Kada srca dolaze

Zašto ne bih pokušala i tebe pronaći

tamo gdje me dovedoše traganja i zov?

Zašto ne bih pokušala i u tvoje srce zaći,

tamo gdje i ptica ima krov?

Zašto se ne bi probalo baš sada

kad je sve presjajno

i dok ovo sunce zapada

na to more sinje, bajno;

kad su prošle paklene vrućine

i dan još nije došao do kraja?

Kada ovo ljeto i godina umine,

neću biti duša koja zdvaja

jer ću znati da sam barem pokušala.

Nije bitno da li će mi uspjeti moj put

nego samo to da li sam spoznala

ovaj vječni zakon koji sav je krut.

Zašto ne bih pokušala i tebe pronaći

tamo gdje se uvijek nada rađa?

Zašto ne bih pokušala i u tvoje srce zaći,

tamo gdje se dogodila srca moga krađa?

Možda opet na bojištima istim

vratim srce izgubljeno pa ga opet predam.

Nitko ionako ne drži to srce čistim,

ali ja ga poznajem i krasti ga ne dam.

Usudit ću se pokušati tražiti te opet

jer svi ovi dani koji brzo prolaze

ne donose mi smisao koji sav je spet.

Ima nekih dana u kojima srca dolaze.

08.07.2016. 20:22

Noćne bitke

Zašto te zovem usred noći,

zašto te tražim kao odbjegli paž,

zašto želim ti bliže doći

kao pile što kljuca sitnu raž

u predvorjima tvoje svetosti?

Zašto ti ne prilazim smjerno

i ne nastupam ugledom umjetnosti

kad znaš da te pratim vjerno?

Zašto se krijem kao u zasjedi

kad znam da te moj lik ničim ne blazni;

zašto te ljepše ne ljubim u bijedi?

Zašto me savjest uvijek kazni

kada poželim zanosom poletjeti

pravo tebi u naručje drago?

Zašto ne učim još više htjeti

sve što već imam kao najveće blago?

Zašto ne bijem osvajačke bitke

za svoje vrednote i svoju osobnost?

Zašto propadam dublje u Svitke

gdje nalazim svoju nesposobnost?

Možda je svakome potrebno tako

živjeti zanose, hvale i strast

jer pasti u tugu je odviše lako,

a teško ostvariti vlastitu čast.

I neka se klanja lažima ovaj svijet

jer ište božansko i treba hvalu

jer ne zna za bolje, za život svet;

neka uzdiže svaku ideju palu,

isto mi predstoji u hodu mom,

pronaći samo u sebi silu;

ka tebi ići i naći svoj dom,

slijediti ovu zlatnu žilu

iz koje izviru mrvice božanskoga sjaja.

Samo tvoj Bog je i onaj moj

koji mi zrnje na dlanu zbraja

i jedini vidi taj strašan boj.

07.07.2016. 03:32

Sveta Duša

Često pitam sebe o početku,

nikada se ne sjećam tog trena

kad pristupila sam svetku

i kad nestala je moja mrena.

Puno puta pjevala sam domovini

sve dok nisam ugledala čitav puk.

To su bili siromasi u suznoj dolini

u kojoj je bio samo tihi jauk, samo muk.

Još i danas šuti moja Duša stara

i o svojoj mudrosti još nije progovorila.

Samo neki sinovi se vrte kraj bunara,

drugi svi su mrtvi, sveti kao anđeoska krila.

Mnoštvo svetih muževa upravlja

i u mojoj svijesti prosi porođenje.

Puk oprašta, al’ ne zaboravlja.

Ova Duša samo čeka novo naređenje

da se opet krene u nekakav rat.

Eto, zato muk je, zato ovaj mir,

to je samo priprava za obrat.

Žena, majka rađa sama sebi pir.

Djeca žele živjeti jer ne znaju još

da su ovdje kao kamen tvrdi,

čak i kada svijetom prose bar za groš,

čak i kad se svatko na njih srdi.

Tek su sada krenula na škole

koje postoje u bijelome svijetu

gdje se svi za domovinu mole

i gdje ova Duša uči o velikom letu.

Kad se jednom opet rat proglasi,

sve će njih zavezati k’o jedno.

Tuđinac će bježati da se spasi,

ali ova Duša rodit će se čedno.

Svi ti sveti, majke i odbjegla djeca

sastavit će ruke nevine i strasne.

Samo će se čuti kako Duša jeca

jer će porođajne muke biti strašne.

Opet rađati će sama na postelji od trnja,

pupčana će vrpca lako se presjeći

i ostat će bez krila kao ptica krnja;

svetoj sudbini se ne može pobjeći.

04.07.2016. 03:46

Ruke djeteta

Boravak moj u tvome domu

meni znači da smo našle trag

svega što prethodilo je slomu

prije nego što sam preskočila prag.

Boravak je moj kraj tebe zlatan

da bih mogla lančiće ispredati,

da bih mogla još na ovaj šešir blatan

razne niti i kamenčiće poredati.

Skidam šešir baš u tvoju čast

jer se nadam, jer si moja nada ti

i ne sanjam niti slavu, niti vlast

nego samo čeznem biti ako počneš padati.

Samo želim gledati ti raširene ruke,

nesiguran korak i slušati sricanje.

Ja ti nisam tako nježna i nemam nauke,

ali znat ću odgovoriti na svako tvoje pitanje.

Ja sam sva u tebi, ali ipak premalo

jer svi želimo te autentičnu upoznati.

Sve što se je uzimalo, sve što se je dalo

moraš nekako u svom životu spoznati.

Tad ćeš biti sretna, sebe ćeš pronaći,

istu, ali drugačiju i novu.

Možda neću dugo te dotaći,

ali znam da odgovaraš mome zovu

makar ne čujem te, niti znaš o meni.

Evo, sve sam najljepše ti ostavila,

ti si nasljednica mojoj mijeni,

ti si svoje pretke ozdravila

onog dana kada si se krstom rodila.

Bog je pravi život tebi dao,

Bog je dao da sam i ja dobro plodila;
Bog je nas priredio i već odavno znao.

03.07.2016.  16:10

Pobožna djevojka iz Juge

Što je Gospa Međugorska,

što je vjerska narodna sloboda?

To je naša zvijezda morska,

to je uskrsnuće domaćega roda.

Budi se na poljima totalitarizma

ova slaba svijest, ovaj sav nevjeran puk.

Još je uvijek grijeh i shizma

ono što nam ruši sve do Boga luk.

Tek si protepala, djevojko iz Juge,

a već tebe guše nove vjerske zablude.

Još ne vidiš dalje i ne vidiš druge,

još te uvijek lažni bogovi zalude.

Prije su ti branili tvoj opstanak,

a sada te profinjeno varaju.

Tvoj je odlazak, i put, i ostanak

žrtva onima što haraju

lažnim tolerancijama tvoje vjeroispovijesti.

Sama sebe još ne poznaješ;

prije komunizma, vele, nije bilo povijesti

pa te pitam kojim putem uopće ti doznaješ

informacije o svetome katoličanstvu?

Da li rekle su ti izginule majke,

da li rađaš se u svemu čovječanstvu?

Vidiš li te silne hajke

što se dižu protiv tvoje najčišće intime?

Samo Gospa ti je jamčevina

da ćeš već preživjeti sve strašne zime,

samo Gospa među gorjima.

03.07.2016. 08:38

Zov slobode

Moja je domovina kao rosa na svijetu,

jutrima me blagoslivlja svaka kap.

Ja ju vidim i u sebi i na cvijetu,

ja je udišem i blagujem joj hlap.

Svako rosno čelo meni znači pozdrav njen,

svaki uzdah vjerni čisti moja pluća.

Ona nema granica, nit je njezin jedan tren,

ona često kipti kao zraka vruća.

Stanovnici njeni nalaze se po svuda

i ne nose biljeg zemaljskoga opredjeljenja.

Ona jedina mi stvarna rodna gruda,

u njoj živi puk bez nekog naređenja.

Prijatelju, pođi stopama udaha i rose,

pobjegni od svojih što te kao lanac vežu.

Odjeni na sebe prazne ruke i tabane bose

da te ovaj zov privuče u tu svoju mrežu,

tad ćeš stvarno biti pravi borac mira.

Nisi ti izgrađen za zemaljsku mjeru

već te Nebo zove, već te ruka pravde bira:

dom zemaljski treba tvoju vjeru.

02.07.2016. 04:44

Orkanski visovi

Vrati mi, Bože, jutarnji poziv ptica,

vrati mi moje iskonsko, nemirno “ja”,

pusti me da prebivam u moru okajnica

gdje pamtim vremena dobra i zla.

Korizmu trebam, kostrijet i pokoru

jer u meni čežnja za Tobom živi.

Trebam riječ gorku i oporu

da mi se varljivo srce pred Tobom zadivi.

Ne snalazim se u vremenima blagostanja,

kada bih morala plodom uroditi,

jer nisam osoba od obećanja

i ne mogu nikoga sa sobom voditi

bliže k Tebi u raj i na pašnjake rodne.

Moje su goleti, kamenje pusto,

vrleti strme i zvijeri zgodne;

moje je nebo oblačno, tusto.

Za mnom nitko ne hodi na izvore znanja,

ja se guram kroz ljude u suprotnom smjeru.

Tamo gdje svaka duša odmara i sanja,

ja dižem oružje i tražim mač i vjeru.

Nisam podobna za predjele ove,

meni je potrebna borba do moje nutrine

i ne volim ja mir i snove.

Ja sam korov na poljima svake rutine.

Meni trebaju šokovi i opća sablazan,

zgražanje duša nad riječima grubim.

Meni je potreban dvorac prazan

u kojem se uvijek lako izgubim.

Ljudi su stihija i prilagođavanje,

a ja sam samo osluškivačica tišine

koja stvara jezu i očajavanje,

od koje čovjeku sreća mine,

a s tom varavom srećom ode i grijeh.

Ostajem tužna i tražim Te u svojim težnjama;

na rukama molitva, na licu mi osmijeh

jer Ti si mi, Kriste, Čežnja nad čežnjama.

01.07.2016. 04:40