Notturno

Tin Ujević: Notturno

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Noćni sjaj

Možda se ne budim samo tako,
zbog vrućina, radi svježa zraka;
možda moje stope skaču lako,
možda vidim bolje usred mraka

zato jer me Duh Sveti probudi.
Noć je vrijeme mjesečasto,
doba kad se sretnu neki drugi ljudi;
osmijeh majke, lice ljepuškasto

susreću se vrlo često danju, noću.
Neki jako vole zoru dočekati,
i ja često svijeće palit hoću
kad u miru tihom milosti se može znati,

kad se znanje prosipa u čistom luku
poput mnoštva zvijezda padalica
i kad molitve se redaju u struku
poput cvijeća, poput jata lastavica.

Noć je vrijeme mistika i vrijeme mira,
doba usamljenih tražilaca,
vrijeme kada nitko, ništa te ne dira,
doba puno anđelaka pratilaca.

I Bog se noću ispunjava romantikom,
traži susret, zaljubljen u svoje siromahe
kada oni hvalospjevnim kantikom
predaju Mu duge sate i sve svoje dahe.

Noć je doba lakša gledanja sa Svjetlom,
bistra pogleda i duše sasvim jasne,
kada jutro sviće s onim hladnim vjetrom
koji donosi mi pitanja i spoznaje časne.

U samoći tada nađem Boga Krista
ako ustrajno i iskreno Ga tražim,
jer je noć od svega tada čista,
jer se tada svitanjima snažim.

Noć mi nudi onaj tajni stih
što prostire se duž moga života;
noć je onaj prijatelj mi dobar, tih
koji dodaje mi smisao divota.
‎06. ‎kolovoza ‎2018. 02:39:36

Utjeha

Vjetar huji, vjetar silan, strašno jak,
muklo govori mi da će brzo doći
onaj čas kada će jasan biti svaki znak
i kada ću s njime u daljine poći.

Duša iznemogne, iscrpi se sva do dna,
ali jošte nosi svoje poslanje;
i kad prostirem se preko meka tla,
još se uvijek pitam za postanje,

za početak i svršetak, za taj čvor
u kojemu nema niti jedne greške.
Kako lijep je taj božanski dvor
do kojega letim ili stignem pješke.

Utjeha je prava kada stigne val,
navala od maestrala preko lica bijela
na kojemu blijede nevolja i žal
i kada se duša za čas oporavi cijela.
‎05. ‎kolovoza ‎2018. 19:21:31

Kuća Kruha

24

Kuća na stijeni i kuća na pijesku.

Zaključak besjede na gori

(Lk 6, 47–49)

»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«

26»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Evanđelje po Mateju, glava 7, redak 24 -27

-tko cijeni Boga, cijeni i sebe i druge ljude, a to je najveća moguća i kompletna sloboda ljudskog bića

-tko ne poštuje sebe, taj drugima sudi

U Bogu čovjek ima

-dostojanstvo,

zajedništvo,

stvaralaštvo

-nasuprot je strah, razdor, destrukcija

jer:

tko nije siguran ima li Boga, taj nastoji svojim naporima stvoriti svijet, promijeniti svijet na bolje i nužno zapada u gubitništvo,

a, budući da sudi drugima, unosi posvuda razdor 

te ako nema samopoštovanja u zajedništvu s Bogom i ljudima, ne može ništa uspješno stvarati

Kuća na stijeni je kao Betlehem - Kuća kruha

dok je kuća na pijesku - razvalina velika

Isusove kušnje u pustinji - razgraničavanje stijene od pijeska

1. reci kamenju da postane kruh - prva faza: traži od Boga sve što želiš

Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o Božjoj riječi, ne spominji ime Božje uzalud. 

U vjerskom životu molitelj zahvaljuje Bogu za sve što mu je Bog dao, i dobro, i manje dobro. U vjerskom životu postoji suživot čovjeka s Božanskim životom gdje je ljudska ćud i narav dionica božanske naravi. U vjerskom životu nema puno žaljenja za materijalnim dobrima, nema puno čežnje za slavom, nema nepovjerenja. Čovjek u vjerskom životu moli Boga da mu dođe kraljevstvo nebesko i to i dobiva od Boga te takav molitelj rijetko dolazi u okolnosti kada poželi nešto drugo ili nešto više, tada čovjek vrlo, vrlo rijetko moli Boga da promijeni njegovu, čovjekovu kob jer zna da živi Božju volju; nema tolike potrebe ni za čim do li za Božjim oproštenjem i milosrđem, za razgovorom sa svojim Bogom i za Božjom riječi, a također se ravna po Božjim zapovijedima. Nema mjesta pohlepi.

2. baci se s litice - druga faza: provjeri govori li Bog istinu i je li moćan

Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga, sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji da se ne uzoholiš jer izostanak sa slavlja je kao bacanje s litice nakon kojega čovjekom zavlada požuda očiju i srca.

U vjerskom životu čovjek molitelj blaguje Tijelo Kristovo redovno i često, slavi svoga jedinoga Stvoritelja i Otkupitelja u Duhu Svetom, živi zajedništvo sa svojim Bogom u kojemu raste vjera i međusobno povjerenje. Božje povjerenje u čovjeka je neograničeno i pomaže čovjekovom povjerenju u Boga. U takvim okolnostima čovjek vjernik i molitelj ne dolazi u priliku da posumnja u svojoj vjeri ili barem da mu ta sumnja ne dolazi često, a kada naiđe i sumnja, molitelj obogaćen izlazi iz te kušnje u još većem povjerenju u Gospodina. Ne pada vjerniku na pamet da se pogađa i trguje s Bogom, da Boga iskušava. 

3. ako mi se pokloniš - treća faza: neće ti Bog dati ništa nego ja ću ti dati sve

Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedino služi, ja sam Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene. 

U vjerskom životu čovjek izgubi sebe u Gospodinu, prestaje biti sebičan i nema prilike pomisliti da je on sam i njegova ideja neki lažni bog, nema puno prilike za život u mnogoboštvu, nema se prilike previše ili prečesto uzoholiti.

Evanđelje po Mateju, glva 4, redak 1-10

1

Kušnja u pustinji

(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.

3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«

5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe

i na rukama će te nositi

da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«

7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«

8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:

Gospodinu, Bogu svom se klanjaj

i njemu jedinom služi!«

Pravednik

Istovremeno sam u dva svijeta,
čudo veliko nad čudima.
Ne znam čime dotičem se geta
u kojemu otvara se samo ludima,

ne znam kako dospijevam u velik dvor.
Dvostruka sam sva u isti mah,
kor mi je vjenčanje, a svadba mi kor,
dah moj završava, a nestaje strah.

Jedno mi je križ, a drugo blaženstvo,
odvojeni ne bi mogli biti
jer bez grubosti mi nije ženstvo,
a bez rađanja ne mogu sniti.

Ne pitam se puno zašto mi je tako,
zašto previranja, čemu promjene,
ali često gorim pretjerano jako,
često ledene su moje mjene.

Sada čeznem smiriti se, upokojiti,
čeznem plamtjeti s najvećim žarom
i to kao da se može lako spojiti;
Ti me, Kriste, svu zavedi darom

kakva nosiš na svom slatkom licu
jer sad vidim teško hoditi je k naraštaju
što se nosi jedino pod pesnicu,
ali lako biti je kad od njih pravednici nastaju.

Za jedna se pravedna čitav narod kači
i kad takav moli, postaje sve;
čast je ponajveća što pravednik znači,
ali i u slavi pada sveđ na tle.

Samo da se nađe barem jedan, vrijedilo bi;
a Ti hoćeš dati svima vode žive,
bludnicima, grešnicima, svima slijedilo bi
da ih digneš, makar strašno krive,

da ih milosrđe Tvoje zamiluje strasno.
Spasu i Otkupitelju nepravedna puka,
sad je mome srcu sasvim jasno,
načinit ćeš nama slavu od svojih muka.
‎03. ‎kolovoza ‎2018. 19:37:44

Bog je blizak

Pozovi me u onom svetom času
kada tvoji anđeli čuvari krenu
poput konjanika u laganom kasu
da te s ovih grubih sanja prenu,

pozovi mene i nikoga više.
Moje će te lađe sustizati
jer zbog toga moje tijelo diše;
tebi puštam staze moje utirati

jer kako mogla sad bih znati
što je Isusovo čudo, a što svijet
i kako može isto sunce sjati,
a drugačiji je svaki let

da te nemam, prijatelja svoga,
ljudsko biće, sve od mesa i od krvi,
koji ljubi moga jedinoga Boga,
kome moj Bog stoji uvijek prvi?

Može li se nešto bolje naći,
da li ima išta bolje od života vječna
u koji već sada možeš zaći
iako je puno veći nego staza mliječna?

Bog je blizak, ali nema sve te smetnje
koje ljudskom biću smrtniku se roje,
koje guše njega kao kapi ljetne;
ljudi samo greške broje.

Lijepo li je čuti glase kad je duša sama,
lijepo li je biti siguran i znati
da u svjetlu ona živi kada okolo je tama,
kad je Milosrdno Srce grije, prati.
‎03. ‎kolovoza ‎2018. 04:22:22

Janjad i vuci

Neću pobjeći od gruba nasrtaja,
ni od laskava ljubimca koji tepa
dok u srcu krije plodove od utaja
i dok sam ne ode, podvijena repa.

Jer ako su mu poštene sve namjere,
tada nema razloga za bojazan i strah
jer i moje srce mrzi razne zavjere;
za poštenje, iskreno živim ja svoj dah.

Poznato je da upornost krasi
samo istinu i ljubav, pravednike
kojima su proreknuti spasi
i sve njine sljedbenike.

Laž upornost nema, nije jaka
kao što se čini u površnoj slici.
Na nju nevolja se slaže svaka,
nemir njezin raste joj u nevjerici

kada čuje svojih riječi zvuk
koji uporno je prati poput jeke,
kada sve bi dala da nastane muk
i pokriva uzaludno svoje uši meke.

Tad u bijeg se daje, bilo kamo,
da bi se udaljila od istine,
ali nema mira niti ovdje, niti tamo,
jeka smrt joj kao zvijer kad zine.

Zato lakše malo je pretrpjeti
svaku šušu što se naokolo šulja
nego tjerati je makar prijeti
da je sve na tebi strašno žulja,

makar napada te objedama
kojih nikada se ne okane i ne libi
dok je jednom ne proguta tama
što je tebi tada savršen alibi.
‎31. ‎srpnja ‎2018. 12:56:36