Nebeski gosti

Nosim li u krvi te atome,

nosim li na koži opekline,

to je stoga što me slome,

što Providnost za me brine

da se sklonim pod oltare,

da izostanem sa skupa

gdje za mene već ne mare;

i da postanem na ponos tupa.

Genetski sam, Krvi moja, ropkinjica

da bih slobodnoga duha zadobila,

da bih slavnoj Milosti ja bila odmetnica

od sve zemlje što me zarobila

poput biljke, poput stabla u korijenu

koji gleda nebo, sunca traži;

da bih užgala života tijelu lijenu

što ga ista Milost samo blaži.

Što bih drugo nego ptice ugostila

koje anđeoskim krilima mi slijeću

na sve grane, prozirne od tila,

da mi ispjevaju vječnu sreću.

29.07.2019. 19:10

Sladak život

Jeseni su obećale da će uvijek stići

da na vrijeme priprave se stvore,

preduvjeti da se kao gladni ptići

svi preda mnom o mom putu dogovore.

Već odavno ja ih čekam, jeseni i zime

koje bi mi dale onaj pobjednički mir,

koje bi mi pomogle zaboraviti krime,

koje bi me odvele u nebeski vir.

Sve oluje što još ljetima se viju

raznose mi greške u ta kasna doba;

nikada se ne zna kada kiše liju

da l' će doći k meni radost ili zloba,

nikada se ne zna, do zadnjega časa,

je li kukolj preplavio žito,

hoće li se naći za me slamka spasa,

kad će se ukazati mi svjetlo skrito.

Nikada se ništa ne zna, samo nada,

samo povjerenje što se u ljubavi klanja

kada jednom spozna takav život slada,

sve je drugo samo jadna sanja.

28.07.2019. 07:49

Sjećam se

Ako i jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja,

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.

Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40

Male riječi

Zavjet jedan ja u srcu nosim

o kojemu nitko ne zna pa ni ja,

samo Bog zna kada milost prosim

da je riječ u tome neizreciva.

Ta je riječ najčvršća, lijepa,

formirana kao prah leptira,

kao glazba kad je sasvim slijepa,

kad je samo blaga tuga dira.

O, da samo znate svu ljepotu

takve tuge ili sjete plodne!

Ona nosi male riječi u divotu,

ona stvara sve nebeske krošnje rodne.

Često prate zlobni dusi

ovaj zavjet što se ne da reći,

što se neprekidno s oka trusi,

što bi mogao i sunce speći.

Još se više lastavice roje,

trgaju se kao što bi rado pile

sa izvora sunce zlatne boje;

one nikad nisu nijeme bile.

28.07.2019. 00:14

Šaputanje pod zvijezdama

Prostim okom vidljive su sve konture,

tako očigledne, jednostavne, svete

da ih lijenost i komocija ne poznaju;

ne prepoznaju se niti sve kazaljke ure

kada dođe vrijeme da prolete

oči neke zakašnjela vida prema raju.

Ne znam kako mogu dati vrijeme svoje

Bogu jasnom, Kristu stvarnom,

a da mislim da će dobro biti

u tom svijetu gdje se samo greške broje,

potpuno nepodudarnom

onome što tako žeđam piti,

što je tako pitko, poput dobre vode

o kojoj svi ovisimo kao robi;

što je tako blistavo i blisko

kao što je želja da se zvijezde rode

u tom času što ga plijene grobi

i da spuštaju se k nama, sasvim nisko.

Čime da Te ljubim, Kriste, Bože,

ako ne u slasti žrtve neke,

kako da uzvratim svu divotu Tvoju

od koje mi svijest ne može

sanjati ni putovanje preko rijeke;

kako mogu odgovarati u Tvome kroju?

Budi više to što jesi, što je ti,

sasvim prema crtama pred sobom;

sve što slutiš, to je tvoje ime.

Sve to može se dogoditi,

čak i kada želiš biti robom,

i, usprkos tome, slijedi me.

27.07.2019. 23:40

Trag u sjeni

Znat ćeš sve o prostorima

kojima je moje vrijeme vladalo

što mu kraj se bliži.

Tvoje srce dat će blagoslove zlotvorima

pred kojima nebo mi je padalo

i pokrivalo me svakoj krizi.

Sve ćeš spoznati o vremenu i času

koji bijahu mi ključni vez u luci

koja jedina je otvorena tajna.

I u vremenu se vječnost nasu,

i u svakoj otvorenoj ruci

nalazi se neka luka bajna.

Tako sad u duhu i u mome kraju

nalazi se luka i materija

iz koje mi opet niče cvijeće

koje procvalo bi ponekad u raju.

Vene moje vino su, a duh arterija

što treperi kao tinj od male svijeće.

Istina je jasan dokaz, veći je od mene

kao što je ona veća od svih dokazivanja

kojima bih samo potratila snagu.

Ja sam samo sjena one veće sjene,

majstorica simultanoga kazivanja,

dobro znam da stopa sam na nekom većem tragu.

Bijah kćerka, bijah zaručnica pa i majka,

ali koraci su moji nepredvidivi,

stope nestaju mi pa se vraćaju na trag.

Na me gotovo da nikada ne krene hajka,

ali srce mi je uvijek otvoreno da se divi

svakome tko bio bi mi drag.

27.07.2019. 17:54

Plutajuća lađa

Plodovi gladi

odvedoše me

do rajskih okusa

vina mladih.

Odrekoše me

jalova fokusa.

I zaplijeniše moje lađe

da ne uzmognem prijeći,

otploviti na pučine dalje

jer bile su krhke građe

i mogle su lako poleći

tamo gdje moje ih srce ne šalje.

Rekla bih stotinu puta

tisuće ljubavnih izjava,

da nije mi lako

gledati lađu mi kako pluta

dok iz nje se more isijava

kao da vodi je tako

sigurnim valima.

I ne moram ploviti,

mogu se samo opustiti

pred morskim žalima

što bi mi ljubav stvoriti,

na lađu je spustiti.

24.07.2019. 19:41