Uskrsnuće tuge

Nije mi važno,

nije mi značajno

raspoloženje tvoje,

ni brukanje snažno,

ni slavlje veličajno,

ni mračne boje.

Svejedno, isto će biti

što mi se omaklo ovaj dan,

sve isto kao i uvijek

jer Krist će me skriti,

načiniti od mene šator slan

da bude mi dobar lijek.

Nije mi važno što umire stih

i nadahnuće postaje tupost

od ona trena kada ti ode.

Još u meni odzvanja korak tih,

još pamtim bila je glupost

što sam poželjela lake slobode.

Kao da sam dijete što igru želi,

a nikoga nema njemu za druga,

svi su zabrinuti i tugu glume.

To dijete suze i osmijehe dijeli,

ali razloga ne može imati tuga,

bar ne za dugo poslije sume.

Istinom treba se razgovarati

pa tuga zaboli, ali i nestaje.

Poslije tuposti ove dolazi sjaj

u kojemu Bog htio je stvarati,

Utjeha kakva s mirom ne staje,

Uskrsnuće tuge što vodi u raj.

04.05.2020. 18:24

Mirno more

Kada bih Te pitala za spas,

znam da milost mi je Tvoja dosta,

izobilje blaga Tvoga i blaženstva.

I sve ono što sad veže nas

duhovna je reda, povijest posta,

sva u jeku, Kriste, Ti prvenstva.

Otići ću jer će mene istjerati,

ali Duhu ništa to ne smeta

kao da sam jošte uvijek tu.

Nije više teško vjerovati,

duša ima dokaz pijeteta,

ona nosi sobom radost svu.

Polazim već sada, zato pjevam,

pjevajući stižu moje lađe

na sve svoje ciljeve i težnje;

kao uvijek, jedra im odijevam

jer su postale još čvršće građe,

jer su davno ispunile svoje čežnje.

Zato čas je ovaj Milost prevelika;

hvala Tebi, Kriste, za sve ovo

što me donijelo je Srcu Tvome

puno bliže nego vapaji i vika;

praštaj meni za sve staro i sve novo

što se nalazi na putu mome.

03.05.2020. 11:58

Izgubljena ovčica

Žalosno je da se uzorna poniznost naših svetih pastira gleda kao savijanje vratova pred nekom najnovijom ideologijom koja nastaje pod utjecajem brzih izmjena većih količina informacija, kao i mnoge teorije zavjere.

Žalosno je čuti takvu kritiku na vjerskom portalu koja ne daje konstruktivna odgovora na svoje objede.

Uz poniznost naših pastira ide ruku pod ruku i poslušnost vjernika.

Očigledno je postalo ono što nas muči već nekoliko desetaka godina, a to je da se struka nikako ne poštuje, a sada čak jedna stručna strana ne poštuje pravila struke druge stručne strane.

Komplementarnost što više različitih znanosti uči se u svakoj struci pa je tim više neobično da, ne samo da ovce u narodu ne poštuju struku i nemaju puno pojma o blagodatima i svrsishodnosti postojanja stručnjaka u nekom okruženju, već i jedna struka napada drugu kao nestručnu na svom području.

Konkretno, teološku humanističku znanost mnogi ljudi drže puritanizmom, kukavičlukom, čak i pohlepom, te manje vrijednom od vlastita subjektivnog mišljenja. No, nema puno drugih struka i stručnih ljudi koji ne bi mogli, barem površno, uvidjeti kakvoću i neophodnu vrijednost teologije.

No, kada se teolog spusti na tu razinu da ne poštuje neku drugu humanističku znanost, kao što je medicina, zaista je izuzetna rijetkost, ali se događa.

Drugim riječima, nađu se i rijetki teolozi kojima nije očigledno jasno da laboratorijski medicinski stručnjaci te vrhunski liječnici, upravitelji s hvalevrijednim iskustvom izvrsno rade svoj posao, stručno, kompetentno i transparentno i da nemaju ovlasti nad vladajućom klasom, koja također ima u svojim redovima same stručnjake, ali drugih znanosti, i koja određuje tko će od medicinske struke predstavljati čitavu virologiju, to jest medicinsku, zdravstvenu i socijalnu stručnu djelatnost oko pandemije bolesti Covid – 19.

Iako smo uvijek ovisni o stručnjacima, u danima opće kataklizme posebno ih cijenimo jer nas izvlače kao ovce iz blatne jaruge.

Lud je, ponavljam, lud je onaj tko pretvara poslušnost struci u korona – ideologiju i povezuje ju s bilo kojom teorijom zavjere. Luda glava, nestručna glava, jednom riječju: ovca u punom smislu riječi, ovca koja ide za krdom.

Sva sreća da se radi o jednoj iznimki.

Za kompletan narod ovaca i neovaca također je hvalevrijedno što se domaća struka općenito pokazala izvanrednom na terenu, na prvoj crti, od teologa i liječnika pa do političara i vojnika, socijalnih službi, mnoštva tehničara i medicinskih djelatnika te najrazličitijih udruga i samih vladajućih.

Ovce su bile poslušne pastirima, a svi zajedno su poslušni stručnjacima kojih imamo prema potrebi za sve pa tako i za odmazdu od neprijatelja svake vrste, upravo zato jer smo svi ovce jednoga stada, svi smo ovce jednoga Pastira koji daje život svoj za svoje ovce i koji će zasigurno otići po onu jednu izgubljenu i zabludjelu ovčicu o kojoj je bila riječ. Naravno, ako ta ovca dopusti svome Pastiru, Isus Kristu da je izvuče iz žabokrečine iz koje se nastoji sama izvući već dulje vrijeme.

02.05.2020. 13:36

Lice novog dana

Prije svake nove sunčane zrake,

poslije onih oblaka u svijetu

gdje se miješamo i odvajamo,

noć još uvijek pruža svoje krake,

šišmiši su neki zastali u letu,

a mi jedno drugime se opajamo.

Nije meni žao što je doba mraka

jer već jutro u pticama slijedi.

Evo, prvi cvrkut krenuo je sada.

One uvijek dođu prije svijetlih zraka;

taj mi znak za nove dane vrijedi

kao vjera ili ljubav, kao nada

kakvu nude proljeća i praskozorja,

kakvu prvu spoznajem u Tebi, Kriste,

moj Gospodine, Sine živoga Boga.

Lađe uzdižu se na licu im podmorja

kao stih na licu neke duše čiste

koja uvijek svjesna je dubinstva svoga.

02.05.2020. 05:11

Bog u mojoj zemlji

Tko mi stvori Domovinu moju

još od onih svih vremena drevnih?

Tko li pokušava opustošiti je zdušno?

Još ni nema duša tu sigurnost svoju

da oslanja se ramenima od ratnika revnih

jer svi izginuše kao zdanje rušno.

Ovdje samo kamen cvjeta, a iz njega boj,

vjekovječna krvca za nju se prolijeva

kao natopina za opstanak goli.

Krv je potekla od Krista koji Bog je moj

pa je nastavila teći, z desna ili slijeva,

kao da se neprekidno Kristu moli.

I tada kad nema niti s dvojicom dvojica,

kada nema tko nahraniti sve ljude,

Bog je s nama, Krist ih drži okupljene;

ako potrebno je, neka budu Trojica,

neka bježe miševi i glave lude,

krunice su svetom vodom poškropljene,

a još više krvlju sviju građana, težaka

i sveg naroda što mira nikad neće naći

jer je prelijepa, a mala ta Hrvatska mila.

Previše je uzdignutih desnica i šaka

prema ovom kraju pokušalo zaći,

ali ova se je Božja zemlja uvijek slobodila.

Oni što se tek od jučer porodiše,

pa su vrijedni piti samo mliječi,

ne znaju za ovu povijest i nemaju svijesti.

Na tlu zemlje ove svaka njena duša diše

jer zauvijek živi od Božanske Riječi;

ta se duša može spremno sa svakime sresti,

svakome pokazati to groblje koje živi

protiv svake namjere i navala svih,

gledati u oči bilo kome, bilo kada.

I još dalje ova duša na krvavoj njivi

može ratovati kao mač i kao stih,

takva godina je uvijek, i takva je nada.

Tiho teku rijeke ove zemlje lijepe,

rijeke znoja, rijeke mudrosti i krvi,

jakosti svih poginulih rad' slobode.

Sastaju se ratnici od noći slijepe,

jedan drugom uvire da sve izmrvi.

Svakog jutra kao sunce iznova se rode.

01.05.2020. 16:38

Marko Perković Thompson-Ratnici svjetla

Rad - poruka ljubavi

Poruka ljubavi putuje po čitavom svijetu već dugo vremena, od uskrsnuća Isusa Krista do danas.

Na današnji dan slavi se ljudski rad, a vjernici slave posebno najpoznatijega biblijskog pravednika, Svetoga Josipa, radnika. Sveti Josip je bio uzoran zemaljski otac Isusov i zaručnik Blažene Djevice Marije, a naročito je bio čitavoga svoga života pošteni radnik i trudbenik u svjetlu svoje vjere u jednoga pravog Boga.

Sam Isus govori nam da Njegov Otac na nebesima neprekidno radi:

„A Isus im odgovori: 'Otac moj neprestano radi, zato i ja radim' (Iv 5,17)”.

Općenito, čovjek je svagdje u Bibliji pri poslu. Sveto pismo nas uvodi u stvarnost rada, njegove vrijednosti, njegove muke i njegova otkupljenja.

Mnoge reakcije Biblije, gdje se o radu previše nikada nešto posebno ne naglašava, u odnosu na rad naprosto su izraz suda zdrave i čestite savjesti; Biblija je stroga prema besposlici jer lijenčina nema što jesti i prijeti mu smrt od gladi. Također Sveti Pavao naglašava „ako tko neće raditi, neka i ne jede (2 Sol 3,10)”.

Naročito se u Bibliji hvale vrijedne i marljive žene.

No, istinski značaj ljudskom radu daje Bog koji je već prvoga čovjeka, Adama postavio u rajski vrt „da ga obrađuje i čuva (Post 2,15)”.

Ljudski rad je odraz Stvoriteljeva djelovanja, a vjernici znaju da je život Boga uvijek dinamičan, u velikom himnu u Psalmu 104,23 pjeva se o Bogu Stvoritelju koji prikazuje čovjeka kako „jutrom izlazi na dnevni posao i na rad do večeri (usp. Sir 7,15)”. Taj čovjekov rad je razmah Božjeg stvaranja, ispunjavanje Božje volje.

Bolni, često besplodni rad, također je u čovječanstvu i područje na kome grijeh najšire razvija svoju moć. Samovolja, nasilje, nepravda, grabež neprestano čine od rada ne samo preteški teret već i područje mržnje i razdora.

Gospodin je oslobodio svoj narod iz zemlje u kojoj je taj narod mučki robovao. Savez Boga s Izabranim narodom uključuje niz odredbi kojima je svrha učvršćivati rad i to plodan rad jer će Bog „blagosloviti djelo njegovih (radnikovih) ruku (Pnz): tko posadi vinograd, okusit će od njegova roda; tko sagradi kuću, u njoj će stanovati.

Sam Isus je bio i iz radničke obitelji i sam veliki radnik u ranoj mladosti.

No, Isus nas podučava da radimo za hranu nepropadljivu koja ostaje za život vječni (Iv 6,27). Isus donosi kraljevstvo Božje, to je Njegovo poslanje. Jer Kraljevstvo ima prvenstvo pred svim ostalim (Mt 6,33). Tko je zaokupljen hranom, odijevanjem, pićima do te mjere da zaboravlja i propušta Kraljevstvo, izgubio je sve, ma i čitav svijet zadobio. Pred nečim apsolutnim, kakvo je posjedovanje Boga, sve ostalo blijedi; u ovom svijetu, kojega lik prolazi (1 Kor 7,31), važno je samo ono što bez podijeljenosti veže uz Gospodina (1 Kor 7,35).

Tako se priznaje vrijednost rada u stvorenju. Isus cijeni sijača, vinogradara, liječnika, pastira na poseban način, a također predočuje apostolat kao rad, kao žetvu ili ribarenje; ne samo da je pažljiv prema zanatu onih koje odabire već svim svojim ponašanjem pretpostavlja svijet koji radi, orača na polju, domaćicu pri metli te potiče na ulaganje talenata da donose ploda.

Isus, kao novi Adam, omogućuje čovječanstvu da ispuni zadaću ovladavanja svijetom; spašavajući čovjeka daje radu punu vrijednost.

Obavezan rad čini hitnijim zasnivajući ga na konkretnim zahtjevima nadnaravne ljubavi, objavljujući poziv sinova Božjih, pokazuje sve dostojanstvo čovjeka i rada koji čovjeku služi, uspostavlja ljestvicu vrednota te omogućuje rasuđivanje i ponašanje prema radu; radniku daje njegovu duhovnu kakvoću, a radu daje dimenziju ljubavi. Silom svoje zapovijedi ljubavi (Iv 13,34) obvezuje na borbu protiv sebičnosti i mukotrpnosti rada; uvodeći kršćanina u misterij svoje smrti i čovjekove patnje, daje novu vrijednost toj sudbonosnoj i ljudskoj muci.

01.05.2020. 06:18