Samo Jedan među nama

Kad bi postojalo nešto novije od Boga,

sve bi sumnje bile obruči za duše,

ljudi živjeli bi puni straha toga

od kojeg se grče, trgaju i guše.

Bog je uvijek nešto novo, neotkriveno,

Bog je rast i razvoj svega što postoji,

put u nepoznato, srce netom oživljeno,

spona koja mnoga znanja spoji.

Čovjeku je potrebna uvijek neka informacija,

neki odgovor, tumačenje, rješenje,

neki izlazak i spas od svega i nova lokacija,

novo vrijeme, uvijek novo razriješenje.

Čovjeku je neophodno uvijek imati i biti,

uzeti i dobiti, pobjediti, uživati i dati,

pitati i zaključivati, otvoriti se ili skriti,

puno putovati, beskraje otkrivati i darovati.

Čovjeku su potrebni svi ljudi

da bi imao se s kime omjeriti,

mudri, pametni i oni ludi,

oni koje mora uvjeriti.

Čovjeku je uvijek potrebno da bude bog

i da vlada svima i da svime ravna,

da pronađe razliku i da bude car života svog,

i da ima tajnu moć, da mu tajna bude javna.

Čovjek nečemu se teži pokoriti

da ne brine neprekidno i da se odmara.

Čovjek treba nekome se pomoliti

da umjesto njega sve održava i stvara.

Samo Jedan može uzeti svu patnju,

odnijeti sve boli, brige, naći se pri ruci;

samo Onaj može ponuditi pratnju

koji sve oprašta, koji predaje se muci.

Samo Jedan među nama mrtve kosti oživljava,

samo Taj na Križu koji ostaje bez daha;

samo Jedan samostalno uskrsava,

samo Jedan Bog sve rješava od straha.

07.11.2016. 02:59

Trenutak života

Često sanjam snove bliske mojoj duši,

ali ih se ne sjećam i ne razumijem

sve te znakove zbog kojih se ruši

stvarnost što je živjeti ne umijem.

Jer u smrti pokušavam živjeti

i jer u životu tražim kraj,

ja se bojim život misliti i htjeti,

znam da nisam zaslužila raj.

Od toga sam načinila prave kultove,

stvorila sam sama sebi zapreke

jer ne želim vjerovat u snove,

jer me kinje nemoguće rijeke.

Pravi Život nadilazi svaku sumnju,

za to trebam hrabrost Majke koja trpi,

hrabrost vjere koja gleda u nju,

a to mi je teško jer se teško duša strpi,

ne da mi se iz okvira izlaziti

smrti što je tako sigurna i izvjesna,

i sa bedema svih svojih silaziti

jer mi draže da je duša nesvjesna.

Živa veza sa Životom jedini je način

da se dođe do svih tajnih znakova.

Ta je veza onaj pravi ljudski čin

koji ne da smrti proširiti krakova.

Kad Te zovem, Oče, Bože moj,

vidim sasvim drugim očima

da sam Ti stvorenje, a ne stroj,

da su znaci što ih moja duša ima

samo jedan oblik naše veze koja živi.

Ta je veza dionica Tvoga milosrđa,

Tvoga Božanskog života što se divi

mojoj hrabrosti  koju izjela bi rđa.

Dosta je trenutak da se prenem

i da vječnosti se opet rodim;

dosta mi je molitva da krenem,

dosta mi je da za Tobom hodim

pa da pronađem si znakove od snova

ili one riječi što u duši gore,

riječi što su za me sreća uvijek nova,

znaci koji daju sve mi odgovore.

06.11.2016.  20:20

Vila iz divljine

Rekli su mi da je teško, neostvarivo

mojim biti sudionikom, znati moje pute,

da mi prijateljstvo nije baš podarivo

jer se ne zna naći one ključe krute

kojima se može ući prema obećanjima

što ih ova duša naokolo isijava

i da punim ljude razočaranjima,

da u meni sva gorčina spava.

Rekli su mi da ja nisam žena podatnosti

i da sa mnom ne može se sreću piti,

da u meni nema one odanosti

koja pripravna bi bila s nekim suze liti.

Znam da nisam niti malo ista takva

kao neke duše, kao neki ljudi

koji govore mi da sam sva onakva,

da se meni mnoga duša čudi,

da ću jednom sasvim sama ostati

kao da ja nisam sama cijelo vrijeme

i da će mi narav ova na put stati

kad me snađu životne dileme.

Već sam ostarila, prijatelju moj,

a još uvijek ne znam što su htjeli

svi ti ljudi što ih prati nespokoj,

što ih strašan zid od mene dijeli.

Ne znam čemu nadaš se od mene,

za čim čezne tvoja duša kad me oslovljava

i za čime tvoje oko, tvoja ruka krene

kad me samo trunak sreće umoljava,

ne znam što bi tebe sretnikom učinilo.

Kad bi samo znala, dušo tražilačka,

da je naša srca samo Nebo ujedinilo

i da sve nas u životu vodi ruka spasilačka!

Zar u meni tražiš anđeoske osobine,

zar ja moram tebi biti slika Boga?

Ne gledaj me kao vilu iz divljine

nego vjeruj da sam nevrijedna ja toga,

samo želim ti pokazati sve blagodati

što ih besplatno mi daje Proviđenje.

Božansko te Biće želi pogledati

jer za tebe ima zlatno ispunjenje.

03.11.2016.  23:09

Molitva iz nepovrata

Tražim pomoć za  sve dane zla,

za sve zablude i krive procjene, i neuspjehe;

molim da me mimoiđe sudba ta

da ispaštam za sve greškice i grijehe.

Molim Boga da mi ne gomila iskušenja,

samo jedan razlog imam, samo jednu kušnju;

drugih opravdanja nemam za sva otuđenja,

samo jedan motiv za molitvu zdušnu.

Ako treba, odlazim u nepovrate

samo zato što sam predana u velikoj nadi

jer ja znam da anđeli me prate,

jer na mome srcu Bog si novo zdanje gradi.

Ako moje srce za malo poklekne,

pitat će me anđeli za moje porijeklo

i što da tada moja duša rekne

za sve ono što se teško steklo?

Ako moje srce pak izdrži ove pute,

ja ću znati da sam opravdala povjerenje,

ja ću čuti sve te molitve što sada šute,

anđeli će slaviti moje odijeljenje.

Usamljena duša u tom klancu daleko od svega

ne čuje ni svoju jeku od sve prašine i buke,

predano se baca na te stijene vlastitoga bijega,

za uvijek se prostire pred lisice i vuke

u toj zemlji bezimenoj gdje ne vlada nitko,

među neprirodnim silama bez snage.

Zar to stanje, tako neplodno i plitko,

nije tlo i klima za vjetrove blage?

Pouzdano znam u svome otuđenju

da sam hram za Boga, Njegova stečevina

koju šalje tome teškom okruženju

da bi ruka Mu dotakla i duša nevina

ove krajeve napuštene i ostavljene.

Što je teža nevolja za mene, ja to više znam

da su moje ruke dobro opravljene

i da nosim ljubavi još više da ju dam

baš onako kako Bog je moj odredio

kojemu sam strasno bliže željela pristupiti.

Ni sa kime nije me poredio

već je poslao me nove zasluge prikupiti.

Ljubav moga srca tako je pragmatična,

ona ima svoja nadahnuća i svoje ispunjenje.

Ja sam grešna duša toj divljini vična,

Bog me treba baš za njeno slavno iskupljenje.

Moje ruke sad su pune raznih dara,

ali nema ovdje stola gdje bih blagovala manu,

samo klanac i i ja usred toga prašnjavog oltara

na koji prinosim samu sebe kao hranu.

30.10.2016. 06:04

Svrha moje smrti

Kada prijeđem na tu stranu najveće tajnovitosti,

možda me se netko sjeti da sam ovdje bila,

da sam samo živjela u skrovitosti

i da sam se pred životom svim ljudima krila.

Mnogi znanac moju dušu nije upoznao,

a i ja sam jedva je naslutila.

Svaki prolaznik mi na moj put je stao,

a po neka ljubav me oćutila.

Ispred smrti svi smo nijemi,

pred njom čovjek ne zna kriti lice,

ne zna lijeka onoj tremi

koja ga obuzme nemilice

kada shvati da je na tom svijetu gol i bos,

da je nespreman za život u punini,

da je prolazan i da je možda nepozvani gost

koji nije svjestan da se može pronaći u tmini.

Kada izgubim se tamo gdje sam pokušala doći

vrlo rano, vrlo brzo, žureći za svojom svrhom,

znat će netko zašto morala sam proći

po toj zemlji što je omeđena krhom,

po tom svijetu koji svaku istinu prekriva

kao da mu ovisi o tome nešto važno;

znat će netko da sam na trenutak bila živa,

znat će da mi postojanje nije bilo lažno

makar moje vrijednosti uopće ne postoje,

one sve su samo umišljaj za pokoljenja

koja uporno sve ljude u povijesti broje

kao da će sastaviti čvrsta postrojenja.

Tek u tome času kada netko nestane sa svijeta,

čovjek sav je svjestan svoje nemoći pred smrću,

tek je tada iskren i utučen poput jadnog cvijeta

što su ga izgazili u trci kojom život zgrću.

Kada smrti ne bi bilo u mom postojanju,

nestao bi smisao života što ga sanjam;

ne bih nikada potražila si niti svrhu ponajmanju,

ne bih nikada dokučila si tajnu da se klanjam

svemu što me sačinjava, što se ne može opipati,

što me prožima do najdaljega kuta,

sve bi moje počelo se uzaludno prosipati;

ne bih znala da je smrt početak moga puta,

ne bih znala svoje životne vrijednosti,

a ovako vrlo rano spoznala sam svoju bit:

moja nedirnuta duša je početak trajne čednosti,

moja svrha je da pratim tu nevidljivu nit.

28.10.2016. 01:45

Tajanstvena nijansa žeđi

Jednu pjesmu sanjati u priči

što ju željom čeznem i dodirujem sluhom,

zadobiti slavni stih koji meni sliči

kako predivno je, kao čuti gluhom,

kao vidjeti sve ljepše još od snova.

Možda gledam ušima i čujem vidom,

možda baš mi treba priča ova

da povede moju dušu onim bridom

iz kojega se odvaja orlovo krilo

i na kojeg dolijeće sva sreća bitka

jer kad mi se sve u jedno slilo,

nastala je ova priča kao pjesma pitka

da me svu sabere, da me svu otrijezni.

Moraš prvo propasti u ponor

kako našli bi te oni glasi nježni

od kojih se stvara tajanstveni sonor

kao prizma što se skuplja u dubini.

Kroz nju prelama se svaki titraj,

svaki nađe sebe u tišini

koja je početak, a ne svemu kraj.

Istim takvim vezama se stiže preko ruba

i po njima duša pjevajući putuje.

Zato mora stišati se svaka priča gruba

da se ta nijansa žeđi dobro čuje.

Tako orli kreću na svoj prvi let,

tako stižem ja na nebeske ravni

gdje bih morala za ovu priču mrijet

kako dostigla bih san svoj davni.

25.10.2016. 20:54

Nebeski lijek

Ovaj hram u kojem živim

svijet je neprekidna čašćenja,

neprekidne Milosti kojoj se divim

jer je tako požrtvovna, strastvena

da mi otkriva sav smisao i svrhu

kojoj služi moja koža i moj um,

zbog koje mi duh na samom vrhu

prima svaki blagoslov, čuje svaki šum

koji potrebni su kao svaki lijek.

Od te hrane se ne gladuje,

od nje sastavljen je ljudski vijek,

njoj se svaki život raduje.

I u svojim grijesima Te želim slaviti,

to je povjerenje naš jedini most,

ta nas čvrsta spona može postaviti

u taj hram, Božanski i prost.

Kriste, Bože, Sveti Oče moj,

Ti mi dolaziš u velikoj snazi

koja otklanja mi grijeh i nespokoj,

koja drži me na ovoj stazi,

daruje mi Majku nebesku i Roditeljicu

da ja budem ono više još od anđela,

da Ti baštinikom postanem u svome licu,

da bih postala ja duša zrela.

Sam je čovjek sebi dovoljan za piće

ako vjeruje i kada ljubi, kad se nada

da mu Ti pripravljaš cijelo biće

kad ga vodiš do svog nebeskoga grada;

slava Tvoja mu je poputbina

i bez ičega on pravednikom postaje

Tvojeg Tijela, Tvoje Krvi, Tvoga vina,

samo to mu jedino nedostaje.

18.10.2016. 05:50