Duh od kamena

Vjerovati Bogu,

pratiti zapovijed

u kojoj sigurnost

postaje stijena

i neprobojna zgrada

od Duha sjajna;

sjesti do nogu

gdje starac je sijed,

a nema tmurnost

i vladar je mijena,

to jaka je nada

i čvrsta tajna

koja ne znači

sanjati raj

ili uloviti

prevaru jasnu,

ili zahvatiti

pogrešnu radnju.

Ta, vjera ne tlači

kao troglavi zmaj

što bi uploviti

u zbrku strašnu,

što bi navratiti

uništiti sadnju.

Vjera je polog

i zgrada puka

koji sve zna,

a malo se stidi;

koji bi dati,

koji poklekne

kad čuje Prolog

što čvrsta je ruka

bez tragova sna.

Vjera nikad ne vidi

da bi uzimati

već samo rekne,

a duša je gluha

jer svijet ne čuje

dobre vijesti

jer Bog se ne da

bilo kome

i bilo kada.

Tko ima sluha,

Duh mu odjekuje

s dušom se sresti

da joj se preda.

U kamenu tome

rađa se Zgrada.

14.03.2020. 05:51

Lađa u kaplji neba

Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.

Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.

Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.

Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.

Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37

Vatra bez pepela

Sunce pada kao perje lako,

oblaci od vate ostavljaju pruge.

Trešnja dat će cvate bilo kako,

obasjat će oko sebe sve proljetne luge.

Pitam se o čemu govore mi ljudi,

što li misle, što ih godinama muči

kad ne vide ovo novo doba što se budi

i koje me sreći uvijek iznova izruči.

Svaki put je isto, srce grudima drhturi,

vedre noći, žarki dani, ozdravljenja.

Niti svjetlo, niti vatra više nikamo ne žuri,

statičan je suton vrijedan svoga objavljenja.

To je kraj, to je završetak svijeta

kakva svatko samo poželjeti može.

Budit će se mlado sunce nova, rajska ljeta,

sve će zvijeri gledati da ljubav si umnože

da bi pitomosti dotekao čas.

Ima li što vrijednije od toga

da je Isus poginuo za sve nas,

da se rodi s nama svetom krilu Boga?

12.03.2020. 17:50

Anđeli na straži

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

Jednom kada me k sebi uze,

više se neću od Tebe odijeliti

jer dlanovi naši skupa su srasli,

zajedno nosimo i smijeh, i suze.

Moji će grimizni grijesi uz Tebe pobijeliti

jer moje srce i Ti ste zajedno srasli.

Ti si se udostojao zvati mene

da Ti se priljubim kao Tvoja loza,

da me zasadiš u svoj vinograd

još davno kada mi ruke bijahu snene,

kada je vladao užas i groza,

kada je ogroman bio moj pad.

Ti se objavi u mome znanju,

Ti dade mi srce, živo i mlado,

i kao na novi život me rodi;

Ti me sastavi u svome imanju

gdje sada plodim vedro i rado

jer ljubav me Tvoja svu oslobodi,

Istino vječna za kojom žuđah.

Ti si usadio čežnju mi jaku

tamo gdje bijahu samo nered i lom,

gdje mene je tražila zloba tuđa,

gdje svi su mi nudili nagodbu mlaku

sve dok mi ne dade potpuni slom

kako bih vidjela od čega postojim,

u čemu živim i zašto sam tu.

Tako je sada slasno Ti piće

kojime, Kriste, se blaženo pojim!

Uzmi me k sebi, uzmi me svu

jer Ti si oduvijek bio moje biće.

Ljubav Te srca moga želi,

ljubav Te moja jutrima traži

i prepuna duša Tebe doziva.

Kada bi mogli, kad bi mi Tebe uzeli,

Tvoji bi anđeli bili na straži

da bi nam veza ostala živa.

12.03.2020. 05:24

Rajsko voće

Pojam „vjera” sadrži više kakvoću nego količinu.

Različita je jer su različiti ljudi koji imaju dar vjere.

Vjersko oduševljenje ponekada kod jedne osobe izgleda veoma poletno, a katkada je sama šutnja i muk.

Polog katoličke vjeroispovijesti nas uči da su vjernici Trojstvenoga Boga daroviti, zahvaljujući Duhu Svetome koji počiva nad njima.

Vrlo je teško odrediti vjeri, to jest vjernicima nekakve krajnje točke u čijim okvirima se njihova vjera može pobliže promatrati. To je ljudima uglavnom nemoguće.

Zbog toga se vjera, odnosno vjernici i nevjernici, služe raznim znakovima i različitim simbolima ili različitim tumačenjima istih znakova.

Ovdje se sada ne govori o tome traži li nečija vjera znakove Božjega djelovanja već je tema kontemplacije znak vjere, znakovi koje upotrebljavaju vjernici ili čak samo jedan jedini vjernik. Ovdje se govori o vjeri čovjeka koja je živa i dinamična kao da ima svoju vlastitu volju nalik ljudskoj volji i osobnosti.

Vjera se ponaša kao kraljevstvo, kao klanjalište i kao učionica.

Za vjernike ona je Isus, ona je križ, ona je zrno gorušice, ali ti pojmovi su još mnogima nepoznati ili se tumače površno.

Dinamičnost i životnost katoličke vjere i vjeroispovijesti je neodoljiva jer ona je Božji dar, ona je kraljevstvo nebesko, ona je Sin Boga, ona je Isus Krist, Riječ koja je stigla u ljudsko tijelo i dušu; ona je Duh Boga, Boga živoga, pravoga Boga od pravoga Boga.

Možda je prikladno napomenuti da vjera nije lakovjernost ili praznovjerje;

da nije sugestija ili autosugestija;

da nije puki interes;

da nije placebo efekt;

da nije Pavlovljev uvjetni refleks ili sindrom;

da nije običan kukavičluk jer ima strah Božji;

da nije ona sigurnost čovjeka koji se bezbrižno kreće iz točke A u točku B i ne pomišlja na mogućnost da neće nikada stići na cilj.

Katolička je vjera možda površno i nalik svemu onome što ona nije, ali vjera nije zaista ni religija, na primjer. Vjera se klanja Životu dok su religije vrlo često poklonici neživoga ili, još gore, klanjaju se zlu ili smrti.

Vjera se klanja živoj i poznatoj Osobi nad svim ljudskim osobama, Bogu Trojedinome koji se objavljuje i javlja, i predstavlja ljudima, koji ljudima govori o sebi, o njima i o svemu.

Vjera održava ovaj svijet svojim duhovnim nitima.

Da nema vjere, ne bi svijeta bilo.

Niti nevjernici ne bi bili na životu.

Nevjernici mogu ponešto znati o vjeri u znakovima, odnosno u znaku križa na više načina.

Kada netko nosi križ, to može biti privjesak. Kada se netko iščuđava, to može biti sablažnjavanje nad križem, ali može biti dublje vjersko iskustvo.

Čovjek koji je nevjernik mora se s vjerom ponašati pristojno jer nikada ne zna kada će je susresti ili joj čak postati dobar znanac.

Vjera je lagana kao pero, čvrsta kao korijenje nekog hrasta, uporna kao nadolazeća bujica, nezainteresirana kao ljetni povjetarac, tvrdoglava kao stijena.

Ona voli cvijeće i svijeće, ali se bolje osjeća u nekoj hladno uređenoj i tijesnoj prostoriji.

Ona je nebesnica, voli otvoreno nebo, terase, livade, ali se bolje osjeća u nekoj natrpanoj prostoriji.

Vjera je kao dijete, i vedra, i tužna;

znatiželjna i iznenađujuće tupa;

radoznala, ali šutljiva;

topla i hladna.

Pokažite vjeri minus i plus, zvjezdicu i ljestve, ona tu vidi samo križ.

Vjera sama kaže da joj je križ težak i pretežak, ali joj je divan i predivan.

Vjera se naizgled ponaša mazohistički: gladuje do iznemoglosti, a onda se šeće kao mjesečarka s blaženim osmijehom na licu.

Vjera je jednostavno neuhvatljiva, ne može se definirati, ali ju nevjernik može progoniti, zadirkivati i provocirati.

Vjera je usamljena u mnoštvu, a u samotnosti ne prestaje komunicirati sa svima i svakim.

Vjera je ljubav, ali nije uvijek ljubazna.

Vjera je nada, ali one nisu kompatibilne. Zbog toga uz vjeru se posebno dodaje ljubav i nada. Vjera se umnaža, nada se učvršćuje, a ljubav se usavršuje. To je kvalitativna razlika među njima, ali im je zanimljivo živjeti zajedno.

Vjera je Božjem blaženstvu ispala iz košare u koju je Bog pospremao rajsko voće da ga posluži svojim prijateljima.

11.03.2020. 20:54

Dah sile Božje

Salomon je molio Boga za dar mudrosti:

„9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!«
10Bijaše milo Gospodinu što je Salomon to zamolio. 11Zato mu Gospodin reče: »Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice, 12evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.«
15Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Gospodnjega; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim (Prva Knjiga o Kraljevima 3,9-15).”

„Pohvala mudrosti (kralj Salomon)

Jer u nje je duh razborit, svet,
jedinstven, mnogostran, tanan,
okretan, pronicav, neoskvrnjen,
jasan, nepristran, dobrohotan, oštar
23nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv,
postojan, pouzdan, bezbrižan,
svemoćan, svenadzoran,
što prodire kroza sve duše,
mudre, čiste i najtanje.
24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja,
ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.

25Jer je ona dah sile Božje
i čist odvir slave Svemogućeg;
zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti.
26Ona je odsjev vječne svjetlosti
i zrcalo čisto djela Božjeg,
i slika dobrote njegove.
27Jedna je, a može sve,
i, ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete
i čini od njih Božje prijatelje i proroke.
28Jer Bog ne ljubi nikoga
osim onoga tko se druži s mudrošću.
29Ona je od sunca sjajnija
i nad sve zviježđe uzvišena;
uspoređena sa svjetlošću, ona je nadmašuje:
30jer svjetlost ustupa mjesto noći,
dok zloća nema moći protiv mudrosti.

8,1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi

i blagotvorno upravlja svemirom.

2

U mudrosti su sva dobra

Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti;
i nastojah da mi bude zaručnica
i zaljubih se u ljepotu njezinu.
3Njezina životna prisnost s Bogom
podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu
jer je ljubi gospodar svemira.
4Ona je povjerenica znanja Božjeg,
izbiračica djela njegovih.
5Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu,
što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
6Ako opet razum stvara,
tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
7Ako li pak tko ljubi pravednost,
pa, kreposti su plodovi njezinih napora:
ona poučava umjerenosti i razboritosti,
pravednosti i hrabrosti,
od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
8Ako li tko čezne za većim znanjem,
ona poznaje prošlost i proriče budućnost,
vična je izrekama
i umije odgonetati zagonetke.
Ona znade unaprijed znake i čudesa
i slijed razdoblja i vremena

(Knjiga Mudrosti 7,22 – 8,8).”

O, Mudrosti koja proizlaziš sa usana Svevišnjega, koja sežeš od kraja do kraja, koja odlučno i blago uređuješ stvari, dođi i pouči nas putu razboritosti i načinu razumijevanja. 11.03.2020. 16:59

Križu, Spase moj

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Još uvijek mislim da Te ne bih nikada mogla osuditi za svoje grijehe.

Ljudi kažu da si Ti uzrok svega što im se događa jer upravljaš svime jer sve si to Ti stvorio, Bože moj, i svijet, i sreću, i uspjeh, i patnju; i da po Tvojoj volji ljudi griješe.

Ako Te čovjek bar malo ne poznaje, svakako će misliti da si želio čovjekov pad i da je zbog toga čovjek pao. Čak misle mnogi da nisu pali već da se uspinju stubama sreće.

Malo će ljudi priznati da su im srca zla, da je grijeh procvao zbog slobode, to jest, zbog slobodne volje koju si pustio čovjeku na milost i nemilost.

Jer što je čovjek bez svoje slobodne volje?

S druge strane, svi viču da žele slobodu, da nisu nikad slobodni. Tu galamu nazivaju borbom za svoja prava iako ne znaju tko im je njihova prava odredio, niti protiv čega se moraju boriti da bi se osjećali slobodnima.

Srce je teren na kojemu se odvija borba.

Čovjek ima slobodnu volju, ali to nije njegovo pravo već dar od Boga koji ga stvori slobodnoga. Čovjek je najčešće sam sebi kriv za sve, kao prvo zato što nikada ne spozna da je za sve kriv on sam i da borbu za svoja prava ne mora voditi jer sva svoja prava čovjek pred Tobom, Isuse, već ima od početka svijeta.

Čovjek ima pravo griješiti.

Čovjek popravljanjem svojih grešaka dolazi u stanje čovještva koje nosi svako ljudsko dostojanstvo te je tako čovjek zaista humano živo biće.

Ali nikada to ljudi neće sami dokučiti nego tek tada kada se malo upoznaju s Tobom.

Druga postaja: Isus prima osudu i uzima svoj preteški Križ

Ti odlučuješ, Bože moj.

Ti odlučuješ o spasu čovjeka jer Ti si onaj Pravednik koji se ne mora boriti za sebe i svoja prava jer sva svoja prava već od postanka ima. Pravednik se mora boriti za pravednost u prosuđivanju svijeta i ljudi, mora se u svome srcu boriti protiv zloga kojemu Ti dopuštaš da čovjeka napastuje kako bi svi vidjeli da nikakva napastovanja zlih duhova ne mogu savladati Dobro, Istinu, Pravednost i Ljubav, Milosrđe Tvoje.

Čak i kada svjetina oko Tebe pod vlašću đavla viče da si Ti, Bože, krivac za sve jer Ti si odgovoran zato što ljudi imaju slobodnu volju po kojoj čine zla djela, čak i tada Ti se boriš samo u svome srcu, a ne protiv zlih osuda: Ti se boriš ljubavlju prema ljudima, Ti se predaješ slobodnom pravedničkom voljom za čovjeka i zbog čovjeka i to svakoga pojedinog čovjeka koji je ikada živio i živjet će po Tebi, Gospodine.

Treća postaja: Isus pada pod križem

Križni put je događaj spašavanja čovjeka, križni put je jasna slika spasa gdje Ti, Isuse, postaješ zaista za sve glavni krivac. To je božanska dramaturgija za sva vremena. Bog Otac Te je dao kao svojega jedinca Sina da ne umiru ljudi od svojih grijeha već da se spase svi koji Te vide i čuju na tome Križnom putu te povjeruju u Božji spas.

Križ je težak, križ je Tvoj, Isuse, znak i simbol, slika i pokazatelj svega zla u svijetu. Iako je Napasnik uobličen kao Lažac i Otac laži, križ Tvoj, Kriste, pokazuje da nije dostojan i jak toliko da bi Ti ušao u borbu protiv njega već ga samo prtiš na svoja ramena, uzimaš ga na sebe i nosiš ga na Golgotu.

Napasnik misli da je jak jer ga svi ljudi slijede, naročito kada su okupljeni u mnoštvo koje se daje voditi, koje se povodi za huškačima. Gdje je nestala borba za ljudska prava, gdje je nestao humanistički poriv i sloboda, pravo na slobodan izbor svakoga čovjeka? Čovjek, dakle, ne zna što bi učinio sa svojom slobodnom voljom, ona je kao strijela u zraku koja dođe i prođe te ne ostavlja iza sebe nikakva traga; slobodna volja kao pravo čovjeka samo je slabost ljudska jer čovjek ne zna razlučiti što je dobro ako nije u Tebi, Gospodine moj, ako ne čuje Tebe, Tvoju ljubav koja, eto, pada pod teretom što ga je na Tebe uprtila slavna sloboda ljudska.

Križ je težak najviše zato što Ti se na ljubav i pravednost uzvraća zlim povicima koji diktiraju da Tebe treba uništiti i ubiti jer ljudi ubijaju slobodu, pravednost i ljubav u sebi, u svojim srcima.

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Evo ljudskoga stvorenja, evo, one koja je po Tebi, Bože, idealan čovjek, onaj kakav je bio još u raju, prije Prvoga grijeha zbog kojega uđe grijeh u svijet. I više od toga.

Kada si rodio Blaženu Djevicu Mariju, pokosio si sve lažne ljudske ideale; njezinom poniznošću odrubio si zmiji glavu. Borba za ljudska prava počinje u poniznosti srca koje se klanja svojem Stvoritelju.

Evo razloga, evo uzroka, evo nade. Majka Te poznaje iako ne zna što vas još čeka. Majka Te gleda jer zna tko si i što si, zna što činiš i zašto. Majka Ti odlazi među Tvoje krvnike. Majka Ti je poticaj za uspinjanje, od nje si ponio obličje ljudsko.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Kad je Tvoja presveta Majka otišla u mnoštvo koje je pratilo Tvoj Križni put, nađoše se ljudi da podnesu dio puta do Golgote; nađoše se ljudi koji su Te željeli vidjeti razapeta tamo gore te narediše da Ti se pomogne. Šimun Cirenac doživljava istinsko iskustvo Tvoga života na zemlji.

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Veroniku nitko nije natjerao da Te ljubi, ona Ti briše krv sa lica. Veronika već vidi nepravdu, razlikuje u srcu što je jedino Dobro, klanja Ti se i upoznaje Te te joj ostavljaš odraz svoga svetog Lica koje će jednom svi ljudi imati prilike gledati u raju.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

I Tvoja Majka, i oni koji nose Tvoje muke, znaju da si padao Ti i znaju da i svi ljudi svijeta padaju na svome putu do smrti. Iako umiru, ljudi ne žele padati i griješiti. Padovi i kušnje očekuju i Tvoje apostole i Tvoju Crkvu, i Majku Tvoju, i Cirenca, i Veroniku, i mnoge druge.

Osma postaja: Isus susreće jeruzalemske žene

Plačite, žene; plačite, ljudi, plačite za svojom djecom i nad svojom djecom kao što Bog plače nad čovječanstvom. Jeruzalemske žene plaču nad Tobom, Isuse, ali tu nema muškoga roda, nema onih koji Te okriviše i osudiše. Ako otac obitelji ili upravitelj nad ljudima ne poznaje Tebe, Isuse, ne mogu niti majke svoju djecu približiti Bogu.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Eto, doslovno je jasno, Isuse, da su Ti svi Tvoji vjernici i žene što su Te pratile, zajedno Tebi težak križ. Crkva Tvoja to jako dobro zna i osjeća jer kako su progonili Tebe, tako progone i Crkvu svoju. Crkva pada s Tobom pod teretom zla.

Deseta postaja: Isusa svlače i poje žučju

Tvoje tijelo, Isuse, odvajaju od haljina. Nije im dosta što su Te nekako doveli na Golgotu, moraju Te obilježiti na stupu sramote. Baciše kocku za haljine Tvoje kao što bacaju kocku za pripadnike Tvoje Crkve, za Tvoje sljedbenike koje đavao želi odvući od Tebe. Žučno se bacaju drvljem i kamenjem na pojedinog vjernika kao što Ti, žedan, ispijaš ocat i žuč.

Ali Tvoje Presveto Tijelo postaje izvor blaženstva vjernicima na zemlji.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Raspni Ga, slobodno odlučiše ljudi o sebi samima jer kada su prikucali Tebe koji si njihova Sloboda i Pravednost, prikucali su na sebe krivnju i odgovornost za svoje vlastite odluke.

Svi žele biti slobodni, ali nitko za tu slobodu ne želi ponijeti odgovornost.

Svi žele svoja prava, ali nitko ne dopušta i drugima pravo na pravdu.

Svi žele da ih netko ljubi, ali ne znaju prvi ljubiti drugoga.

Svi mole za milost, ali nemaju milosrdno srce za sebe, ni za druge.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Gotovo je, učinio si, uz Očevu pomoć, ono zbog čega si došao na svijet, ono radi čega si rođen na zemlji: da svjedočiš za istinu.

Dušo Kristova, posveti me;

Tijelo Kristovo, spasi me;

Vodo iz prsiju Kristovih, operi me;

Muko Kristova, okrijepi me.

O, dobri Isuse, usliši me,

među rane svoje sakrij me,

ne dopusti da se odijelim od Tebe,

od neprijatelja zlobnoga brani me.

Na času smrti moje zovni me

i zapovijedi da dođem k Tebi,

da Te sa svetima Tvojim hvalim i slavim

u vijeke vjekova. Amen.

Trinaesta postaja: Isusovo tijelo u Marijinom krilu

Marijo, rastužena Majko Isusova i Majko moja!

U svoje krilo primila si mrtvo Isusovo tijelo.

Želiš Ga dati svakoj duši. Izmoli mi da Ga u svetoj pričesti uvijek dostojno primam.

Predajem Ti se, Isuse, jer želim se predati kao što se Ti predaješ meni. Uvijek i do kraja, do smrti, smrti na križu.

Kada si umro na križu svome i našem, pao je zloduh i Lažac u ponore paklene.

Pao je uzrok i suradnik ljudskoga grijeha u srcima ljudi.

Sada si Ti taj koji je razapet u mojim grudima i na čelu, tamo gdje uvijek činim znak križa, Tvoj znak, Bože, o Bože moj, jer Ti nije duša ostala u podzemlju gdje si dizao mrtve pravednike već si zauvijek tu.

Dvanaesta postaja: Isusa polažu u grob

Tvoj sveti, prazan Grob je svjedočanstvo čitavom svijetu, Tvoje svjedočanstvo za istinu: Sin Božji je postao čovjekom da otkupi ljude od smrti. Trećega je dana uskrsnuo jer On je Put, Istina i Život.

Molitva pred Oltarom:

Daj nam, Isuse, i po Majci svojoj, da svaki dan strpljivo nosimo svoj križ koji nam šalješ i, razmišljajući o Tvom križu, njime u životu budemo zaštićeni.

Hvala Ti za život u niskosti, Isuse, Ti si Bog moj.

Hvala Ti što gledaš milosrdno na mene iako Te mučim u svojim grudima i okrećem se od Tebe u srcu svome.

Hvala Ti što si mi dao Majku koja mi pomaže do Tebe.

Hvala Ti na životu, Živote moj.

Hvala Ti što si me oslobodio moje takozvane slobodne volje jer želim vršiti ono što si mi Ti namijenio.

Moja su prava u mome srcu u kojem kraljuješ Ti.

U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen! 11.03.2020. 06:49