Duhovno uskrsnuće

Svako temeljito ispovijedanje jest obraćenje, a svako je obraćenje duhovno uskrsnuće čovjeka. Inicijator naše dobre ispovijedi jest Gospodin Isus. Kada se odluči pojaviti u životu čovjeka na poseban način, Isus pokreće u čovjeku lavinu pokajanja jer kad ugleda milosrđe Božje, čovjek spoznaje svoju nesavršenost, svoje grijehe i svoju opakost. Tada je vjernik nestrpljiv prići sakramentu Pomirenja, sretan na neki način što može iskoristiti za svoju dušu melem što mu je na dohvat te se u velikom pokajanju obraća Isusu i u velikom povjerenju prima odriješenje od grijeha kojega mu Bog potpuno i za uvijek briše i kojega se nikada više Bog ne sjeća. Budući da je Isus imanentan, blizu u duši čovjekovoj, temelj duše ljudske jednako kao što je dalek i strašan, transendentan, Njegov zaborav čovjekovih grijeha je za čovjeka temeljit i iskonski bitan za ljudski život. Istoga časa kada mu Bog oprašta grijeh, čovjek zaboravlja ono svoje stanje koje ga je do grijeha dovelo, zaboravlja svoj grijeh u svojoj savjesti i u njegovoj svijesti više nema nikakva traga pokvarenosti koja ga je dovela u stanje grijeha iako su vremenite posljedice grijeha prisutne u ljudskom životu jer čovjek dodiruje milosrđem Božjim samoga Isusa koji je Vječnost i čovjek kao da vidi u tom času dalje i šire od svojega zemaljskoga života i svoje smrti. U tome svom pokajanju čovjek je ganut ljepotom i dobrotom, plemenitošću Boga koji mu postaje bliži nego inače. Tako uvijek nastupi u životu vjernika obraćenje za koje bismo mogli reći da je nastanak novoga srca, novoga čovjeka, da je to obraćenja zaista jedno duhovno ljudsko uskrsnuće, uskrsnuće na novi život.

Kada Isus dolazi čovjeku, čovjek postaje vjernik Njegov. Vjera je čisti Božji dar, čovjek vjernik može izmoliti od Gospodina vjeru za druge ljude. Na današnji spomendan Bezgrešna Srca Marijina posebno se sjećam kako se vjera kao zaraza širi među kršćanima uglavnom zahvaljujući Marijinim molitvama. Srce je Marijino pretrpjelo najveću ljudsku bol, “mač joj je morao probosti dušu” kada je gledala vlastiti Porod na križu; Srce Marijino je posuda u kojoj nastaje sakramentalni život, život Euharistije, Žrtve Isusove i život krštenja i pokajanja čovjeka.

Zdravo, Marijo, milosti puna; zdravo, Prečisto Srce Marijino, tvoj je Sin k meni došao, tvoj Sin me obratio, tvoj Sin živi. 04.06.2016. 03:58

Naša djeca

Ljudi su u svjetovnom društvu odredili da čovjek sazrijeva kada postane ekonomski samostalan. Odgovornost sazrijeva prije, kada se čovjek susreće sa svojom spolnošću.

Društvo je odredilo da i školovanje i neko temeljno obrazovanje završava u godinama kada je čovjek spolno odgovoran i ekonomski samostalan.

No, sazrijevanje tek tada počinje.

Sazrijevanje je rast u mudrosti, a ne samo uspješna borba za egzistenciju. Kada postavimo problematiku sazrijevanja čovjeka u kontekst egzistencijalne sigurnosti, može se dogoditi da se držimo zrelima vrlo rano, dok smo još jako mladi iako nismo dovoljno samostalni i odgovorni, a naročito nismo stekli malo životne mudrosti pa takvo razmišljanje dovodi do retardacije jer ispada da od te rane zrelosti pa do starih godina čovjek više ne mora ulagati truda u sebe, učiti i nadograđivati se.

Ljudi se ne školuju samo za ekonomiju i preživljavanje jer to nam ne daje sigurnost o nekom blagostanju. Iste mogućnosti stoje i pred onima koji se nisu školovali previše, jednako preživljavaju u egzistencijalnim borbama. Školovanje danas ovdje očigledno ne znači sigurnije preživljavanje.

Obrazovanje koje dobijemo početkom života samo je jedno zrno mudrosti za kojom bismo morali težiti od mladosti.

Mudrost ne ovisi toliko o životnoj dobi kako smo navikli razmišljati.

Mudar se lakše snalazi, ali čini i bolja djela. Čovjek koji se dobro snalazi, a sebi i okolini više šteti nego što donosi koristi, nije mudar. Razlika je između mudrosti i snalažljivosti samo u etičkom smislu. Čovjek bez razvijene etike nije mudar ma kako se dobro snalazio u životu.

Obrazovanje bez etičkog razvoja ne koristi puno. Ako netko nauči dobro preživljavati, najčešće ne zna što bi sa sobom sve dok ima tjelesne energije i snage pa sve do starijih godina, a za to vrijeme bi mogao mnogo dobra učiniti. Mladi pomišljaju kako su dovoljno pametni aku su dovršili školovanje i postali ekonomski samostalni. Gledaju na život kao da je mladost vrhunac moći i snage koju će postepeno izgubiti dok ne umru. Takvo razmišljanje nikome ne koristi.

Ako mladoj osobi priuštimo etičko obrazovanje, ona će napredovati u mudrosti i stvaralaštvu do kraja života. Nigdje nije nitko dokazao da etičko obrazovanje oduzima ekonomsku samostalnost. Vrlo je jednostavno školovati se za etiku i preživljavanje u isto vrijeme.

Etička sudišta su nešto što je više nalik pravosuđu jer je etika ona vrst obrazovanja koja potpada samo pod sud osobne savjesti pa etički možemo suditi samo o sebi, a kada sud donosimo o drugima, to je već klasično pravosuđe.

Stara je istina da uz obrazovanje uvijek ide i odgoj neke osobe, bez obzira koliko smo to u obrazovanju naglasili.

Odgojno obrazovanje je etičko školovanje. Etika ne ometa spolno sazrijevanje i obrazovanje, niti ekonomsko samostalno djelovanje. Etika prožima sve drugo i sve druge predmete u školovanju, mladi ljudi mogu učiti i strane jezike, i informatiku i bilo koji dodatni predmet uz etički osnovni predmet, a da s time ne gube vrijeme. Za etičko obrazovanje dovoljni su etički obrazovani kadrovi i nekoliko sati mjesečno za zapisivanje, jedan udžbenik i obična učionica te dobra mentalna koncentracija.

 Našu djecu pogrešno uvjeravamo da etičko obrazovanje oduzima previše vremena. Učitelji su oni kojima je potrebno previše vremena za etičko oblikovanje pa prebacuju svoj problem na mlade. Činjenica je da etičkih profila učitelja uopće nema ili da ih nema dovoljno.

Sreća u toj nesreći sastoji se u tome da imamo vjeroučitelje kojima je etika jedan od osnovnih kolegija pa se može reći da, u nedostatku kadrova etičkog profila, za sada moramo koristiti sve one koje imamo na raspolaganju, a to su vjeroučitelji. Oni predaju osnove religije koje može i treba svatko savladati kao i osnove jezika, matematike, informatike i slično. Za etički dio vjeronauka, odnosno za moral ili ćudoređe može se odvojiti nekoliko sati mjesečno. Dogmatiku će svatko po svom nahođenju učiti, niti jedan vjeroučitelj ne koči obrazovanje  i prolaz na više stupnjeve obrazovanja zbog religiozne opredijeljenosti ili neizjašnjavanja.

Najveći dio vjeronauka usmjeren je upravo na etiku, to jest moralnu problematiku gdje se uče osnove o ćudoređu, urednoj ljudskoj naravi, a to obuhvaća i od psihologije, sociologije i filozofije što je veliki kamen spoticanja pa bismo tu temu morali problematizirati: smije li dijete učiti filozofske discipline, postoje li pogrešne i koliko utječe državno - politička ideologija na mladu osobu?

Odgovor je jednostavan: etika, odnosno moralnost se uvijek može i smije učiti bez obzira na ideologije jer svatko ima pravo saznati i naučiti koje su sve ideologije prisutne u svijetu i kakva im je povijest. Kada uči vjeronauk, dijete ima vremena odlučiti hoće li nastaviti obrazovanje u izbornoj nastavi i u kojoj. U slučaju da ne pohađa vjeronauk, niti jedan jedini osnovni predmet ne tumači djetetu što mu sve stoji na raspolaganju i na njegov slobodan izbor.

To nije neka zasluga vjeroučitelja, to je manjkavost u društvu koje nema etiku kao važan osnovni predmet. Tko ne zna što sve postoji, ne može niti izabrati ono što želi, to jest : djetetu je danas ovdje bez vjeronauka uskraćena sloboda izbora. 03.06.2016.  04:35

Prijekor

Zar da ostavim te, majko, u neznanju,

zar mi ne znaš pute i odgoja svoga

kojim si posvetila mi stanicu najmanju,

kojim si me vezala za našega Boga,

a bila si slabo svjesna svojih rezultata?

Tvoje zadovoljstvo mi je bilo jasno vidljivo

i tvoj trud da ostaviš mi zlata i dukata

prije no što pobjegneš od mene stidljivo

kao kakav anđelak na pragovima svetosti

što ga meni Bog učini velikom ljepotom

i koji je gledao me punom snagom uzetosti,

odgovarao za mene čitavim životom.

Zašto sada čujem prijekore ti, oči skromne,

jer me nema tamo kamo si me uvijek slala;

zar ti ne znaš da su moje misli pomne

baš zbog svega što si meni dala?

Ne brini ti za na naš hljebak, ali moli;

moli za sve nas koji tvoje smo potomstvo

samo zato jer ti puste suze proli;

suze proli, ali sada primi nam poklonstvo.

31.05.2016.  21:01

Dodir B:2,83

Sunce je obasjalo mi jutarnji stan,

moja zraka topla jedna drugu stiže

kao da je anđeo mi Božji, radostan

prišao od svega jutros najbliže

da mi više Tvoje ljubavi pokaže

koju nosiš, Kriste, uvijek Ti za mene

jer je Tebi ljubiti me najdraže,

skidati mi s duše teške sjene,

sva prokletstva mojih pogrešaka.

Prošao si sav kroz moju srž i moje kosti

svom toplinom svojih odbljesaka;

samo priđi, samo dođi, dodirni me, Nevinosti.

31.05.2016.  06:46

Kiše majske

Zaista Te nisam pitala za sreću,

niti za bogatstva u životu mom;

samo željela sam često užgati svijeću

da mi brže dođeš u moj tužni dom,

da me kao prijatelj pohodiš.

Tada mi bismo šaputali,

ja od straha da me ne porodiš,

kao svaki grešnik mali,

u svom izobilju kao nekog otpadnika;

Ti bi zborio obazrivo zbog moga spasa

kako ne bih se pretvorila u stradalnika

koji drhti od jačine Tvoga glasa.

Sada i za uvijek dade, Kriste, mi i više,

Ti me pusti na livade rajske,

bogate i sretne, s puno rose ili kiše

kao što su ovdje obilate kiše majske.

Sad još uvijek hrlim Te poznavati,

sve to više što sam starija iskustva,

želim Tebi stvarati i davati,

biti u blizini Tvoga svetog društva

jer smo zbog toga i postali si bliski,

Ti u meni, ja u Tebi, kao slična bića,

sve sa svrhom da svi moji puti niski

postanu vrhunci izobilja Tvoga žića.

30.05.2016.  05:00

Grešnica

Sada, bez očaja i distantno,

gledam prošlo s poštovanjem.

Vrapci cvrkuću rezonantno

s mojim srcem i školovanjem

koje si mi priuštio u vremena zla.

Ni tada nisam bila neprijemčiva,

za cvrkutanje niti malo gluha;

nisam bila strogo nepromijenjiva

i sjećam se dobro duboke utjehe

što mi je pružahu kao i sada.

I sada sjedim ispod strehe

dok mi u duši onaj nemir vlada

koji se nemirom ne bi smio zvati

jer to je želja, želja za rajem

što ga ne prestajem snivati

i još više i češće se kajem.

Isto je bilo kao i sada,

o Tebi, Kriste, znam ono isto:

da mi se raj tiho prikrada

i da znam što je srce čisto.

Želim napisati nešto važno,

neizrečeno i upamtljivo,

ali ništa osim Tebe nije snažno,

istinito, vječno i plamtljivo,

zato daj mi samo riječ, samo artikulaciju

koja vrijedi i za ptice i za ljude.

Bezgrešnost vrabaca pruža mi anulaciju,

moji se grijesi pred njima bude

i sretna sam, zaista sretna

što mi daješ odriješenje i kajanje

i još više sam poletna

jer svetost u Tebi je jedino trajanje.

Hvala Ti za slobodu volje da pogriješim,

po tome sam čovjek i sveti entitet

i jer moguću moju grešnost s Tobom riješim

kada vječnost je blizu kao i ovaj svijet.

25.05.2016. 06:05

Zmajevo zviježđe

Na moje kapke zasjeo je zaboravljeni san,

na moje snove zasjelo je tisuću svjetlila

koja su se zajedno sakupila.

Moje je želje okupirao mjesec robustan,

negdje iza ptice koja netom je poletjela,

kao da je zvijezde nakupila,

ogromnim krilima pravednosti put krovišta,

s plijenom u čvrstim kandžama i kljunu.

Da je samo san, bilo bi neobično.

Ovako znam da je obišla sva noćna lovišta,

da joj je mjesečina namaknula krunu

od koje mi izgleda tragikomično,

tim više što je gledam kao važan simbol,

kao svoju državu i kao sebe samu.

Bogata je ptičurina krenula na istok,

na sam početak gdje je zadobila onu bol,

na izvore što stvoriše joj onu tamu

posred zamračenog uma kao skok,

kao onaj samrtnički pokušaj u trzajima

kojima spašava dijete ili rodni kraj,

prije nego što se preda vragu da je proždrije.

Bog je slavan rekao da ne može se zbrzajima

riješiti taj problem i pobjeći u raj

pa je ptica zagraktala oštrije,

naglo zastala na hladnim dimnjacima,

ispustila zvijezde niz krovove do podruma

i nemoćno promatrala sve one što se rasipaše.

Tada se prepustila svim divljacima,

postala je ista u predaji svog mračnog uma,

znajući da spasila je zvijezde što si napipaše

u onom podzemlju Božja vrata, širom otvorena.

Nitko ne zna kako ih je Bog podario,

sve zbog one napaćene ptičurine

koja divlja naokolo sada ogorčena.

San se veliki ostvario,

ali ne vidi se od velike ptičurine

sladak plod što ga svi uživaju.

Bogu svom se klanjam u dnu srca,

iza zatvorenih i nevidljivih vrata,

u podrumu gdje duše plivaju

kao da im svaka kost po malo krca.

Ona ptica još je svijetu nepoznata.

07.06.2015.  00:48