Kazna

Sada nema Boga, kao što si htio,
čovječe u mraku, slijepi putniče;
nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,
smrti svoje vlastite, ti, uzniče,

nema tebi već ograničenja.
Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,
možeš bacati se povrh stijenja,
možeš pustit' srcu da se zainati,

nemaš straha. Nemaš ni kulture,
divljaš poput opijene zvijeri,
to je sve što nose životne ti ure.
Prašina se tvoja mjeri.

Žena, Majka, Kraljica Ga krili,
nebeska je pustoš mračna poput groba
u kojemu zemlja siva, suha cvili.
Duh se zloćudnika trese poput roba

koji je sahranio si Gospodara.
Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,
udisati sumpornoga grotla para
ili priznati da sam si svoja žrtva?

Tko će sada mjesto tebe ispaštati,
tko je sada tvoje ruglo i sramota,
tko će sada za te na Križ stati?
Tebe čeka, tebe sada čeka ta Golgota.

Tebi sad je sve to istrpiti
što si dao od svog srca kamena;
tebi sad je kaznu iscrpiti
sve do kraja, sve dok ima vremena.
‎16. ‎ožujka ‎2019. 08:00:21

Isus u tamnici

Bijaše to noć k'o neke druge 
što su pohodile Tebe, noći crne,
sve u Tebi i u Tvojim djelima
kada proživljavao si razne poruge
i kad zurio je u Te zloduh što nagrne
uvijek kada molitelji posustanu tijelima,

kad ih svaki korak tuče,
kad ih svaka pomisao goni
da podignu na se ruku;
kad ih duša jedva vuče,
kad im svaka riječ zazvoni,
kad ne vidi nitko njinu muku.

Jedna noć u noćima tjeskobe
Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami
kada barem ne bi bili tako slijepi
svi ti mučitelji koji Te zarobe,
koji sad su jači nego kad su sami
i taj zloduh što se za Tebe zalijepi

neće dugo poslije znati Tvoje ponore
i ta posrtanja kad se gubi razum,
kada plešu naokolo iskre udaraca
smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore
Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,
smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;

jedna kratka noć kao kratak čas,
vrijeme Tvoje molitve za sve te duše
oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.
Baciše Te, Boga, u taj mračni kras
gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše
da im dadneš milosrđa, svjetla živa.
‎16. ‎ožujka ‎2019. 06:50:48

Anđeo s neba

Anđela Ti tražim Tvoga
najvećega, među serafima
gdje Te, usrdna, pohodi
da utješi svoga  jedinoga Boga
koji dade bijela lica lepravima,
vlastita si čela krvava porodi;

koji dade kruha svima nemoćnima
a malaksalošću se oplijeni;
legije svih zloduha potjera
koji kinjiše se prizorima noćnima,
a sam sebe za đavla zamijeni;
trgovce pred svetinjom rastjera.

Sići na tu zemlju palu,
među sve strahote, mnoge zloće
može samo Jedan Jedini
koji će za kaplju malu
dragocjene Krvi što je vrazi hoće
pretvoriti se u pak'o silni.

Anđela Ti zovem da ga hvalim,
da me uči porukama
sve do kraja vremena,
da me nosi u časima palim,
da me drži na rukama,
da mi skida bremena;

da Ti šapne o ljubavi mojoj,
i o molitvama što se dižu,
i o srcu razderanu
što ga dadoh majci Tvojoj;
i o zlodusima koji gmižu
jer si zadobio smrtnu Ranu

kojom spasio si, Kriste, nas.
Anđela Ti zovem da Te hvali
poput Oca kojemu si ponajveće milje,
da mi Te pozdravi u taj Čas
jer su Tvoja krv i znoj mi dali
život, ljubav i slobode izobilje.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 20:50:32

Nebeski Domaćin - Isus pere noge učenicima

Znaš li da je Isus dobri, prepun milosrđa
Onaj strašni kada pravednosti traži;
da Mu ne dopire uzvik, niti vapaj srđa
kada psuješ i kad mnoga duša ti omrazi?

On je Kralj što sudi svojim pravorijekom,
ne može mu umaći ni besmrtnik,
ali ipak umre vječnošću i svojim vijekom
da bi svaka šuša mogla biti pravednik.

To je Svetac koji umiva ti noge,
to je Bog o kojem nit' ne sanjaš,
koji pere, čisti čak sve druge boge
što im predaješ se ili klanjaš.

Da li kada slijedio si Božje riječi,
da li kada slušao si Krista glas?
Da li vidio si kako Bog te liječi,
da li molio si ikad Njegov spas?

Znaš li da je ljudska duša čista
kada Isus dođe, sagiba se pa te pere;
znaš li da ti duša poslije toga nije ista,
da je nova i da stiže u nebeske sfere?

Uzalud ti čaranja i horoskopi,
prognoze i predviđanja iz jame;
uzalud ti jaki instrumenti, teleskopi
kad odozdo vidiš samo tragove od tame.

To je oporuka što je Bog ti ostavio
i svim ljudima sa zemlje crne, ratoborne;
njome Krist je tebe ozdravio,
mada sve su duše uvijek mrtve, nepokorne.

To je za te krst i vječni život, porođenje
kojega ti Krist u svojoj smrti daje
da oživiš, da ne umreš kao prljavo stvorenje,
da uskrsne tvoje srce što se nikada ne kaje.
‎14. ‎ožujka ‎2019.  18:58:27

Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim
jer to mojoj grešnosti i priliči
da se kakvu grijehu nikad ne dam,
da od Tvog pogleda ne obnevidim
već da pokajem se kako doliči,
da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem
i da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da se sama sa sobom ja dogovorim
kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,
kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća o Tvom skrletnome skutu,
a toliko često puta izljubljena
kao zemlja crna, kao kamen grubi
što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,
s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što je načiniše ruke ova svijeta
i dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru sviju stvorova što ječe,
milosrdna vlast nad svima nama,
drven štap što dijeli pokoru il' čast,
a u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako sam davno započela s pokorama.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 17:38:26

Pjesnikovo jutro

Zorom, kada zaspali pjevači
još od noći snivaju gorke,
prvi jave im se anđeli svjetla
jer potiho bude ih svirači
notama Jesenjina i Lorke
dok se mjesec ljulja još od vjetra.

Normalan građanin još spi,
još su mu rolete dolje,
uskoro mu je na posao ići,
a u glavi pjesnika tek zri
što je sinoć išlo bolje,
hoće li na svoj zadatak stići

jer se svaka ispunjava riječ,
svaki stih se istini bilježi.
Glavobolja kao mamurluk prolazi,
anđeli i ptice dolaze na sveč
i svaka zabluda ujutro bježi
jer mu molitva na usne konačno dolazi.

Trudovi su noćni urodili plodom,
zloćudne mu misli umakoše:
Ti znaš, Bože, da sam Tvoj
pa otkloni što sam zadobio rodom;
moji grijesi sada Tebe prose
da povedeš sa mnom ovaj boj.

Smiluj mi se vjekom kao i do sada,
zloću moju ne gledaj tom danu
što ga dade meni da poživim;
načini od mene da uskipi nada,
Tebi predao sam svoju zoru ranu
da me čuješ kako Ti se divim.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 05:57:41

Povratnik

Umorne mi ruke padaju i traže
počinak u sjeni tvojih dlanova
koji stiske moje griju, snaže
sred nebeskih toplih stanova

gdje se sretnu povratnici
što su svijetom lutali za kaznu
kako procvali bi dovratnici
zemljana što dugo ištu pažnju

bar od nekog stvora, pomoćnika
ili prijatelja kojeg nikad nema tu.
Kad izgube naklonosti moćnika,
kao da su izgubili nadu svu.

Ne vjeruju anđelima jer imaju sjenu,
samo onom tko im pomoć pruži,
tko se nađe baš u tome trenu
i tko nikada ih ničim ne zaduži.

Tada primaju i pouke života,
tada hoće Isusove Krvi spasa,
oči im se otvaraju za divote
koje nisu htjeli prije kobna časa.

Svaka duša sreću ponekad izgubi,
ali mnoge žrtvuju se sada.
Onoj duši koja dugo nekog ljubi,
najveća je žrtva kada nestane joj nada.

Ako nađeš nekoga u ponoru zla
pa ga nadom obasipaš koju treba,
koju nije mogla dati mu ni zemlja sva,
taj se vraća k tebi u stanove neba.
‎13. ‎ožujka ‎2019. 17:33:52