstvo;

zna kako se voli

svaku i svakoga;

nebesko svojstvo.

22.01.2023. 18:07

Vratnica života

 

Ne pitaj se što mi se događa

na tom svjetlu, u toj tami

kada tvoja pažnja jako me pogađa.

Danas tebe gledam, mada nismo sami.

Tebe osjećam pod svojom kožom,

oko srca i u kostima što blijede.

Isus Krist nas počastio svojom ložom

da u meni sad ostvari svu duhovnost bijede.

Jer u njoj se rađam, ona vjeru mi razvija,

ljubav postaje mi sasvim svijetla, jasna.

Zid preda mnom sporo se razbija,

iza njega nazire se Isusova duša časna.

Kako daleko su meni te nebeske stube,

a, uz tebe, lako njima kročim.

Sjećanja se zla u srcu potpuno izgube

i ja tvoje napore u molitvu pretočim.

I da toga nema, o, da toga nema,

bezvoljna bi ova duša zapala u san.

Ali danas ona slavna anđeoska trema

podiže me, grije, pretvara u lan,

anđeo me Gospodnji svu preodijeva.

Doprinos je tvoj za mene neizmjeran

i sad, što da čini ova duša koja pjeva,

nego da ti bude narod zadobiven, vjeran?

Danas, kad su ljubavi sve zabranjene,

ti mi posta vratnica života.

Kada božanske su staze izranjene,

ti si meni stubište do svih divota.

21.01.2023. 19:35

Psalam 92 Pohvala Gospodina Stvoritelja

 

Dobro je slaviti Gospodina, *
    pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju *
    i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
    s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, *
    kličem zbog djela ruku tvojih.

Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
    kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
    luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
    i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
    a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.

Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
    tvoji će dušmani propasti: *
    raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
    pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
    i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

Ko palma cvate pravednik *
    i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
    cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
    sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
    Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 116 Pjesma zahvalnica

 

Ljubim Gospodina, jer čuje *
    vapaj molitve moje:
uho svoje prignu k meni *
    u dan u koji ga zazvah.

Užeta smrti sapeše me, †
    stegoše me zamke Podzemlja, *
    snašla me muka i tjeskoba.
Tada zazvah ime Gospodnje: *
    »Gospodine, spasi život moj!«

Dobrostiv je Gospodin i pravedan, *
    pun sućuti je Bog naš.
Gospodin čuva bezazlene: *
    u nevolji bijah, on me izbavi.

Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, *
    jer Gospodin je dobrotvor tvoj:
On mi život od smrti izbavi, *
    oči moje od suza, noge od pada.
Hodit ću pred licem Gospodnjim *
    u zemlji živih.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Ljubav s mačem

 

Opet reče Svevišnji, moj Bog

što oprašta nespretnosti brojne,

da svjedočim, da svjedočim.

I da reknem od života svog,

a iz mene rado idu pjesme pojne

da ih slažem, dragocjenosti da točim.

I, što čujem na to unutarnje uho,

to ja vičem, neznalica beskorisna.

Što tišina kaže, na krovove ode.

Nestalo je priviđenja, doba gluho

kada bijah strašno kompromisna

samo radi mira i tuđe slobode.

Jedno ću ti reći, kad sam pukla,

samo Ljubav bila je na snazi

i da ne povrijedim nikoga i ništa.

Nisam znala da me stalno vukla

i da tako jakom silom nadolazi;

niti moja pjesma nije bila ista.

I što gledam, i što vidim u toj tami,

to sa svijeće mi na svjetlo dana stiže.

Razvila se gusjenica kao leptir noćni

jer mi svi smo sasvim sami

i u nevoljama, ili kad se mrak podiže.

Nismo dobri, lijepi, nismo moćni.

Samo jedan strašan grijeh postoji

koji shvatiš kad je tebi umirati;

to je ono kad ne ljubiš ti u srcu svome.

Ljubim svaku dušu što preda mnom stoji,

još od kada krene Krist u mene uvirati,

ali zavaravanje i lijenost mene zgrome.

Rascjep taj mi dade spoznati da gledam

ono što je iznad ludila i znanja,

a da ipak živim poslušno u svijetu.

Istinu i pravednost reče Krist da ne dam

i da sjećam se tog ljubaznoga stanja,

makar, kada planem, gruba sam i cvijetu.

Jer Istina je strašna, Ljubav često mač donosi.

Tvrdovratu smrt ne pokori ništa manje

nego što su kazne, patnja, muke ili boli.

Bolje i to nego da te neviđeno zlo pokosi,

ili da te okupiraju sve rajske sanje.

Ova Ljubav traži ratnika sa srcem koje voli.

20.01.2023. 20:59

Pismo predaje

Pisat ću ti svakog časa

na listu papira

slova pjesme, dugo pismo.

To će biti jedna pravocrtna trasa

jer sam potrebita mira,

jer me ljubiš i mi stranci nismo.

Pripovijedat ću ti značajne detalje

što ih ovaj život skriva,

radosne i teške stvari.

Znat ćeš zašto nisam htjela dalje,

tako životna se ispovijed otkriva

za koju ni papir taj ne mari.

Predat ću ti breme, njegov pečat

jer ga nikad nisam ispustila,

jer ga nikad nisam rekla.

Mjesečina mjesto mene tu će klečat'

jer ni zemlja breme nije izustila,

ispunjeno pobjedama koje ja sam stekla.

Ljudi viču, šapuću i stenju,

govore o sebi kao navijeni,

a iz mene ne ide to, ne ide.

Otac naš sve zna, gradi moju stijenu.

Neki darovi su bolje razvijeni,

a za mnoge kažu da se ne vide.

Sve se spozna kad se Ljubav sretne.

Ni tvoj život nije poznat niti cvijetu.

Nije važno ako danas čuješ glas od pjene,

ako Duh ti Sveti nađe oči sjetne

koje mirno kruže po bijelome svijetu

i pronađu svjetlo usred mračne sjene.

Nisu važni ti životi ako zaboravi

tvoje srce sve, kao sad i moje,

ako znamo da smo oprostili.

Čovjek uvijek sebe natovari,

nema vremena, ni dobre volje,

a mi smo se Ljubavlju tom orosili.

Lijepo li je ostarjeti na Tvom dlanu,

blagi Bože, milosrdni Kriste,

naći sve te ljude, slobodne i drage.

Lijepo očekivati je u Tvom planu

sve te duše, drukčije, a iste,

zagrliti Majku, sveznajuću, ruke blage.

18.01.2023. 21:46