Put slave

Bljesak slave neviđene,

u tom kalu svijetla staza!

Duša rasplinuta, pogođena

poput srne, pronađene

šikarju od strašna mraza;

kao ljubav, netom porođena,

koja boli od ljepote

doživljaja nenadana

i finoće nebeskoga dara.

Poput one snažne note

koja lomi sa svih strana

sve od stakla, nebo para,

ljubav uđe sve do srži

i u časku dušu topi,

tijelu ne da moći.

Samo da se to zadrži

sve dok nebo škropi!

Sjenicu za tamne noći

duša juri da sagradi,

ljudsko srce ispunjeno.

Nikad više ona zla

što pod zemljom gadi!

Sada hrli čovještvo svo njeno

da se vine oda tla,

da uskrsne istog časa;

muku teška grijeha neće

koji samo smrti plodi.

A milina Božja glasa

donosi još više sreće,

svu realnost ljudsku rodi:

tek na križu svoga trena

duša ta će istu ljubav dati,

sama bit će slično tijelo slavno

poput Krista, Gospodara njena

što se preobrazi da bi znati

da Mu kraljevstvo je nadnaravno.

Stopit će se s Njime svi u jedno,

ljubav božansku i strasnu,

toplu, nježnu i beskrajnu,

koja bit će svjetlo za sve bijedno,

sve zemaljsko i sve časno,

ući će u samu Božju tajnu.

27.02.2021. 19:44 

Žetva ljubavi

Ljubim, Kriste, ovu slatku tajnu,

život što se nosi nekome na dar,

Križ na kojem vidim zvijezdu sjajnu,

u kojemu svak je zaljubljeni par.

Jer u Tebi i kroz Tvoju dragu žrtvu

duša nađe ljubavnika, sebi srodna,

gine dati se, i ne za žetvu mrtvu

već za žitna polja blagorodna.

Svako zrno što se sije, svaki uzdah,

svaka sitna i neznatna riječ

plode zato što su jedan Božji dah

kojim hranimo se kao mliječ.

Lijepe li su tople korizmene noći,

večeri u postu, Tebe žedne, Tebe gladne,

ispunjene kao izvor Tvoje moći,

kao Križ na vodi u plovidbe skladne.

Blagoslovi jaki množe se do beskraja,

slatka plodonosna kušnja sad je tu.

Trnje oskudice vodi nas na vrata raja

da pronađemo si zajedničku luč presvetu.

Da se pustimo u Tvoje časne ruke,

da Ti predajemo krhka, grešna trupla

čije kosti rode se od Tvoje slavne Muke

i na uskrsnuće usred ova groba mukla.

Da si Bog moj, o, da si moj

pa da budem ja Tvoj djetinjasti puk,

da mi neprestano nudiš zakon svoj

da mi bude zvono u taj noćni muk.

Da me nosiš, da me vodiš na izvore

kao onih dana moje mladosti, još nježne,

kad si bacio me slabu u to sinje more

da Te zovem, da naučim patnju čežnje

što si je pretvorio u izobilje blaženosti.

Ja još uvijek patim zbog ta straha

da me nećeš izabrati za te svoje osti,

izgubiti tragove do moga praha.

27.02.2021. 02:22

Vjera ili ideja o Bogu?

 

„Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini (Jn 3,10).”

Odakle zlo na svijetu?

Iz moga srca.

Iz moga srca izviru opačine kao što su oholost i sebičnost, ljubomora i zavist, zloba i zloća.

Kako da se iz toga izvučem, kako da se spasim od sebe same, od loše strane moje osobnosti?

Sama se ne mogu izvući, Ti me spasi, Isuse, Tebi je sve moguće.

Žrtve Ti se ne mile, Gospodine. Jer kad bih se i žrtvovala radi žrtve, moje srce se promijenilo ne bi već bi postalo još više zavidno što drugima ide dobro u životu, a meni nikako ne ide, ma koliko žrtvi i žrtvica da učinim.

Prava i dobra žrtva nastaje kada čovjek ljubi Tebe, Boga, i kada Ti vjeruje sve iako ne mora, iako je to ponekad jako teško s tolikom zloćom u meni i oko mene.

Kada mi otvoriš oči pa vidim svoje zle misli i pokajem se odmah zbog njih, tada i jedino tada mijenja se moje srce. Od kamena postaje živo meso, od mesa postaje duh. Od sljepila dolazi sve bolji vid. Od krutosti nastaje blagost. Zavist trune i umire, a rađa se zahvalnost jer si mi oprostio sve i dao mi da bolje vidim.

Kajanje je najbolje dobro djelo. Kajati se znači puno više nego prinositi žrtve.

Kad si jednom došao na ovaj svijet, Isuse, Gospodine, i pokazao svima put iz grijeha, a nakon toga i dao sebe na Križu da svi imaju nadu i snage za kajanje, i da imaju pomoć bez koje ništa ne bi mogli za sebe učiniti, niti jedni za druge, pravedno bi bilo od nas, ljudi, da Te poslušamo.

Drugo ništa nam ne vrijedi i nije pravedno. Niti post, niti dobra djela ne mogu nas spasiti ako se ne čine u ljubavi prema Tebi, Bože, i Tvome činu spasenja svih ljudi od smrti, prema Tvojoj veličanstvenoj pedagogiji.

Za mnoge si Ti, Gospodine, nedokučiv. Mnogi kažu da vjeruju u Boga, ali ono što vjeruju je samo ideja o Bogu te tako vjeruju u tu svoju ljudsku ideju o Bogu i ne mijenjaju se jer nisu o Tebi dobro čuli.

Za sve kojima je savjest slijepa, Gospodine, molim Te, daj njima vida i sluha za istinsko obraćenje. Neka se obrate ljudi Tebi, Istino i Živote, pa neće biti takvih nereda na svijetu. Neka se ne klanjaju zato što žive u strahovima već neka se u Tebe zaljube jer Ti si samo Dobro i Milosrđe.

Prikazujem Ti, Bože, sva svoja odricanja i molitve, sve svoje doprinose u životu, sve preboljene kušnje i izbjegnute napasti za nesvjesne ljude ovoga svijeta, za njihovo uspješno obraćenje.

Prikazujem Ti tijelo i krv, dušu i božanstvo preljubljenoga Sina Tvojega, Gospodina našega Isusa Krista kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta. Po pregorkoj muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelome svijetu.

O, krvi i vodo što potekoste iz srca Isusova kao izvor milosrđa za sve nas, uzdam se u tebe. Blažena Djevice Marijo, moli Boga za nas.

Isuse, uzdam se u Tebe. 24.02.2021. 13:19

Anđeoske lijehe

Znaš li da ne hodim kamo hoću

i da svaki povratak je bitan

poput nastupa na one uske dveri?

Nemirna sam svijetu danju, noću,

srce mi je kao kamen sitan,

mjesečina viri kao da me mjeri.

A kad ovo mlado sunce svježe

poput jaka propuha navali,

tada jurim da me ne ostavi,

da mi ne promakne kada liježe

da Te moja slaba duša hvali

za sve dare kojima se slavi

Tvoja duša i božanstvo strasno,

i krv Tvoja, Tijelo Tvoje.

Sine Boga, srce mi očisti,

neka nije zlobno nego časno.

Slavila sam Sveto svoje,

a grijeh ostao je isti.

Ti me nećeš ostaviti, znam.

Pusti me da prođem svetištima

i da okajavam sve što nađeš

da bi budan bio i moj san;

nađi me zemaljskim ratištima

i gdje god pogledaš ili zađeš.

Mijenjaj me po svojoj mjeri.

Znam da vidiš dušu mi i grijehe,

misli ratoborne, srce što se tuče.

Dodaj zrno soli mojoj vjeri

i povedi me kroz anđeoske lijehe,

pusti da me ova čežnja samo k Tebi vuče.

Kratko Ti na Križu se odmaram,

samo malo naslonit ću glavu

pa Te opet pokornički slijedim.

Galileju sada iznova si stvaram

gdje ću naći obraćenja slavu

jer ja kao roblje više vrijedim

Tvojim uzdasima, riječi, kriku.

Vadi me iz ovih gorkih suza

gledanjem u Tebe gdje ću naći

onu pravu, jedinstvenu sliku.

Čvrsto stegni čvor od mojih uza

jer Te moram svetim Zakonom dotaći.

22.02.2021. 17:21 

Utjeha siromaha

Plaču Majke nitko nije ravan,

izgubljena Sina traži, milost čeka.

Ne zna koliko će biti slavan,

a toliko davala je meda, mlijeka,

najfinija žita i prečista pića.

Žena, tako sjajna, tako sveta,

dala Mu je dušu, tijelo svoga bića

kao jedinome Pravedniku svijeta.

Svom dubinom svojom i divotom

vjeruje u dobro jer je duša dobra

što je uvijek odgovarala životom

dok je petu vrebala Mu ljuta kobra.

Sada grli mrtvo tijelo, sklisko,

čvrsto čuva, neće predati ga smrti;

molitve joj klize svakim vriskom

da je uzme mjesto Njega ona žrti.

Što je ostalo od obećanja?

Niti zvijezda na tom nebu nema,

niti ljudi, niti svatovanja;

samo čisti grobak Mu se sprema.

Toga dana dobi životna prostranstva,

punih boli, krvi i sramote:

posta Kraljica sveg neba, čovječanstva

kad joj ono njena Sina ote.

Majko draga, Majko mila,

svi te siromasi traže!

Kad si proplakala, gdje si bila?

Ruke Sina razapeta njima su najdraže.

21.02.2021. 18:58

 

Isusov put života

Mnogi su putevi koji postoje pred ljudima, a među njima samo je jedan put onaj koji vodi do sreće, blagostanja i blaženstva. To je put Krista, Sina Božjega. Tako svi drugi putevi, koji nisu Kristovi, postoje neko vrijeme kao samo jedan zajednički put, put koji nije životvoran, uspješan, pravi put.

Od svih puteva do duhovnosti, do Boga, postoje tako samo dva puta: Kristov put i onaj koji to nije. Pozitivan put i onaj koji vodi do negativnosti, ništavila i propasti.

Dva su, dakle, puta, put života i put smrti, ali ta dva puta nisu u velikoj suprotnosti. Put prema Bogu je put života u kojemu se Boga vrlo brzo susreće, upoznaje i živi, ali i s kojim se može otići u krivine, u grijehe i na put negativnosti. Tako svi putevi smrti nisu suprotni putu života, niti je suprotno od puta života neki put smrti koji bi bio odijeljen kao što su odijeljene suprotnosti: zdravlje je suprotno od bolesti, crno je suprotno od bijelog, a zlo je suprotno od dobra.

Jer na pozitivnom i pravom putu ima i zla, i smrti, ali se taj pravi put ipak u Bogu živi.

Jer u Bogu je sve, i život i smrt. A ako tko ide negativnim putem, onim koji nije Kristov, koji vodi u smrt, ipak se s Kristom na Posljednjem sudu susreće jer uskrsava na vječnu kaznu, a to je udaljenost od Gospodina od kojega se udaljavao hodeći negativnim putem. Oni koji ne idu putem Kristovim neprekidno se susreću s kršćanima, putevi se Kristovi isprepliću neprekidno s putevima koji vode u propast i smrt vječnu. Na tim isprepletenim putevima, Gospodin Isus zove sve k sebi, i svoje i one koji ne idu Njegovim, Kristovim putem. Uvijek ljudi odlučuju iz početka, svaki dan se opredjeljuju, ili za Krista, ili za vječnu propast.

Tko ide i hoda, trči i klanja se Bogu na Kristovom putu, može propasti u jednom danu, ali ga Bog može vrlo brzo podići dok oni koji idu negativnim putevima propadaju sve više i više, oni se svakoga dana odlučuju redovno za put smrti.

Tako ljudima izgleda da postoje dobri i zli ljudi, oni koji su nevini i pravedni, i oni koji su opaki i odlučuju naopako. Mnogi ne znaju kamo vode njihovi putevi, a ne znaju niti kojim su putevima zašli u mrak. Zato se, između ostaloga, Gospodin Bog objavljuje svim ljudima kako bi svi saznali odakle su potekli - od Gospodina, i kamo idu – putuju prema Bogu. Tako može svaki čovjek vidjeti gdje je počeo njegov put i kako i gdje će završiti te tako može lakše krenuti putem života.

Psalam 1

DVA PUTA

„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u zakonu Gospodnjem,
o zakonu njegovu misli dan i noć.

On je k’o stablo zasađeno
pokraj vódā tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.

Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.”

Pravi, Kristov put čini od čovjeka živu i životvornu osobu, na tom putu s Kristom čovjek se neprekidno napaja Božjom riječi i Tijelom se Kristovim hrani. Jer čovjek sam sebe ne uzdržava i ne može sam sebe oživjeti. Onaj tko je tako opremljen životnošću, poput stabla koje raste pokraj voda tekućica, taj može uvijek uživati najbolje od života, čak i

kada su vremena teška. Jer onaj tko gleda u smrt i predaje se opačinama, taj neprekidno u sebi pati od svojih zlih djela i ne može podnijeti takvu patnju te polako truli i umire kao pljeva što je vjetar raznosi dok se na putu pravednika uvijek nalaze plodovi dobra, makar nastali od muke i patnje.

„A Isus govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.

Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti (Lk 9,23-24).”

Tako Gospodin Bog, koji se objavio svome izabranom narodu već odavno, u Abrahamu, praocu vjere kršćanske; u Mojsiju kojemu je pokazao kako će izvesti ljude iz ropstva; u prorocima koji su navijestili dolazak Boga na zemlju, danas u svome Sinu govori svakom čovjeku: čovjek živi od Boga i u u Bogu pa stoga i predaje sebe i svoj život Gospodinu kako bi uvijek u Bogu bio životan i životvoran i kako bi konačno uživao vječni život, nakon uskrsnuća svih ljudi od kojih će mnogi uskrsnuti na dobro, a mnogi na vječnu kaznu.

Tako nas uči Sveto pismo u kojemu svim ljudima govori Bog. Biblija nije mit, niti bajka za laku noć. To je onim zlim ljudima vrlo teško vjerovati jer zbog zla, koje su nakupili na svome zlom i naopakom putu, ne mogu vidjeti dobro, nemaju nade, očajni su u dubini svojih duša.

Tko ne čini dobro, taj ne može spoznati veličinu dobra koje donosi život. Neki se odlučuju namjerno i potpuno svjesno za ništavilo jer bježe od sebe samih i svoga zlog puta. U dubinama svojih savjesti osjećaju da nešto nije u redu, ali ne znaju to riješiti.

„Vratite se, sinovi odmetnici« – riječ je Gospodnja – »jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro (Jr 3,14-15).”

Put Isusa Krista najbogatiji je put koji postoji, to je put oživljavanja i ozdravljanja, put na kojemu je Gospodin nahranio mnoge gladne i napojio mnoge žedne ljude, put na kojemu je izlječio naopaka i tvrda srca mnogih ljudi, put na kojemu je pozivao sve ljude da se obrate i vrate k Njemu, Bogu svome, put na kojemu je trpio, ali i naviještao dolazak kraljevstva nebeskoga na zemlju koje se pojavilo s Kristom i Njegovim utjelovljenjem na zemlji, u krilu Blažene Djevice Marije po Duhu Svetomu. Onoga dana i one noći, kada je večerao sa svojim izabranim apostolima Posljednju večeru prije svojega predanja u smrt na križu, Gospodin Isus se privremeno opraštao od svojih i sa svim ljudima, govoreći:

„Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
3 Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
4 A kamo ja odlazim, znate put.«

5 Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« 6 Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
7 Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.« (Iv 14,1-7).”

Apostoli su krenuli putem Isusa Krista, njih jedanaestorica. Jedan od apostola, dvanaesti, bio je i Juda Iškariotski koji je, protivno Isusovom životu i nauku, krenuo putem svoje sebičnosti, oholosti i pohlepe te je izdao Isusa vlastima, misleći da čini nešto pravilno, misleći da će on sam najbolje izrežirati kako se Bog mora ponašati; krenuo je putem zablude i zla, ali kada se Gospodin predao bez borbe, Juda je ostao zaprepašten jer mu plan nije uspio, jer je očekivao da će Gospodin pokazati svoju moć na njegov, zao način, a to se nikada nije dogodilo jer Bog svoju moć pokazuje u ljubavi i samo u ljubavi. Kada je vidio što je učinio, Juda nije shvatio što je pravda i pravednost i što je životvornost i božanska ljubav već je shvatio da je sam sebe uvukao u nešto jako pogrešno te je sam sebi presudio kada se objesio i umro smrću beznadežne i izgubljene ljudske duše.

Isus umire na križu. Otkupljuje svim ljudima njihove grijehe, svima koji su išli putem smrti i putem zla i opakosti, svima koji su zalutali i koji su se na taj način odvratili od Boga, svoga Oca i Stvoritelja, svima koji su se okrenuli u sebe umjesto da se okrenu Bogu kako bi se mogli vratiti u život. Isus oprašta ljudima koji ne znaju što čine kada Ga razapinju, Isusa, Gospodina i koji Njegove riječi i djela pogrešno tumače.

Jer opraštanje je Božji put. Zato se svatko može vratiti Bogu i krenuti iz početka, svatko može započeti iznova živjeti svoj život plodonosno i pravedno.

Kada je Isus, nakon tri dana, uskrsnuo, pokazao se nekim ljudima, dao se je vidjeti. Apostolima je obećao poslanje Duha Svetoga koji će postati od tada veliki Branitelj svih kršćana, koji će nas sve uvoditi u svu istinu. Prije uzašašća na nebo, kada je sjeo s desna Bogu Ocu, Isus je uputio učenike da se vrate u Galileju gdje je Bog sam počeo svoje posljednje i najveće djelo za svoga života na zemlji, među ljudima, kao pravi Čovjek, ali bez grijeha i mane. Kada se objavio kao Bog i jedini Gospodin i navijestio dolazak kraljevstva nebeskoga, kada je tražio koga će izabrati da bude Njegov apostol, Isus Krist je govorio svim ljudima pokraj kojih je prolazio, a evanđelisti su se sjetili svega i zapisivali. 18.02.2021. 05:56

„A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« (Mk 1, 14b-15).”