Trnje i nada svijeta

 

Dok se dan još noći sjeća,

kiše prestaju nad krovovima i nad ulicama,

i svečana je dogorjela svijeća

koja svjetlila je da me ne obuzme tama.

Grad se čini kao da se mirno spava,

kao da su svi u posteljama,

mada mnogima je hladna proljetna trava,

mada ne pristupiše ni ručkovima, niti večerama.

Još je više onih koji usamljeno lutaju,

gosti raznih postaja i kolodvora

poput lopoča što nadaleko plutaju,

koji promrzli su prije nego stiže zora.

Ratovi i progoni su svakodnevna slika

na koju su navikle nam duše,

koju riše društvo ova svijeta nesretnika

od koje se mnoga srca guše.

Zabavljači klaunovskih osmijeha i lica,

njini urednici u teatru i u glasilima,

gledatelji, čitatelji, a i umjetnici s ulica,

svi još više guše srce predstavama nasilnima.

Samo je u Bogu mir, moje srce bije,

i dubina spasiteljska gospodarstva

što u sebi samo jedan zakon krije

o kojemu ne znaju zemaljska carstva.

To je zakon Križa, zakon ljubavi i milosti

što u kraljevstvu nebeskom vječno vlada

dušama što znaju zakone od žalosti,

kojima je ovo trnje tajanstvena nada.

02.05.2022. 03:42

Božje misli nisu ljudske misli

 

Religije izmišlja duša ljudska,

one pripadaju stvarima sporednim

kao nogomet ili afera sudska,

kao da svijet želi se činiti urednim.

Religije sanjaju, ideje se množe,

filozofije o tome govore s visoka;

i samo novotarije umuju, dragi Bože,

dok Ti si Osoba, Duša duboka.

Ljudska se umotvorina od Tebe udaljuje,

svi Te spominju, a misle u svoje ime;

rijedak da prizna: „Gospodin kraljuje,

i stvara, uređuje, dušama se objavljuje”.

Svrstali Te na police, na web stranice,

u adresare, na listove knjiga;

zatvorili Te u neke uske ladice

da nađu mira, da griješe bez briga,

uspavaju savjest svoju od praha.

Da se, slobodni, ne pokoravaju

zakonu spasenja, da žive bez straha

od propasti koje se pribojavaju.

Ne znaju za Boga u gorućem grmu,

za ognjenu baklju i stup od dima,

za stijenu od vode, hladnu i strmu,

niti za ovna u trnju što žrtvu prima.

O, kako Ti Objava davna je bila

kad izabra narod jedan za spas,

kad proroke stavi u njegova krila

da Tvoja Riječ dođe do nas!

Već u početku očekivahu Krista,

prije modernih svjetova i velike kule;

i Tvoja je namjera zauvijek ista:

da prestanu psovke, kletve i hule.

Religije vladaju, a Ti, Jaganjče, služiš

jer si Svećenik i Kralj, i Bog nad bogovima.

Tako je drukčije sve što nam pružiš,

a mi se tu hvastamo svojim rogovima.

Jedan je Onaj što se pokaže,

i Božji puti nisu ljudske staze.

Nije Bog ono što znanost dokaže

jer nauke ljudske Isusa gaze.

A Isus prilazi eonima, vijekom,

i prvi te ljubi, i prvi te zove.

Historijska potraga za čarobnim lijekom

donosi samo grijehe nove.

A Isus je stariji i uvijek je mlad,

uvijek na Križu, u svom predanju

što s uskrsnućem Njegovim čini sklad.

On je početak i kraj svakom žeđanju.

01.05.2022. 21:34

Kozmičko slavlje

 

Umuknite, topovi, oružje ratno

jer danas anđeli dolaze

slaviti ovo tlo, blatno i zlatno;

i najveći sveci k nama silaze,

zajedno s Dušom božanskom,

s Tijelom i Krvlju Krista;

i sa zvjeradi poganskom

što im pitomost blista.

I sa svim ribama morskim,

sa svime što vodama pliva,

što skače krajem gorskim;

i s morem i rijekom što sad je živa.

Kozmičko slavlje je započelo,

i ne dirajte mora i ravnice;

ne ranjavajte zemaljsko tijelo

koje se klanja sred nevjerice.

Bog dolazi počastiti ljude

milošću svojom i Svetoga Duha,

zbog svoje ljubavi lude

što daje nam Sina, vječnoga Kruha.

Da prestanu neredi i ljudska zloba,

da se obrate svi živi, svi mrtvi,

i da uskrsnu iz svoga zemaljskoga groba

da bi se predali najslavnijoj Žrtvi,

da iskažu zahvalnost i veličanstvo slave.

Od zloće se svoje razdružite,

od laži, ubojstva; i svoje pognite glave.

Gospodinu Kristu služite.

01.05.2022. 06:45

Srce uskrsnuća

 

Već odavno gledam to svanuće

što na okno svjetla mi donese

koje obasjava udaljeno bespuće

gdje se žrtva Bogu nikad ne prinese.

Kao da mi svjetlom želi nešto reći;

ratovi na zemlji nikad neće stati

jer svi žure u skloništa prijeći

čuvaju si snove, ne žele ih dati,

mada oni nikada se ispuniti neće.

Mnoge duše sanjaju divote,

al' u srcu nose djela nesreće

u kojoj ne nađe se ljepote.

Snovi spremaju se kao tajna,

a ne rješava se stanje goruće

jer bez vjere uskrsnuća sjajna

djelovati pozitivno nije moguće.

Čovjek je bez vjere pola duše,

nedovršen već umire u čežnji.

Bog mu daje, a ljudi ga ruše

jer ne vide zajedništvo ljudskih težnji.

Čovjek nije samo zato da bi sanjao,

već da stavi Krista na počasno mjesto

da bi ljubio Ga, da bi Mu se klanjao,

da bi razgovarao s Njim često.

Osvajači mnogi i svi oni potlačeni

neprekidno trpe zbog neznanja ova.

Sami sebi misle da su odbačeni,

guraju se snažno u skloništa snova.

30.04.2022. 07:42

Bljesak

 

Tišinu čuje i svoj živi red

kao sama duša, skrupulozna raju,

a ipak u svetome općinstvu

gdje joj sumrak nije blijed,

gdje se milosti od neba daju,

sve za dobrobit posinstvu

što već dugo pušta svoje korijenje,

još od ranih tih travanjskih susreta

kad je vrtjela se duša kao bezumnica

koja nikada ne krije podozrenje

jer ta duša drhtala je kao ukleta,

kao smrznuta na oknu ptica

koju nitko neće niti pogledati,

koja čeka sunce da osvane

da bi ugrijala malo krila

da bi smogla snage progledati

kad joj anđeo pod oblak stane

jer je neka nesvjestica bila

poput ljusaka na njenoj koži

što je bila neprodorna, sasvim kruta,

neosjetljiva za prodiranja Duha

od kojeg se ljubav samo množi

kao ugodna toplina od kaputa

ili meka lana od svadbena ruha

što ga poslije čudom je zadobila

kao neophodnu posljedicu

povjerenja u to jedno ljudsko biće

čija ju je marnost ugodno zarobila.

Kao da napustila je posteljicu,

rodila se sada opet, osvježila žiće.

30.04.2022. 00:10

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo

 

Da može učiniti i reći sve što Otac nebeski poželi, Isus je pokazivao i dokazivao čitava svoga zemaljskoga hoda: više puta je nahranio veliko mnoštvo ljudi s nekoliko komada kruha i riba; hodao je po moru kao po tlu; smirivao je oluju, zapovijedao valovima; izgonio je zloduhe iz bolesnika; oživljavao je usnule i pokojne; uskrisio je rođaka četiri dana po njegovoj smrti; dopustio je nekima da gledaju Njegovo preobraženje; pretvorio je vodu u vino na svadbi; naučio je sljedbenike da izgone zle duhove i da liječe bolesne; govorio je o kraljevstvu nebeskome u detalje; objašnjavao je svima kako se mogu obratiti Bogu; neprekidno je spominjao život vječni, puninu života, život u izobilju i još mnogo toga.

Sve se to može promatrati uvijek iznova, po čitavome svijetu i u svakome trenutku u jednom jedinom događaju, onome gdje Isus okuplja sve ljude svijeta, žive i mrtve, sve svece i svetice, anđele nebeske u jednu i jedinstvenu, trajnu i neprekidnu gozbu neba i zemlje, svega stvorenoga, vidljivoga i nevidljivoga; u sakramentalnome događaju Euharistije, to jest na vjerskome misnom slavlju gdje se blaguje svetopisamska riječ i Tijelo i Krv Kristova, i u liturgiji klanjanja Presvetome Oltarskom Sakramentu.

Najslavniji čas čitavoga svijeta – smrt Isusa Krista, raspetoga na križu – događa se sada i uvijek, posvuda. Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, govore kršćani, smrt Boga kojom je usmrtio ljudsku smrt i smrt kao općeniti pojam, kao propadanje, kao nazadovanje, kao retardaciju zbog grijeha što se nakupiše u ljudima, kao najprirodniju posljedicu tih grijeha.

Isus nam je zaista obezvrijedio smrt.

Tko to ne može vjerovati, ima problem. Velik i težak i koji mu visi nad glavom, pritišće mu dušu, remeti promišljanje, izaziva strahove, potiče na – ludilo. A takve reakcije u nevjeri zaista dovode do one smrti zbog koje zaziru i strahuju mnogi.

Dakle, ipak možemo umrijeti.

Mada sunce sije svima i mada kiša pada svima, smrt ipak prijeti mnogima.

Dakle, je li Krist uništio našu smrt ili nije?

Kako kome. Bog stvara svakoga pojedinca posebno i zove svaku dušu da Ga slijedi u vječni život, ali ipak mora ustvrditi kako ima mnogo pozvanih, ali malo izabranih, ne stoga što bi Bog bio izbirljiv, već samo zato što ne može naći vjeru u ljudskom srcu.

Na Euharistijskom vječnom slavlju naš Jaganjac Isus u našim organizmima uskrsava.

Jer, i da se netko vrati od mrtvih, mnogi ne bi vjerovali.

Zato Isus dolazi ognjenim Duhom Svetim direktno u naš organizam kojega čine dvojica ili trojica, ili veće mnoštvo, sakupljena u molitvi u ime Isusovo, kojega čini njihov svaki pojedini organizam, to jest tijelo, duh i duša.

Isus dolazi u zajednicu svojih molitelja, prodire u njihova srca pojedinačno, nekome više, nekome manje u zavisnosti od njihova vjerskog raspoloženja, dolazi kao Božja Riječ u svaki um, sjeda na srce i dušu, a ulazi u krvotok prilikom blagovanja Hostije. Dolazi tjelesno, psihički i socijalno.

No, i bez obzira na sve te čimbenike kao preduvjete doživljavanja Uskrsloga, Isus dođe čovjeku i zove ga k sebi.

Tvoje uskrsnuće slavimo, govore kršćani čitavoga globusa.

I na mjestima gdje vlada kakav, takav mir, i na mjestima gdje progone kršćane, i na mjestima gdje se odvija krvavi rat, Isus je prisutan.

Nije neka individua ljudska odgovorna za opći, svjetski rat, a nije odgovorna niti za mir čitavoga svijeta. Mir u svijetu je Kristova stvar. Mir na čitavoj kugli zemaljskoj ne može se postići ratovima, ali niti molitvama.

No, ratovi, to je nešto drugo, to je onaj problem nevjernih pojedinaca.

Za mir u svijetu moli se uporno, a i za spas svih ljudi.

Odluka je Božja, nije ljudska, nije odluka prirode i društva, flore i faune, nije posljedica neke posebne energije koju bi ljudi mogli proizvesti.

Tvoj slavni dolazak iščekujemo, govore kršćani Isusu Kristu koji je svoje izabranike privukao ognjem svoje ljubavi da ih nikada više ne napusti, da ih nikada ne iznevjeri. 29.04.2022. 22:11

Isus uskrsnuli, koji je uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu, opet će doći na zemlju. Doći će na oblaku, u pratnji svojih anđela. Doći će u slavi suditi žive i mrtve, a Bog je nada sve Bog praštanja, milosti i milosrđa. I Njegovom kraljevstvu neće biti kraja.

Ali ... hoće li naći vjere na zemlji?

Na njihovu riječ

 

Da ugledam Tvoje rane,

ne bih zato vjerovala

da si Ti produžio mi dane,

ne bih zato Tebe sljedovala.

Mir si moj, život, djela istinita;

da ćeš uskrsnuti, rekao si svima

kada riječ Ti križu bila je finita,

kada dade svoju Majku njima

koji za Tobom su propatili.

Još su hranili se Tvojim Tijelom

da bi sebe Tebi vratili,

Krvlju rumenom i bijelom.

Jer Ti, Kriste, ljubavi im dade

koja nikako se odbiti ne može,

a tek sada probudi sve nade;

već su bili Tvoji, dragi Bože,

a da toga ne bijahu svjesni.

Tad im reče krenuti ka grešnicima

gdje su razgovori prosti, prijesni.

Gdje sad proroka na svijetu ima

ako ne u Galileji niskoj, ravnoj

gdje se blagoslovi spustili?

Obratit ću se Duši slavnoj,

Sinu čiju Radosnu su vijest izustili,

za koju su pjevajući izginuli,

dajući od sebe to što primiše,

Tebe, Bože, što ga mrtva skinuli

s toga Križa koji mi se primiče.

Jer da ljubavi Ti nije bilo,

što bi vrijedilo im sve to, Kriste?

Tvoje Tijelo u meni se zbilo,

živo poput ljubavi mi iste.

28.04.2022. 13:42