Slatko klasje

Moja njiva, to si Ti,

moja pšenica i žetva.

Ti mi ne daš postiti

i blagoslov je, nije kletva

to što izobilja ona daje

što ga kupe siromasi,

svaki onaj što se kaje,

što ga rese teški uzdasi.

Ona obiluje oprostima

koje spustio si poput dažda

da Ti svaka duša vjeru ima,

da se Tebe sjeća vazda.

Tvoja volja, milostivi Bože,

ne ovisi nikad o težaku,

Tvoji blagoslovi što se množe

žetva su za dušu svaku,

za sve one koji njivu gaze,

koji nisu nikad proplakali

zbog sve muke križne staze,

koji nisu jošte zapjevali

poput izbavljenih žetelaca

koji sijali su dobro sjeme

kišama i potom svoga plača

jer je takvo bilo njima breme.

Kriste križa preteškoga,

Tvoje slatko klasje sada kosim,

vječnu pjesmu Boga moga,

Tvoje lake terete ja nosim.

03.08.2019. 07:38

Plodna zemlja

Sve tišine su se danas okupile;

što bih drugo iza sebe ostavila

nego blagi taj potajni muk

što ga moje vene jednom su oćutile

kad sam slavom Boga proslavila,

kad se čuo riječi te božanske zvuk.

Tako često riječ Mu to zahtijeva,

da se zadugo umukne

od sve njene istinske ljepote.

Od te riječi čak i kamenje uspijeva,

poput ruža sukne

putevima nebeske divote

pa sve stigne do zemaljska tla

i do svih srdaca koja klonu

jer ponestane im odgovora,

jer smo grijehu dali zalog zla,

jer smo klanjali se samo tronu,

jer smo tražili jedinstvo zbora,

ali nismo srca preokrenuli,

nismo dlanove ni zgrčili

zbog težine preokreta;

kao krhko cvijeće smo uvenuli,

samo čekanje smo naučili

k'o leptiri na sred cvijeta.

Da sam možda zemlja neutralna

koja prima kiše, rosu, Božju riječ

pa da božanska blaženstva rodim,

da iz mene nikne duša neprežalna

koja davala bi rajsku mliječ

da se vječnost sva od mene plodi.

02.08.2019. 18:53

Okovana duša

Već ne čekam zdravlje, niti mladost

do koje mi nikad nije stalo,

samo zidovi me glede vrlu;

samo gutam, pijem, hranim radost.

Mada tako puno riječi već je palo,

svaka nota zastaje u grlu.

Da li duša moja sad od kazne vrda,

je li slijepa, gluha od tolika milja

što je odvraća od opreznosti?

Jesam li u teškom grijehu, srca tvrda?

„Reci opet koliko je još do cilja

jer ne vidim od sve ogrezlosti.”

Rešetke me ogorčenja kruže,

ali ono već je davno staro;

ipak, ništa ne prolazi kroz njih,

samo mislim da to vjetar puže

davnih dana kad se nije znalo

da bi od života nastao mi stih.

Šume čekaju me, zlatni humi,

ne daju još blizu, bar za sada.

Iz dubina svak mi zbori,

a izgleda kao da mi lahor šumi

što ga nikad ne napušta nada:

„Hajde, dušo, meni šapni, progovori.”

Preda mnom su oblaci od cigle

što bi dali se i s tugom omjeriti.

I noći se kao tanke magle gube

da bi zrake sunca stigle,

da bi mogle ovu dušu provjeriti:

„Kad ćeš proplakati, ljube?”

01.08.2019. 23:48

Naša Gospa

Usamljena jarka zvijezda sjaji

dok sve drugo počiva u tami

kao da je vrijeme za velike stvari

jer tada i zvjerka se pritaji

jer je novi plijen primami

ili njojzi blago se podari.

Tada pričinja se da ni anđela nema,

niti ljubav da postoji, niti čuda

nego samo pohlepa i moć

kojima su grijesi glavna tema,

raštrkani naokolo kojekuda,

kao da je naručena pala noć.

Kazuje to svatko, maleni su ljudi,

a velika bijeda, nesreća i jad

što se poput crnih rupa roje

i kao da ne znaju da im duša bludi,

da se svaki pogled uračuna kao pad

kojega se čak i zvijeri boje.

Samo ona koja vijekom svijetli,

pa i tada kada ne vide je puci,

kad su vatre ili kad je snijeg,

pojavi se kao medni vjetri

ili kao voditeljica u luci

pa se malim čini i najveći brijeg.

Oko nje se zvijezde padalice raštrkaju,

svaka označava neku romantičnu vezu,

dvoje ljudi i dva srca, sve u skupu;

svi na nebu s njima raduju se oproštaju

i sva svjetla, i sve zvijezde do njih sežu,

blagoslovi prate čak i praznu klupu.

01.08.2019. 22:26

Slavno naručje

Tražila sam onih dana,

željela sam da me nađu,

ma tko bio s onih strana,

ma kamo da moje misli zađu.

Partizani nisu naučili mene

da Te slavom slavim, Oče naš,

da napustim ponor gdje su sjene,

ali Ti si pozvao me da mi dušu daš.

Kršćani su šutjeli od jada,

previše je bilo političke stiske

koja strepila je od svakoga sklada,

krivo je tumačila i šapate, i vriske.

Filozofi nikad nisu izričito rekli

Tvoje riječi koje tražile su ljude,

a rijetki su od njih bili da bi klekli,

nisu znali, nisu htjeli biti lude.

Svi jogisti, književnici i poete

sanjali su svoje snove sebičnosti,

a mnogi su svoje dare svete

posvećivali u općoj etičnosti.

Svak je spominjao Tebe, Boga,

svak Te označavao i kažiprstom,

a ja vidjela sam da to nije sloga,

da se živi svak sa svojom vrstom.

Ti si nosio me kao svoje dijete,

nesvjesno blizine naručja topline,

punio mi život, sav od sjete,

da u slavi se probudim, Božji Sine.

01.08.2019. 18:52

Jedinstvo srca i uma

Pojmovi kao što su „ljubav”, „žrtva” ili „plemenitost” ne predstavljaju emotivne doživljaje u ljudskom životu iako uključuju emocije.

Ljubav bi prije svega bila smisao za odgovorno djelovanje, a može i ne mora biti popraćena emocijama.

Žrtva bi prije bila nužno zlo ili čin koji se mora poduzeti kako bi se stiglo do rezultata.

Plemenitost je više oznaka za sposobnost razlikovanja.

Konkretno za ove tri osobine potrebna je milost Boga koji je Um, Istina, Pravednost i Ljubav. I štošta drugo, ali sigurno nije sama i puka emocija. Emotivnost je neophodna kao regulator hladnome razmišljaju kao što je, na primjer, strah neophodan radi opreza, a oprez nam je potreban kako ne bismo olako nastradali i kako ne bismo previdjeli druge ljude. Tu je važna suosjećajnost kao kraljica svih emocija, kao začin koji se dodaje ljudskoj svijesti o neophodnosti poštivanja drugih radi vlastitog opstanka.

Kao što je razum uključen u emotivan život, tako su i emocije dio racionalnosti koja odlučuje o količini i kvaliteti emocija u pojedinim okolnostima. Razum je taj koji „pušta emocije”, a emocije su ono što zovemo „govorom srca”. Emocionalnost i razmišljanje su nerazdvojivi, ali pretjerana emotivnost može biti jako štetna dok pretjeranoga razmišljanja i razmatranja ne može biti u Gospodinu.

Pretjerano naglašavanje emocija je emotivizam dok je pretjerano naglašavanje razmišljanja racionalizam.

Više o tome vidi: 

https://www.vjeraidjela.com/emotivno-i-garantirano-krscanstvo/

Svjetlom uskrsnuća

Od ništavila može me spasiti,

Isuse Kriste, samo Tvoj Križ

koji mi može stvarnost ukrasiti,

svu radost života i svaku briž.

Od plutanja nemirnim oceanima

gdje nitko ništa ne zna i svi se boje

može me nositi noću i danima

samo ljubljeno kraljevstvo Tvoje.

Praznina misli i ta univerzalnost

mogu me odvesti stazama bijede

jer čovjek nije rođen za stalnost,

ljudske ideje bez Tebe ne vrijede.

U svjetlu Te uskrsnuća susrećem uvijek,

iz te perspektive život mi samo staza gorčine,

ali Ti nosiš me nemoćnu čitav moj vijek,

uzdižeš mi napore, ispravljaš krivine.

Tamo gdje nestaje bogatstvo zlata,

tamo gdje prestaje zdravlje i sreća,

tamo Ti otvaraš nebeska vrata

jer Bog se čovjeka uvijek sjeća.

01.08.2019. 04:34