Moja tajna

 

Sjedim Ti do nogu, slušam Te, upijam

ono sve što moje riječi ne dokučuju.

Milošću se Tvojom, Isuse, opijam

dok mi moji prošli dani iznutra poručuju

da je stigla nova era za taj život suh

što je kunjao u meni vjekovima

poput zemlje ispod leda koja čuva duh,

koja tiho trpi, koja sve u sebe prima,

ali nikome ne kazuje, nit' argumentira

razloge tišine, mučanja i otvorena sluha.

Sve to Milost mi je darovala radi mira

što ga sada gajim ispred Sveta Duha.

Poput stare, divlje smokve bijah slijepa,

bijah posuda za žito i za mrtve, prazna vreća,

a Ti posla svoju riječ, sijača vrla krijepa

da po tome ledu sije, da mi sluh uveća;

da to drvo njeguje i ljubavlju odgaja

iz kojega niknuše mi mnogi novi izdanci,

da mi korov od mene udalji i odvaja

što su nosili ga najamnici, stranci.

Blagoslovi, Bože, sve moje pastire,

Kraljicu im neba, Majku što ih gura

protiv svake nade da me sa Tobom izmire,

da me plodnu nađe moja smrtna ura.

I podari ovoj suhoj zemlji njene tajne

kako uspjela bi preda Te izaći

svim bogatstvom svoje riječi sjajne

da bi mogao ju svaki poganin pronaći.

08.12.2020. 09:33

Ne zaboravi Mariju

 

Izgubila sam staru sliku vremena i svijeta poput svih drugih ljudi oko mene koji misle samo o koroni. Izgubila sam zajedništvo s ljudima u Tebi, Kriste.

Pitam se kakvo je to zajedništvo bilo.

Radost jer dolaze blagdani koji će nam uljepšati taj dugi jesenski i zimski period pa da lakše dočekamo proljeće i ljeto.

Radost darivanja.

Radost kupovanja.

Profana zadovoljstva.

Poganske svečanosti.

Neophodna stanja za pripravu duša na nešto sasvim drugačije.

Neophodni dojmovi i životna iskustva slobode koja ti otima smisao svega toga.

Tepanje i napipavanje, posrtanje i sudaranje, omamljivanje, bijeg i zavaravanje do određene mjere. Jer već sutra sve će biti sivo, staro, pokvareno, neispravno, prepuno nereda, prisilne tolerancije, nervoznih ispada, dosadnih stvari, dosadnih trenutaka, dosadnih rasprava, prepričavanja u nedogled. Dvostruka mjerila, malo ljubomore, malo zavisti, malo kreativnog rada kojega nitko ne cijeni, stvaralaštva koje nitko ne razumije i puno parola, barjaktarenja u ime ovoga i onoga, za spas ove ili one stvari, ideje. Nasilna rješenja. Opetovani problemi. Kaljuža.

Biti poganin u srcu, biti svjetovan mora se biti da bi se vidjelo i čulo da nema ništa trajno, da nema ništa nepromjenjivo. Biti tjeskoban i zabrinut, biti sjetan i sumoran mora se biti da bi se duše pogubile u besmislu s nadom u reinkarnaciju, s vjerom u toteme, s dualističkim pogledima na svijet, crni i bijeli, na ljude dobre i loše, bez moći da se duša opredijeli za crno ili loše, za dobro ili bijelo jer ne postoji jedinstvena mjera za sve. Za sve i svakoga. Jezična prostitucija. Srce se iznajmljuje, duša se seli, život je kratak, duhovnost je puhanje i udisanje ustajalog zraka u nekoj vježbaonici, neprikladno odijevanje, nepristojan govor, dugi jezici koji mlate li ga, mlate. Koliko se isprsila neka ljepotica i koliko je puta pao borac u ringu. I, na koncu, ta korona nam je ukrala Božić ili izbori su nam ukrali Božić, ili magla nam je pokvarila festival svjetla.

Istina, svi smo grešnici.

Samo jedna ljudska duša bila je odmah pripravna za Boga, od najmlađe dobi, od prvih koraka, od prvih molitvenih zaziva, od prvih riječi i djela koje su sve slavile Gospodina. Hodala je uspravno i ravno, nije tapkala u mraku. Bila je ponizna i skromna, nije morala napipavati svijet i tražiti nešto drugo, nekoga drugoga, činiti nešto za svoju sreću. Ne bijaše tjeskobna, niti povrijeđena, život joj bio prepun najljepših boja, oduvijek i zauvijek bijaše u Bogu, imala je Boga.

Nije morala proći sve ono što nije Bog i Gospodin da bi Ga poslije lakše uočila, prepoznala, pronašla i dočekala. Nije morala biti svjetovna da bi bila najmudrija osoba na svijetu. Nije se nikada morala opijati grijesima i slabostima da bi poslije spoznala da oni donose samo tugu, glavobolju i mamurluk. Nije joj bio potreban dug životni period spoznavanja i sazrijevanja da bi shvatila vrijednost malih stvari i da bi postepeno spoznavala da je ljubav prema svim ljudima besplatna. Dijeljenjem je umnožavala, davanjem je zbrajala.

Narod joj je vjerovao, mnogi su u nju imali bezgranično povjerenje.

Ali ovome je svijetu bilo potrebno dugo, dugo vrijeme da je vidi, da je čuje i da je prepozna kada su je naučitelji Crkve kršćanske predstavili svima kao Bezgrešnu Djevicu Mariju. Ona sama je to odmah potvrdila jednoj siromašnoj i neukoj, skromnoj i neobrazovanoj djevojčici, svetoj Bernardici iz Lourdesa: Marija je došla pred nju, s krunicom u ruci, s blaženim osmijehom na licu i rekla joj „Ja sam Bezgrešno Začeće”.

Ne razumije svijet, ne još.

Ona je poznavala Boga, bila je pripravna za Njega, ona je imala Boga, ona Ga je rodila. Da bi to bilo u ovom i ovakvom svijetu ostvarivo, Bog je učini odmah svojom i samo svojom, opere je od ljage Istočnoga grijeha, od profanosti i poganstva, uredi je i najavi joj utjelovljenje Emanuela, da Ga prigrli, da Ga odgaja jer je jedini Sin Božji, Gospodin Isus, Spasitelj ljudi od svih onih jada, jedini Smisao, Život, Početak i Svršetak.

Samo Ga je Marija dočekala i primila, i doživjela na božanski način. Naravno da je, ljubeći svu djecu Božju, dobro znala grijehe, mane i slabosti ljudi. No, za svakoga ima toliko ljubavi da ona jedina može potaknuti svjetovna srca na obraćenje, na obrezanje, na povratak Bogu ili, bolje rečeno, na put kojim će sve ljude dovesti svome Sinu.

Vidjeti nešto tako sveto kao što je Bezgrešno Začeće nije uopće problematično i teško, Marija je ljudsko biće, a ljudskom biću svaki čovjek može sve reći. A ona može svakoga uputiti dalje na put prema Bogočovjeku koji je jedini Posrednik između zemlje i neba.

Kao što su Adam i Eva neposluhom Bogu izgubili smisao života, tako je Marija, Majka svih živih, svojom poslušnošću do krajnosti postala djeliteljica onih mrvica riječi koje Isus baca po putu da bi Ga ljudi slijedili.

Eva je pala u grijeh, a Marija, Bezgrešno Začeće, uznesena je na nebesa; Eva bijaše majka svih ljudi dok Marija postaje Majkom svih živih, svih svetih i grešnih ljudi.

I Adam pade u grijeh, praotac svih ljudi jer ime „Adam” znači „čovjek”. Adamovo sjeme Istočnoga, prvoga grijeha, upisano je u sve ljude i svima je potrebno obraćenje.

Istoga roda je i Bezgrešno Začeće. Ali Bog Otac predodredi Mariju za svoju, opere je od svakoga zla, čak toliko da zli Lažac i Otac laži podivlja kada vidi kršćane koji vole Mariju ili kada kršćani mole Gospinu krunicu. Učini je zaručnicom Duha Svetoga i u Duhu Boga živoga ona zače i rodi Sina, i rodi nam Put u nebesa, u Smisao života. Rodi nam Istinitoga u istini, rodi za nas vječan i blažen život.

Marija priprema ljude za Božić.

No, toliko je skromna i ponizna, mada čini velika djela, da ju slavljenici svijeta ne primjećuju. Ona je ta koju moraš pratiti i častiti ako želiš pronaći Njezinoga Sina, ako Ga poželiš slijediti sve do križa Njegovoga.

Marija je ta koja će te dočekati i na Kalvariji, i kada Isus uzađe k Ocu i kada dođu sivi dani, dani besmisla. Ona će s Duhom Svetim umjesto tebe moliti jer tako čine majke, a ako bi koja majka to i zaboravila, Marija te neće zaboraviti nikada. Ona je Majka svih živih i dovest će te k Smislu, Sinu svome koji jest Život, koji se rodio zato da uništi grijeh i smrt, koji te traži da bi ti dao život u izobilju. 07.12.2020. 21:54

Biserni sjaj

 

Često slušala sam sanjalačke priče,

kraljevići i princeze, svijetla perspektiva,

zavaravanje i velika sljepoća.

Još i danas na te sanje moja duša viče

jer te zablude su poput lanca koji me okiva

i u dušu moju navire slaboća.

Oduvijek je bilo da sam poželjela reći

da u život ide se po vertikali,

nekad u vis, a nekada dolje.

I da se od posljedica ne može pobjeći

koje vide se već tada kad je čovjek mali

i kad ima preširoko vidno polje.

Uvijek voljela sam poslušati ljude, starce,

one koji u samoći, napušteni, Boga mole

jer su otišle im bliske duše, mnogo njih.

Kad bih čula mudrost, doživljavala sam hladne žmarce

kao da se nalazim na sudovima što me bole,

kao da sam nevrijedna i najgora od svih.

Jer je bilo tako jednostavno, jasno

da si, Bože, ovdje samo jedan tren

i da nitko ne može zaustaviti vrijeme.

Željela sam doći k Tebi časno,

puno prije nego što će promaknuti plijen.

Željela sam zemlji ostaviti Tvoje sjeme.

06.12.2020. 22:05

Nebeski poziv

 

Životnosti, dolaziš mi kao more,

kao silna huka, izobilje valova

od ljubavi Ti silne i predanja.

Kad Te vidim izdaleka, moje stope gore

jer je Tvoja želja drugačijega kova,

jer je Tvoja volja razlog blaženoga stanja.

Nježnosti božanska, Ti si pijesku vidljiv trag,

kao kamen tanki na toj slanoj površini,

kao školjka usred bezbrojnih kristala.

Za Te, Kriste, nema niti jedan prag,

Ti si poput pjene na tom žalu i na dini,

Ti zanosiš moju lađu što bi ovdje stala.

Kao vjetar kad zasvira slatka Tvoja je svježina,

neodgodiv poziv kojim nebo zemlju traži;

obraze mi blažiš dodirima mirisna ozona.

Kao breme lako, kao neznatna težina,

Tvoj mi poziv, Tvoj mi šapat moje grudi snaži

da Ti odgovorim poput najglasnija zvona.

06.12.2020. 07:51

Vječno žiće

Kažu da se zaboravlja sve,

da se gubi sjećanje i uspomena,

da se ljudi ne prepoznaju.

Nisam sasvim sigurna u riječi te,

od budućnosti mi sjeda mrena

jer se činjenice tako slabo spoznaju.

I ne pitam ništa jer to nije tako važno

kao što je mudro biti duša slaba,

vjerna Tebi kada jednom Te pronađe.

Tvoje bilo u mom srcu lupa snažno

koje nije neka napuštena graba,

Tvoje srce luka mi je za sve moje lađe.

Ako ima potrebe i želje da se sjeća,

tada sve ću znati, skinut će se svaka mrena

jer Ti meni, Kriste, govoriš sve tajne.

Sve što traži ovaj susret ili sreća,

to je znanje srca bilo kojeg trena,

to je smisao života i istine bajne.

Istina je vječna i uvijek se pamti,

a sva negativa u zaborav tone.

Ne može se znati ono čega nema.

Kad se sjetim Tebe, i moj život plamti,

moja duša pjeva, moje tijelo klone,

tada spoznam žiće koje mi se sprema.

05.12.2020. 04:44

 

Slana rijeka

 

Pustinja je ova sočna i bez straha,

pustoš otvara me za sitnice

da ja bolje vidim Tebe, Kriste, jasno

jer Ti pišeš preko moga praha

što ga nisu dotaknule niti ptice

koje često naokolo lete strasno.

Niti jedan treptaj mene ne probudi

tako kao što me trgne Tvoje slovo

od kojega sva protrnem dahom.

Život brzo nadolazi mi u grudi

pa sve mislim da je trnje ovo

opasno za moje dane mahom.

Velika suhoća usamljenih zvijeri

napada me neprekidno poput jara

jer sam to što moram biti,

osoba sam koja nikada ne mjeri

koliko je potrebno uložiti žara,

ali u Tebi se mogu i od zvijeri skriti.

Oblačim na sebe nepropusne stope,

molitva me pere, klanjanje me blaži,

strah me samo da Te ne promašim

kad se misli, osjećaji skroz utope.

Tvoja ruka me u živom blatu traži

slanom rijekom kada se zaprašim.

I kad ne znam zašto, ne znam svrhe dar,

sigurna u sebe sve to više

da si mi podario najljepšu stazu

i sve pute koji spašavaju srca žar,

miluješ me kapljicama bistre kiše

koja čisti sol na mome obrazu.

04.12.2020. 21:11

Neki drugi rođendan

 

Svake godine slavimo rođendan Boga koji se utjelovio po Duhu Svetom, rođen od Marije, Djevice, postao čovjekom, otkupio nas na križu Mukom svojom, raspet, umro i pokopan, sašao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih, uzašao na nebesa, sjedio o desnu Boga Oca Svemogućega. Donio nam je nadu i vjeru, donio nam je uskrsnuće i ljubav, a mi Ga se sjetimo svake godine za rođendan.

Božić je klica Muke Isusove.

Kroz Djetešce naziremo križ Kristov.

Krist nam je rekao da ne brinemo tjeskobno.

Nismo li ipak malo previše bezbrižni i površni?

Mogu li slaviti rođendan Boga na zemlji, a da ne proslavim Njegovo utjelovljenje u krilu Djevice Majke, i da ne proslavim što je ona sama Bezgrešno Začeće, i da ne proslavim Marijino uznesenje na nebo, i da ne slavim uskrsnuće, zaista, mogu li slaviti rođendan, a da ne slavim uskrsnuće? Ne.

Ne mogu slaviti rođendan kao da tih rođendana ima bezbroj i kao da im nikad nema kraja, i kao da su rođendani nešto samo po sebi dovoljno i nešto najvažnije.

Rođendan na zemlji postoji zato da bi nas odveo do krštenja, do rođenja za nebo, do nade da ćemo uskrsnuti ako smo s Kristom u krštenju ukopani u Njegovu smrt, do neugasive vjere u Uskrsnuloga, do Isusa, Gospodina.

Božić se slavi zato da se dogodi u nama, a ne samo zato što se Isus rodio na zemlji. Božić se slavi zato jer je Gospodin otkupio ljude od smrti, zato jer je uskrsnuo, inače ne bismo imali pojma kada i gdje je rođen, i zašto bismo Ga slavili.

Božić se ne slavi zato da od svoga srca, koje je hram Duha, načinimo trgovinu i marketing već zato da se Bog dogodi nama, svake godine na isti način, ali svake godine sve dublje, sve dok se srca ne rasprsnu da bi u njima dovoljno mjesta bilo za Božju volju koju drugačije ne možemo upoznati nego tako da Boga molimo i slavimo, da slavimo Njegov dolazak i silazak među nas.

Nema potrebe darivati djecu za Božić, nagrađivati ih za nešto, ukrasiti lampicama dječju sobu ako ne kažemo da je to svjetlo u sobi Isus koji jest Svjetlo, Svjetlo istine i Svjetlo naše vjere.

Jer bez vjere nemamo ništa i nismo proslavili ništa. Dali smo kunu prosjacima, nahranili smo se, napili smo se kako bismo zaboravili na brige, a da nismo ni primirisali Krv Boga na križu, a da nismo ni okusili Njegovo Tijelo.

Da je Isus tu, a jest, uzeo bi batinu i sve bi nas rastjerao, pustio bi sve purice i odojke da odu svojim putem, razbio bi naše komercijalne kućice s gotovom brzom hranom.

Isus i anđeli slave drugačije: kada se netko obrati od komercijalizacije svetinja, kada se netko pokaje i odluči promijeniti sebe po uzoru na riječ Božju, rađa se za nebo. To je rođendan kojega slavi Isus. 04.12.2020. 18:13