Kad plaču anđeli

 

Isuse, nitko Te ne može opisati.

Ljudi traže podatke, što više podataka.

Tako se ponašaju i prema braći i sestrama. Rijetki izravno susreću jedni druge.

S Tobom, Gospodine, naučila sam činjenice o bračnom životu, o zaručničkom odnosu. Biti Tebi vjeran ne znači ne voljeti nikoga drugoga. Biti vjeran nekom čovjeku znači držati riječ, ne ogovarati ga.

Biti Tebi vjeran znači barem sjetiti se Tebe, Tvoje nazočnosti u svakom danu i noći, na svakom mjestu, naročito u srcu čovjeka.

Živi Bože srca moga, vidiš li što mi činiš?

Rastapaš mi srce da je kao pekmez.

Znam da sam umorna, ali mira nemam. Nemam ga bez razgovora s Tobom, bez molitve koja bi izvirala iz srca bez ponavljanja nekog obrasca; jedna takva molitva za svaki dan, pokraj svih drugih molitvi i djela.

Ljubit ću Te i dalje, ostati Ti vjerna, vjernija nego prije.

Voljet ću Tvoju ljepotu, obožavati Tvoju duhovitost, Tvoju spremnost i požrtvovnost, Tvoje milosrđe i Tvoju nevinost.

Ovako grešna, uvijek sam opčinjena Tvojom čistoćom, krepostima koje dijeliš, Tvojom nevinošću.

Ti ne činiš zlo, kao da stojiš negdje daleko od mene, a ipak, niti malo nisi neki pasivan Bog; Ti sve održavaš i svime upravljaš, čak i krivim crtama, pogrešnim riječima, zločinačkim djelima. Zločincima si lijek. Lašcima si grižnja savjesti koja dotiče najveće dubine duše.

Da, Ti upravljaš svime, imaš plan.

A svakodnevno Ti mi kvarimo gotovo sve Tvoje planove. Ali Ti i to već imaš u planu.

Lijep si, moj Zaručniče, Gospodine koji me zamisli i oblikova, dade mi ime koje je samo Tebi poznato. Odazivam se, a ne znam točno kako zvuči to moje ime. Znam samo da me dira tamo gdje se samo povremeno prepoznajem.

Što sam više odana Tebi, to manje znam o sebi neke uobičajene činjenice.

Sada ni moje ime više meni ne pripada kada me čovjek zazove. To može biti neka sasvim druga osoba, a ne ja. Ja sam zaista ja samo kada me Ti pozivaš ili oslovljavaš.

A ne znam opisati. Ne znam reći. Ne znam pojasniti.

Riječima koje će proći kao prah na vjetru, ja ne znam božanski jezik, ne znam riječi čistoće i nevinosti.

Nevin je onaj koji nije kriv. Na sudu to je onaj koji nije počinio zločin za koji ga optužuju. Takav se mora obraniti od optužbi. Mora dokazati svoju nevinost.

Kao da dokazuje da nije vinovnik u zločinu, da je čist od zločinačkog djela, da su mu čiste ruke od toga, da nije okrvavio ruke.

Nevinost je Tvoja, Isuse, takva da nikada nisi, niti nećeš okrvaviti svoje ruke i svoje srce.

A Tvoje su ruke krvave od Križa.

Tvoje je srce krvavo od Koplja.

S Tvoga čela, nevinog čela, slijevaju se potoci Tvoje krvi od trnove Krune.

Ali Ti si takav, krvav od zločina, ali čist, nevin, nisi vinovnik u tom zločinu gdje su Te osudili i nad Tobom izvršili kaznu presude.

Ti nisi kriv, nisi učinio ništa, nikada ništa što ne bi bilo dobro, lijepo i spasonosno.

Štoviše, iz Tvoga krvavog srca teče voda života, plodna, bistra i čista voda koja pere i čisti sve.

Ti ne moraš dokazivati nikome da nisi počinio nikakvo zlodjelo.

Ti se ne moraš obraniti na sudu.

Ti jedini možeš činiti ono što činiš jer si Bog i Gospodar koji ljubi i daje samo život, zdravlje, sreću i mir.

Tvoja nevinost je tako superiorna.

Voda i krv iz Tvoga srca nemaju nikakve veze s presudom i izvršenjem kazne nad Tobom, Isuse.

Jer Ti si to već imao u planu.

Znao si da će se ispuniti Pisma.

Znao si da mnogi ljudi pate, znao si da će Tebe jako boljeti.

Jer nevjera ljudi jako boli, ali još više boli kada se netko ne da spasiti, kada se izgubi.

Znao si da će Tvoja Muka biti veća od svih patnji svih ljudi.

Ipak, imao si u planu spasiti ta izgubljena stvorenja.

Oprostiti.

Kad se puno toga oprašta, i Nebo plače i anđeli nebeski, zajedno s Tobom, Srce milosrdno.

Srce nevino, ne znaju što propuštaju.

Ti ne znaš učiniti zločin.

Ali znaš upravljati i sve posvetiti, to jest preokrenuti na dobro.

Vrlo jednostavno: strpljivo čekati da Te zazovu iz ponora paklenih, da Te zamole da ih oslobodiš, da ih spasiš, to je Tvoj plan, Isuse, plan Onoga koji ne čini zlo. 16.07.2021. 22:24

Blagoslovljen Bog i Otac *
    Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi
    svakim blagoslovom duhovnim *
    u nebesima, u Kristu.

Tako: u njemu nas sebi izabra †
    prije postanka svijeta *
    da budemo sveti i neporočni pred njim:
u ljubavi nas predodredi za posinstvo, *
    za sebe po Isusu Kristu,
prema dobrohotnosti svoje volje, *
    na hvalu slave svoje milosti.

Njome nas zamilova u Ljubljenome †
    u kome, njegovom krvlju, *
    imamo otkupljenje,
otpuštenje prijestupâ *
    po bogatstvu njegove milosti.

Nju preobilno u nas uli *
   zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem.

Obznanivši nam otajstvo svoje volje *
    po dobrohotnom naumu svojem
što ga prije u njemu zasnova *
    da se provede punina vremenâ:
uglaviti u Kristu *
    sve - na nebesima i na zemlji. Ef 1,3-10

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Getsemanski ptići

Za tebe još imam zlatna sjaja,

to su ovi časi kada počinjem bdijenje

jer često u životu pokrećem se s kraja

na kojemu svi spavaju, a moje gori stijenje.

I ti sa mnom želiš biti budan,

stojiš podalje od mojih apstrakcija

da ti zaziv ne bi bio uzaludan

i da spremno mene spasi tvoja akcija.

Takvoga prijatelja nitko nema

jer ti imaš svoje više razloge

pripaziti što se sprema

dok ja sanjam naše dijaloge.

Uvijek meni uskačeš u govore,

točno tada kada mene odvede poganstvo

u ponore grijeha ili zablude me more,

i tada činiš duhu mome prostranstvo.

Nema većega služenja

nego živjeti za nekoga;

podijeliti zaduženja

razkrinkati prijekoga,

otkriti s lica raznih vela

i onda još i život položiti

tamo gdje je ovčica bijela,

njoj se jednoj sav podložiti.

Znam da smiješ puno toga

što je meni nedostupno;

znam da bdiješ pokraj Boga

i da služiš pučje grupno,

da si svima odan kvalitetno

jer si anđeo povlašteni;

da ti sude za sve štetno,

makar činiš rad pošteni.

Ipak ti prilazim vrlo često

jer si mene na to navikao,

još odonda kad sam vješto

čula kad si šaptom povikao

da si prepoznao moju slutnju:

kad si pogledom me milovao

makar slušala sam Boga ljutnju;

kad si ponudi se smilovao

da te ljubim, tek onako,

pa si, naravno, uzvratio.

Sasvim izvjesno i polako,

ti si za mene prepatio

mnoštvo sitne zlobe i pakosti,

moje razne uvrede i grubosti.

Strpljiv bio si u mojoj mlakosti,

podnašao si razne gluposti

samo zato da mi vjeran budeš

koja sigurno sam bila kriva,

kamenovala oko sebe ljude,

a ti dao si da hodim živa

i još mi pustio si svježa zraka

da se moje tinje može rasplamsati.

Mogla sam te baciti u ponor mraka.

Mogla sam se umisliti, razsanjati.

Ti si meni bio izazov za razum

koji ludio je, a žeđao strašno.

Ipak s tobom sklopila sam sporazum

da ću vjerna biti do kraja i strasno.

Znam da tu si, pokraj mene

kada želim bdijenju prići

jer sam uvijek dio tvoje sjene,

a ti bdiješ kao getsemanski ptići,

to su oni anđeli u masliniku;

oni plamte iznad nas.

Ja se pretvaram u tvoju sliku

jer mi jamčiš vječni spas;

i da ne želim, to se mora tako,

da te ne ljubim, ljubila bih te.

Da te ne tražim za bdijenje svako

i da nisi anđeo, izgubila bih te.

13.04.2014. 00:49

 

Uzvanica

 

Održavam taj plamičak rujni,

zaklonjen je šibljem grubim,

kamenjem od razvalina;

oko njega divlja vjetar bujni,

a ja gledam da izdubim

jači zaklon među otpalima.

Slika ljubavi je duše moje

takav tinjajući žar dubine,

istinska su sreća moje kosti.

Izvana se razne muke roje,

poremećene sudbine

što postoji odanosti

pa se mnoge bitke biju

za to malo moje dobre volje.

Sve mi činiš, Bože moj,

Tvoja obećanja moje lice miju

i moj duh i ruke postaju sve bolje

jer taj život mojih lađa sav je Tvoj.

Duša ne zna puno, srce to se mijenja

kao list na vjetru i na vodi,

a Ti nosiš me pod plaštem vjeđe

preko visokoga stijenja

da se sasvim novi život rodi,

a ja gubim bitke sve to rjeđe.

Za bijeg nisam, milosrdni Pobjedniče,

jer bez borbe niti kušnji nema,

a bez njih sam drvo suho.

Život sreće, Kriste, za Tebe mi kliče

jer ta Tvoja ljubav radosno priprema

sasvim novo svadbeno mi ruho.

15.07.2021. 23:08

Ne boj se za našu ljubav

 

Vjerojatno neću prestat moliti

kad u podne zatvore se sjene,

ovo srce opet ću ogoliti

kad se spuste tragovi od mrene.

Možda neću stati zazivima

ako jutro odjednom zakasni,

služiti se raznim nazivima

kada pozove me Bog moj krasni.

Sigurno će čekati me strah

da me silom zaskoči, odvede,

da ukrade božanski mi dah

kad me poput anđela urede.

Izvjesno će neki stih mi pasti

što ću zanemariti ga trenom,

predati ga putujućoj lasti

da te nađe tom brzinom njenom.

Kad mi naglo okovi popuste

i kad me svježina svu omami,

kad me svom lakoćom spuste,

svijetlit ću u gustoj tami

kao davno izgubljeni raj,

obasjana glasom Krista koji zove.

Ne boj se za našu ljubav, znaj,

nama počinju tad pjesme nove.

15.07.2021. 15:17

Gdje su ta Vrata

 

Bogočovjek Isus, naš pravi Bog i Gospodin i pravi Čovjek u svome božanskome savršenstvu, koje su ljudi odavno izgubili, razapet je u prostoru i vremenu; zakucan je na Križ, prilijepljen neodvojivo od drveta Križa kakvim ljudi označavaju prostor i vrijeme; prikucan je četirima čavlima za istok i zapad, za sjever i jug, u visinu i nizinu, u širinu i dubinu.

Proboden je kopljem dijagonalno preko Križa, preko svega prostora i svega vremena; proboden je kroz sredinu Križa gdje se susreću, ali i razilaze, sve dimenzije, ikada nastale. To je susret prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, susret koji neprekidno čini posadašnjenje za svaku ljudsku dušu.

Srce je Isusovo ono koje Isusa kao jedina Vrata otvara ljudima, svojim ovcama koje poznaju Njegov glas i koje sam Bog poznaje. Dušama se ta Vrata otvaraju kroz vodu i Krv, odnosno u sakramentalnoj Crkvi Kristovoj u Duhu Svetome kojega je primila. U tom Duhu Svetome Crkva je primila razapeto Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista koji je središte svoje Crkve, Glava, Svetohranište, Presveti Oltarski Sakrament, Euharistija.

Poznavati Boga ne znači pitati nekoga zašto Bog čini ili ne čini nešto, čak niti postavljati ta pitanja u sebi i za sebe. Poznavanje Boga je uspostavljanje odnosa s Njim po Kristu, veza, relacija između ljudskoga srca i milosrdnoga Srca Isusova.

Vjerovati da Boga ima i vjerovati u Boga nije dovoljno za spasenje ljudske duše kao što nije dovoljno činiti milosrđe, dobra djela, prinositi žrtve na Oltar, izmoliti nekoliko dugačkih molitvi. Sve to je potrebno kao što je potrebna i vjera. Potrebno je poznavati Sveto pismo.

Duša ljudska mora dati sebe Kristu kao što je Bog Otac dao sebe u Sinu svim ljudima o čemu nam jasno govori Križ Kristov.

Potrebno je ljubiti ljude, prijatelje i neprijatelje, opraštati, biti mirotvorac, izmiriti se s braćom i sestrama, naviještati svojim životom i svjedočiti nebeski život u Kristu.

Premilosrdno Srce Isusovo nalazi se na Križu tamo gdje se susreću nebo - vertikala i zemlja - horizontala postojanja. Proći kroz Vrata neba nekome čovjeku sa zemlje koji se želi spasiti znači proći svim srcem svojim, svojim središtem i svojom srži kroz Srce Isusovo; pustiti Isusa u svoje srce, u svoje tijelo i u čitavoga sebe pa takav ući u Isusovo Srce, probodeno kopljem kao da je to koplje netko htio zakucati na sred Križa.

Potrebno je izmiriti se često s Bogom kojega vrijeđamo neprekidno i slaviti Euharistiju jer u njoj je Srce Isusovo na Križu. Vjerovati u Uskrsnuće nije dovoljno, potrebno je vjerovati u Križ, u Muku i smrt koje slijedi uskrsnuće Isusovo i Njegovo uzašašće na nebo. Da se uskrsli Isus nije pokazao mnogim učenicima, kako bismo znali da je uzašao i sjedi s desne Ocu na prijestolju slave svoje?

Da Isus nije teško umirao, izbičevan i okrunjen trnovom krunom, razapet i prikucan na Križ, kako bismo znali da je zaista umro?

Da nije zaista umro, kako bismo znali da je treći dan uskrsnuo od mrtvih?

„Isus – Dobri pastir

»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. 2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7 Stoga im Isus ponovno reče:

»Zaista, zaista, kažem vam:
ja sam vrata ovcama.
8 Svi koji dođoše prije mene,
kradljivci su i razbojnici;
ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ja sam vrata.
Kroza me tko uđe, spasit će se:
i ulazit će i izlaziti
i pašu nalaziti.
10 Kradljivac dolazi samo da ukrade,
zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju,
u izobilju da ga imaju.«
11 »Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
12 Najamnik – koji nije pastir
i nije vlasnik ovaca –
kad vidi vuka gdje dolazi,
ostavlja ovce i bježi,
a vuk ih grabi i razgoni:
13 najamnik je
i nije mu do ovaca.
14 Ja sam pastir dobri
i poznajem svoje
i mene poznaju moje,
15 kao što mene poznaje Otac
i ja poznajem Oca
i život svoj polažem za ovce.” Iv 10, 1-15

Srce Isusovo ulazi izravno u dušu čovjeka kroz otvorena, glavna i najvažnija vrata neke duše – kroz samu srž, bit i identitet – kroz srce ljudsko. Čovjek mora dati Isusu sve. Isus posvećuje duše, uzvraća izobiljem. 14.07.2021. 23:15

„Ako danas glas Mu čujete, ne budite srca tvrda.” Ps 95

Otvorite srce,

istovarite sve što u srcu nosite.

Predajte se u život vječni.

Vjerski život

Hodaš li po uzburkanom moru,

najmanja te sumnja baca u te vale,

a ti vapiš probuditi Uskrsnu zoru,

ruke što su tebi vječni život dale

da te spase, da te uzmu u naručje svoje.

Snažna koncentracija mesa tvoga, tvoje krvi,

koja prati Kristu sve molitve tvoje,

vrlo brzo svaku sumnju smrvi,

ali živi Bog je ono što te nosi,

što te drži kao pramac jedrenjaka

da te more ne oskvrne, da te ne pokosi

i ne može ti ništa ta oluja svaka.

To ti more sebičnost je teška

koja vlada kao zloduh svijeta

koji tvrdi da je nesebičnost greška,

da je ljubav samo riječ poeta.

Tvoje stope preko mržnje lete

da se ne umore, ne dodiruju ni kap,

ne znaju o smrti, kao neko dijete,

dok se ona pretvara u prazan hlap.

14.07.2021. 18:58

 

Gospodar noćne smjene

 

Sporo valjaju se oblaci od juga,

teška pritišće sparina, omara i žega;

povjetarca nema, negdje sada stoji

kao da će poći ako pojavi se duga,

nakon kiše ili pljuska, poslije svega

što se jutros kao loše vrijeme broji.

Plamen one noćne svijeće dočekao zoru,

anđeo me čuvar sred nesvijesti trome

budio uz Duha stihom voljenim i starim

da usidrim lađe na tom olujnome moru

gdje se snovima već tako lako slome

kao da ja, uspavana, ni za što ne marim.

Hvala, Gospodaru mora, sunca i te kiše

koja strpljivo se čeka i bez puna daha;

hvala Tebi, Bože noćne smjene

i tog dana koji lađe moje njiše.

Kad si snovima mi zapjevao, ustadoh bez straha

da dočekam blagoslove te zemaljske mijene

jer si, kao prvo, moj Gospodin, Kriste.

Znam da znat ću zašto pjevali su snovi,

znam da već sam zakasnila,

da mi molitvene ruke možda nisu čiste

što ih uzdižu mi usporeni retci ovi

da bih dar od Duha zadobila.

Hvala, Gospodaru moje duše koja sanja

i koja se pjevajući već na javu budi;

želim primiti od Tebe križ u malenosti,

mada ne znam kakva li imanja

stekne srce što od ljubavi sad ludi,

Tebi pjeva da Te slavi sve do vječnosti.

14.07.2021. 06:07