I taj sumrak što se vuče,
ta tišina prije noći,
kao moje srce Tebi tuče,
Kriste, Bože, kad ćeš doći?
Ti ponesi slavljenički veo
jer tvoj narod k tebi žuri
što si bez njeg žito žeo.
Ti prepusti moje lađe buri,
kušnje si mi mnoge dao,
bližio me Križu svome.
Protivnike si mi odvukao,
mene k sebi uze, dragi Dome.
Znam da žitne poljane su stan
koji spremaš kada sunce sine
za sve svoje, i za rođendan.
Praštaj svima, ne znaju što čine.
20.02.2022. 16:53
Što je bilo,
sad je iza nas,
ali se je skrilo
kao vječan Spas
u srcima što ljube,
i u prašini i krvi
gdje se kvarovi izgube
i gdje grijeh se smrvi
za budućnost
i za sutra.
Isusova ćutnost
prestiže sva jutra.
I kad nema prenočišta,
zvjezdane su noći
skučene bez konačišta,
u velikoj nemoći;
nemaš kamo,
nemaš gdje,
već u srce samo,
u elegije.
Hvališ Krista
i Majku nam, Djevu
što nam, čista,
daruje se pjevu.
To je naše sada,
bez kovanica.
Samo ljubav, nada
svježa je oranica.
I noć je mrtva,
nestala zauvijek.
I sprema se Žrtva,
jedini nam lijek,
jedino što treba.
Po njoj uzlazimo
sve do Neba,
i u sutra silazimo.
20.02.2022. 07:03
Preko rijeke isploviti,
žalu povratak obećati,
rane stare čvrsto poviti,
mnogo toga se ne sjećati
ni o sebi, ni o bilo kome:
čekati kad zvona zvone
putovanju tvome i mome,
zaploviti oceanom, Krone,
sve ka raju, u tom smjeru,
znači sebe ne poznavati,
ni ljude, niti Boga, niti vjeru,
a znakove odavati
uskogrudne, depresivne
kao što je podno brda slom,
urušavanje od silne krivnje
koja prati nas na dugom putu tom
jer mi nismo ljudi gotovi,
niti završene osobe za put.
Mi smo duše, jaki otrovi,
srdžba, gnjev i narod ljut.
Ostati na pustom otoku
ili pobjeći u bilo koji grad,
ostaviti sve u potoku,
pitanje je uvijek ili sad.
Nemaš kamo, ostaješ u gnjevu
mjesto Životvorca da se latiš
koji raznosi ti grijehe kao pljevu,
koji ne dopušta da u sebi patiš.
Dozovi Ga, to što prije,
dok se može još pronaći
gdje ti duša bila nije.
Hrabro moraš iz sebe izaći.
19.02.2022. 18:44
U toj molitvi i prošnji sina,
koji plače Majci pored skuta,
nalazi se silna ta visina
koja stršala je krajem puta.
Majka nam izvršiteljica
naredaba Gospodnjih,
najbolja nam prijateljica,
oslonac i utjeha, i stih.
Na tom visoravni rubu
stajala sam vjekovima,
gledala u stijenu grubu
kako strši bregovima.
Tada pade zagovorom njenim
kiša suza, radosnica sluh,
i reče mi da sebe oplijenim;
čaša spasonosna obuze mi duh.
Poput slapova u divlje rijeke
s moga srca naglo spade
težak teret poslušnosti neke
koju sama Ljubav meni dade.
Sjećam se ta protisnuta plama
kad si rekao mu, Kriste, neka ode.
Sada vidim, iznad hladna kama
poteče iz srca krik slobode.
Vani pronađu se osobine svake
što u Tebi, Bože, nisu dozvoljene.
Ti nas blagoslovi kao ptice lake
što su krletkama opkoljene.
19.02.2022. 12:57
Isus
Krist, trajni lik Božji, *
nije
se kao plijena držao
svoje
jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni«
uzevši
lik sluge, †
postavši
ljudima sličan: *
obličjem
čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, †
poslušan
do smrti, *
smrti na križu.
Zato
ga Bog preuzvisi †
i
darova mu ime, *
ime nad svakim
imenom,
da se na ime Isusovo
prigne
svako koljeno *
nebesnikâ,
zemnikâ i podzemnikâ,
i svaki će jezik priznati:
*
»Isus Krist jest Gospodin!«
-
na slavu Boga Oca.
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Mladost umire,
mladost hlapi,
puteve utire;
krhke lapi.
Mladost odlazi,
njoj se sudi,
a živjeti traži
gdje su ljudi.
Djeca neželjena,
očajni mladi,
nestaju kao sjena,
a Gospodin gradi
vrtove za njih.
Sjede i putuju,
i ne znaju stih
starica što luduju.
19.02.2022. 07:22
Isusov pojam o istini nalik je čovjeku na neku vrstu ludosti, nerazumljiv mu je, nije ga bez vjere i molitve moguće pojmiti, ni zamisliti, ni izreći, a po tome niti djelovati u svijetu.
Kažu da Isus govori kao Onaj koji ima vlast.
Ali, što govori Isus? Govori o Zakonu, o tome kako On sam ispunjava Zakon, a također se povlači često na molitvu. Podlaže svoju volju Bogu Ocu, vjeruje Mu sve, štoviše, Isus uopće sam od sebe ne govori niti jednu riječ.
Pojam o samom Zakonu se uopće ljudima ne podudara s Isusovim govorima.
Isusov Duh je, dakle, Onaj tko govori jer ima vlast. Duh je Sveti izvor Zakona i zakonitosti, a to je stoga što je posluh Zakonu, čak doslovno poštivanje Zakona, vježba za čovjeka i njegovo čovještvo.
Što je čovjeku potrebna vježba, zar ne može reći: „Dođi, Duše Sveti” u svojoj vjeri, zazivati pomoć Duha koji je izvor vlasti i vlast sama?
Da, čovjek to može, ali ako nije čuo Zakon i nema vjere s kojom mu je poslušan, silazak i spuštanje Duha Sveta može čovjeku biti na štetu. Jer Duh Sveti je Duh slobode i oslobođenja od grijeha i nerazumijevanja istine, nije to duh liberalizma po našoj volji.
Tražiti je potrebno volju Boga. A to je posluh Zakonu. Zakon bez Duha, jer je zbog Duha, jest traženje grešaka, optuživanje i osuda, pad u grijehe, označavanje grijeha i doslovno nastojanje da se samo svojom voljom i samo svojim silama čovjek grijehu odupire. No, to je čovjeku i njegovom čovještvu nemoguće.
Potrebna je istinska, iskrena vjera i djela su vjere potrebna za zazive i molitve. Tko ne vjeruje Objavi koja dolazi od Boga u obliku Deset zapovijedi po Mojsiju, u obliku i sadržaju Isusovih dviju Zapovijedi ljubavi i u obliku zapovijedi Crkve, ne može činiti djela vjere, ne može moliti Boga. Ako ne vjeruje to sve, čovjek Boga Svevišnjega predstavlja kao običnoga i grešnog čovjeka, čini Boga lašcem u kojega se jednostavno ne može vjerovati, kojemu se čovjek ne može predati i kojega ne može uspješno moliti. 18.02.2022. 23:39
Isus ispunjava Zakon i moli.
Tako se preobražava u Milosti gdje je u zajedništvu s predstavnikom Zakona, Mojsijem, i s velikim prorokom među prorocima, Ilijom. Proroci su predstavnici Zakona, ali, osim toga, nadahnuti Duhom Boga koji je objavio Zakon izabranom narodu, izabranim apostolima i svima nama.
Isusovo preobraženje u molitvi je za Petra, Jakova i Ivana prava škola blaženstva.
Blagoslovljen bio, Isuse, Otac naš na nebesima i blagoslovljeno presveto ime Tvoje.
Blagoslovljena predragocjena Krv Tvoja, blagoslovljeno premilosrdno srce Tvoje.
Blagoslovljen si Ti u Presvetom Oltarskom Sakramentu!
I bili s Tobom uvijek blagoslovljeni Duh Tvoj Sveti, Utješitelj i Blažena Djevica Marija, njezino bezgrešno začeće i slavno uznesenje.
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik.
Blagoslovljen si, Gospodine Bože, u svojim svetima i anđelima!
