Duhovni suživot

 

Ti si, Kriste, svjetlo moga bitka,

moga žića Ti si rumen plam.

U dubini sjaja Tvoga svitka

svoje srce, Tvoju ljubav studiram.

Ti me dižeš na te svoje dveri

da Ti, hvaleći Te, prinesem čistoću,

da Ti, pravedna u svojoj vjeri,

ostavim što srcem svojim hoću

pa da prazna primim Tvoju volju,

da osluhnem Tvoju namjeru i riječ,

da podložim zahvalu najbolju,

da je nosim kao ispjevanu sveč.

Ući ću Ti s hvalama u dvore,

gledat ćeš u ovo prozirno mi srce

i obasjat ćeš mi pogansko to more,

dat ćeš da obrađujem Ti trse.

Tako si objavio mi u dubini duše,

spoznala sam vrhom duha svoga.

Spustio si riječ mi koja puše

kao vrući vjetar Duha Tvoga.

20.09.2022. 04:10

Ništa osim Tebe

Željela sam samo jedan dah

i u miru slab trenutak neke duše.

Sasvim svjesna da sam uzvitlani prah,

tražila sam kapi što se slapu ruše.

Da sam Ti u srcu nisam čula, nisam znala,

da si Onaj koji spasit će me bilo kada

i u toj samoći burno sam sve osjećala,

dobro sakrivena gorjela je moja nada.

Nikada posustati u tome nisam htjela,

tako dugo, dugo vatra je u meni bila ustrajna

da tek pogledati više nikog nisam smjela;

nisu smjeli pomisliti da sam očajna.

Puno svjetla si pripremio Ti za me,

Bože što si vodio mi stope preko žara

čije iskre pratila sam putevima tame

da rashladim dušu usred pepela i gara.

Boljelo je strašno kad si bacio mi Duha,

sve sam saznala u jednom času,

i o nadi, i o ljubavi pod prilikama Kruha,

a Ti, Kriste, još mi zapaljena ulja nasu.

Svijetlila sam kao fosfor ili poput sunca,

gotova da predam srce, dušu, sve što jesam;

odveli me kao bolesnika koji bunca,

a u meni smrt je cvala kao plijesan.

Još i danas iz mene izlazi

ono svjetlo Tvoje pa me grije.

Ne znam da l' na pragu se nalazim

Tvoga Duha što po srcu mome brije.

19.09.2022. 06:34

 

Mostovi

Provela sam sretne sate

na Tvom zavičajnom brijegu

i uz pjesmu što je ljudi skrate

jer je život ovaj sav u bijegu

kao što i ja sam bježala od ljudi

i od prevelike znatiželje u toj stigmi,

označena kao predmet zao ili ludi.

Isuse, sad molim, tijelo mi pridigni.

Imala sam crnu sliku okoline što se valja,

jedva dočekala doba zrelosti života,

a sada Te gledam, svoga Kralja,

kako uspinješ se sa mnom kao uskrsla divota.

Na toj gori što je nalik mi nebeskoj kuli

susrela sam staru ljubav i dječake

koji nosili su cvijeća jer su poziv čuli

djevojaka svijetlih kosa i korake lake.

To je bio novi poziv na slobodu

što je prevelikim slobodama guše.

I, dok Tebi, Kriste, pjevam svoju odu,

Ti im daješ da mi zidove poruše.

Ima tome sto godina jeseni i dana

kada su dozivala me Tvoja zvona,

Tvoja ljubav, uvijek razlistana

kao zvijezde, kao kozmos, kao vasiona.

Taj se univerzum događao posvećenjem,

gdje ne postoje sve razlike u dušama,

kada me počastiš, Bože, i novim rođenjem

među svetima kraj kojih nisam nikad sama.

Isto mi je kao kad sam bila prvi puta

u Tvom Hramu i u tome Gradu,

ali danas moja duša vremenom ne luta,

danas, Kriste, otkrio si meni drugu nadu,

anđela nebeskoga i kneževića mira

koji obećanja nude za svu zemlju ovu

i gdje svaki čovjek tjelesni ne bira

kada traži si slobodu ili neku nadu novu.

To je jedan mali znak za mene,

to je savjest moja koja slavi u tišini

i samoćom uzima od bijele sjene,

anđela čuvara moga, uvijek u blizini.

Mome pomračenom umu utjeha si bio,

i velika pomoć u Imenu svome.

Sada veo si mi istrgnuo, lice razotkrio,

priliku mi dao u zemaljskom okruženju tome

da mi stope zagaze u povratak dolini

koja sva je osvijetljena iz visina

pa se bolje vidi staza prema kotlini

što već nije okušala Tvoje riječi, niti vina.

Modro nebo i rumeni zalazak od svjetla

ostavlja me prisebnu na ovome svijetu.

Odričem se sebe, novih prilika i vjetra

kako dobila bih jakost u zemaljskom letu.

Ti pomozi da se ovaj križ u svemu stopi,

da pod staro doba neke pokore izvršim

jer uz Tebe svako srce se otopi,

pa da mostove izgradim koje uvijek skršim.

18.09.2022. 19:38

 

Blagoslovna tajna

 

Blagoslovi svetih ljudi

posvećuju im srca čista,

kao rosa padaju na njih.

Nikada im misao ne bludi

nego upravlja se putem Krista,

Boga slave blagoslova svih.

I tvoj život neka ide pravo,

neka Boga ljubi riječima i djelom

jer te zato sebi izabrao,

zato ti je ponudio nebo plavo,

zemlju obasjanu luči bijelom,

zato ti je sebe dao.

Vječno hvalit ćemo Ga u zboru

koji naviknu Ga poslušati

kao rijeka u koritu sjajnom

koja nosi blagoslove prema moru,

koja zemlju rosom će okupati,

bremenitu blagoslovnom tajnom.

To je biser onaj što ga nose,

zaručnički prsten oko ruke,

vjerno, sveto Isusovo Ime

što nam svijetli kao Križ od rose

Duha Sveta i od svete Muke,

Uskrsnuće podno srca i nad svime.

Veliko bogatstvo što ne kvari,

to si Bože, nama Ti,

blagoslovljen živi pokraj nas.

Tvoje Srce Majci što krvari

Marija će nama predati

kao slavan, vječni spas.

18.09.2022. 06:08

Sinovi Svevišnjega

 

Zašto moliti za nepoštene upravitelje, za zločince, za one koji nas na očigled varaju ili za bogataše koji se ne znaju poslužiti svojim bogatstvom, već postaju robovi svojih umišljenih moći?

Evanđelist Ivan govori nam da ne molimo za grešnike kojih je grijeh smrtonosni.

„Vidi li tko brata svojega
gdje čini grijeh koji nije na smrt,
neka ište i dat će mu život
– onima koji čine grijeh
što nije na smrt.
Ima grijeh što je na smrt;
za nj ne velim da moli.
17 Svaka je nepravda grijeh.
A postoji grijeh koji nije na smrt.
18 Znamo:
tko god je rođen od Boga, ne griješi;
nego Rođeni od Boga čuva ga
i Zli ga se ne dotiče.” 1 Iv 5,16-18

A nije li grijeh koji vapi za osvetom kada poslodavac ne daje radniku plaću? Zašto ipak moliti za te upravitelje i poslodavce?

I sam Gospodin Isus moli za sve nas Oca da nas sačuva od Zloga.

„Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.” Iv 17,15

I savjetuje nam da molimo za svoje mrzitelje i progonitelje, da ih blagoslivljamo.

»Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju.« Lk 6,27-28

Mnogo može molitva pravednikova. I Božji zahvat čudesno djeluje. Zaista, ako blagoslivljate neprijatelje, događaju se čuda neviđena: ne samo da se taj i takav čovjek počinje mijenjati, nego i sam molitelj se rješava teških tereta jer na taj način, kada moli i blagoslivlja, zapravo potpunije oprašta, a to je rješavanje od grijeha i tereta na duši. Takav molitelj bez srdžbe prilazi svojim neprijateljima što također pridonosi iznenađujućoj promjeni kod progonitelja i mrzitelja.

Je li moguće da je Zlo ušlo tako duboko u srce progonitelja i mrzitelja da se ovaj može jedino od toga zla spasiti uz pomoć drugih koji za njega mole Boga? Jer Bog neće obratiti svakoga tko je opsjednut zlom, neće samo tako obratiti lažljivca koji je od svojih laži potpuno izgubio životni kompas i ne zna se iz toga izvući. Ali ako svi molimo molitvu Očenaš i blagoslivljamo neprijatelje naše vjere, zlodusi se razbježe.

»Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34 Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.«
35 »Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.«
36 »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« Lk 6,32-36

Ako se zločinac iskreno kaje i počinje mijenjati, i Bog, i svi anđeli i svi sveti na njegovoj su strani jer velika je radost na nebesima kada se neki grešnik obrati. Takvoga Gospodin više nikada neće napustiti.

No, postoji grijeh koji se ne može oprostiti. Taj grijeh se pojavi kad grešnik neće nikako priznati da je pogriješio i da griješi, koji se ne kaje nikako, i koji uvijek tvrdi da je u pravu, a psuje ljude i Boga, laže ili mrzi. To je grijeh protiv Duha Svetoga. Ako ne priznaš grijeh, kako će ti ga netko oprostiti kad kažeš da grijeha nemaš. Tada se nema što opraštati i grešnik ostaje u svom paklu. I propada sve dublje, sve dok ne istruli na neki način, mada je duša njegova, kao i svih nas, besmrtna. Zna se, pakao nije prazan, pun je truleži. 17.09.2022. 9:52

Jer kad govori o svome ponovnom dolasku na zemlju u slavi i u pratnji anđeoskih legija, Gospodin napominje da će tada, u tim turbulentnim vremenima jedan od dvojice ostati, a drugi će se uzeti.

 »A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 37 Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 38 Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39 i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 40 Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41 Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«
42 »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43 A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44 Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.« Mt 24,36-44

Izljev Milosti

 

Znam, tebi je svakoga dana Božić, a nekome je rođendan uglavnom obljetnica onoga dana kada su kršteni dok je nekima onaj dan kada se rodiše za nebo. Ima sretnika kojima je svaki dan imendan.

No, nismo predodređeni imenom već svojim mogućnostima u Gospodinu koji nam daruje vjeru i njezino svjetlo.

Volim ovu tminu oko mene, i tišinu Tvoje ljubavi, vjernosti i odanosti.

Ponekad, kad šutim, i Ti si bez riječi, bez glasa. Ponekad samo na trenutak, ali često u ugodnoj i blagoj napetosti kao što je muk često samo kratkotrajno zatišje pred oluju.

Nije to kaos, to je mir, to je savršeni red u svemu stvorenom. Svaka stvar na svom mjestu.

I srce točno tamo gdje mora biti, u Tebi, u Tvome srcu.

Što će nam tada riječi? Spoznaje kapaju jedna na drugu, odvija se dijalog, pouka i učenje. Izlijeva se Milost. Pada na suho i žedno tlo. Uzdiže se srce i to je tako lijepo i dobro, ugodno i lako. Povjeravamo se, otkrivam sebe u Tvome svjetlu, rađam se opipljivo. Osjećam se kao neka princeza, znam i spoznajem da sam Tvoja i da Ti pripadam potpuno. Vrijeme nestaje, a znam da je moj mir ograničen i da je moja molitva prepuna skretanja i uzdaha, neravnomjerna.

Znam da ne mogu puno primiti.

Ti bi mi dao puno više, ali ja ne mogu primiti.

No, na taj način moje stope napreduju. Ta Milost što pada na mene čini me djelotvornom.

Skamenim se kad shvatim da Milost pada neprekidno, a ja da sam presitna, slabe duhovnosti.

Dolazim se napiti na izvoru života, a prerijetko pijem, uvijek presporo shvaćam, često zaboravljam.

Ipak me činiš nekako djelotvornom.

Tvoja Riječ postaje moja djela, i, mada se izražavam svojim riječima, znam da su Tvoja djela i Zakon puno ljepši, savršeni.

Kako bi ljudi bili moćni u dobru kada bi osluškivali Milost! Ali Ti se otkrivaš malenima. Ljudi koji su mudri i pametni stvaraju paktove solidarnosti ne bi li se dokopali još veće mudrosti, ne bi li riješili probleme svijeta ili bar jedan problem. A potrebno je samo jedno: tražiti kraljevstvo nebesko.

Ponizni dobivaju mudrost, ali ih svijet ne gleda, ne zna ništa od njih naučiti.

Ne čini im se mudro jer je lako i jednostavno: slijedi Zakon; prati njegove zakonitosti; rješavaj se grijeha.

Mudri i pametni ljudi na to odgovaraju: „Da, ali...”, a taj nezaustavljivi „ali” - to je jedan običan grijeh oholosti. 15.09.2022. 22:23

Ti me bez zadrške poniziš, odmah kada zatreba, kad se uobrazim, kad umislim da sam nešto postigla. Ali kad odlučim približiti se izvoru života, pa poslije zaboravim ili nemam još vremena, Ti me već preuzimaš i ne dopuštaš mi da propadam.

Ti si od mene načinio vjerski savjesnu osobu. A kad je kršćanska duša u vjerskim pitanjima savjesna, ima sve, postaje sve što je potrebno, Ti si Onaj koji vodi sve riječi i djela.

Nije li to čudesno?

Poistovjetiti se s Bogom, a ne uzoholiti se, već poniziti.

I tek tada postaje duša sposobna primiti Milost, nositi Tvoju riječ, slijediti Te.

O, da sam malena kao vrabac, da sam puno, puno manja, kakav bi to bio milosni izljev!

Uvijek Te molim za čisto srce, da mi daš Duha ustrajnosti, ali sada me umanji, Isuse Kriste, Bože, o Bože moj!

„A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.” Jak 3,17

Oblačni prolom

 

Suša sva se isplakala,

po svem gradu trese grom;

brzo već se izatkala

ova jesen srcu mom.

Već uranila je tu za mene

i najavila se kao posljedica

što mi dolazi kad ljeto vene,

i još potjerala jata lastavica.

Siva su nebesa, Majko časne žalosti,

i zbog tebe, i zbog Božje volje.

Mnogi riješit će se učmalosti,

mnogima već srušilo se postolje.

Ni za ratove već nema snage,

ni za ogrjev skupilo se nije,

mada zime sad su blage,

ali se oduže večerima kad odozgo lije.

Kablovi su malo polomljeni,

različite veze popucale,

a i brodovi su potopljeni.

Golubice bijele hrabro pokucale.

Daleko su zimski snovi

i još dalje ljetni događaji.

Približavaju se trudi novi,

podižu se vodostaji.

Samo mirno, dušo moja,

proplakat ćeš ti od sreće.

Stat će kolo negativnog naboja;

ništa ovoj zemlji potrajati neće.

Šalji, Nebo, suze svoje,

oblačni taj prolom,

da Ti gledam nove boje

koje rađaju se Polom.

Jer tu samo duhovni je sjaj

kojemu su otporni svi senzori.

Što je dalje ovaj kraj,

to mi srce ljepše gori.

15.09.2022. 19:12