Sonata spasa

Ne sluša svatko,

glazba je trn,

pjesma što daje reći

srcu na kratko

što mu je zrn

kojega valja steći

dok, naizgled, mirno odmara.

Ljepuškaste note

skladno se redaju,

ali srce se uvijek ne otvara.

I strune se pote

da sebe predaju.

Živeći sve svoje

u zatvorenom prostoru

oblaka, peludi i dima,

osluškujem uzdahe Tvoje,

Duše Sveti, melodiju sporu

spoznaje i ptica u njedrima.

Da, to si Ti i ljubavi trag

na mojoj ledenoj koži

iz koje nestaje vlažnost

da bih Ti dostigla dodir blag

ta nadahnuća koje se množi,

a svaki dobiva posebnu važnost

uvijek kad uhvatim neki tračak,

stih ili rimu, tipku ili strunu,

glas ili dah, uzdah ili glas.

Kao povjetarac ili sunčani zračak

na vrhu Tvome ugledam krunu.

To zvuk je kojim se javlja moj spas.

29.05.2020. 20:32

Predaja

Pjesma mi uvijek na vrijeme stiže

da Tebe, Boga za mene počasti,

da Te zagrli u moje ime.

Nota za notom poput kapi se niže

jer Ti si mi, Kriste, jedini Pastir,

Ti ćeš me nositi poslije plime

kad završi ovaj zaziv iz pjene

koja se mojim valima diči

i kad se olujne noći smire.

Tada izlazim van iz ove sjene

koja na Tvoju kolijevku sliči,

naći se rukama koje se šire

kao predaja nemoći velikih vala,

silini ljubavi koja se daje.

I stat ću pred Tebe s pokajanjem,

s gordošću što mi je sva preostala

od imena moga što mi u Tebi traje,

koju odredi vječnim postojanjem.

Nemoćno past će mi ruke niz tijelo,

klecnut će koljena koja mi dade

radi prostiranja duše, prepune leda

od hladnoće što prati nebo bijelo

da bih u kušnji pronašla tračak nade

i da bih dostojno primila kapljice meda

koji od Tvoje se, Isuse, krvi stvara

za sve one hladne i ozeble sate

kad mi je duša od tuge posivjela

jer ona nikada nije mrtva i stara.

I evo, sad širim ruke svoje za Te

jer bez Tebe nikada ne bih preživjela.

27.05.2020. 04:15

Pobjeda Duha

Ogorčeni stihovi

kao kap do kapi

bez reda se nižu.

Ugarci su njihovi

kao dah što hlapi.

Riječi na križu

nemoći i nadahnuća.

Strpljivo se njišu

u zadimljenom zraku

kao rana vruća.

Sami se pišu,

odolijevaju prahu.

To je vatra što se širi

na drvu slaboće,

koje ne izgara,

negdje da se smiri,

kopljem lakoće

da dušu raspara.

Duše Sveti,

Srce spoznaje

koja pada na tjeme,

križ Ti prijeti,

stih nas odaje,

napada nas vrijeme.

Gorčina duševna

počinje davno,

s dolaskom na svijet,

u zdanja ruševna

gdje svima je ravno.

Ti si nam Paraklet,

Branitelj istine

kojega se zove,

koji se vremenom snaži

da prosvjetljenje sine

za duše nove;

moje srce Te traži.

Neću se prosipati

da sačuvam dah

i Tvoje posvećenje.

A stih mora se tkati

da ne bude prah,

da pokosi ogorčenje.

20.05.2020. 01:08

Otkupljenje

Olovni su oblaci nad gradom,

daleko su otputovala popodneva

kojima se s Tobom pjesma dijeli.

Drugi dani dolaze mi tiho, kradom,

i sad vidim da ni srce mi ne pjeva,

da ni duša više pjevati ne želi.

Možda to je neophodno bilo

da Te lakše molim teške stvari,

da okušam djetinjaste snove,

da odrastem s ova svijeta čilo,

da mi brže stignu dani stari

kad su mirne sve spoznaje nove

kao što su bile ove danas

kad se rodih kao novo biće

što je dočekalo svoju kob.

Nikad nije bilo prepreke za nas

jer uz Tebe uvijek život sviće

gdje sve manje sam zemaljski rob.

Činit će se oblake da pratim,

sve će moje izgledati krivo,

možda beživotno ili loše

kao što bi bilo da se vratim

biću koje danas nije živo,

čije note brzo se istroše.

Uzet će me svjetlo jasno,

nosit će me opravdanje,

Križ za kojega se ne zna mnogo;

nevidljivo i bezglasno

snaći će me nebesko stanje,

susrest ću se svojim Bogom.

17.05.2020. 21:08

Dobre duše

Ostati u Tvojoj ljubavi, Isuse, bez Tvoje pomoći i bez Duha Tvojega slično je kao bacati riječi u vjetar ili prosipati iz šupljeg u prazno.

Često to činim, nastojim nešto reći dok me ovaj svijet zaglušuje poput grmljavine i šumova jakog vjetra te ne čujem sama sebe i ništa ne čuje ovaj svijet. Tvoj glas u meni jasan je, ponekad kao da viče u mojoj savjesti i dobro ga čujem, ali iz moje duše jedva da iziđe neki dašak, a riječi se ne čuju.

Isto je s djelima. Što su uopće dobra djela ili dobri ljudi. Što znači biti dobra duša.

Ima ljudi koji jako dobro poznaju duše drugih. Znaju što drugi misle, pogađaju njihove potrebe i pomažu, liječe, savjetuju. To su dobri ljudi i dobra djela.

Netko kao ja, netko tko ne čuje svoje riječi, nema toliko prilike za akciju. Netko kome Tvoj glas neprekidno odzvanja u duši, nema svojega glasa, iako znam iz iskustva da ponekad mogu biti i dovoljno glasna i preglasna za ovaj svijet.

Dar Tvoga Duha Svetoga, mudrost, daje čovjeku da ostane u Tvojoj ljubavi za koju je jako važna poniznost, vrhunac mudrosti. Ne vjerujem da su svi ljudi koji malo govore mudri, ne vjerujem u to. Ali Ti mi govoriš da ne blebećem. Blebetati znači puno govoriti, a ništa ne reći.

Drugi dar Tvoga Duha je razum. Razum i razboritost daju čovjeku dobre riječi, a kad su riječi dobre, dosta ih je malo. No, s malo riječi se može također počiniti veliko zlo. Nerazumni ljudi često ponavljaju iste riječi, samo im promijene redoslijed. U jednom smjeru imaju puna usta ljubavi, a kad okrenu redoslijed, nastane psovka.

Treći dar Duha Svetoga mi pada najteže, savjet i sposobnost savjetovanja. To je nešto na što se ne usuđujem niti pomisliti. Nikoga nema Boga da traži, a ako tražim savjet, mogu to učiniti samo u Tvojoj ljubavi.

Sveti su darovi Tvoji, Duše Kristov, poslanje Očevo, sveti darovi za dobre ljude.

I strah Božji je Tvoj dar, čak je to prvi korak prema mudrosti, a očituje se lijepo jednim drugim darom, a taj dar je pobožnost uz koji odmah dolazi i znanje, to jest potreba za učenjem o svetim stvarima. Strah Božji, pobožnost i znanje zaista su dobra odskočna daska za put prema mudrosti, savjetu i razboritosti, prema zdravlju razuma.

Da bi duša dostigla do Tvojih vrhunskih darova, Duše Sveti, koje već u začetku posjeduje zahvaljujući sakramentima Krštenja i Potvrde, potrebno joj je malo snage, malo hrabrosti i jakosti. To je također Tvoj dar. Dar jakosti i snage da se konzumiraju darovi Duha Svetoga karika je koja od čovjeka dobre volje čini svetu dušu.

To mi samo dokazuje da Duh Sveti nije kao vjetar koji zaglušuje, da nije ono što pirka ili puše kao što ljudi vole reći pa misle na dah, ljudski dah kao na Duha. Ne, to nije Duh Sveti, ali duša koja je rođena od Duha jest zaista ona kojoj ne zna svijet odakle dolazi i kamo ide. Duša, rođena od vode i Duha dobiva spoznaju, to je djelovanje Tvojega Duha, Isuse, spoznaja.

Malo je u javnom životu duša dobre volje. Postoje neki ljudi koji se raspadaju od lijepih riječi kojima očituju izobilje dobre volje, ali od toga ne nastaju neki posebni čini, a ne nastaju često ni velika djela. Velika djela su djela dobre volje, ma kako mala bila. 17.05.2020. 05:35

Najveći Tvoj dar je, Isuse, dar Duha Branitelja koji nas uvodi u sve što nam govoriš, u svu istinu.

„Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac.”

Iv 4,23

Sloboda izbora

Kada nas zahvati val opće nevjere, sumnje i padanja u grijehe, pitam se zašto je u našoj slobodi koju si nam dao, Bože, jedino dobro i moguće vratiti se k Tebi što prije. Čemu služi onda moja sloboda i kakva je to sloboda izbora koja liči na ucjenu? Ako biram Tebe, bit će mi dobro, a ako Te ne izaberem, propadam.

Pogrešno zaključivanje i pogrešno razmišljanje dovodi čovjeka do smetenosti jer svetima je jasno što će njima slobodna volja, ali kada netko propada u nevjeri, u grijehu, tada ne zna u čemu je sloboda izbora koju Ti, Isuse, daješ čovjeku.

Zašto Te svi, Bože, hvale i slave, odijevaju se u svojoj ljepoti Tvojom slavom, a samo ljudi ne znaju slavu Tvoju, samo čovjek je ogrezao u grijesima?

Što će mi sloboda kada me može odvesti u pakao?

Čemu služi moja slobodna volja?

Zašto imam slobodu izbora?

Je li to istinska sloboda?

Zašto se ne mogu opredijeliti i odbiti ono što ne želim?

Ne želim, na primjer, služiti već ostati u dostojanstvu. Želim ravnopravnost, želim sam postići nešto lijepo i dobro. Ne želim za sve i uvijek biti kriv i pogrešan.

Sve su to pogrešne slike i predodžbe o Bogu. Takve opise Boga može imati samo Zavodnik koji čovjeka odvraća od pravednosti i providnosti Božje. Tko postavlja takva pitanja nalazi se u velikim dvojbama i nemiran je u sebi te stvara nered oko sebe. To su pitanja grešnika ili možda ponekog ateista.

Sloboda čovjeka najviše dolazi do izražaja tek kada čovjek uđe u prijateljstvo s Bogom. Tek tada razumije čovjek zašto mu je potrebna sloboda. U prijateljstvu s Bogom čovjek i Bog nalaze se u bračnoj vezi gdje čovjek konačno smije okusiti blaženstvo, mir i red, a to je ono za čime jedino i čezne čitava svoga života. Tada je čovjek slobodan, a sloboda izbora dolazi maksimalno do izražaja.

Nevjernik je zarobljen u grijehu.

Nevjernik ne zna što je mir u duši.

Nevjernik ne zna kako je to živjeti s ljudima bez rata, nemira i prepirki.

Nevjernik ne može slobodno izabrati među ljudima prijatelje već mu je sloboda izbora ograničena onime za što se je čvrsto uhvatio, a to su grijesi; grijeh pohlepe i požude, čežnja za slavom i želja za moći. Također ga okružuju ljudi koji mu ne mogu biti prijatelji jer više drže do svojega bogatstva i slave, do svoje moći nego do prijateljstva.

Sloboda izbora u zemaljskom životu nalazi svoju svrhu upravo u slobodi u kojoj se čovjek opredjeljuje za najveće dobro kako bi mu bilo jako dobro u životu i kako bi s ljudima stvorio mir.

Nevjernik služi grijehu koji izaziva ratove i stvara siromahe i uzgredne žrtve ratova.

Bog oslobađa od te ovisnosti i navezanosti na grijeh, na želju za slavom, moći i bogatstvom.

U Bogu čovjek nalazi ljubav i prijateljstvo. Tada može činiti ono što želi, može stvarati dobro, može činiti dobro i zbog toga se osjeća dobro i blaženo.

U Bogu čovjek razvija darove Duha i mnoge kreposti o kojima nema pojma kada živi u grijehu ili daleko od Boga jer Ga ne poznaje. Darovi, nadarenost i vrline, kreposti koje čovjek razvije u prijateljstvu s Bogom otkrivaju čovjeku njegovo istinsko ljudsko dostojanstvo jer tada čovjek nema potrebe vladati ljudima, nema pohlepe za bogatstvom jer zna da može imati sve što želi, a da je to što želi istovremeno i jako dobro, i jako lijepo te da ga ono što čini izgrađuje u sve bolju osobu koja razvija mnoga prijateljstva s ljudima.

Najljepše je biti slobodan u Bogu, u ljubavi s Bogom jer tada između Boga i čovjeka postoji jednost i čvrsta veza koja se temelji upravo na slobodi Boga i na slobodi čovjeka. Čovjek je u tom prijateljstvu ravnopravan sa Savršenim koji ga u svemu nadopunjava. Veza Boga i čovjeka izgrađuje čovjeka u sve bolju i sretniju osobu, čini ga blaženim i sposobnim za velika djela, ali i za ljubav.

Nevjernici nisu sposobni za ljubav.

Nevjernicima je ljubav sporedna stvar, a brak zarobljeništvo i frustracija zbog koje odlaze u svijet tražiti lažnu ravnopravnost i jednakost svih ljudi, ali dok se ljudi ne okrenu Bogu jedinome, nikada se neće riješiti ratova i kriza u gospodarstvu, neće naći slobodu istinsku, neće imati moć, i slavu i bogatstvo. 16.05.2020. 04:35

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«

Otk 7,11-12

Križ vječne sreće

Pitala sam Tebe, Bože moćni,

kada ću Ti stići i kada ću doći

da Ti gledam lice i veliku slavu,

da prekineš ovaj pohod noćni

što ga izdržati više neće moći

moždane mi koje vape svjetlost pravu.

Ti prekine moju bol i samoću od me uze,

koju si mi davnih dana dao,

da od mene ne bi bilo tuge veće.

Kada prestale su teći moje suze,

vidjeh sve što si mi obećao;

Ti mene utješi križem vječne sreće.

Tada spoznah nagradu si što me čeka

u Tvom srcu, u toj komori od svete Krvi.

Tada spoznah bit će opet nevolje i zala,

crna sva od zavisti i progona rijeka

koja se protivi Krunici je što ju mrvi,

koju Gospa nam je protiv zmije dala.

Al' ja neću više usamljeno tugovati

jer mi moja snaga, od ljubavi tiha,

postala je mirna livada iz sna

kojom želim kao sluškinjica putovati,

makar lađama od smiješna stiha,

jer ja hoću biti samo Tvoja sva.

Izlit će se rijeka zla poda mnom,

trulež će mi natopiti pute cvijeća,

ulazit ću s hvalama u Tvoje dvore

koje vidjela sam u tunelu tamnom:

tuga moja malena je, a velika sreća

što me čeka kad mi Tvoja vrata se otvore.

10.05.2020. 08:18