Monday, November 7, 2016

Samo Jedan među nama


Kad bi postojalo nešto novije od Boga,
sve bi sumnje bile obruči za duše,
ljudi živjeli bi puni straha toga
od kojeg se grče, trgaju i guše.

Bog je uvijek nešto novo, neotkriveno,
Bog je rast i razvoj svega što postoji,
put u nepoznato, srce netom oživljeno,
spona koja mnoga znanja spoji.

Čovjeku je potrebna uvijek neka informacija,
neki odgovor, tumačenje, rješenje,
neki izlazak i spas od svega i nova lokacija,
novo vrijeme, uvijek novo razriješenje.

Čovjeku je neophodno uvijek imati i biti,
uzeti i dobiti, pobjediti, uživati i dati,
pitati i zaključivati, otvoriti se ili skriti,
puno putovati, beskraje otkrivati i darovati.

Čovjeku su potrebni svi ljudi
da bi imao se s kime omjeriti,
mudri, pametni i oni ludi,
oni koje mora uvjeriti.

Čovjeku je uvijek potrebno da bude bog
i da vlada svima i da svime ravna,
da pronađe razliku i da bude car života svog,
i da ima tajnu moć, da mu tajna bude javna.

Čovjek nečemu se teži pokoriti
da ne brine neprekidno i da se odmara.
Čovjek treba nekome se pomoliti
da umjesto njega sve održava i stvara.

Samo Jedan može uzeti svu patnju,
odnijeti sve boli, brige, naći se pri ruci;
samo Onaj može ponuditi pratnju
koji sve oprašta, koji predaje se muci.

Samo Jedan među nama mrtve kosti oživljava,
samo Taj na Križu koji ostaje bez daha;
samo Jedan samostalno uskrsava,
samo Jedan Bog sve rješava od straha.
07.11.2016. 02:59


Sunday, November 6, 2016

Trenutak života


Često sanjam snove bliske mojoj duši,
ali ih se ne sjećam i ne razumijem
sve te znakove zbog kojih se ruši
stvarnost što je živjeti ne umijem.

Jer u smrti pokušavam živjeti
i jer u životu tražim kraj,
ja se bojim život misliti i htjeti,
znam da nisam zaslužila raj.

Od toga sam načinila prave kultove,
stvorila sam sama sebi zapreke
jer ne želim vjerovat u snove,
jer me kinje nemoguće rijeke.

Pravi Život nadilazi svaku sumnju,
za to trebam hrabrost Majke koja trpi,
hrabrost vjere koja gleda u nju,
a to mi je teško jer se teško duša strpi,

ne da mi se iz okvira izlaziti
smrti što je tako sigurna i izvjesna,
i sa bedema svih svojih silaziti
jer mi draže da je duša nesvjesna.

Živa veza sa Životom jedini je način
da se dođe do svih tajnih znakova.
Ta je veza onaj pravi ljudski čin
koji ne da smrti proširiti krakova.

Kad Te zovem, Oče, Bože moj,
vidim sasvim drugim očima
da sam Ti stvorenje, a ne stroj,
da su znaci što ih moja duša ima

samo jedan oblik naše veze koja živi.
Ta je veza dionica Tvoga milosrđa,
Tvoga Božanskog života što se divi
mojoj hrabrosti  koju izjela bi rđa.

Dosta je trenutak da se prenem
i da vječnosti se opet rodim;
dosta mi je molitva da krenem,
dosta mi je da za Tobom hodim

pa da pronađem si znakove od snova
ili one riječi što u duši gore,
riječi što su za me sreća uvijek nova,
znaci koji daju sve mi odgovore.
06.11.2016.  20:20


Thursday, November 3, 2016

Vila iz divljine


Rekli su mi da je teško, neostvarivo
mojim biti sudionikom, znati moje pute,
da mi prijateljstvo nije baš podarivo
jer se ne zna naći one ključe krute

kojima se može ući prema obećanjima
što ih ova duša naokolo isijava
i da punim ljude razočaranjima,
da u meni sva gorčina spava.

Rekli su mi da ja nisam žena podatnosti
i da sa mnom ne može se sreću piti,
da u meni nema one odanosti
koja pripravna bi bila s nekim suze liti.

Znam da nisam niti malo ista takva
kao neke duše, kao neki ljudi
koji govore mi da sam sva onakva,
da se meni mnoga duša čudi,

da ću jednom sasvim sama ostati
kao da ja nisam sama cijelo vrijeme
i da će mi narav ova na put stati
kad me snađu životne dileme.

Već sam ostarila, prijatelju moj,
a još uvijek ne znam što su htjeli
svi ti ljudi što ih prati nespokoj,
što ih strašan zid od mene dijeli.

Ne znam čemu nadaš se od mene,
za čim čezne tvoja duša kad me oslovljava
i za čime tvoje oko, tvoja ruka krene
kad me samo trunak sreće umoljava,

ne znam što bi tebe sretnikom učinilo.
Kad bi samo znala, dušo tražilačka,
da je naša srca samo Nebo ujedinilo
i da sve nas u životu vodi ruka spasilačka!

Zar u meni tražiš anđeoske osobine,
zar ja moram tebi biti slika Boga?
Ne gledaj me kao vilu iz divljine
nego vjeruj da sam nevrijedna ja toga,

samo želim ti pokazati sve blagodati
što ih besplatno mi daje Proviđenje.
Božansko te Biće želi pogledati
jer za tebe ima zlatno ispunjenje.
03.11.2016.  23:09





Sunday, October 30, 2016

Molitva iz nepovrata


Tražim pomoć za  sve dane zla,
za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;
molim da me mimoiđe sudba ta
da ispaštam za sve greškice i grijehe.

Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,
samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;
drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,
samo jedan motiv za molitvu zdušnu.

Ako treba, odlazim u nepovrate
samo zato što sam predana u velikoj nadi
jer ja znam da anđeli me prate,
jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.

Ako moje srce za malo poklekne,
pitat će me anđeli za moje porijeklo
i što da tada moja duša rekne
za sve ono što se teško steklo?

Ako moje srce pak izdrži ove pute,
ja ću znati da sam opravdala povjerenje,
ja ću čuti sve te molitve što sada šute,
anđeli će slaviti moje odijeljenje.

Usamljena duša u tom klancu daleko od svega
ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,
predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,
za uvijek se prostire pred lisice i vuke

u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,
među neprirodnim silama bez snage.
Zar to stanje, tako neplodno i plitko,
nije tlo i klima za vjetrove blage?

Pouzdano znam u svome otuđenju
da sam hram za Boga, Njegova stečevina
koju šalje tome teškom okruženju
da bi ruka Mu dotakla i duša nevina

ove krajeve napuštene i ostavljene.
Što je teža nevolja za mene, ja to više znam
da su moje ruke dobro opravljene
i da nosim ljubavi još više da ju dam

baš onako kako Bog je moj odredio
kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.
Ni sa kime nije me poredio
već je poslao me nove zasluge prikupiti.

Ljubav moga srca tako je pragmatična,
ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.
Ja sam grešna duša toj divljini vična,
Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.

Moje ruke sad su pune raznih dara,
ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,
samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara
na koji prinosim samu sebe kao hranu.
30.10.2016. 06:04


Friday, October 28, 2016

Svrha moje smrti


Kada prijeđem na tu stranu najveće tajnovitosti,
možda me se netko sjeti da sam ovdje bila,
da sam samo živjela u skrovitosti
i da sam se pred životom svim ljudima krila.

Mnogi znanac moju dušu nije upoznao,
a i ja sam jedva je naslutila.
Svaki prolaznik mi na moj put je stao,
a po neka ljubav me oćutila.

Ispred smrti svi smo nijemi,
pred njom čovjek ne zna kriti lice,
ne zna lijeka onoj tremi
koja ga obuzme nemilice

kada shvati da je na tom svijetu gol i bos,
da je nespreman za život u punini,
da je prolazan i da je možda nepozvani gost
koji nije svjestan da se može pronaći u tmini.

Kada izgubim se tamo gdje sam pokušala doći
vrlo rano, vrlo brzo, žureći za svojom svrhom,
znat će netko zašto morala sam proći
po toj zemlji što je omeđena krhom,

po tom svijetu koji svaku istinu prekriva
kao da mu ovisi o tome nešto važno;
znat će netko da sam na trenutak bila živa,
znat će da mi postojanje nije bilo lažno

makar moje vrijednosti uopće ne postoje,
one sve su samo umišljaj za pokoljenja
koja uporno sve ljude u povijesti broje
kao da će sastaviti čvrsta postrojenja.

Tek u tome času kada netko nestane sa svijeta,
čovjek sav je svjestan svoje nemoći pred smrću,
tek je tada iskren i utučen poput jadnog cvijeta
što su ga izgazili u trci kojom život zgrću.

Kada smrti ne bi bilo u mom postojanju,
nestao bi smisao života što ga sanjam;
ne bih nikada potražila si niti svrhu ponajmanju,
ne bih nikada dokučila si tajnu da se klanjam

svemu što me sačinjava, što se ne može opipati,
što me prožima do najdaljega kuta,
sve bi moje počelo se uzaludno prosipati;
ne bih znala da je smrt početak moga puta,

ne bih znala svoje životne vrijednosti,
a ovako vrlo rano spoznala sam svoju bit:
moja nedirnuta duša je početak trajne čednosti,
moja svrha je da pratim tu nevidljivu nit.
28.10.2016. 01:45



Wednesday, October 26, 2016

Tajanstvena nijansa žeđi


Jednu pjesmu sanjati u priči
što ju željom čeznem i dodirujem sluhom,
zadobiti slavni stih koji meni sliči
kako predivno je, kao čuti gluhom,

kao vidjeti sve ljepše još od snova.
Možda gledam ušima i čujem vidom,
možda baš mi treba priča ova
da povede moju dušu onim bridom

iz kojega se odvaja orlovo krilo
i na kojeg dolijeće sva sreća bitka
jer kad mi se sve u jedno slilo,
nastala je ova priča kao pjesma pitka

da me svu sabere, da me svu otrijezni.
Moraš prvo propasti u ponor
kako našli bi te oni glasi nježni
od kojih se stvara tajanstveni sonor

kao prizma što se skuplja u dubini.
Kroz nju prelama se svaki titraj,
svaki nađe sebe u tišini
koja je početak, a ne svemu kraj.

Istim takvim vezama se stiže preko ruba
i po njima duša pjevajući putuje.
Zato mora stišati se svaka priča gruba
da se ta nijansa žeđi dobro čuje.

Tako orli kreću na svoj prvi let,
tako stižem ja na nebeske ravni
gdje bih morala za ovu priču mrijet
kako dostigla bih san svoj davni.
25.10.2016. 20:54



Tuesday, October 18, 2016

Nebeski lijek


Ovaj hram u kojem živim
svijet je neprekidna čašćenja,
neprekidne Milosti kojoj se divim
jer je tako požrtvovna, strastvena

da mi otkriva sav smisao i svrhu
kojoj služi moja koža i moj um,
zbog koje mi duh na samom vrhu
prima svaki blagoslov, čuje svaki šum

koji potrebni su kao svaki lijek.
Od te hrane se ne gladuje,
od nje sastavljen je ljudski vijek,
njoj se svaki život raduje.

I u svojim grijesima Te želim slaviti,
to je povjerenje naš jedini most,
ta nas čvrsta spona može postaviti
u taj hram, Božanski i prost.

Kriste, Bože, Sveti Oče moj,
Ti mi dolaziš u velikoj snazi
koja otklanja mi grijeh i nespokoj,
koja drži me na ovoj stazi,

daruje mi Majku nebesku i Roditeljicu
da ja budem ono više još od anđela,
da Ti baštinikom postanem u svome licu,
da bih postala ja duša zrela.

Sam je čovjek sebi dovoljan za piće
ako vjeruje i kada ljubi, kad se nada
da mu Ti pripravljaš cijelo biće
kad ga vodiš do svog nebeskoga grada;

slava Tvoja mu je poputbina
i bez ičega on pravednikom postaje
Tvojeg Tijela, Tvoje Krvi, Tvoga vina,
samo to mu jedino nedostaje.
18.10.2016. 05:50





Popular posts