Križ - jedan susret bez distance

Kad je Sotona natjerao Isusa na križ, poginuo je u Istini jer Krist je jedina Istina i jedini Pravednik koji, prepun milosrđa, oprašta ljudima grijehe.

Kada se susretnu Istina najveća i Otac laži, tada se Lažac sav spetlja i otkriva svoja nedjela.

Križ je mjesto susreta Dobra i Zla.

Križ je nulti čas susreta Dobra i Zla.

Križ je susret koji obuhvaća najvišu visinu i najdublju provaliju.

Križ je prvi i posljednji sastanak onoga što se ne može susresti zajedno i što se ne može sastaviti, to jest pojaviti u isto vrijeme na istom mjestu.

Žrtva Kristova na križu jedinstven je i neponovljiv događaj.

Neponovljiv je zbog toga što je u Bogu, koji je sama Ljubav i Milosrđe, na Križu, koji je patnja Sina Božjega, poginulo Zlo jednom zauvijek, poginuo je Pali anđeo sa svim zlodusima svojim i sa svim nedjelima svojim.

Vertikala Križa jest pravac između pakla i raja, a horizontala je razmak između dvije suprotnosti bez kojega svijeta ne bi bilo već samo Bog i one osobe koje su u Bogu.

Križ je Kristov nama svima dokaz Boga, razlog nade, djelotvorna vjera.

Križ je dokaz Boga zato što do dana današnjega svijet bi već totalno uništio sam sebe, a to uništavanje je počelo s postankom Prvoga čovjeka čijim je grijehom smrt ušla u svijet. To uništavanje svijeta doseglo je svoj nevidljivi vrhunac u Bogu koji je razapet na križ, a nakon toga počinje se razvodnjavati i raspadati zlo u svijetu koje sve brže i ubrzano nastoji uništiti vjernike. Napadi zlih duhova sve su žešći, što im je bliže propast, odnosno što je više Bog u vjernicima prisutan u svijetu.

13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – 14da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri.

Gal 3,13

3Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.

Rim 8,3-4

Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.

Kol 2, 13b-14

19Jer svidjelo se Bogu
u njemu (Kristu) nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Kol 1, 19-20

14Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

Ef 2,14-18

Reklo bi se da u Ivanovom izvještaju o muci Krist stupa prema križu s dostojanstvom. Uspinje se na nj pobjedonosno, jer upravo na njemu osniva svoju Crkvu, kad predaje Duh (Iv 19,30) i daje da Mu iz boka poteče krv i voda (Iv 19,34).

Dufour, str. 453

2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, (nalazi se) stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.

14Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! 

I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi.

Otk 22,2.14.19

Nemoguće je da se dobro i zlo stapaju u jedno.

U čovjeku postoje, ali se sukobljavaju.

I, kada Isus moli Oca u Getsemanskom vrtu da svi budemo jedno, to znači da čovjek može postati jedno s Gospodinom samo u slučaju da nema ni mrvice ljage grijeha u sebi.

Bog Otac i Sin mogu se nastaniti u duhu čovjeka gdje čovjeka oplemenjuju i izgone iz čovjeka zle duhove; to se događa kad vjernik sluša Božju riječ, ispunjava Zakon i vrši ono što mu Bog nalaže, odnosno kada živi po Duhu koji je Krist.

Upravo zato što su se jednom u povijesti na istome mjestu na svijetu – u Križu, susreli Krist i Sotona, jedan od njih morao je nestati, onaj koji nije pravi nego je Lažac i Otac laži. Bog je taj susret oplodio pobjedom Istine koja je On sam, Isus Krist.

A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

Gal 6,14

03.04.2020. 11:03

Vremenite posljedice

Vrijeme je Božje stvorenje za čovjeka.

Mi kažemo da živimo u vremenu i prostoru, u dubinama i visinama, u važnim trenutcima i u životnome vijeku; pripovijedamo priče o vremeplovima u znanstvenoj i neznanstvenoj sferi, tražimo treću ili petu dimenziju te se tako bavimo tricama i kučinama.

Zbog svega toga nam je teško zamisliti i pojmiti vječnost.

To je nešto što nije u vremenu, to je izlazak iz te vremenske dimenzije u kojoj kažemo da živimo. Maknite računanje vremena i nećete više ništa moći, niti znati. No, često i kažemo da vrijeme naše ponekad kao da je stalo. Pogreška, vrijeme ne teče, vrijeme ne stoji, vrijeme subjektivno može biti dugo i kratko.

Osobno doživljavam vrijeme kao veliku pomoć u promatranju i promišljanju. Budući da čovjek mora tek dostići svoju ljudskost, on neprekidno uči. Da bi čovjek naučio nešto, mora to spoznati pa provesti u djelo, a budući da je čovjek nesavršeno biće, on ne može sve stvari spoznati odjednom. Tako je nalik djetetu u majčinoj utrobi jer ljudski zemaljski i vremeniti život je zapravo utroba za čovjeka iz koje jednom mora izaći jer čovjek je više od prostora i vremena. Kad mu postane tijesno u ovoj utrobi, čovjek se probija van. Izvan vremena, izvan prostora, izvan života u kojemu postoji da bi spoznavao.

Spoznaja se ne događa u hipu. Za spoznaju je potrebna snaga ljubavi koja je isto što i mudrost, odnosno razum. Biti razuman i razborit znači razumjeti vezu između uzroka i posljedice. Budući da čovjek često nerazumno živi, može se reći da nije dovoljno samo spoznati uzrok i posljedicu već čovjek mora sve to i na sebi iskusiti.

Iskustvo je treća dimenzija, odnosno prva i najvažnija dimenzija ljudskoga života. Čovjek koji doživi ljubav, nije nerazuman. Čovjek koji osjeti, iskusi i doživi ravnodušnost i odbacivanje, već i u začeću svoga života, doživljava smetnje u svome organizmu, u svome umu. Te smetnje znaju biti ogromna prepreka da čovjek spozna i upamti bilo što o sebi i životu pa ne može naučiti ništa razumno i razborito.

Jedino je Bog Stvoritelj taj koji ljubi čovjeka čak i tada kada ga roditelji požele abortirati, pobaciti, ubiti ili ga rode kao smetnju. Ipak čovjek nekako živi, a Bog je prema takvoj osobi prepun milosrđa iako smo svjedoci da mnoga djeca odlaze u kanalizaciju umjesto da se rode. Tko zna, možda i u tome nerođeno dijete doživljava milosrđe Božje, ali roditelji takvog djeteta su zločinci koji moraju spoznati, naučiti postati razumni ljudi, često kroz potajnu i tihu grižnju savjesti, često kroz nevolje, često kroz patnju i ispaštanje.

Nedostatak ljubavi koji prouzroči smetnje jest bol.

Bol je uzrok nedostatku sabranosti kod čovjeka.

Nedostatak sabranosti je uzrok čovjekovoj nesposobnosti da bilo što shvati ili spozna, to jest da nauči nešto.

Nesposobnost spoznavanja i učenja uzrok je da čovjek nema ni sjećanje, memoriju ne može stvoriti bez spoznaje, ispravne spoznaje u ljubavi i mudrosti.

Vrijeme služi čovjeku.

Služi mu da iz iskustva poveže uzroke i posljedice svojih razmišljanja, odluka i svojih djela.

Budući da je čovjek u utrobi, potreban mu je taj tjelesni, fizički prostor u kojemu živi.

Zahvaljujući Isusu Kristu, Bogu koji siđe iz vječnosti u vremenitost ljudsku i otkupi sve ljudske zločine te se uzdigne nazad u vječnost, čovjek može izići također.

Ako slijedi Isusa Krista, čovjek može ulaziti i izlaziti iz utrobe u vječnost i obrnuto u svojim duhovnim događajima te u vremenitim i zemaljskim djelima koja mu duhovnost čini dobrima i koja mu Bog Duh Sveti posvećuje, čini ta djela razboritima i plodnima.

Isus Krist je pobijedio muke i patnje ljudske zbog kojih čovjek nije razuman.

Čovjek se ne može sabrati bez Boga i Božje ljubavi.

Ljubav Boga oprašta i zaboravlja čovjeku nerazumna i loša djela ako čovjek zatraži oproštenje. No, djela koja su već nerazumno počinjena mogu i dalje činiti štetu jer nisu plodna nego izjedaju utrobu, u kojoj su i svi drugi ljudi na zemlji, izjeda je kao crv propasti. To su vremenite posljedice kojima je uzrok grijeh. Iako je Bog oprostio grijehe i zaboravio ih je, zločini ostaju zločini. Ali tu nije kraj Božjemu milosrđu. Ukoliko je čovjek vjeran Bogu, počet će razborito misliti i raditi, činiti bolja i sve bolja djela pa čak i popraviti neke zle čine koji ostadoše kao posljedica grijeha.

Smrt je posljedica Istočnoga grijeha, Prvoga grijeha Adama i Eve koji se širi puno lukavije nego neki običan zemaljski virus.

No, ljubav Boga je jača od svega pa čak i od tih posljedica, ona oslobađa čovjeka od smrtne agonije. Ukoliko je u čovjeku bar malo porasla ljubav i mudrost od Boga, čovjek ostaje sve više nepropadljiv i nepokvarljiv. Tako i smrt čovjeka ostavlja u utrobi sve što je propadljivo kod njega bilo, a ono što je nepropadljivo uskrsava na vječnost, vraća se Bogu koji jedini je Ljubav i Mudrost, Opraštanje i Kristova Žrtva i koji jedini je Istina i Vječnost.

02.04.2020. 23:18

Takav je Krist

Nije imao slugu, ali zvali su ga Gospodarom.

Nije imao školu, ali zvali su ga Učiteljem.

Nije imao lijekove, ali zvali su ga Iscjeliteljem.

Nije imao vojsku, ali kraljevi su ga se bojali.

Nije pobijedio u vojnim bitkama, ali je osvojio svijet.

Nije počinio nikakav zločin, ali su ga razapeli.

Bio je položen u grob, ali ipak živi i danas.

O'Toole

Obiđite Sion i prođite njime,
prebrojite kule njegove!
14Pogledajte dobro bedeme njegove,
promotrite mu potanko dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu:
15»Takav je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka!
On neka nas vodi!«
Ps 48, 13-15

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;

nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

1 Kor 13, 4-8b

Plitka luka

Prestale su noćne more, muke,

sad ih nosim uvijek i po svuda

jer ih pamtim kao plitke luke,

jer su poput krađe ili bluda.

To je kušnja, ono kada nisi tu,

ono kad se sve strovali

kao loša izvedba na podiju

što su ga termiti izrovali.

Kakve bi to kušnje bile

kad se pamtit' ne bi znale?

Kakva korist od te vile

koju sve su druge zakopale?

Sad je izišla na svjetlo, guja

kakva nije viđala se već odavno

da šepuri se i brdima leluja

pa da se ogluši i na Ime slavno.

Vazda neko dobro od svakoga zla,

povratak je Tebi, Bože, lijep,

sladak je k'o prva ljubav sva,

kao kad progleda tko je slijep.

Duše Sveti, u srce mi dođi

da me čuvaš bilo gdje i bilo kada,

čak i kad ti vila rekne „Prođi”,

čak i kad je napuštena svaka nada.

Zbog Tebe me nitko sad, moj Bože,

ne može odvući predaleko;

za Te, Kriste, moja ljubav cvasti može

da mi teče opet med i mlijeko.

02.04.2020. 05:08

"Zdravo, kralju židovski!"

Patnje su Tvoje, Bože moj, neopisive, nedokučive.

Mnogi pišu, izvještavaju i govore o Tvoj Muci, Isuse; snimaju se različiti živopisni filmovi koji dočaravaju Tvoju okolinu za vrijeme Tvojega života i smrti na zemlji.

Ništa ne dočarava Tvoje boli i Tvoje srce, samo vjera i Pismo.

Prorok Izaija Te je opisivao kao Slugu Patnika.

Evanđelisti su vrlo šturi kod onoga časa kad su Te bičevali i zadirkivali, kada su Ti stavili krunu od trnja da Te probada do kostiju.

Evanđelisti su sve proživljavali u Tvojoj blizini, prostorno ili vremenski.

Možda nisu to mogli opisivati da ne malakšu od svih tih detalja Tvoje Muke; možda nisu mogli opisati kako si izgledao tada.

MATEJEV IZVJEŠTAJ

24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« 25Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

27

Trnova kruna

(Mk 15, 16–20; Iv 19, 2–3)
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« 30Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
31Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

Mt 27,24-31

MARKOV IZVJEŠTAJ

14Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« 15Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedoše u nutrinu palače, u takozvani pretorij, te sazvaše cijelu četu. 17 Ogrnuše ga skrletnom kabanicom, pa opletoše trnovu krunu i njom ga okruniše. 18 Tada ga počeše pozdravljati: 'Zdravo, kralju židovski!'. 19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga, pregibahu koljena i klanjahu mu se.

Mk 15,14-18

LUKIN IZVJEŠTAJ

10A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.

Lk 23,10-12

Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit (išibat) ću ga dakle i pustiti.«

Lk 23,15-16

IVANOV IZVJEŠTAJ

1Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga.

Iv 19,1-3

Luka ističe u Isusovoj muci one crte koje će otada biti oznaka mučenika: okrepa Božje milosti u trenutku tjeskobe, šutnja i strpljivost pred optužbama i pogrdama, nedužnost koju priznaju i Pilat i Herod, zaboravljanje vlastitih patnji, prihvat raskajanog razbojnika, oproštenje Petru i samim progoniteljima (Dufour, str 601).

Božji naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt Njegova Svjedoka

Kad se počnem prisjećati detalja o Tvojoj Muci koje sam čula ili čitala ili kad hoću malo istražiti, ta tema o Tvojem srcu i Tvojim ranama kao da se ne može ni dotaći, niti promatrati, niti zaokružiti što i nije ništa neobično.

Uvijek mislim tko sam onda ja da Te u Muci promatram, osim u liturgiji i kroz molitvu. A opet, to se ne može zaobići jer Tvoja je Muka za mene oslobođenje, Tvojom se modricom izliječilo čovječanstvo. Svetoj Brigiti objavio si da si primio gotovo šest tisuća udaraca i prolio više od trideset tisuća kapljica svoje Presvete Krvi. To je lijepo i dobro znati za spas od grijeha, patnje i smrti. No, tuđe kontemplacije mi mogu pomoći samo ako izmolim zagovore svih svetih i Blažene Djevice Marije, ako promatram žalosti i muke njezine.

Naravno, ne molim dovoljno, ne molim redovno, ne molim kvalitetno, a željela bih Ti biti blizu, proživjeti neki detalj koji me gane jače kao što me Cvjetnica gane. Dođe mi da zamolim anđela čuvara da me približi Križu barem na jedan tren, da Te prigrlim i da se Krv Tvoja prilijepi za moju odjeću, da Ti upijem i krv, i rane, i srce; i jauk, i uzdah. Ili da Ti pokušam vidjeti pogled kroz krvavu koprenu na Tvome licu.

Tada se sjetim Tvojih riječi, Tvojih djela i Tvoga života prema izvještajima Svetog Pisma.

Tvoje su riječi zapravo Tvoje milosrdno srce, Tvoj spasilački um.

Tako si žarko želio blagovati onu pashu sa svojim učenicima koje si neizmjerno i nježno ljubio. Kako si ih samo lijepo pripremio da bi Te mogli što bolje prihvatiti i doživjeti ustanovu Euharistije, ne sluteći toliku snagu simbolike, ne sluteći da su i sami postali simboli vjere Abrahamove, Mojsijeve, Ilijine, Esterine, Marijine i vjere kršćanske, kristovske vjere ljubavi, istine, milosrđa, slobode i ljepote nad ljepotama.

Proživjeti Tvoju Muku znači proučiti Bibliju od korica do korica, čitati je istraživalački ili znanstveno, vjerski i kao ljubavna pisma.

Od početka bio si naglašeno osjećajan, žalostan, ali dosljedan i pravedan. Bio si prepun opraštanja i, na molitve i zazive, ublažavao svoju ljutnju.

A poslije si zašutio kada su Te priveli po Tvojoj volji i po svojim zločinačkim naumima. Nisu Te poznavali, o, kako Te nisu poznavali?!

Do viđenja, kralju židovski.

Zdravo, Isuse Kriste, Kralju prostora, vremena i svih vjernih, živih i preminulih.

01.04.2020. 23:39

Rasparano srce

Utihnula pjesma moja, moje zlato.

Moja ljubav tugu sad odijeva

jer ja znam te pojave i Pismo.

Mnogima je draže ono toplo blato

nego Istina što grmi, sijeva.

Zajedno mi nikad bili nismo.

Mnogo braće i sestara, djeca, starci,

a još uvijek malo proroka i svećenika;

svi smo kraljice i kraljevi bez kruna.

Samo ponekad prostruje sveti žmarci

koji putuju od vjernika do vjernika

i sve rjeđe zatreperi ta zemaljska struna

bez koje ni s Bogom nema sklada.

Bolesnici mnogi ne znaju do Lijeka,

On se udaljava i sve više, i sve brže.

Mnogi nisu vitezovi molitvena rada,

još im uvijek nude samo mlijeka

mjesto čvrste hrane koju mrze.

Bolest, glad i kuga sve će to poharati,

svi će nestati u sirotinjskom dvoru

pa se čuditi što sve Ljubav može,

ali niti tada neće srca si rasparati,

robovi će biti nevjerničkom koru;

neće spoznati Te, Istino, moj Bože.

Ni statistika, ni mobiteli neće znati

zašto, kako događaju se apsurdi,

a i nitko ne sluša, i ne gleda sve divote

koje cvatu, koje zriju da bi sjati,

sve za slavu Tvoju i Tvoj govor tvrdi,

Kriste moj, Ljepoto moja, moj Živote!

01.04.2020. 14:37

Noćna ljubav

Ove će noći

predivni snovi

kroz dušu mi proći,

stari i novi.

Ja nisam nalik

buncanju lude

već praha sam lik

pa mi ne sude

jer nemaju kad

i ne znaju kako

osuditi jad.

Smiješi se lako,

bezbrižni svijete,

u tebi me nema.

i zato ne lete

sud i anatema.

Bože moj mili,

gdje je taj žalac

od kojega cvili

i gol, i tkalac?

Gdje je ta bol

od koje se bježi

kao vranac i vol,

za kojom se teži

da bila bi plaća

za duševni spas?

Tko je se laća,

a ne vidi nas

dolje, pri dnu,

kako ležimo

kao u snu

i ne bježimo?

Ljepoto, Kriste,

diviti se smije!

Nevine, čiste,

svete relikvije!

Noći mračne,

prekrasan pokrov

za dane oblačne;

ne stižu pod krov,

tamo su ptice;

vrapci i vrane,

sjenice, grlice

rese mi dane.

Predivne slike,

budna ih sanjam

kao i Prilike

dok se klanjam.

To plod je slavlja

načinom Duha

koji upravlja.

Mrvice Kruha

i Kalež izlijeva

na dlanove suhe

dok srce pjeva.

Slatke su, noći gluhe!

Melodija nježna,

strasti mi budi

jer je neizbježna.

Ne znaju ljudi

koncerte tišine

i sve note zvuka.

Makar je prašine,

to Tvoja je ruka.

I Ti moliš, Bože,

grčevito, strasno.

Sveti se množe

da napišem jasno

misao krasnu

što kapne na tjeme

i notu časnu

što ne zna za vrijeme.

Neizrecivi uzdasi,

toliko truda,

i pjesma se krasi,

i nije luda.

Ležim u prašini

kao bez daha,

ljubim u tišini

bez onog straha,

ti, svijete vrli

što me ne gleda

dok mjesec mi hrli

da mi se preda,

da bi preživio

Kalvariju moćnu

i ne bi me krivio

za ljubav noćnu.

31.03.2020. 21:05