Samotnički Duh

 

Sanjati o svemu,

gorjeti sred okruženja

poput mirna plamena

dok je sve u drijemu

i, bez neka zaduženja,

moliti do Amena,

lijepo li je, snena noći,

topla poput zagrijane peći,

utrobo na ludom svijetu.

I toj svetoj, božanskoj mekoći

ne znam što bih prvo reći.

Magla, sva u blagom letu,

prodire duž hladna tla,

bezvoljna u inat svakom

tko se molitvi priklanja.

Uđi, Nebo, protiv zla,

okruži me posteljicom lakom

da mi buka ne odzvanja.

Upravi mi misao na bolje,

oblikuj mi svaki dan života

što ga, evo, nosim kao rob

da ne vidim što je dolje

već da gledam srž divota

što su mi posvetile i grob.

Svake zimske noći to je čar,

to je mir u nemirna vremena

kad se kušnje mi nameću

kao slavan Božji dar

koji oteža mi ta ramena,

posvadi me s pameću.

Da je meni staračkoga zdravlja,

da ne spremam se na zimski san

u toj otežaloj atmosferi

koja nasta, zavidna zbog slavlja,

pa me obuze i srdžbom neki dan,

poput zmije, vještice il' zvijeri.

Vrati me što prije toj samoći,

drugo ne preostaje za mene,

pusta nevolja me traži.

Raskajano srce u slaboći

dovest će do strašne mijene.

Samo Duh me samotnički snaži.

17.11.2021. 04:36

Zazidana srca

 

Zatvorene duše,

zazidana srca

zidove ne ruše,

makar ljubav grca.

Traže odgovore,

ogovaraju,

kao nijemi zbore,

kao slijepi šaraju.

Ljubav sve to liječi,

al' je ima malo

i svatko je spriječi.

Nikada se nije znalo

kako nju se uči

i što da se čini

jer ona muči

u svojoj vanjštini.

Govori unutra,

sama sebe tješi

za bolje sutra

da volja se riješi.

Put je njezin dug,

spore su joj spoznaje,

ali sličan lug

odmah prepoznaje.

Mukotrpno radi,

kao voda probija zid

i polako sadi

da ozdravi vid.

Nečujna je, slabašna,

kao dašak zatreperi,

a u radu izdašna

i u dobroj vjeri.

Šutljiva i prodorna,

ljubav pričekati zna

i uvijek je orna

predati se sva.

Kad se oko srca zid rastapa,

kao istina je snažna,

činjenica kao mlijeko kapa

što je srcu važna.

Ljubav daje poštovanje

što nailazi sa strahom,

to je takvo putovanje

što se duži svakim dahom.

Ljubav uporno postoji,

nosi preokrete, puno toga.

Kad se sve prebroji,

srce čuje, vidi Boga.

15.11.2021. 20:47

Duša i Milost

Vincent van Gogh: Angel

Daleko je svjetlo spasa,

otkupa ta što ga vapim,

prosipa se silnim žarom.

Na čas evo bujna Krasa,

kao krvca svojim kapim'

oplakuje vene žmarom.

Tražim, prosim, duša vreba

svaki korak, mnoštvo znaka,

svaki dah mi život kruni

ljubav Kralja moga s neba.

Disanja mi nejednaka,

moje tijelo se pobuni,

hoće iz te kože van

da u svetost virne,

da se preda kao lane.

Svijet mi ovaj sasvim stran,

misli kao rijeke mirne

ponad kojih dižem dlane.

Jecaj kreće, časkom ridam

kao stari odsluženi at,

Milost hoće tajnu grijeha.

Časkom opet rane vidam,

da je to mi sada znat:

kajanjem se budi utjeha.

Djetinjstvu si bila drug,

nado utamnjena, sama,

procvala u mladosti.

Kako staž je meni dug!

Pomogla je ona tama

dodiru od radosti.

Hvala za krštenje, Kriste,

hvala Ti za kruh i piće.

Za ljubav Ti moju hvala,

za sve one crne liste

što se množe kao leda žiće

što ga zrelost meni dala.

Hvala, Isuse, za tu toplinu

da se duša još ogrije,

da još stigne k cilju.

Kada sasvim joj uminu

ta progonstva što ih krije,

bit će draga rajskom milju.

Nećeš znati za me,

prijatelju smrtna časa,

sveta dušo, uzdanice moja,

zvijezdo usred tame.

Nego anđeli će doći spasa,

dozvat će ih ta molitva tvoja.

Slavim Tebe, moj nebeski Oče,

što si pogledao moje skrovitosti,

što si pozvao me Ti na putovanje.

Milost prosim dok se vjeđe moče,

vječno Lice Tvoje u silovitosti

neka bude mojoj uri olakšanje.

13.11.2021. 07:45

 

Vječna liturgija

 

Sitne, guste kišne kapi

kao nježni dodiri igala,

kao malen grijeh što hlapi

jer ga Milost opozvala,

sad se susnježicom čine.

Ljubav što sam primila je Duha

rastapa sve više mi dubine,

razlijeva se kao mrva nebeskoga Kruha.

Dob je ova ljubavi za sve,

i za ljude, i za Boga;

doba sad je svete priprave,

vrijeme rata zaspaloga.

Siva su nebesa, ovaj grad,

stabilna je polutama stana

što ne pamti niti jedan pad;

svira pjesme sa svih strana.

Sad je vrijeme mlake zime

koja nije uzela još maha.

Kasna jesen joj je ime

što oduzima od moga daha.

Jer ja ne znam više

koje doba je vremenito

i kako se piše,

ono slavlje je bremenito

već godinama i dekadama.

Magla znači samo pljevu,

ona sjeća me na novog Adama

i na jednu novu Evu.

Kraljevstvo su srca mog,

liturgijska su godina i dan.

Kako živ je Kralj i Bog,

tako živim bolje nego san.

Bogu hvala za sve liječnike,

doktore od etike i znanja!

Bogu mome hvala za sve svećenike

koji vršak su zemaljska zdanja!

Za sve druge ja sam stara žetva

kao i svi mnogi siromasi.

Obilna nam bila sjetva,

same suze, glad i uzdasi.

A sada je nebo prolistalo,

krošnja to je drva gorušice;

samo nam do Krista stalo

i do praštanja za koje znaju ptice.

Brojim bezbroj punih mjesečina,

gledam trista novih pupoljaka,

Isusovih slavnih čuda i mučnina.

A tu, gore bliješti Mlada sunca zraka.

12.11.2021. 10:16

Vjera te tvoja spasila

Kruše koji si s neba sišao u moj poganski život, došao si kao neobično proročanstvo. Govorio si mi, a poslije sam čula da si Ti jedan od nas, jedan od onih o kojima sam ponešto znala.

Uskrsnuo si od mrtvih.

Tada sam Te prepoznala, saznala Ti ime.

Da, onaj Kruh, koji je po Duhu Svetome postao čovjek u krilu Majke Marije, koji je, dakle, s neba sišao, utjelovio se među nama, u moj život poganski, isti je onaj koji uzađe opet na nebo.

Kao što si, Gospodine, nama udahnuo dušu i život, tako si Sinu svome, Riječi svojoj i svome Zakonu dao da se utjelovi i dođe na zemlju. Da postane Dijete u mom srcu kako bi se moja vjera mogla postepeno rasplamsati, lako, spontano da ne izgorim od strašnoga ognja Tvojega.

Ti, Kriste, dakle, s neba siđe i poslije svega na nebo uziđe. Da Te apostoli nisu vidjeli i svjedočili času Tvoga uzašašća na nebo, ne bismo spoznali da sjediš s desne Ocu, u velikoj slavi svojoj, u slavi kojom si nas obuzeo časom svoga preobraženja.

Koliko si samo puta nestao iz vidokruga ljudi, a toliko puta si ih prenio da vide Tvoje kraljevstvo!

Toliko puta pogriješim i odmaknem od Tebe prema brigama ovoga svijeta i toliko puta me vratiš, zapovijediš mi da dođem k Tebi, zoveš me i po Tvojem pozivu opet Te nađem. Pitaš me gdje sam bila, ispripovijedam Ti nevolje svoje i nađem se s Tobom na Brdu oproštenja gdje me uzimaš pod sjenicu slave svoje.

„Ne boj se”, govoriš mi i šalješ me na putovanje: „Vrati se na početak, idi u Galileju. Ondje ćeš me vidjeti (usp. Mt 28,9 sl.)”.

Rado bih rekla braći i sestrama da se vrate sa mnom u Galileju koja bijaše poganska, mnogobožačka; da krenu od početka, od Nazareta gdje će se vjera prava, vjera istinska utjeloviti po Duhu Svetom, gdje će se začeti Isus Krist u njihovim srcima, naročito stoga što se već pripremamo za proslavu Tvoga rođenja u Betlehemu.

Za mnoge je slavlje Božića priprema za početak.

Ali Ti nikada, Kriste, ne počinješ od početka nego od sredine: nađeš dušu u grijesima i očaju i zoveš je na obraćenje i to tamo i tada gdje se dotična duša zatekla.

Mnogi promijene ime, ali potrebno je mijenjati srce.

Mnogi promijene način života, mjesto stanovanja, navike, ali potrebno je korjenito obraćenje iznutra.

Sada, uoči Tvojega rođendanskog slavlja, čujem da je jedna baka umrla od siromaštva. Tisuće i milijuni ljudi umiru od siromaštva.

Pitanje je samo umiru li zbog okorjelosti ovoga svijeta ili si ih uzeo u svetu slavu svoju koju smo gledali na Brdu Tvoga preobraženja.

Jer, da bi netko umro od siromaštva, mora prvo dugo, dugo i teško biti siromašan, mora umirati polako bez kruha, bez lijekova koji ne djeluju ako čovjek nije sit, bez prijatelja, susjeda, rodbine koje ima na pretek.

Pozovi i njih, sve njih pozovi, Isuse Nazarećanine, u Galileju jer na slavlje rođendana ne mogu doći. Zovi ih da Ti se poklone na Brdu opraštanja, da Ti se vrate i pokaži im sveti život u slavi, pod sjenicom slave svoje i utjelovi se u njihovim srcima.

Neka dođu, kao i ja, do Betlehema, praznih džepova, otvorenih dlanova, klecavih koljena jer ako su krenuli od Tvoga utjelovljenja, čuli su i Tvoj naviještaj obraćenja, propovijedanje o kraljevstvu nebeskom, naučili su blagovati milosrđe Tvoje i postali su milosrdni. Bijahu na svadbi u Kani gdje si se javno predstavio kao Dijete Boga, Sin Božji koji postade Sinom Čovječjim.

Neka Te tada pohode, dok si još u jaslama, neka pohode Rijeku na kojoj Te krstio Ivan Krstitelj, daj da spoznaju kako si svet, bezgrešan, jedan i jedini Bog koji je uranjanjem u rijeku Jordan preuzeo na sebe sve grijehe svijeta, čitavog čovječanstva i krenuo u pustinju, na teren samoga đavla, koji je četrdeset dana postio i s đavlom se suočio kako bi doživio na zemlji sva ona stanja s kojima se suočavaju ljudi, grešna stanja grešnoga čovječanstva; gdje Te sotona navodio na depresivna razmišljanja, na bezvoljnost, na uzaludnost Tvoga poslanja i gdje si ga pobijedio božanskim Zakonom i, kao Riječ Božja krenuo u tešku bitku za spas čovjeka koju si izvojevao svojom Mukom, smrću i uskrsnućem od mrtvih.

Odvedi potom sve siromahe na Brdo preobraženja gdje si pokazao apostolima vječnost i slavu, vječno slavlje koje ih čeka. Odvedi sve ožalošćene i žedne pravednosti, načini im srca čistima i poniznima kako bi shvatili da s njihove strane spasenje Tvoje zahtijeva vjerski napor u svakom trenutku života, na svakom mjestu, u svakoj životnoj dobi. 11.11.2021. 08:35

 

Duh Mudrosti

„Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.

Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.” Ps 84,11

 

Kruh i voda najveće su dobro koje ljudi na zemlji posjeduju i za kojima postoji najveća potreba na kugli zemaljskoj.

Gospodin Bog čak i stvara svijet na vodama:

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
    svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
    i na rijekama učvrsti.” Ps 24,1-2

Voda je veliki sastavni dio ljudskoga tijela, u njoj se stvara krv – nositeljica života.

Napokon, iz boka Isusa Krista potekla je krv kad su Ga proboli kopljem, ali ne samo krv nego i voda:

 

„Probodeni bok

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32 Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33 Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
35 Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37 I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.” Iv 19,31-37

I, napokon, Gospodin Isus Krist je Kruh koji je s neba sišao da otkupi ljude od smrti, da ih nahrani u danima gladi, u danima sreće, u dane tjeskobne, a najviše na Dan svoga uskrsnuća – svake nedjelje, to jest sedmoga dana kada i Bog počiva, a ljudi u Bogu.

Prorok Izaija predviđa dolazak Isusa Krista među ljude kao dolazak Kralja kao nasljednika kralja Davidova koji bijaše Jišajev sin:

„Dolazak pravednoga kralja

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit’ iz njegova korijena.
2 Na njemu će duh Gospodnji počivat’,
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.” Iz 11,1-2

I sam Gospodin Isus kod svoga prvog javnog nastupa u sinagogi čita i tumači kako je na Njemu Duh Gospodnji.

„Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
19 proglasiti godinu milosti Gospodnje.” Lk 4,18-19

I kada se Gospodin krstio na rijeci Jordan, Duh Sveti je sišao na Njega:

„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22 siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«.”

Lk 3,21-22

Konačno, Sin Čovječji začet je po Duhu Svetom od Marije Djevice:

„U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
34 Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« 35 Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.” Lk 1,26-35

Gospodin Duh Sveti je taj Duh o kojemu govori Sveto pismo, Duh mudrosti i umnosti, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i straha Gospodnjeg.

To je Duh Isusa Krista i Njegova i našega Boga Oca Svemogućega, Onaj što su Ga poslali na Isusovu svetu Crkvu, Dom Božji, građevinu i njivu Božju.

Duh Mudrosti...Duh po kojemu nadahnuti proroci pišu Sveto pismo i nadahnuti vjernici pripovijedaju Svetu Predaju, a nadahnuti znanstvenici tumače Bibliju dok nadahnuti mučenici u tom istom Duhu prolijevaju svoju krv za Boga i zbog Boga, za Božju ljubav i u velikoj mudrosti.

Duh Mudrosti... potreban kao kruh i voda, kao poniznost, kao post, a sve je to naš Bog, Sin Božji Isus iz Nazareta.

U vodi krštenja, u vjeri kršćanskoj i katoličkoj, s darom Duha Svetoga krsti nas Gospodin da bismo bili ponizni, čisti, poslušni i sveti. Krsti nas u sebe, u svojoj Mudrosti nas kupa, Mudrošću nas poji, Mudrošću nas hrani.

Duh Mudrosti... onaj jedan koji je u nama i u kojemu smo svi živi.

Duh Mudrosti... onaj koji je u svetom ocu Papi kada donosi važne odluke za čitav katolički i nekatolički naraštaj.

Duh Mudrosti... šator i dom, hram i tijelo, stan i mjesto kojega kod Oca imamo.

Duh Mudrosti koja izvire iz Kristovoga Boka.

Duh Mudrosti koja teče oko Hrama Božjega, po čitavome svijetu.

Duh Mudrosti na kojoj je Bog izgradio zemlju.

Duh Mudrosti koji će nam biti Domovina na nebesima. 

Duh Mudrosti... Milost koja se izljeva na nas dok molimo.

Duh Mudrosti... božanska voda koju pijemo.

Duh Mudrosti...Tijelo Kristovo kojim se hranimo.

Duh Mudrosti...život vječni u kojemu živimo.

Duh Mudrosti...život srdaca naših.

Duh Mudrosti...počivaljka sviju svetih i mučenika:

13 I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« 14 Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15 Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16 Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17 jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« Otk 7,13-17

Duh Mudrosti Šator je i Svjetlo Boga živoga nad svima nama:

„Moj će šator biti među njima i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj!”Ez 37,27

Duh Mudrosti kojom Gospodin sve stvara i kojom čini sve:

„Hramski izvor

1Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku — jer pročelje Doma bijaše prema istoku — i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika.

2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane.

8I reče mi: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

9I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi — kuda god protječe ovaj potok.

12Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«.” EZ 47,1-12

Duh Mudrosti kakvom može vladati samo Bog nad svime stvorenim i nad svima stvorenima:

„5 

Sedam čaša gnjeva Božjega

Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 6 Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7 Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8 I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela.” Otk 15,5-8

Duh Mudrosti koja raspoređuje ljubav i žrtvu na izabrane.

Duh stvaralačke Mudrosti kojom Gospodin sve čini novo:

„Nebeski Jeruzalem

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2 I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3 I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima!
On će prebivati s njima:
oni će biti narod njegov,
a on će biti Bog s njima.
4 I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«
5 Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!«
I doda: »Napiši: Ove su riječi
vjerne i istinite.« 6 I još mi reče:
»Svršeno je!
Ja sam Alfa i Omega,
Početak i Svršetak!
Ja ću žednomu dati
s izvora vode života zabadava.
7 To će biti baština pobjednikova.
I ja ću njemu biti Bog,
a on meni sin.” Otk 21,1-7

Duh Mudrosti za koju je potrebno moliti Boga kao i za kruh i vodu:

„O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite.

Iz 55,1a

Kontemplacija povodom dana posvete Lateranske bazilike, 08.11.2021. 21:58

PSALAM 84 (83)

Hodočasnička pjesma

Zborovođi. Po napjevu »Tijesci«.
Sinova Korahovih.
2 Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
3 Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

4 I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

5 Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
6 Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!

7 Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
8 Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.

9 Gospodine, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
10 Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!

11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.

12 Gospodin, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

13 Gospodine nad vojskama,
blago onom tko se u te uzda.