Ljubav na žrtveniku

Ne mogu ti uvijek dodirnuti dlanove,

pa i kada imam tvoju pažnju;

čak i kad mi nudiš nebeske stanove,

ti me tražiš nemoćnu, a snažnu,

onakvu kakva mogu osjetiti tvoje čežnje,

ali istu onu koja sve raskoši daje

samo zato da bi također ostvarila težnje,

samo onu što u Bogu traje.

Želiš mene željeti još više

da bi veća bila slatka žrtva rastanka,

želiš predati mi misli svoje najtiše

pred kojima blijedi svaka struna tanka.

Želiš ljubiti me iz čista mira,

ali sanjaš nepoznate predjele,

želiš da me tvoja želja dira

jer bi moje ruke tebe taći htjele

i vodiš me dalje

u tom plesu opasnom i slatkom

jer te tvoje srce šalje

izdati se jednom trenu kratkom.

Predat ćemo Bogu svaki plod,

pod Njegove žrtvenike,

da od nas načini rod

i da daruje nam nove prilike

iskazati Mu tu silinu

čežnje zajedničke, ljubavi žar

i zadobit ćemo svu milinu

koju će tad izliti u svoj ljubavni par.

Samo zato da mi budu snažna djela

ja ti duhom svojim odgovaram

i da nesposobnost moga tijela

bar dotakne Duha kojim stvaram;

samo za tu ljubav Boga ja ću poginuti,

ljubiti te beznadno, a potpuno

jer ti ova moja duša neće minuti,

jer je moje srce istim tvojim Bogom puno.

07.10.2016. 22:43

Moj je život putovanje u slobodu

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

Postala sam zato da da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

Sve je ovdje samo radi moga neophodna  spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jest da bi vječnosti spoznavala.

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, proklijalo je u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemljaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se  moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Ledeni suton

O, Lurde, mali grade,

sretni spoju prirode i Božanstva,

utočište za stare i mlade,

centru najvećega prostranstva,

ovo je dan za oproštenje,

ovo je noć za naše veze

i vrijeme je za poštenje

u kojemu sva vremena leže.

O, Lurde, pjesmo srca moga,

upamti me sada i za uvijek

poradi našega Krista, Boga

koji od tebe načini lijek.

Mediteransko blago,

blago šire od kontinenta

i svetište svima drago,

izvore duboka sentimenta,

upiši me bezimenu na svoje tle

da kroz tebe udahnem od tvoga mira,

približi mi Gospu jer ne mogu bez nje,

jer me glazba njena u srce dira.

Ave, ave, Marija, ostani u mojoj duši,

nemoj me od sebe pustiti;

ave, ave Marija, tvoja pjesma me guši

i moram je, moram izustiti.

Ostavi mi dah u ovim prsima

i hvala ti, najljepša hvala,

još jednom te ćutim pod prstima

za sve što ćeš dati i sve što si dala.

I dok milujem ovu ledenu stijenu

i dok žedna s izvora bistra pijem,

sunce zapada i baca na trgove sjenu

što ih pohoditi više ne smijem.

Lourdes, 30.09.2016. 02:03

Božanski mostovi

I sada, dok me kao sovu prati noćni ćuk

i kad pjevanje je zamuklo na kratko,

spajam opet mostove i pod njima huk

kako nastalo bi novo doba slatko

jer žrtva nikad nije razlog žrtvovanja

već je ona pratnja božanstvene sreće,

ona nikad ne zna za teška stanja;

samo nadahnuće je pokreće.

Ugodno je željeti si sve najbolje,

biti moćan ovom svijetu i životu

poput nekog poslanika s puno dobre volje;

kao blagoslove čekam svoju pravu notu.

Molim Boga da ne skonča moje čekanje,

želim ovo istraživati do duga vijeka.

Sve bi drugo bilo grešno skretanje

na sve one pute kojim nema lijeka.

Odakle mi stigla promjena svih stavova,

odakle mi nestalo energije iz tla?

Nema više mi komadića, nema šavova,

postala sam cijela, čitava sam sva,

Nebo me je načinilo, Bog me za se stvori;

preporodio je moja htijenja i moj put

na kojemu svaku sumnju mi obori

kako pravi život sav je loš i krut.

Kupelji se iz početka nadam kao spasu,

hladnoj riječnoj vodi što ispire sve;

kad uronim, neće biti traga starom glasu,

opet bit ću sama, ali ću ostvariti sne.

Lourdes, 29.09.2016. 03:35

Oganj slobode

Znam, daleko je onaj put bez cilja.

Sve je umrlo, svaka uspomena.

Tresem se od zime i od milja,

ti me pitaš da li nova sam žena.

Zar nije potrebno ići na pute

za koje me jednom opremila vjera

u tvoju iskrenost i u tvoje skute,

na staze sigurnoga smjera?

Ostadosmo uvijek što smo bili,

to je život u ljubavi i slobodi.

Sjećaš se, nismo nikad ništa krili,

znajući što srž je koja nas porodi.

Zbog toga sve ima smisla, i rastanci

od kojih koža bridi i dah treperi.

Zbog toga su čvrste veze i lanci,

a još ljepša je sloboda u velikoj mjeri.

Postaje otrcano pjevati intimne balade,

samo Krista otmjeno je uvijek slaviti.

Molim za tebe i ljubim bez nade,

samo taj mi oganj ne da zaboraviti.

Lourdes, 29.09.2016.  01:27

Vječno hodočašće

Zemlja kojoj više ništa nije ostalo,

ništa što bi moglo se izgubiti;

zemlja kojoj samo je do Boga stalo,

to je ova moja što si je odlučila izljubiti.

Zemlja starih, izmučenih puritanaca

koji drugo ne znaju, ne pamte,

samo najezde svih svetaca i stranaca,

krije težnje što se ponekad rasplamte.

Zemlja koja nit ne umije se uključiti

u veliku uniju, carstvo kršćanske kulture,

zemlja koju ne može se još više izmučiti

predziđe je koje brani se do zadnje ure.

A ti, svijete, svijete vrli, sada salutiraš

kad kraj tebe kroči gomilica hodočasnika,

ti tek sada u slobodi nešto biraš,

a još prije te je izabrala ova šaka ratnika.

Već odavno niti malo se ne bojiš

za taj život svoj i egzistenciju.

Bez mene ti svako si vjenčanje krojiš

kao da si bez mene ti pronašla esenciju.

Tvoja duša sada izdajnički progovara,

ti me učiš kako potrebno je uživati

kao da ja nemam životnoga dara,

kao da ja ne znam Boga svog dozivati.

Ipak ja te častim, radi tebe se koprcam

da mi Gospu mjesto mene tu posadiš

gdje je izvor, gdje je toplo oko srca

da mi Bogu ti u miru kadiš.

Ova zemlja strana, zemlja najvećega broja siromaha

koja sada životari još pod uzama

kakve je iskusila Bernardica do posljednjega daha,

može samo častiti te suzama,

ali kada dolazim ti u Gospino svetište,

znaj da samo vjerom Lourdesa gledam

kako ovo leglo duha svoje izliječenje ište,

kako spasit ćeš se kad se jednom predam.

Molim Gospu da mi skine sva prokletstva,

a ti mi još više briga proizvodiš.

Molim i Bernardicu za uzvišenje moga svetstva

onog časa kad se ti u siromaštvu rodiš.

Lourdes, 28.09.2016.  22:10

Kult ljubavi

Previše zlata, previše sjaja,

u to sve teško je vjerovati.

Siromah u meni sve više zdvaja,

zar ću se kultu raskoši predati?

Noć je pala na povorku ranjenika,

visoko zdanje prijeti otkrivenjem,

okružuje nas grijeh poput staklenika,

a duša mi raste udivljenjem.

Svi manji i veći strahovi nestaju,

ruka je Gospe Lurdske nad nama.

Od kulta ljubavi svi kultovi prestaju,

ljubav je strašna životna drama.

Lourdes, 28.09.2016. 19:28