Friday, August 26, 2016

U zemlji živih


Život prolazi, život se mijenja,
a tvoje se ruke za uvijek sklopiše
kao krila galeba na vrhu stijenja,
kao zalazak sunca što vjetar ga njiše.

I dok pjevam istom životu tom
koji se u meni odbija ugasiti,
promatram sunčanih zraka slom,
a nova će jutra to sunce spasiti.

Ponovni izlazak sunca dokazuje
da život je vječan za sve nas,
a sjećanje živo meni pokazuje
da molitve moje tebi su spas

i što više odmiču noći i dani,
bolje te pamtim, više te znam;
danas si ovdje više nego lani.
Čovjek u nebu nije nikada sam,

zemljani i nebesnici zajedno stoje
u duši mojoj, u sjećanju mom
kao da anđeli molitve broje,
kao da isti imamo dom.

Bez tvoje ljubavi ne bi nas bilo,
bez moga sjećanja, bili bi sami;
tako je ugodno Božansko krilo,
tako su sjajne zvijezde u tami.

Susret neba i zemlje granice nema,
duh je naš jači od prirodne mijene;
znam da mi Bog stan moj priprema,
znam da me pamtiš i moliš za mene.

Onaj tvoj duh u istom je stanu
kao i moja molitva, kao moj duh;
ovisi samo o zemaljskome danu
kako ću dijeliti Božanski Kruh.

Pošalji mi, Kriste, snagu za dan,
pošalji mi noć za susrete ove.
Pokaži mi život, i javu, i san,
dodaj mi Duha za molitve nove.
26.08.2016. 08:02










Thursday, August 25, 2016

Vrijeme rata



Misliš da me ratovi ne mijenjaju,
makar nisu moji jer ja želim mirovati,
i da potresi i progoni ne jenjaju;
svak zna mjesto gdje se mogu milovati

prašina i kapljice rose koja nestaje
ili mirisi plijesni sa cvijećem što pupa.
Ovaj rat što nikada ne prestaje
za tebe je uvijek bio spasonosna rupa

pa stoga i možeš uvijek otići još dublje,
prići k samom srcu teških zbivanja
jer tebe tješe najopasnije zublje,
jer su iste kao srce tvoga unutarnja stanja.

Znamo da je tamo najsigurnije leći
gdje su zemljicu razrovale granate
pa je poslije lako mir svoj steći,
tako sigurni su oni što još više pate

unutar svojih nemira i progonstava.
Mir za tebe jedini je pakao
dok rat je cilj ti svih poklonstava
kako ne bi neprekidno plakao.

Svatko nosi ratove u sebi kao znak
po kojemu prepoznaje si svoju kob.
Takav život nikad nije lak,
ali još je teže uvijek negdje biti rob.

Jedini je problem što se teško vratiti
ako čudom Boga sve nemire prebrodi
svaka duša koja obvikla je patiti
jer ju stari nemir sve to dublje vodi.

Čak i tada kada duši mir nastupi,
uvijek ima mnoštvo ratnih priča
koje nastale su baš u onoj grupi
gdje je je bilo njena ratna pokliča

pa je vode za sobom u svoje nemire.
Smije li se duša ikad smiriti
ili mora nastaviti sve ratove nemile
koje nekad znala je raspiriti?
25.08.2016. 08:37








Wednesday, August 24, 2016

Odakle dolaziš? - Job 1,7


Ne znaš  ni odakle dolaziš,
niti znaš kako si ovamo zašao,
a ipak kao ričući lav prolaziš,
tražiš kako bi baš mene snašao.

Prije nego što zatvorim vrata,
moram pročistiti krivo i zlo
što se tako ljepljivo za me hvata;
pitam se zašto mi donosiš to.

I prije nego što za uvijek umukne
ovaj tvoj ljigavi tuđinski glas,
potrudit ću se da ljudima sukne
najljepša utjeha i siguran spas.

To moja će osveta uzgred biti
za duhove opake, duhove zle
koji se od mene ne mogu skriti
jer već odavno na spletke te

sasvim postadoh nekako imuna
kao što anđeli postanu neuhvatljivi
kada ih traži prijetvorna struna
dok meni su oni često spoznatljivi.

Pravednost Boga Isusa Krista
nosim za prikazanje pred pukom
kako bih i ja tu ostala čista
kada odnese zlo svojom svetom rukom.

Tako ni jedan pravedan neće nastradati,
ali tko će taj biti, ni anđeli ne znaju
dok ja ću se svesrdno nadati
da oni za prijetvorne tako ne haju.

Rekla bih samo još jednu stvar,
ne diraj me jer molim i praštam
kako bih izdala od sebe dar,
a ne stoga što često maštam.

Zato te pitam, a tko si ti
da mi sudiš i zašto se bojiš
da bih ti mogla nauditi;
zar po sebi i mene krojiš?

Osvetu možda neću gledati,
ali je ćutim i ona me blaži.
Ako se poželiš na kraju predati,
gore, na nebu mene potraži.
24.08.2016. 00:44



Monday, August 22, 2016

Prah si bio


Kad bi me, Bože, samo pogledao
da me izvedeš iz moga sužanjstva,
svaki bi dušman preda mnom pao;
kročila bih putima sveta prostranstva.

Odmah bih prihvatila desnicu Tvoju
i ne bih se nikada osvrtala.
Sve bi mi svetinje bile na broju,
najljepše hvale tada bih ocrtala.

Znala bih što je moj životni čas,
znala bih mrijeti u preobraženju
i svaki bi plodan bio mi klas,
otporan svakome okruženju

jer ne bi mi dao raj prije vremena
nego bila bih jednako sama,
ali prepuna duhovna sjemena
i ne bi me nikada uzela tama.

Kada bi samo čuo moj slabašni vap,
možda bih postigla drugome nešto
od svega što mi je sada hlap;
znala bih tješiti, voditi vješto.

I sada, kad rijeka pritječe ušću,
kako bi svečan bio mi kraj!
Razvrgla bih onu maglu, još gušću,
otvorila prolaz u ovaj gaj.

Načini cvijeće od moga spasa,
predaj sve voćke kome je rat.
Daj barem zalogaj toga klasa
da mi ne propadne mirisni lat.

Sada tek vidim Tvoju muku i žal,
Tvoju ljubav i odanost, i predanje
svakome stvoru kojeg izjeda jal.
Kako je teško to bogato stanje

kada ne vide duše, nit primiti znaju
vlastiti opstanak. O, siromaha,
slijepaca svih u mome kraju;
čitav im život od mrtva praha.
22.08.2016. 01:58







Friday, August 19, 2016

Krila domovine


Kleca narod, klečim, Bože, i ja sad pred Tobom,
godinama klečimo pred svetim Oltarom
dok nas udaraju i zazivaju budalom i robom
dok nas tješiš i obnavljaš svojim darom,

a Tvoj dar je spasonosna životna snaga.
Klečim, strah me da ne puknem kao bomba,
zatvaram se iza Tvoga sveta praga
dok mi jad se slaže u obliku tromba.

Nikad nisi bio, Isuse, za pobunu i nasilje
već za milosrđe i strpljenje, prošnje uporne.
Gledam kako stenje ovo podjarmljeno žilje,
usne su mu otvrdnule, izgledaju umorne.

Nikad nisi dao, Milostivi, da Te gaze.
Tvoje su riječi one života vječnoga,
ovdje svi na Tvoja uslišanja budno paze,
čine istinu, pravicu, ljube Tebe, Boga.

Klečim, jedini Bože, pred Tvojim trpljenjem,
iz pete mi već dugo struji prema čelu
ona vatra što me puni božanskim strpljenjem
koje izvire na mojim riječima i djelu.

Praštaj, srce, praštaj, ne znaju što čine,
ali milosrđe nekad postaje i privola
za sve zvijeri, za sotonu da još jače zine;
držim Te za riječ, a za rogove vola.

Sve je češće pred Oltarom ovo srce golo,
tu je zadnja rupa moga slobodnoga daha,
više nemam kamo, posvuda se igra kolo;
svi smo svjesni ova neminovna kraha.

Ne razaznajem ni ona jedna pravedna
radi kojega bi, Bože, spasio i Sodomu;
i već bježe čak i mlada djeca čedna,
već okreću leđa vlastitome domu.

Blagoslovi ovaj narod krvlju mladom,
Tvojoj desnici ja sada svoju dajem.
Svi se drže Tvojih zapovijedi svojim jadom,
klečala sam, slušala i sada ustajem.

Ako neće Lažac milom, silom hoće,
skinuti se s ova područja sveta.
Moje oružje su Tvoji plodovi i voće
protiv služinčadi pakla kleta.

Kad se dignem i pogledam iza leđa,
Ti me guraj, Duše Sveti, legije postaviti.
Daj mi vjetar Božji, vjetar mojih pređa;
ako hoćeš, Ti me možeš ozdraviti.

Neće više pričati mi bajke kuga bijedna
što je čitavu domovinu izrovala,
njena besjeda ni lipe nije vrijedna.
Domovina sada vjetar je potkovala.
19.08.2016. 01:05







Wednesday, August 17, 2016

Ljubavna tajna


Ova ljubav gori, tinja
i često se sakriva
da bi se rasplamsala
u obliku raznih čina
koji svi su strepnja živa
da je neka druga ukrala

ono srce što je moje postalo
prije nego što je bilo svijesti
da je i to moguće;
kad je moje srce zaštropotalo,
znala sam da nećemo se sresti,
a duboko ganuće

spopada me još i danas, i sve više
iako su mnoge zime prošle,
odvajanja i razni neredi
i već nova jesen šalje kiše,
a borbe su slične došle.
Ljubav naša vrijedi

više nego bračni zavjet,
jača je zbog istog Boga
i zbog vječne borbe;
za isto već težimo mrijet,
da nam pučje spozna toga
i za slavne naše Tvorbe.

Hvala ti što čuvaš tajnu,
što si sastavio sladak lanac
da mi bude srcu znamen
koji prati vrijednost trajnu
jer mi nisi samo stari znanac,
jer te ljubim, ljubim, Amen.
17.08.2016. 20:37



Monday, August 15, 2016

Kraljica pustinje


Ti si živa voda usred pustinje,
izobilje blagostanja;
razgorjela si moje tinje,
donijela mi silna znanja.

Nisam znala kako bih te nazvala
jer se nisi otkrila do kraja.
Znaš da duša mi je bila razvala
i da srce nikada ne zdvaja,

inače mi ne bi bilo tvoga spasa.
Pripreme su se zgotovile,
hode noge između dva klasa,
znake tvoje su obnovile

još od onih dana kad sam te izmolila
pa si pustila mi one patnje.
Nisam tada znala da si moju dušu prolila
i da nosim boje ratne.

Sada znam da moram,
da sam sama tako izabrala
kad sam krenula za goram
gdje si podno Križa stala.

Sada ti se svjesno predajem,
stalno te pohodim;
ti me pusti da se kajem,
Sina tvoga da porodim.

S jedne strane klas je Bog,
a na drugoj čekam ja.
Bit ću centar križa tvog
jer sam te prigrlila

pa si noćas rekla mi u snu
gdje je mjesto tvoje pravednosti:
to je blizu, to je tu
gdje se srcu jave čednosti.

Jakost mi je darovao ovaj Plod,
opremio me, strašnu kukavicu,
ali ti si postala mi rod;
prihvaćam rukavicu

što ju baca vrag u moje obraze.
Kolike duše vračaju i čaraju!
Tvoje ruke mene traže
jer sad nevjernici haraju.

Tako blizu, Sveta Bogorodice, a tako daleko;
godinama morala sam ići
mračnim tragovima da ti dođem prijeko,
ne znajući gdje ću stići.

Zato nagrada je moja ogromna
dok je svuda kazna bijednika.
Moja duša još je više pomna
jer sam sestra tvojih nasljednika.
15.08.2016. 05:20






Popular posts