Slijedom jučerašnja osvježenja
što je dalo samo nekoliko kapi,
ta sparina sa svih strana se ne mijenja;
već odavno ovdje kiša brzo hlapi.
Neki izričaji nespretna mi stiha
možda nemaju svi ista prava
da ih pjevam glasno ili iz potiha,
ali duša nemirna je i ne spava.
Prijateljstvo, jedan divan, vrijedan cvijet
kakav slabo cvate u raljama ta vremena;
ali ljubav ta je što okreće čitav svijet,
bezbroj pupoljaka što ne daju bremena.
Da li mogao bi, da l' bi ikad rekao mi
da za izvjesnu si znao moju vjernost,
prijatelju što si mnogo stekao mi,
odgovorio mi i dao mi smjernost
da bez izbora ti hrabrije pristupim?
U mom jadnom, starom kraju
držali bi takvo stihovanje glupim,
riječi koje mi bogatstvo daju.
Vjernošću mi primjernom ti odgovaraš
što je od svih mojih snaga puno veća,
svojim tako svetim srcem progovaraš
da je svako prijateljstvo sreća.
Različite sve su tako istinske dubine
svakojakih ovdje duša neponovljivih,
zato sakrivamo sami sebi vlastite nutrine
svih nam grijeha smrtnih i ljepota neodoljivih.
Nije nekad moje srce ništa znalo kao sada,
žeđah za tom postojanom ljubavlju života
da bi prestala mi i prečesta uzaludna nada,
da me napusti to ogorčenje i grehota
zbog kojih sam čeznula si daha i slobodu
i zbog kojih radije ja bijah vijekom sama.
Lažni prijatelji, to su oni koji uvijek odu;
poslije ostaje u duši sve to veća i mračnija tama.
Da l' bih mogla, da l' bih ikad priznala ti
da si janje, da si sva bez mane draga žrtva
i u sjećanje sve prijatelje da li prizvala bih,
sva vremena stara gdje je duša kao mrtva?
Sjećaš li se zadnjeg osmijeha bez tuge
kad je stigao taj čas, kada smo se rastajali?
Ljubili smo, ispred Boga nije bilo druge;
i zbog Duha ljubavi te smo se sastajali.
Vršili smo svete zapovijedi, dužnost,
onu gorko – slatku, cijelim svojim bićem,
mada nije bila neka krajnja nužnost
častiti se takvim neprovjerenim pićem
od kojega ostaje i neizbrisiv, važan trag
poput neke plodne, slatke, bolne sreće.
Kako je tvoj pogled bio jedinstveno blag!
Zbog njega još uvijek srce se okreće.
Duše Ljubavi te svete, vrata srca mog otvori
ako mi je za budućnost progledati trajno.
One predrasude tvrde snažno mi obori
staro sjećanje da postane mi tajno.
Jaki Bože, dao si mi ljubav, prijatelja, brata,
ne daj da tom novom srcu išta mi promakne.
Duše Sveti, sad pomozi otvoriti pečate i vrata
što ih sada tako teško ova duša mi pomakne.
01.08.2021. 05:46
