Sveti oganj

Jedini moj istinski i vječni Prijatelju,
večeras sam pohodila Te kao Kralja
da Te gledam, srca moga Grijatelju,
da Ti se približim iz nemala dalja.

Ne moram Ti reći za te moje dane
jer već znaš da ne puštam Ti skuta
dok nam iskra prepoznavanja ne plane,
dok ne zadržim Ti pažnju tu, na rubu moga puta

gdje se kamenje kotrlja i grabama ruši,
poput ruševine sad izgleda ovaj kraj.
Kucam Ti na bilo pa otvori mojoj duši,
tražim Te u bolnom srcu da pronađem raj.

Znam da Ti me vazda uslišavaš, da me pratiš,
da mi vlas bez Tebe, niti kao vrabac, ne odleti
i da mi se, tako grešnoj, uvijek okreneš i vratiš
kako podao bi meni preslavni svoj oganj sveti.

Nisu potrebne mi Tvoje riječi otkrivenja,
Ti si Riječ koja neće nikada uminuti;
tražim Tvoje milosrdno Srce moga zrenja
jer ja znam da jezike ćeš sve ukinuti,

srce ima svoje stilove komunikacije.
Srce blizu je u Tvome, a ja nosim svoje molbe
da primijetiš nevolju mi moju usred svoje nacije,
da odmakneš sad od mene sve paklene tvorbe.

Vidjela sam Tvoje svijetlo lice odrazu Presvetom,
šutio si strpljivo i gledao u moju nutrinu.
Pustio si da Tvoj pogled sve sažeže đavlu kletom
koji mrsi meni putove i plete mutninu,

koji mene ovih dana ometa i vuče, i opsjeda.
Od Tvog svetog pogleda i Tvoga bijela lica
postalo je moje srce kao gar što gleda
bespomoćno nestajanje, umiranje đavolica.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 21:35

Kada Savršenstvo dođe

Ljubavi se Tvojoj s anđelima klanjam,
čeznem pjevati Ti lijepo, da Ti slavu dadnem,
da Te uzveličam i sad kad Te sanjam,
mada nespretna sam kad iz snova padnem.

Tada struji mir što iznad svih je mira,
nije kao onaj što ga daje svijet;
suze cure pokajanjem jer me Tvoja milost dira,
tada mislim da ću lako mrijet.

Najveći je doživljaj mi kad Te molim, Bože mili,
kad se Tebi divim, stajem sva u blaženosti;
pouka me Tvoja svu zabljesne i zakrili,
puno veća je od svake škole, naobraženosti.

Znanje će uminuti, Tvoje milosrđe nikad neće;
pameti se različite kao nebesnice kule sve dovijaju
kako doći do imanja, slave, pravde ili sreće,
ali sve od reda u Tvojoj se milosti raspadnu i dolijaju.

Čeznem opet Tebi se pokloniti i vratiti,
bez molitve Tvoje nema meni što su životni dari;
kad mi srce uzdrhtalo Tvoje riječi stane pratiti,
razlijeva se grudima mi požar i milina Tvojih čari.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 03:09:33

Vjetrovi Mudrosti

Istočni se vjetar pomiješao s jugom,
oboje se mojim oknom tu kovitla;
svježina predjutarnja stiže s tugom,
napola zaboravljena pokraj mene titra.

Uskoro će ptičjim pjevom sunce carevati,
vrapci znaju, tako neznatni, i golubice;
moja duša stalnosti će propjevati
posred srca koje drhti poput male ptice.

Sjaj od izlazeća sunca još mi se sakriva,
ali sigurna sam da će ubrzo se nazrijeti;
nije okasnilo vrijeme, jesenska njiva
već je dala svoje, a nevrijeme prijeti.

Nije vrijeme kao prije kad su zimski snovi,
preduboki, spremali se za ovakva doba;
mjena, kažu, stalnost ima kao vječni krovi,
jedina je ona kao moja vjetra oba,

mijenjaju se brzo, sad ih ima pa nestaju,
ali svijetom ipak Mudrost vlada pravocrtna,
ona nije kao vjetrovi i mjene što ne traju,
njezin vjetar šumi: pravednost je besmrtna.
‎29. ‎kolovoza ‎2018. 05:10:26

Vjerni Pastir

Demoni se kao janjad naokolo vrzmaju,
traže paktove i riječi prisne;
kad ih pitaš nešto, tada samo krzmaju,
oni hoće duše sebi ovisne.

Izgubljene duše, pusti jadi,
spasa nemaju, a traže spas,
svaki jedan samo sebe gladi
jer već kucnuo je onaj čas

kada moraju pokazati lica,
jer već slavni događa se Povratak,
Paruzija sred puka kukavica.
Gledaj, Bože, na moj dovratak,

izvedi si onu koja nije ropkinja
da izdrži čekati na Tvoje sude;
zagrij srce, mlako već od inja,
da mi Tvoja ljubav majka bude,

da mi Kristovoga mira sva toplina sine.
Ne daj mene, moj Pastiru vjerni
koji izbavljaš me kad mi svaka snaga mine;
Tvoja riječ i piće dah su neizmjerni.
‎28. ‎kolovoza ‎2018. 05:58:19

Kad rujan vlada

Kada odu labudovi
ili kada okupe se lastavice,
promijene se snovi,
krenu i zdravice,

nazdravljam životu svom
i njegovoj starosti,
žiću ovozemaljskom,
mada za kosti

vremena ima puno više,
i katkad je manje,
a katkada minuta se njiše
jer takvo je stanje.

Pravi moj rodni dan
na Uskrs se dogodi,
onaj duhovan, ugodan
kada Bog me rodi.

Kada kiše se spuste,
usne uzdahnu,
olakšanje zauste
da godinu smaknu,

a tada, ipak,
Kralja se sjetim,
kao napukli šipak
naprijed poletim

Božićem slavnim,
nestrpljiva sluha
srcem si mjerodavnim
u pjesme Duha.

Tako, kad rujan vlada,
u meni kao strast
i kao pahulja mlada
padne u slast

da rođendan proslavim
Božićnim napjevima,
naopako postavim
sredinu s krajevima

i vremena su relativna,
ona su prva pjesma mi bila;
nekada tužna pa onda divna,
nekada kao da duša je snila.

Može se zgusnuti
to rastezljivo vrijeme,
može se usnuti
ili nositi sjeme

koje se čuva što dalje,
na toplim stupnjevima
pa se pošalje,
zajedno s bubnjevima,

u taj jedan slavni Dan.
Narodi nam se Kralj
i to mi je rođendan
koji stiže u srce i u dalj.
‎27. ‎kolovoza ‎2018. 02:43

Stega

Moja stega
najviše me duži
i dok ova žega
jesen mladu tuži,

sanjam, sanjam u reali,
živim snove zdušne
od kapljica kiša na koje su pali,
a reakcije slušne.

O, kada ću moći
izgovoriti harmoničnost
valjajućoj noći
što krasi je pomičnost,

onakva kakvu živim?
I kada ustuknem,
samo se divim
i dahom suknem.

Jesen je moja
makar olakšanje
još nezrelih boja
kao opraštanje.

Moja suzdržanost
prisiljena, razapeta:
glad i raspjevanost?
Bijeg. Bijeg od svijeta

koji nosi svoju cijenu.
Niti pedlja, ni minute
ne dam paklu lijenu
da mi dirne skute.

A nije da se može,
i kad bi se htjelo,
izmaknut' se Tebi, moj Bože,
jer bi me samljelo.

Križ je drvo tvrdo,
snopovi od željeza,
a nada mnom brdo
i mirisi sljeza,

u sredini ničeg nema.
Niti kišnih kapi,
nit' ukusna krema;
samo poriv zjapi.

Ako se pomaknem,
sve se ruši.
O, da Te dotaknem,
Bože moj, u duši.
‎26. ‎kolovoza ‎2018.
20:24:39

Biti ili ne biti

Da ima još netko osim Tebe, Bože moj,
u mom samotnome svijetu pjesama i palmi,
niti jedan stih balade ne bi pripadao njoj,
molitve bi moje bile pobudnice, psalmi.

Ako bi me netko pitao za smisao života,
ako bi tko poželio moga žića žar,
pjevala bih tad o ljubavi svih beskrajnih divota,
svaka bi balada, svaka riječ i stih bi bili dar.

Kad bi netko u toj ljubavi otkrio mi sreću,
sigurno bi duša otvorila svoje dveri;
vidjeli bi anđele kako preblaženi šeću,
pokraj njih bi mirno ležale sve zvijeri.

Na tom Tvome blagom povjetarcu
svaka srdžba, svaka nestala bi predrasuda,
isto bi se dogodilo ovcama i jarcu,
niti jedna glava više ne bi bila luda.

A ludom, evo, sad prozivaju mi samotnost,
mada mi ne priznaju ni moju dijagnozu
jer je ona njima i za njih i mene sramotnost
pa tada zauzimaju uzvišenu pozu.

Da me netko pita zašto živim s Tobom
i zbog čega sklanjam se od ljudi,
priznala bih da me mnogi drže robom,
djetetom, naivom koja podsmijeh budi.

Da me tko upita zbog čega se katkad srdim,
rekla bih da to je žar od pravednosti,
da iz ljubavi ja nekoga ponekad grdim
koja tinja za sve ljudske kosti,

ali tada, opet, nisam savršena ja,
ne znam reći, ni ukazati, ni dati
svu Tvoju divotu koja se rasplamsava
iako mi svaki dio mene tad bez Tebe pati

jer tu ipak neke ljudske granice postoje
kad je susret ljudi sav od jednog trena
jer od mene svi uglavnom samo traže svoje,
jer me uvijek mrze ili traže samo stoga što sam žena.
‎26. ‎kolovoza ‎2018. 17:34:22