Božić u vremenu

„I Riječ tijelom postala

i nastanila se među nama (Iv 1,14).”

Mesija se pojavio prije četiri do pet tisuća godina.

On je Poslanik Božji, Pomazanik, čovjek koji je ovlašten od Boga na najizravniji način.

On se uvijek pojavljuje kao Moć i Snaga, kao Energija, kao Reforma, kao Obnovitelj svega, kao Vođa.

U starom židovskom narodu dobiva taj Svemoćnik svoj naziv Mesija u Pismima. Pojavljuje se u Zakonu i Prorocima te i u vremenu, čak i na kraju vremena.

Tek tada, oko 700 godina prije Krista, mesijanska moć u hebrejskim spisima proriče se kao milosrdna i pravedna moć nekog Kralja. To je san cijeloga svijeta, to je čežnja svakog čovjeka, to je proročanstvo izabranog Božjeg naroda.

Bog, koji je oduvijek, dolazi čovjeku kojega je stvorio, u vrijeme koje je također stvorio radi čovjeka. Dolazi kao neki Novi čovjek, drugačiji od svih ljudi, koji sve zna i koji će uspostaviti zakon kojega će svi željeti poštivati.

Taj Kralj i Zakon su značajni poput kralja Davida oko tisućite godine prije Krista; Mesija će biti potomak i Sin Davidov.

No, tko može znati unaprijed kako izgleda nešto što je u svemu isto, a potpuno novo i drugačije od svega i kakav je taj potpuno Novi čovjek, potpuno isti, a sasvim drugačiji i poseban?

Ta nova osoba je do sada ipak nepoznati Bog, a to znači da dolazi kao Iznenađenje ili Nevjerica što podrazumijeva da će iznenaditi sve ljude i svaku dušu posebno. Ako nema iznenađenja pred Njegovom novošću i novostima, to znači da se tu ne radi o pravom Bogu i da to nije taj Novi čovjek.

Stari hebrejski proroci govore u mnogim detaljima o tom Božjem čovjeku, naročito veliki prorok Izaija.

Bog je nevidljiv, odnosno Bog je Duh, a duh je znak za misao, za dušu koja nije sa zemlje, znak za svijest, znak za nevidljivi um. On nije bezličan već je Osoba koja ima svoje specifičnosti i svoje karakteristike kao i ljudska osoba. Dakle, Bog može komunicirati s čovjekom i Bog se zaista čovjeku objavljuje.

Bogočovjek Isus je pravi Bog i pravi Čovjek koji ima božansku i ljudsku narav, božansku i ljudsku volju, božansku i ljudsku svijest, ali savjest ima ljudsku koja je čista kao suza, nepogrešiva, istinita, pravedna, milosrdna, nevina, sveta.

Isus je Svetac Božji koji se rodio od Bezgrešne Djevice Marije koja Ga je začela po Duhu Svetom. Rodio se kao Sin Čovječji kako bi oslobodio „sve ljude od grijeha i smrti.

Njegova moć je strpljivo praštanje i uporno zaboravljanje grijeha u sakramentima Crkve.

Njegov zakon je vjera i povjerenje.

Njegova vladavina je u srcu čovjeka koji Mu vjeruje.

Njegov dar slobode je sloboda i opredjeljenje čovjeka za obraćenje.

Njegova pravednost je u Njegovom podlaganju volji Boga sve do smrti na križu.

Njegova istina i dokaz pravednosti i milosrđa je u Njegovom uskrsnuću.

Bog se potpuno predao i objavio čovjeku.

Početak razgovora Isusa s ljudima je Njegovo rođenje koje slavimo za Božić.

Prepoznat ćeš Ga u svom srcu.

17.12.2019. 09:15

„Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, On Ga je objavio (Iv 1,18).”

Solitudo

Godinama, danima

ljubavna poema

živi bez kanala;

poput izvjesna bohema

mea bella anima

ostavila se anala.

Vani plešu kolo,

igra se i polka

dok se rađa Mesija...

I ja pjevam solo,

to mi stara boljka,

a nije depresija

jer me uvijek ima

u nekoj mjeri,

jer mi duša ljubi

pa poželim svima

buđenje u vjeri

da se ne izgubi

Božje veličanstvo

u toj malenosti

usred puka.

Ta je vjera jamstvo

da će sačuvati kosti

poslije raznih muka.

Zaplešimo sad valcer

pa se tiho skruši,

ti, pobožni svijete,

jer ne nosiš ego alter

u toj jednoj duši.

Dobit ćemo Dijete,

Spasitelja krasna

koji silazi baš nama

s velikim trudom,

Prijatelja časna

kojega se straši svaka tama.

Pjevaj, solitudo,

jer si dostojna ta stanja,

jer te Božić liječi

i uroke skida.

On je Kralj spoznanja,

On će dati riječi

i dar dobra vida.

16.12.2019. 06:51

Dvorkinja

Tvoga se pogleda pustoš ne stidi,

od Tvoje se slave, Kriste, zloduh raspušta,

od Tvoga dodira stvara se plod.

Mrtav ustaje, lud je mudar i slijepac vidi,

a mirom procvate sva zemlja pusta;

Tebi se klanja sav ljudski rod.

Od Tvojih stopa rane zacjeljuju,

i jauk, i bol nestaju vijeku,

a kuda prođeš, tu savjest se rađa,

grijesi se krvavi gube, izbjeljuju.

Gubav Ti prilazi kao jedinom lijeku,

djetinju radost nosi Ti lađa.

Rajske Ti svijesti drugačija spoznaja,

vjerna Ti duša blažena stanja,

očinski nježne ruke Ti grle

svako srce što želi i čezne do beskraja;

Tvoja je ljubav iznad svakoga znanja.

I zvijeri, i planine ka Tebi hrle.

To je Tvoj Sud, pohvale silne,

jer srce je Tvoje, Isuse, milostinja sama,

Ti uvijek ljubiš i krunu od trnja.

Tvoje su riječi majčinski umilne,

od Tvojih se misli raspršuje tama,

a pravednost raste iz Tvoga zrnja.

Kad prolaziš svijetom što si ga stvorio,

obnavljaš zemlju, o, Bože, koju si pojio

i sve tada nestaju ljudske sjene

jer svaku si dušu svjetlom podvorio

i majkom si svojom svu dječicu dojio;

sjeti se dvorkinje svoje danas, Ti sjeti se mene.

15.12.2019. 02:29

Miraz Svete Lucije

Skromna djeva obična je poput zore

što još nije rastvorila sve vidike,

sve dok ne dođe joj zaručnički sud

koji rad' bi progutao miraz kao more

da bi zaručnica zaostala, poput slike,

poput pijeska što ga rasprši Ti svud,

ali slavom Tvojom noć je ova nakićena,

raduju se čak i sva nebeska svjetlila

jer ih je podijelila Ti, Kriste, siromasima.

Zemlja pusta nabujala sada kao pjena,

baština joj miraz krasan što ga je posvetila

da bi sve stvorenje pratilo Te uzdasima.

Tada Ti je uze k sebi, za svoj stol,

darežljivu i punu svakoga suosjećanja,

da u Crkvi Tvojoj svijetli njena duša,

da iz nje se raspadne sva svjetska bol

i da nikne pšenica joj opća susretanja,

da sva zemlja milosti i pravde kuša.

12.12.2019. 06:14

Mač između pakla i raja

„Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač. Da, došao sam da rastavim sina od njegova oca, kćerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. Čovjeku će biti neprijatelji njegovi ukućani (Mt 10,34//).”

Veza po vjeri, veza po Kristu najjače je srodstvo među nama.

Diabolo – Djelitelj, onaj koji razdvaja i čini podjele, nije bez razloga ovdje. Ona zmija iz raja, ona puzeća životinja što je nalik crti razdvajanja, nije naišla slučajno.

Podjele među nama nisu slučajne.

Kad se dijelimo, dijelimo se sve više i više, kao što se razgrana neka krošnja, ali ima ljudi koji promijene stranu.

Isus očekuje da zbog Njega ostavimo sve, baš sve što imamo i što jesmo. On je za nas jedini opstanak, vječni opstanak.

S druge strane, sotonisti postoje ponajviše zbog toga da nam otimaju Isusa jer Ga žele za sebe, žele Ga upotrijebiti kao najmoćnije oružje protiv Crkve, protiv nas i to tako da se ne moraju obratiti Bogu Svevladaru, a da se ipak spase, da opstanu.

Dakle, i vjernici, i neodlučni agnostici, i sotonisti raznim putovima dolaze do istog cilja – tragaju za sigurnim postojanjem, traže opstanak.

Svi smo tražitelji vječnosti.

Ali, da ne bi netko nedužan završio na vječnim mukama, Gospodin Isus mora biti Mač, crta sasvim sigurnoga razgraničenja raja i pakla. Zbog toga je strpljiv, jako je strpljiv i čeka sve agnostike da prestanu sa svojom mlakošću, čeka one neodlučne.

10.12.2019. 11:31

Sveta Marijo, moli za nas

Kćeri Stvoritelja s planinskoga vrha Sinaja,

ti, vjernice nam Jedinoga Boga u visinama,

tako skromnost, jakost bliješti vijekom tvoja

kao mudrost izgubljena nevinoga raja!

Od malena učili te biti s Bogom i sa nama,

kao mladica si bora rasla, nježna hvoja.

Zaručnice djevičanska Svetoga Duha,

molitveni mnogi sati velebnim ti plodom urodili

kad si klanjala se s narodom smjerno.

Tebe Gospod naš osjeni milošću božanska sluha,

tebe, koju sami anđeli su vodili, pohodili

kako odgovorila bi Zaručniku našem vjerno.

Majko Krista, Boga našega koji žrtveno nam Janje,

nevinošću svojom rađaš svima nama spas

da prepoznaš našu kob, svega ljudstva horu.

Ti si bijela svijeta jeruzalemsko zdanje,

ti si Kraljica i čedna Majka sviju nas.

Ora nunc pro nobis, Regina Croatorum!

09.12.2019. 08:52

Vedra pjesma

Pjevale su u samoći,

svaka duša u svom kutu,

kad su dolazili dani crni,

mračni poput ratne noći

na tom zajedničkom putu

što prekrivaše ga oštri trni;

sjećaju se još i danas toga.

Jedan grad, a mnogi ljudi

bez porijekla i bez imena,

ranjenici jednoga te istog Boga.

Svitanjima Bog ih danas budi,

ali danom prostire se glazba limena

kao da je netko izgubio sluh

ili prodao ga za šačicu dukata;

neka žena ostala bez dote.

Mnogi ranjenik postao je gluh

i u čudu gleda nepoznatog svata.

Neke vjeđe, desne, lijeve, lagano se pote.

Sve te duše znaju dobre dane,

mada tek su započele ono trnje krčiti;

postadoše sretne duše s nadom,

bilo s koje tek da stoje strane,

a sada se opet netko stao mrčiti

kao neka loša šala s bradom

koja nije čak ni dvosmislena,

da bi bilo svakom jasnije.

Raspjevana neka sva kampanja ta,

pa nek je i dvopismena.

Neki znat će sve tek nešto kasnije,

ali mnoga duša sve već dobro zna.

08.12,2019. 16:05