Noćna zora

 

Sakrila sam tebe duboko u duši

i sad ne znam je li osvanula nova noć.

Stalno gledam da li svijet se ruši

ili kad je meni na te zdence poć'

gdje je voda mrzla, pitka, Isusova

i ni jedna druga takva nije.

Da napojim stihove i svoja slova,

da mi srce se osnaži kao prije.

Znam da Bog naš može sve,

al' Ga rijetko pitam bilo što.

Volju čekam iz visine nebeske,

Zapovijedi koje rasplinu mi zlo.

Otvorit ću srce kada krenem piti

slatka meda, gorke soli s okusom

od sjećanja i svega što bih kriti.

Za Te, Kriste, cijelim opusom

odgovarat ću pred Čistilištem,

na Vratima sa svima koji stignu.

Kao da se nalazim pred mrjestilištem,

vidim grijeh što mi kičmu prignu.

Oko mene puze štipavci i gliste

što od mladih riba stvaraju si vjeru.

Jadne li su ruke moje, nisu čiste,

mada primila sam plaće obilatu mjeru.

Javno mnijenje i prije me pokopalo,

ne viđam ga ima sto godina dana.

Možda si je druge pute prokopalo,

sigurno se aktivira kao zemlja slana.

Žurim, žurim sad pred Boga strasna

što mi pali srce, pluća i slabašne grudi

pa sve mislim kako ljubav mi je strašna,

neugledna, slaba, gladna, sama na toj sprudi.

Ali tada Bog moj progovara:

takva si za mene jer si moja,

zato ne znaš sve što drugi stvara.

Ti si slika crna i nebeska boja

od koje dobivam najfinije brašno

i napitak zaljubljenih vitezova

koji uvijek vraćaju se ako nije kasno

kada se pojavi sasvim druga zora.

03.07.2022. 19:29

Paruzija

 

Noćas duša je na pola udisaja,

čeka se na hladan osvanuli zrak.

Srce tuče kao pred vratima raja,

od te same pomisli gubi mi se dah.

Raj dolazi, silazi pred moje stope,

znam po tome kako gušim se, a dišem.

Nevolja se gubi, a suze se tope

dok o Tvome dolasku sad, Kriste, pišem.

Silaziš na oblaku Ti Slave svoje,

Tvoja slava oko Tebe anđeli su Duha,

nepregledne mnoge riječi Tvoje

kojima se klanjam blagovanjem Kruha,

čašom spasenja i kaležom Ti Krvi.

Ukipljeno stojim, glavu dižem, ruke,

dok se oko mene kamenito brdo mrvi

pod kojim Ti budio si pravednike Muke.

Znam da ćeš me uzeti ako ja ustrajem,

ako ulje mi za svjetiljku se ne ugasi

koja tinja Tvojim svjetlom dok se kajem

i dok molim neprekidno: spasi, spasi.

Uzet ćeš mi prašno srce, dušu zapečaćenu,

privući me svojim znakom na mom čelu,

postavit me slabu na visoku Stijenu

jer si navikao stvarati na mome djelu.

Dok se lome zvijezde, sunce, i nebesa

dok se okreću k'o vrteška nada mnom,

i dok propadaju stope mi od zemljotresa,

Ti me, Utočište, uzimaš i moliš sa mnom.

03.07.2022. 03:59

Takav je život

 

Stižu kiše,

sporo i na kap.

Žarko sunce riše

brazde gdje je lap.

I zlodusi se peku,

hoće, poput leda,

u sumpornu rijeku,

čak da im se ne da.

Opsesije teške,

patološko stanje

gdje su trijeske

za srušit imanje.

Kada gube, zvijeri

podivljaju strašno,

prodiru kroz dveri

studiozno i naprasno.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

Jer što će duša nego svjedočiti

o svoj malenosti, jadu?

Ženu ne može si predočiti

koja satire mu bradu,

Sina kojem vreba samo petu

jer po trbuhu puzi svome,

zemlju jede, prokleta u svijetu

gdje se divlje zvijeri lome.

Lisice i vuci,

pritajena mržnja

tamo gdje se luči

paklena pržnja.

Zavisti i podjele

čitava života svoga,

a okićene jele

nude rođenoga Boga.

Još u svojoj srži

zlodusi ne žele znati

da se duša prži

ako laže, krade ili vrati,

da se može uvijek bolje,

ljepše biti u čistome raju.

Boga hule protiv svoje volje,

osim vračke, ništa ne znaju.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

02.07.2022. 12:46

Požar nekad i sad

 

U tvojoj sam duši zaostala

kao što se nađe trunka

neke važne uspomene sjetne.

Velika sam kao Isusova štala,

raspjevana kao lire strunka

usred izuzetno sparne noći ljetne.

Uvijek istu notu tek zasviram,

mada nemoćna za bilo kakav bijeg;

gušim se od naslaganih rima.

Tvoje srce kroz krvotok diram

jer mi ono kao pobjednički stijeg.

Ista pjesma nadolazi kao plima.

Ti mi zboriš kao da sam stigla

tek od jučer popraviti neke kvare,

kao da ja nikad ništa ne znam.

Ta me činjenica svu pridigla,

iako ti vene za tu sparnu noć ne mare.

Zbog toga te čuvam kao tihi plam.

Noćas u mom srcu požarište,

a ja čekam, čekam da se smiri

miomiris uspomena usred gara.

Svaku večer imam polazište,

svježi vjetar kao tamjan miri

pa raspiruje ostatke žara.

Mnogi Šaulovi već su poginuli,

Klaun živi sve do sada

pa se vraća iz sela u selo.

I moje su tijelo porinuli

kao jedrilicu što propada,

ali Krist od mene stvara dobro djelo.

30.06.2022. 03:16

Duša pred svojim Bogom

 

Plači sa mnom

ako možeš, ako želiš.

Idi za mnom

ranu da zacijeliš.

Smiješ me ometati

ljubavnom iskričavošću;

smiješ i pitati, i smetati,

sve obasipati svojom čarnošću.

Ipak se moraš nasmiješiti

jer je svake suze epilog

Onaj koji će sve riješiti

kao pravi Umjetnik, naš Bog.

Poslije plači, suzu pusti

jer ti je u opisu duše

koja ljubi Dah taj gusti

od kojega se životi rađaju i ruše.

29.06.2022. 16:10

Sigurnost životnoga križa

 

Rastanak od sunčanih vrela

nosi susret nekoj zvijezdi.

Da sam mogla, da sam htjela

pustiti da tuga srcem jezdi,

bilo bi mi lakše i bilo bi bolje

jer tek tada dobila bih mir

od svih duša bez imalo volje

da me prate na svadbeni pir,

da pronađu Milost koju nosim.

Ali tada ne bih je ni zadobila

jer u nebu često kruha prosim,

zemlja još me nije zarobila.

Dragi, dragi, mili Bože moj,

moja zaštito i sklonište krasno,

samo ne daj da taj puk sav Tvoj

probudi se kada bude kasno.

Desnica me Tvoja drži, čuva, štiti,

daješ mi se obilato i na vrijeme,

al' još plačem zbog nesretnih biti

koje nose tako teško, teško breme.

Kako lijepo bit će moje uskrsnuće,

preobrazba moje neraspadljivosti!

Kad bi znali kako sigurna sam vruće

da ćeš dati meni krunu moje ranjivosti

jer bez križa ne bih ništa znala,

niti jesam li u raju ili u tunelu.

Radosna je vijest za srca mala

prava blagodat u duši i na tijelu.

28.06.2022. 22:07

Psalam 116

 

Pjesma zahvalnica

Ljubim Gospodina jer čuje vapaj molitve moje:
2 uho svoje prignu k meni
u dan u koji ga zazvah.

3 Užeta smrti sapeše me,
stegoše me zamke podzemlja,
snašla me muka i tjeskoba.
4 Tada zazvah ime Gospodnje:
»O Bože, spasi život moj!«

5 Dobrostiv je Gospodin i pravedan,
pun sućuti je Bog naš.
6 Gospodin čuva bezazlene:
u nevolji bijah, on me izbavi.

7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj,
jer Gospodin je dobrotvor tvoj.
8 On mi život od smrti izbavi,
oči moje od suza, noge od pada.
9 Hodit ću pred licem Gospodnjim
u zemlji živih.

10 Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
11 U smetenosti svojoj rekoh:
»Svaki je čovjek lažac!«

12 Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
13 Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Gospodnje.

14 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

16 Gospodine Bože, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

18 Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!