Thursday, March 10, 2022

Sveta ljubav


 

Prostodušno sunce tiho zapada,

oblačna se krije silueta

kao da će nestati sva nada

da bi noću stigla ljubav sveta.



Kao da se miču sva stvorenja

s putanje što ugazi je ona.

Nitko ne zna koliko je povjerenja

ostavila kad je sišla s trona,



koliko je stvarno snažna,

mada viđena je Križnom putu

kao da je malo važna

Bogu što ju nosio na svome skutu



i na svojoj trnovitoj kruni.

Pustio je svima ljubav otimati

kao da je klasje što se runi,

kao da je suza što se daje otirati.



Pustio je da je više puta razderaju

s Božjeg tijela da bi orobili

tako da u ljubav prosto zvjeraju

ne bi li je silom otvorili



da istraže njenu snagu i ljepotu.

Razapet bi ljubav tajnu,

nikad ne videći njezinu divotu

dok se ona pušta suncu sjajnu.

10.03.2022. 16:54



Kraljevi naroda

 


Srušili smo, Kriste, mnoge dobre ljude.

Dobri ljudi su oni s dobrim i velikodušnim djelima, djelima za druge, za svoj narod, poput Tebe donosili bi plodove za svakoga.



Srušila ih je politička i nepolitička osvetnička akcija. Ali narod ima vladare kakve zaslužuje, oni su predstavnici i slika zemlje i naroda i oličenje postojećeg stanja.

Je li ovaj narod sam kriv što ima takve ljude u politici?

Što je jadan narod skrivio?

Nije učinio ništa, počinio je kolektivan grijeh propusta.

To se može razumjeti kad se ima na umu da su ga tlačili više od sto godina slugani totalitarističkog režima koji za individualne potrebe svakoga običnog čovjeka nikada nije imao sluha, a naročito za vjerske potrebe koje ovise o iskrenosti, osobnom dostojanstvu života i slično.

Što je još gore, narod se ovaj još nije riješio dugoročnih posljedica komunističkog „odgoja” i socijalističkog samoupravljanja što je naličilo odnosima u nekom ratnom logoru, a već ga je zaskočio takozvani novi val sa svojim neoliberalizmom gdje majka svojoj kćeri, primjerice, ne smije reći da joj je ona kći već je mora oslovljavati kao svoje „dijete”, iako to dijete već ima punoljetne godine: mlada djevojka i žena kreće na važne svjetovne studije, a majka je prati u drugi grad jer djevojci je potrebna podrška, ekonomska i obiteljska. Dolaze novinari i one dvije se sramežljivo pohvale kako je djevojka postigla izvanredne rezultate na prijamnom ispitu. Majka govori kako je ponosna na svoju kćerku, a djevojka je ošine pogledom; majka se zbuni pred kamerama, počne zamuckivati i tada ispravi „grešku” te reče da je ponosna na svoje dijete. Sve pred novinarima i pukom, gledateljstvom, a ponajviše pred samozvanim profesorima koji su toj djevojci dali prolaz na ispitu pod uvjetom da poštuje rodnu ideologiju i primjenjuje je na sebe i svoju okolinu.

To se događa sada, ali to se događalo i prije sto godina, samo je bila druga ideologija u pitanju, a sve te ideologije su protiv kršćanskog morala.

Općenito, sve što se događa u svijetu je zapravo samo nastojanje da se sruši moral, a moral potječe iz kršćanske vjere, iz Katoličke Crkve koju svi imaju „na zubu” i rado se ujedinjuju „za protiv” kršćanstva. To im, naravno nikome nikada ne može uspjeti, svrgnuti Boga Stvoritelja i Uskrsnuloga Krista.



I ljudi u narodu, koji je katolički, uglavnom su svjesni toga, naročito oni stariji. No, pritisnuti teškim siromaštvom, roditelji žele spasiti svoju djecu kroz koridor novoga vala, to je koridor kroz koji djeca izlaze iz teškog siromaštva u bolju budućnost, ali roditelji nisu sasvim svjesni da ima i gorih stvari za njihovo potomstvo, da će ih već u tom koridoru „obratiti” oni koji su ih doveli do teškog siromaštva i da će njihovoj djeci, već prije nego što prođu kroz koridor na slobodu od teškog siromaštva, poslužiti bombastične i krvave ideje o tome kako ta djeca i mladi moraju postati vjerni robovi da bi bili slobodni jer neoliberalizam je totalitaristički sustav bez ikakve sumnje.

Ako ona djevojka i mlada žena postane ikada majka, morat će dopustiti da joj diraju kćerku dok je još spolno nezrela, morat će dopustiti da je odgajaju neki lažni homoseksualci ( jer oni pravi nemaju interesa za osnivanje obitelji), morat će se duboko posramiti što je prava, zrela, zgodna i uspješna – žena i samo žena, bez dodatnih spolnih sklonosti.

Jer: spolnost podrazumijeva da je netko, neka osoba potpuno muška ili potpuno ženska osoba, a rodnost podrazumijeva da su ljudi kao neki predmeti i opće imenice, a ne krv i meso, duh i duša.

Užasna ideologija koja ima naivne parole: sloboda za svakoga, ali ne pojedinca, nego slobodno ponašanje za sve kategorije, od djece do roditelja jedan i dva, od poljoprivrednika i obrtnika do političara i filozofa.

I to sve samo zato da se riješe ljudi nametnutog teškog siromaštva koje, uzgred, i nije tako teško kao što izgleda.



Kakve to veze ima s ovim našim narodom?

Mnogi se nisu opredijelili, ostali su uporni siromasi.

A siromah nema snage i nema glasa, nema mogućnosti izabrati na lažnim parlamentarnim izborima pravoga, istinskoga vođu jer taj neoliberalizam također dopušta da nekvalificirani postolari sude dobrim političarima i drže ih u zatvorima na veoma duge rokove jer nemaju osnovane dokaze protiv njih pa se parnice produžuju u nedogled.

Zato istinskih političara najčešće za vrijeme Izbora nema na parlamentarnim listama – sve su to karijeristi, a narod može sretno pljeskati kad naiđe neki istinski stručnjak i politički profesionalac, iako je karijerist, jer će za svoju karijeru sve učiniti da bi postigao što bolje rezultate.

Svejedno, mnogi u narodu imaju jaki glas, ali čine djela propusta kad se njihova borba svodi samo na bezobrazne komentare s njihovih lažnih profila. To nije dobar način borbe za svoj narod.



Još jedna napomena: umirovljenici su jako osjetljiva skupina, šezdeset posto nas živi ispod granice siromaštva, o tome pišu portali koji su se uvukli u vladajuću kastu. Problem je što ne nabrajaju invalidske mirovine kada barjaktare s umirovljeničkim statistikama – statistike su puno gore. Invalidskih mirovina ima gotovo pedeset posto, a tu ne računam sve braniteljske mirovina i inozemne, i tako su mizerne i niske da se o njima ne smije niti pisati. Prosječna mirovina koja je snobovska, iznosi 360 Eura, a minimalna, ispod koje ne smije pasti, iznosi 200 Eura.

Invalidske mirovine su trideset posto niže od minimalne mirovine, a invalidi koji ih primaju nemaju prava na socijalne doplatke i na invalidnine. O tome nitko kao da ništa ne zna. I zaista, tko može vjerovati da ljudi žive i preživljavaju sa 140 Eura mjesečno, kruh i mlijeko. Bacaju ih iz stanova, prihvatilišta su samo za siromahe bez igdje ičega, predlažu im da se hrane pošiljkama iz Domova umirovljenika gdje im naplaćuju hranu i dostavu skuplje nego ovi profesionalni dostavljači hrane. Puni su raznih ovrha, nemaju televizore ili barem internet, ne troše energente već se smrzavaju i čekaju smrt.



Oni su nepotrebni, a mogli bi nas podučiti u životnim neprilikama.

Nepotrebni su neoliberalizmu i često padaju na obećanja da je za njih najpametnija eutanazija, a nisu niti depresivni, niti bezvoljni. Starci općenito smetaju neoliberalistima jer ovi nemaju pojma što se događalo u nedavnoj povijesti, a starež sve jako dobro vidi i zna, i trpi i šuti, to jest, uglavnom starci najviše i najkvalitetnije mole Boga za narod.

Oni su najveći kraljevi.



Ako nam oduzmu na svoje perfidne načine slobodu vjeroispovijesti, tek tada će se neoliberalizam srušiti jer , zna se, sila Boga ne moli, a Bog štiti svoje siromahe uvijek, svugdje i na vrijeme ih spašava.



Osim toga pogrešna je parola o ravnopravnosti i jednakosti muškaraca i žena, ali i svih ljudi. Svaki je čovjek poseban.



Muškarci i žene ne bi nikada smjeli biti jednaki i ravnopravni, to nije ono što Gospodin želi. Bog naš traži samo jedno: jedinstvo u različitosti.

Jer naravno da ne bi stvorio Gospodin Bog ono što nije htio da bude obitelj.

I što god učiniš, Isuse, hvala Ti za sve što nam daješ.

Spasi narod svoj.

10.03.2022. 05:32





Tuesday, March 8, 2022

Duhovno zrnje



Morala bih biti hrabra

ljubiti Te, Kriste, kao nikada,

kao sveti Franjo ili Abram,

puno više nego sada,



kada gledam bičevanje

u svom sterilnome umu.

To je Tvoje izabranje,

Tvoje zvanje mome grobnom humu



što na duši mirno mi počiva.

Jakosti ću naći za to,

znam da odluka ta nije kriva,

ali kako kad sam samo blato?



Tvoja ljubav, Bože, dodaje duhovnost

kakvu dijele oni što Te znaju.

Svatko sam u sebi sakriva udvornost,

oni, sveti, nikada ne prestaju.



Primit ću Te k srcu, Duše Krista,

želim znati kao ljubimica

čija volja nije uvijek ista,

ali uporna je kao službenica.



Želim dijeliti to stanje

žrtve ljubavi što boli;

željela bih postati to zdanje

koje istinuje, trpi, moli



da bi se izgradilo za onaj skok

koji dovodi me Križu i ka trnju

što mi reže srce kada probada Ti bok

koji se ulijeva Duhu, pšeničnome zrnju.

08.03.2022. 11:45



 

Monday, March 7, 2022

Korizmena čežnja


 

Duše Sveti mojih svetih puta,

moga duha Dušo, nemirna i čedna,

što mi raznosi sve rubove od skuta

u dubine svog života medna;



kralju posvećenja moga,

nevinoga srca i bez lika,

sjaj si slavljenika, Boga.

Zar da ja Ti budem slika?



Tvoje slovo meni riječ je stiha,

ali ništa mi ne govori o patnji

koja doziva me kao dječja vika,

koja nudi neki oklop zlatni



iza kojega se sakrivaš, Ti svijetla sjeno.

Drukčije Ti ne mogu ni stići,

moja čežnjo, moja ljubavi i uspomeno,

vječno želim bliže prići



onim istim putevima tih dubina

kojima od mene činiš lice,

umiveno krvlju kao Križa trina,

poletno i lako poput golubice.



Eh, da mi je spoznati tu viječ,

bilo sada, bilo poslije smrti,

pa da nađem određenu riječ

kao vapaj na zemaljskoj crti!



Tada svi bi znali gdje im leži spas,

ali ne bi mogli iz duše si ispustiti

niti jedan jasan, pravi glas,

zadnje Tvoje riječi izustiti.



Tvoja odanost je tako snažna,

Tvoja ljubav ne vidi se kakva jest.

Zemlja misli da je jako važna,

ali samo Nebo može dati onu Čest.



Samo muke Tvoga križa i života,

koje mogu postom se zadužiti,

molitve su kršćanskih divota,

inače Te ničim ne mogu zaslužiti.

07.03.2022. 23:34



Isus Krist, Otkupitelj zločinaca



Može li čovjek toliko ljubiti, biti požrtvovan, predan, jednostavno zaljubljen u ljude kao što je to naš Bog i Gospodin Isus Krist?



10 I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!« Otk 12,10-12



S jedne strane nalazi se Sotona, lažac, zavidljivac, anđeo koji nije bio u prevelikoj milosti Boga, poput nekih drugih anđela, te mu nije bilo moguće spoznati Gospodina u biti. Barem ljudi tako kažu.

No, izgleda da biti anđeo i stolovati s Gospodinom, a ne poznavati Ga, nije krivnja ničija do li Sotonina. Vele, bijaše on anđeo svjetla pa se umislio, uzoholio, pravio se najvažnijim jer – bez svjetla, što ostaje?

Da, uzmimo da je zaista tako: bez svjetla ništa nam vrijedilo ne bi, ni život, ni ljubav, ni pravda i sloboda. Ne bismo bili svjesni sebe, a još manje svoga dostojanstva i blaženoga puta u vječnost nepojmljivu.

Zato nam Isus kaže da je On Život, a apostol Ivan dodaje: život bijaše ljudima svjetlo. Dakle, bijahu ljudi, nalik nesvjesnim bićima, nesvjesni početaka i krajeva svega, nesvjesni perspektive smrti i slično. No, u jednom času Bog dade život kao svjetlo, postadoše razumni ljudi, drugačiji od biljaka i raslinja, ptica i gmazova i tako dalje. Zato Ljubljeni učenik Ivan kaže da je nastao život koji bijaše svjetlo, a taj život je u stvari Gospodar nad vojskama. Život i Svjetlo.

I kakve to veze ima s đavlom što ga zovu svjetlonošom? Na temelju čega se Sotona uspio umisliti, čak i ako nije upoznao Presveto Trojstvo Ljubavi, Pravde i Milosrđa? Kako je došao na ideju da je on glavni, Sotona i lažac, Otac laži čak, a poznavao je Gospodina? Inače ne bi bio anđeo kao što kažu za njega: On je Otac laži, on je Pali anđeo. Ma, on je manji od magareta koje nosi na leđima petrolejku!



Dakle, ta pregorjela petrolejka na magaretu, naravno da nije spoznao svoga Stvoritelja, nađe se zavidan ljudima. Tim više što ljudi nisu svjesni koliko ih ljubi Gospodin, koliko su snažni i moćni, kako su dostojanstveni, slobodni i svi kao jedan, a jedan za sve.

Sotonino svjetlo zapravo je moralo poslužiti stopama ljudskim, Sotona se morao pognuti ljudima do tla da im osvijetli staze do Boga.

Kako ne bi postao zavidan? Jer bijaše u zabludi, mislio je valjda da je neki kralj. Možda mu odredi Gospodar da postane kralj, ali Sotona to nije uspio naslutiti, nadati se nagradi nakon dobroga služenja Gospodaru.

Zato nam je nezamislivo reći da je đavao zapravo anđeo.

Puno je lakše i razumljivije reći: on je Pali anđeo.

A i Knjiga otkrivenja nam govori o raznovrsnosti anđela koji su vjerni Stvoritelju, Najvišem Biću.

Dakle, s jedne je strane Sotona, a s druge strane je čovjek, svi ljudi.

Sotona je zavidan čovjeku, ali ima još jedna posljedica njegove zablude: on laže. Kako se sjetio?! I gdje je naučio lagati?! Dakle, svjetlonoša baš nije toliko pametan, ali lukavac jest. Podli lukavac. Melje, melje i laže čim zine. Sotona je Otac laži, Ubojica ljudi od početka. Jer je imao previše slobode. Jer nije nikoga nikada ljubio, jedva da drži malo do sebe samoga, pa, prema tome, ne može niti zamisliti da bi bilo što pretrpio radi drugoga ili za neku višu stvar. Ta, on sam je ta najviša stvar zbog koje neka trpe drugi! A tko će trpjeti, tko drugi nego bojažljivi ljudi bez samopouzdanja i vjere. Neće đavao valjda tjerati Boga da laže i postavljati se na Gospodara; Njemu, Gospodinu se ne može lagati ništa, nikakve sitnice, niti prijetvornosti.



Naš Gospodin Bog i po krivim crtama ravno piše.

Gospod pušta zloduhe, to su oni koji su učenici sotonini u lažima, ali ima možda i po netko od ljudi, opsjednutih zlom, lažima koje dovode do izobličenja svijesti, do velike nesigurnosti i straha od svega i svačega, do paranoje i drugih manija i opsesija.

Gospodin po malo pušta sotonu i đavao tako dobiva naziv: Tužitelj naše braće koji upire prstom u svaki grijeh i danima i noćima optužuje ljude.



Ne može ništa đavao ako se čovjek krsti i ako moli te ako čovjek zaustavi đavla u ime Gospodina našega Isusa Krista, i naredi đavlu da se izgubi čovjeku iz vidokruga.



S one strane je đavao, a tu smo mi, ljudi.

Između nas stao je Isus, Svjetlo naše i Sin Boga živoga.

Bog je, naravno, Kralj i Bog.

A to znači da ljubi, da je požrtvovan za druge, za svoje prijatelje koje Njegov Otac na nebesima rađa od života i svjetla svoga, od svojega blaženoga izobilja ljubavi.

Ne bi se Isus predao Sotoni!

Ali se predaje ljudima na milost i nemilost.

Otima Sotoni njegove opsjednute ljudske žrtve, a Sotona riče i ne zna što bi učinio protiv Isusa i Majke Marije, nema što učiniti protiv ljubavi kad ne zna ljubiti, ne želi. I čeka ga usamljeni pakao. I paklena usamljenost. Nevjerojatno koliko se trudi i koliko ulaže energije da bi osvojio jednu dušu! Uvijek je pripravan jer to bi mu bio jedini spas, da si pridruži ljude i dovede ih do samouništenja pa da onda stane pred Gospodina kao pobjednik koji je unaprijed već znao da će se to zbiti.



No, Gospodin i za to ima lijeka, Isus umire u teškim mukama, razapet na križu. Sotona likuje.

Potom, Isus uskrsava, sin Josipa i Marije?!

Isus obećava uskrsnuće na dobro i na blaženi vječni život svima koji spoznaju istinu i povjeruju u Gospodina Oca i Sina, i Duha Svetoga.



Dakle, nema više laži za vjernika koji živi u Gospodinu Isusu.

Ako se i omakne neki grijeh, tu je sakrament Pomirenja, Euharistije i Katolička Crkva koja je tijelo Isusovo i Kristovo.



Ako vas tužaka Sotona zbog zaboravljenih ili bilo kakvih grijeha, zovite Mariju. Ona vam je najvjernija odvjetnica protiv zloduha i Sotone jer ona, Marija sve tajne zna i otkriva kome hoće, a hoće svima jer nas sve ljubi i zagovara, kako kod Isusa, tako i na Posljednjem sudu gdje duše spašava Križ Kristov. 07. 02. 2022. 15:08







 

Pjesma sveopće ljubavi


 

Ljubav naša rađa se od Majke

i od njena zagovora, oštra,

silovita usred silne hajke

gdje se ne poštuje Korizme i Posta,



da bi ojačala one koji Bogu služe,

kojima je Gospod preveliki štit.

Znaj da za te u mom srcu cvatu ruže,

jer mi dijelimo tu istu, katoličku bit



od koje se nikad ne rode agresije.

Po tom znamo da smo djeca Svjetla,

djeca Božja što im uvijek sunce sije

protiv svaka nepoćudna vjetra.



Za tebe se nikad neću kleti,

ali vrlu snagu iz Neba prizivam

kao što to čine pokajnici sveti;

svoju ljubav stoga nikad ne prikrivam.



Gospod nam je dao zakon, veze kao znamen

kojima smo neraskidivi u povjerenju,

a da nismo srušili ni jedan kamen

jer je Sveti s nama i u našem oživljenju.



Znaj da molim za te najvećeg na svijetu,

snažnog, milosrdnog Boga svemira

i zemlje što još uvijek kruži u svom letu,

mada pružaju nam prijetnje rata i nemira.



Ljubim te odavno i kad progovorim;

neznatna je moja osoba u svemu,

al' je ljubav jaka jer u Bogu zborim,

jedino od Svetoga osjećam tremu.



Ne gledaj na grijehe, Bože blagi,

nego množi vjeru svojih slugu.

Beskorisna duša za Te, Kriste dragi,

čuva ljubav, radost, zahvalu i tugu.

07.03.2022. 05:15







Sunday, March 6, 2022

Dokle ćeš, Gospodine?

 


Stvoritelju vječni,

živote i Otkupitelju ljudi,

smrtnicima tok si proturječni

koji nas na uskrsnuće budi.



Sve što takneš se posveti,

sve što stvoriš, iznova se rodi.

Osvetu ćeš oduzeti,

dat ćeš poniznosti da pohodi



Tvoga križa rane.

Umove ćeš razbistriti,

stvorit ćeš nam dane

i puteve raščistiti.



Sve si dao, sve si učinio,

veliko Ti ime

jer si malenim se načinio

da Te prime.



Gdje ćeš glavu nasloniti?

Gdje ćeš gostiti se postom?

Gdje ćeš gestom zaroniti,

pravednom i prostom?



Dokle Ti ćeš pustiti

da svi zloću čine?

Kad ćeš se opustiti

da Ti svijet počine?



Da l' ćeš tada naći vjere

kad se svemir sruši

da Ti živalj plode bere,

da Te spozna svak u duši?



Evo Majke, evo mučenika

što se pitaju i mole;

i bez nade očajnika

koji traži smrti gole.



Pravdo naša,

svetitelju muke,

tako sočna paša

Tvoje raskriljene ruke.



Drukčije Ti svako ime,

a križ nosi duša svaka,

svi su jedno s time,

samo nije volja mlaka.



Kriste, Bože, kućo mlada,

dozivam Te smjerno

kao rijetko kada

i pratim Te vjerno.



Smilovanje tražim,

grešne duše miluj

i rane nam blaži;

smiluj nam se, smiluj!

06.03.2022. 12:02





Popular posts