Trenutak istine

 

Ne želim istraživati tuđe živote

pa o duši pjevam i u sebe ponirem,

mada svatko poznaje te jezične divote

kao što su ove što ih prolijem i otirem.

Ostat ću bez razloga svog bijega,

neću znati nadnevke i mjesta,

palit će me unutarnja žega,

a pojava stresa bit će vrlo česta

ako prestanem se izražavati.

I ne želim znati tuđe tajne,

ali srce ih ne prestaje odavati

jer su veličajnoj Istini sve podudarne.

Zaspala bih vrlo brzo ispod breza,

al' mi ne da od Istine Mati.

Nalazim se s one strane oštra reza,

Istina se kompromisom nikad neće zvati.

Grijeh su ljudi, a i ja sam nekad žena

sve dok Sveti Duh me ne probudi

jer je moja unutarnja pjesma osuđena,

mnogo puta pala je u Boga na toj sprudi.

Često varam sebe, Bože moj,

otimam Ti to što moje nije,

što sam bezbroj puta predala na Oltar Tvoj

pa Ti uzela na kratko ispočetka da me grije.

Slabosti su ljudske tako bijedne

i bez prava izgovora uslijed propadanja.

Samo u Tebi su, Kriste, vrijedne

kao uzrok Tvoga opravdanja

kojim Ti opraštaš grijehe, radi vječnosti

za koju se nalazim u tom vremenitome grču.

Ti ćeš vidati mi rane s puno nježnosti,

Ti ćeš čuvati mi dušu u svom milosrdnom Srcu.

18.01.2022. 18:04

Božanski okus vina nedužnosti

 

Hvaliti mi Gospodina Boga

za tu milost i ta dobročinstva sva,

nije dovoljno mi s ova bloga

što tu pripovijeda o porazu zla.

Trčati se mora nakon cilja,

nove bitke traže prokušane ratnike,

to je svakoj duši vjerska zbilja:

stići dalje, gore, među povratnike.

Nebo zove neodoljivošću svoga tona

sva nam jaka i dobra vremena, ili bolja,

sve sposobnosti što cvatu podno ova zvona

da pronađu i da slijede što je Božja volja.

Ona je rješenje, izlazak i spas,

sigurna osobnost, otrežnjenje,

sjedinjenje za neke od nas.

Uvijek dobar čas je za krštenje.

Kana daje to što duša žudi,

Krist je ovdje poput nje, i sada.

Preokreti dođu tamo gdje su voljni ljudi

da izraste iz njih ljubav ili nada.

Ulje pomazanja prodire kroz kosti

sve do tanke jezgre duše i do klijetke.

Božanski je okus vina nedužnosti

koje častilo je svete pretke.

To se jedino isplati, gladovanjem, padovima,

suzdržavanjem i strpljivošću anđela čuvara.

Svatko od nas nekog paža, štićenika ima

koji trči k miomirisima duhovnoga žara.

Jedino mi vrijedi sad prikupljati

duhovno to blago što ne vene,

Bogu ono što je Božje dati

jer Bog uvijek uslišava mene.

Tih blaženih dana uzvišenja

nema tuge, nema gladi, niti žeđi.

Tada ovaj identitet sav se mijenja,

znaci starih grijeha sve su blijeđi.

O, kad bi me nacrtao, Kriste,

neuglednu poput prazne lađe

da Ti primam Tvoje vode čiste,

da me sastaviš od svoje građe!

Kada bi me načinio poput prazna suda

kao što si Majku stvorio za rod

da Ti dajem sve što nije znao Juda;

kakav tek u mojoj luci to bi bio Brod!

Ja Te molim, Bože, riječima Tvojim:

zadrži me časkom jednim u svetome zdanju;

uzmi siromaha, načini ga svojim

potpuno, u njegovome najboljem izdanju.

18.01.2022. 00:25

Srce kameno

 

„Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.  Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,25-27).”

Biblijski, kameno srce nije srce zločinca, već to je srce pogana i bezbožnika, a to su ljudi koji ne upoznaše Boga.

To ne znači odmah da su svi ljudi koji ne poznaju Gospodina zli.

Biblija to često poistovjećuje, ali nam i na široko tumači da nije u većini slučajeva točno.

Kamena biblijska srca su nevjerna srca, ona koja ne čuju Božji glas i ne vide Boga u stvorenom svijetu. Možeš biti jako dobar, uspješan u životu neko vrijeme, možeš biti iskren čovjek, čovjek koji poštuje zakone i vrši svoje građanske i obiteljske dužnosti, možeš čak i prepoznati što nije moralno i pametno činiti, a da ipak imaš srce kameno.

Kameno srce je hladno srce koje se zagrije pokraj izvora topline, ali poslije se brzo ohladi; srce koje ima svoju težinu i mnoge terete,

srce koje može, poput kamenčića, stati u praćku kojom se gađaju ptice; srce koje se može okomiti na takozvane zločince i nabacivati se kamenjem na njih. Kameno srce se samo od sebe ne može otopiti ili rastopiti. U susretu s drugim ljudima, pa i vjernicima Božjim, kameno srce može se slomiti, može ostati povrijeđeno dugo vremena.

Kameno srce u Bibliji jest srce koje nema duha.

Nemati duha znači biti uskogrudan i ograničen samo na materijalno; to znači sakrivati osjećaje koji se ponekad jave ili ih pretvarati u silu, pa čak i u nasilje kada su ti osjećaji jači. Kameno srce vidi i čuje dobro, ali nema povjerenje u ono što gleda i sluša.

Kameno srce nema vjere, ne priznaje onu pamet koja govori tiho i nečujno, koja ne vlada svijetom na jasan i očigledan način; kameno srce se pridruži drugom kamenju, prilagodi se i stvara materijalna dobra te za to stvaranje očekuje neku dobit i zaslugu jer to zove pravdom, a samo za pravednost ne mari kada je drugo kamenje u pitanju.

Kameno srce je sigurno i snažno, čak i kada se slomi, rađa silu pa stoga propada u grešne misli, riječi i djela. Zato ponekad kameno srce, iako vjerojatno to ne želi, postaje srce zločinačko.

Kameno srce ima uspavanu svijest, usku i lijenu.

Kad postane svjesno što čini, a to je kad se mora ili želi postaviti na tuđe mjesto, na mjesto svojega prijatelja, kameno srce pomalo postaje svjesno svoje hladnoće i grubosti pa je želi promijeniti. Najčešće se to dogodi po volji Boga koji kamenom srcu priredi neke kušnje i muke, patnju i bol, težak posao koji zahtijeva žrtve, a do kojega je dovela velika ambicioznost srca kamenoga.

Budući da čovjek srca kamenoga među ljudima ne može pronaći dobar razlog da postane bolji od njih, da smekša svoje srce, najčešće tek u promatranju Kristovoga Križa pronalazi sebe i svoje muke, ambicije, moral i etiku, suosjećanje, snagu, hrabrost i – ljubav, to jest duha, to jest pronalazi se u Kristovoj duhovnosti jer to je jedina istinska, autentična duhovnost koja razvija duhovno i materijalno, kameno srce te ono postaje biblijsko srce od mesa.

Srce od mesa nije samo srčani mišić, ono je duhovno srce koje poznaje mudrost božansku, iako mu je za to upoznavanje potrebno određeno dulje vrijeme.

Duhovno srce, srce od mesa ne mora vidjeti i čuti svojim osjetilima ovaj materijalni dio svijeta, a da ipak dobro zna, vjeruje, vidi i čuje ono što nije samo materijalno, a naročito ono što dolazi od Boga, izravno s Križa Njegovoga.

Srce od mesa razumije Božji Zakon i sve druge zakonitosti pa postaje s vremenom srce čovjeka koji razumije čemu služe moralni imperativi kao što je onaj koji preporučuje da se izbjegava činiti zlo i da se živi u pozitivi, to jest da se čini samo dobro, uvijek da se čini i razmišlja dobro, i u zgodno, i u nezgodno vrijeme.

Prije nego što je dao svoga Sina ljudima, Bog Otac je dao ljudima Deset zapovijedi u kojima prve tri zapovijedi u pozitivnom obliku savjetuju što je savršeno za čovjeka činiti, dok je u ostalih sedam zapovijedi obilježena krajnja točka onoga što se mora izbjegavati jer na taj način čovjek neće nikada postati moralni zločinac.

Čovjek sa srcem od mesa, s duhovnim srcem ima široki prostor između tih savršeno dobrih i krajnje zločinačkih granica. Taj prostor između dobra i zla čovjek sa srcem od mesa može također sužavati po svojoj savjesti, i to kada doslovno nastoji slijediti Deset zapovijedi biblijskih.

U tome pomažu Isusove dodatne Dvije zapovijedi koje sažimaju Dekalog, ali ga pomažu razumjeti i analizirati, to jest promatrati beskrajno u vjeri, molitvi i kontemplaciji.

Srcu od mesa, duhovnom srcu postaje sve jednostavnije zanemariti svoje interese, priklanjajući ih interesu Boga jedinoga, Stvoritelja svih stvari i stvorenja.

Kameno srce se ne može odmah utopliti i rastopiti u duhovnosti.

Njemu je teško ne uzvratiti zlo za zlo, teško mu je ne osvetiti se za uvrede i zločine, iako svi znamo da u osvetama postajemo zločinci koji su puno gori od onoga tko je neki zločin u afektu počinio, a ne radi osvete.

Neki čin, koji je u sebi i u namjeri zločinca zao čin, može izazvati i izvući puno zla iz čovjeka s kamenim srcem koje postaje na taj način sve više tvrdo srce.

Zato je potrebno slomiti to srce kameno, iščupati ga iz organizma koji ne može bez srca opstati, ali taj organizam ipak preživljava jer mu preostaje samo duhovnost, duh bez kamena u srcu. Duh se ne može slomiti, niti iščupati iz čovjeka i iz njegova organizma. To je jedan učinkoviti način da čovjek progleda i vidi Boga koji ga je stvorio, koji ga održava, koji ga je pozvao na bolji i sveti život kojim se putuje u raj i kojim se izlazi iz ropstva zločina; Boga koji se dragovoljno predao samo zbog toga srca od kamena, predao se mučenju, a nije to morao; predao se bez žaljenja, bez osvete, bez glasa, bez pobune, bez demagogije o ljudskim pravima, s najvećim i jedinim humanističkim poslanjem: spasiti ljude od zločina i osvete kojom čine još veće zločine, ubijaju se međusobno, a oni najjači na kraju ipak također umiru od starosti, a ostarjeli su od zločinačkoga načina života koji se, naravno, životom ne može ni zvati jer takav život nema šalabahter koji ga podsjeća da izbjegava zlo i čini dobro.

Bog je mogao sve ljude ostaviti na tim paklenim mukama i od kamenja načiniti sebi vjeran narod s kojim će kraljevati u vijeke. Jedini Bog može od kamena načiniti istinskoga čovjeka.

Jedini Bog može udahnuti vječni život svakom stvorenju. 16.01.2022. 07:53

„Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših.  Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,25-27).”

„I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 

Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrgnuti gladi. Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 

I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.  A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas’ – riječ je Gospoda! ‘Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’

Ovako govori Gospod Bog: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 

Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 

I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Gospodin, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Gospodin Bog, rekoh i učinit ću!’ (Ez 36, 28-36).”

Savršeni par

 

Poznavala Te tako nisam u dubini,

mada nije ljubavi mi smetnja bila.

Ti oduvijek i zauvijek Bog si u nutrini,

u vremenitosti koju čvrsto drži vječna sila.

Sada s Tobom šećem gradom, parkovima,

imam Te pri ruci kad poželim savjet

ili kad se bavim raznim poslovima,

a najviše tada kad potvrđujemo zavjet,

kada savez nam dobiva opipljive konture,

kada ima lijepo lice, tople ruke ili glas.

Oko mene vladale su bonace i bure,

ali uvijek sigurna sam u Te radi nas.

Kako suprotni smo, poput savršena para:

Bog i čovjek; Mlado Vino, a i gorka pjena;

žučljivost i Blagost; grijeh u društvu Nevinoga Dara;

pustinjaci, Brat i majka; Tješitelj i gruba žena.

Sada jasno mi je da si moja Svrha,

da je ovo prsten slobodnih atoma

koji kao ptice kruže ponorom do vrha

odakle se spuštaju u bezdan svjetlosnoga loma.

Život bivši moje samotnosti sada blijedi

i ne pamtim da li nadu nosila sam neku

za sve moje težnje poput ukrasa od mjedi

dok si vodio me kao što i Korito povede rijeku.

Kako sam se držala bez svijesti u svemiru krasnom

da Te imam pored sebe, da me nosiš na svom dlanu?

Kako sam prepoznala Te u tom dvoru časnom

i kako sam znala da me ćutiš kao svoju Ranu?

I dok mislim da Te oponašam, Kriste,

zapravo mi zorno pripovijedaš Ti o sebi sve.

Velika su čuda Tvoja, Ti mi stvaraš ruke čiste,

neki drugi život, strpljivost i muke, pobjede.

Ne znam zašto, ne znam kako sad je bistra moja voda

s izvora tiha, sva u cvijeću na toj freski naše Stijene.

S Tobom, Bože moj, sve što taknem ima slatka ploda,

sve Te više slavim jer Ti Korito si rijeke neke nove žene.

14.01.2022. 21:50

Razgovori s vjetrom

 

Mnoge moje riječi otišle su s vjetrom

ovih zadnjih doba, sve do kobna časa

kad se raspadoše sve u sitnom slogu

kao što se život rasprši pred spektrom.

Ona bit je važna, kao visoravan i terasa

što se širi na mom putu, u mom Bogu.

Rekli bismo, nisu dobile ni odgovora,

niti neka protučina, komentara, ni reakcije

koje dostojne bi bile duši ljudska bića.

Poput olujne spirale iznad mora

raznijeli se stihovi i značenja u frakcije

kao što se toče stakleni kokteli raznovrsna pića.

Samo riječ je Tvoja, Kriste, Kralju, neprolazna,

ona koju čuvam ja u svome govoru i umu,

inače mi sahne kao trava, vene poput cvijeta

da bi sakrila se zemlji kao nepravedna kazna,

da bi izgažena bila na nebeskom drumu

kako bi preživjela mi samo ta poanta sveta.

To su, Kriste, Tvoji zakoni života, a i spasa.

Tvoja riječ sad prolazi kroz mene,

kako dođe s vjetrovima, tako ode,

ispisana platformi što pjeva i bez glasa,

sve dok se u srcu nečijem ne prene

da bi donijela mu dašak od slobode.

Samo ljubav moja, moje jedro, moje more

pronalazi me u Tebi kao profinjeno brašno

što se nađe nam na stolu za prilike Sveči.

U toj ljubavi mi srce prikuplja sve odgovore,

ona, drhtava, po duši mojoj odjekuje strašno,

jedina mi u tom svijetu živi s vjetrovima Riječi.

14.01.2022. 06:04

Nebesko prijestolje

 

Usred bijela, dinamična dana,

kad ja onog mira nemam,

moja pjesma možda nije opravdana.

Mjesečini sjedim podno trijema,

od sunca se žarka krijem

jer me žar od moga brata peče.

Svejednako, i po danu bdijem

kao što mi moj Gospodin reče.

Rado, ispunjena, slavim jubileje,

i po zvijezdama, i treptajima

što u duši pronalaze svemoćne releje,

u mom Bogu Česticama pretajnima.

U slobodu idem, putujem unutra

gdje je svetište mi, svima nedostupno,

da izgradim onaj hram za sutra;

kamenje je moje u temelju krupno,

a nebesa široka su moja kuća.

Na tom putu Susret jedan, snažan

kao što je nebo vatra vruća,

kao što je Bog u meni važan.

Ovdje sigurna sam kao Dijete

što u kolijevci Ga čuva Bogorodica,

što Ga njišu njene ruke svete

kao što se ljulja žalu moja brodica.

Svaki dan se jubileja sjetim,

onog jutra i početka životne mi drame.

Kad upalim svijeću, treptaj srca još osjetim

pa je gasim da mi ne ometa blagoslove tame.

Bože slatki, veliki i vjerni, Kriste mili,

za taj svijet ja nemam puno vida, niti sluha,

ali prisjećam se žrtvenika gdje smo skupa bili

kao sada, kao uvijek, usred Istine i Duha.

13.01.2022. 11:56

Velika obitelj

 

Zasićena sjetila, zasićeno tijelo

čestim smetnjama i praznilima

uma, duše, srca, koječega

kao pjenušavo vino bijelo

na otmjenim hranilima

vrtoglavo čini posred svega

da je starenje preblizu,

poput smrti i opasnosti,

poput grijeha ili zla.

Moderan je život u tom nizu

naraštaja koji ne bježe od slasnosti,

već od žrtve ova močvarnoga tla.

Nikad nisam bila izgrađena

neprekidnoj molitvi na usnama

koja traži prostora za ugodu,

a bez žrtve ili križu usađena

što mi pušta lađe ustavama,

čak i kada predstavljaju ugrozu.

Možda bi me mnogi sad osudili

za te nepodopštine i neravnine,

ali nosim za njih argumente.

Neću prva napadati jer bi mi naudili

oni svi što ne ljube davnine,

niti izolaciju za bilo kakve sentimente.

Ovaj stih je silazak mi s ropska položaja,

za me je krštenje i Noina voda,

krv od janjeta na dovratcima

koja oslobađa me usred svakog porođaja,

na svim jedrenjima, na remontu moga broda

i u blagoslovu na svim povratcima.

Moja je obitelj ispunjena svetošću

i ja, bijedna, slavim svoje pridruživanje

koje svijetli u mom pozivu i žilju.

To je gruba životnost i s mekošću

kakvu niti jedno nema optuživanje,

a dovede uvijek mene k pravom cilju.

Život je za uživljavanje, a ne za užitke,

sreća stiže nakon uložena truda

ili Božjim spasenjem od kazne,

ali ja ne ljubim samo zato sve te mudre Svitke,

već u kobi samotnosti to mi rodna gruda,

jedina oaza koja spašava me od pustinje prazne.

11.01.2022. 22:04