U onaj me dan nećete više ništa pitati

Mi, ljudi teško vjerujemo u Božju dobrotu. Mi, koji smo zli, veli nam Isus, ipak dajemo kruh, a ne kamen ako nas dijete zaište. No, tko nama i našoj sumnjičavosti može jamčiti da je u raju sve lijepo, dobro i savršeno i da je Bog uvijek sretan te da su svi kod Njega zauvijek sretni? Mnogima izgleda jako naivno vjerovati uporno u Boga, izgleda nam pomalo smiješno osoba koja želi Boga slušati u ovom svijetu nesreće, zala, ljubomore, ratova i kriza. Pitamo se što imamo od te vjere i najčešće kažemo da je takav čovjek jako dobrodušan, ali nas ne može uvjeriti da je sretan. I mislimo često kako bi Bog morao biti pravedan prema svima, a ne pravedniji prema vjernim moliteljima. Mislimo kako će Bog biti valjda uvijek toliko pravedan da neće činiti razliku među ljudima u raju. Mislimo da je svejedno molimo li Ga ili  to što Ga ne možemo slijediti u poslušnosti.

Nema razloga da Isusu ne vjerujemo kada nam govori da je Bog dobar i da su ljudi izgubili svoju originalnu dobrotu jer su pali u grijeh. Tko povjeruje Isusu neke riječi i tko vjeruje da je uskrsnuo, taj nema normalnog razloga da Mu ne vjeruje i sve drugo što je govorio ma koliko da se čovjek razočara u životu. A mi se lako razočaramo i lako posumnjamo. Kad je svijet tako nesretan i kad ima toliko žalosnih na svijetu, izgleda nerealno, nepraktično i neostvarivo vjerovati uporno u dobrotu.

Mnogi također misle da je dobrota dosadna, da je raj mjesto u kojemu se ništa ne radi i ne misli, da nam nikakav raj ne može nadoknaditi nesreću i razočaranje.

Takva razmišljanja su razmišljanja grešnika jer tu se radi o padu u ponore grijeha, radi se o strukturi i naravi grijeha koji vlada čovjekom. Mi se rijetko ispovijedamo kvalitetno jer smo u grijehu zaboravili biti iskreni prema sebi, zaboravili smo slijediti istinu, mislimo da se to ne isplati.

Čovjek je uvijek u tom stanju grijeha. To je prokletstvo svih ljudi. Grešan čovjek ne može vjerovati da onaj drugi čovjek nije grešan, ali bilo bi dobro kada bi shvatio da vjera i molitva jedine mogu dovesti čovjeka do sigurnog prepoznavanja istine i u najokorijelijem grijehu. Čovjek je toliko grešan da ne može povjerovati i priznati da je grešan. Ljudi su zli toliko da ne vjeruju da su zli. Ta ljudska zloća je ono što je krivo, pogrešno i bolesno, a može se ispraviti, oprostiti i izlječiti. Ako smo sumnjičavi prema Božjoj dobroti, to je znak da smo ogrezli u grijehu makar se možda i redovno ispovijedamo. Za pristupanje sakramentu pomirenja i ispovijedi, to jest sakramentu gdje nam Bog oprašta grijehe da bismo postali bar toliko bolji da bismo vidjeli da smo zli, potrebno je naći snage za istinu, za iskrenost prema sebi, za onaj tračak istine koja lebdi u našim razočarenjima, a ta istina je da se nadamo da je Bog dobar jer inače ne bismo bili nikada razočarani. Upravo ta sumnja i razočaranje nam dokazuju da bismo željeli da je dobrota realna i istinita, dokazuju nam da se nadamo. A nada, vjera i ljubav su komponente dobrote ljudske koju, dakle, svi ljudi imaju u tragovima i nose u tragovima barem malo i neznatno. Toga se treba držati kada se pitamo odakle zlo u svijetu, zašto nevini stradavaju i slično. Ta pitanja su pitanja grešnika i pokvarenjaka jer nije točno da u svijetu nema dobrote i da svi nevini stradavaju.

Evanđelje po Ivanu, glava 16, redak 20-23

20 Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
21 Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.
23 U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.
24 Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!" 

Apsurd

Od svih onih dana s kojima raspolažem,

držim samo neke životom i istinom

dok svim ostalima ukradem i lažem,

a često se častim kruhom i vinom

kao grešna duša koja ljubi ono nedostižno,

nemoćna i slaba u svoj svojoj potragi.

I padam, i stojim iza sebe brižno

svima koje neću, svima koji su mi dragi.

Griješim puno, nikada u pravu nisam bila,

ali se i kajem duboko u zloći

jer sam nemoćna poletjeti bez krila,

jer se klanjam bogatstvu i moći.

Sve bi moje noći bile puste

i sva jutra teško bi mi pala

kada ne bih sve zavjese guste

upornošću ludom uvijek razmicala

jer se uvijek iz početka nadam

da ću biti sveta i da ću se popraviti,

a iznova uvijek krenem, klecam, padam.

Sigurno će duša moja ozdraviti,

ja sam ono čudo u koje vjerujem

jer se sjećam obećanja života vječnoga,

istine što uvijek je očekujem,

nespretna pred licem Krista, Boga.

Uvjerena da ću naći onaj jedan pravi put,

često trpim mržnju ovog svijeta

koji sav je u svom sudu opasan i krut.

Iako sam uvijek kriva, znam da ipak bit ću sveta.

03.05.2016. 02:18

Javna tajna

Pričao je da je Bog koji je s neba sišao. Pustili su Ga da pred okupljenom grupicom ljudi govori i tumači volju Boga za sve ljude, a uzgred su Ga snimali, ispitivali i objavljivali o Njemu vijesti na portalima. Postajao je sve popularniji i popularniji, a pisalo se o Njemu svašta, da je nevinašce, da je naivan, da Ga plaćaju za nerede, da je glavni član organizacija koje stvaraju novi poredak, da je zadužen za agitiranje u velikoj svjetskoj zavjeri. Mjesecima i godinama pratili su Ga kako obilazi svijet i ponavljali Njegove riječi, tumačili ih objektivno i zlobno, subjektivno i blagonaklono. Čekali su kada će se izjasniti jer da je Bog nisu mogli povjerovati dok im ne odluči sam razjasniti svoj politički program. Mnogi su se čudili kako Ga nikad nitko nije priveo na informativan razgovor, ali za to se nije našao pravi razlog jer bio je miroljubiv, išao je svakome, jeo je i pio, ali je i često postio. Glavnim liderima u svijetu je govorio da ne bi imali moć da im nije tu moć dao s promišljenim planom sam Bog odozgora. Ljutili su se na Njega jer, po Njemu, taj Bog je On sam i to im je značilo da želi zauzeti lukavo svijet, mirnim uvjeravanjem i u suradnji s najvećim vojskama svijeta. Stoga odlučiše proglasiti Ga sumnjivom osobom koja planira teroristički napad na više mjesta u svijetu. Govorio je o slobodnom životu ljiljana po poljima, o darivanju haljina i kruha, o moći najsiromašnijih slojeva društva jer samo ti najsiromašiji socijalni pripadnici raznih skupina išli su cijelo vrijeme za Njim, kud On, tud i oni. Budući da je znao neprimjetno nestati, bili su uvjereni da poznaje mnoštvo novih i nepoznatih tehnologija koje dobro mogu poslužiti u terorističkim napadima.

Konačno, odlučiše Ga jednostavno ubiti. No, to nije bilo tako jednostavno provesti u djelo sve dok On sam nije počeo kritizirati svakog bogataša kojega je sreo, a koji bi imao veliku moć jer svi su zbog Njega bili znatiželjni i zainteresirani.

Mnogi su portali tada imali screaming praćenja samoproglašenog Boga dok je dolazio u glavne gradove svijeta slaviti stare vjerske blagdane u jednom gradu, Jeruzalemu, počeo je otvoreno i drsko provocirati te izgovorio one riječi koje su kasnije često iznova pregledavali. Govorio je kako se On sam daje na milost i nemilost progoniteljima. Komentirali su da je izprovocirao moćnike koji su se držali najodgovornijima za osnivanje svjetskih banaka kojima je sad bilo potpuno jasno da je terorist i da moraju hitno djelovati kako bi spasili svijet. Budući da su svi na dan Velikog blagdana znali točno gdje je, nije Mu teško bilo pristupiti. Poveli su Ga na informativni razgovor na koji je On dragovoljno krenuo, okrenuvši leđa svim onim siromasima.

Zbunio je On tada i Svjetsku ekipu za ljudska prava te su oni kao nevina janjad pustili da razgovor nastave voditi oni bankari, govoreći kako On nije još ništa skrivio i ništa Mu se ne može dokazati i perući ruke.

Konačno Ga dovedoše na referendum gdje se moralo mnoštvo ljudi izjasniti da li bi se odlučili za Njegovu eutanaziju ili ne. Ljudi su poslušno glasovali za blagu eutanaziju kad je već tolike moćnike uznemirio i bio im na teret. No, neki znanstvenici su tumačili da će tako novi svjetski poredak u Njemu gledati još boljega lidera i vođu i da eutanazija neće ništa pomoći nego trebalo je naučiti teroriste pameti i likvidirati Ga na najokrutniji mogući način. Sceaming se prekinuo tek kad su Njegove ostatke zakopali duboko u neku stijenu.

Čitav svijet je odahnuo iako nitko nije bio baš uvjeren da se radilo o nekom teroristu. Jedan je novinar objavio na svome statusu da je On opet živ i razgovara s ljudima iako su pogubljenje svi gledali u direktnom prijenosu iz Jeruzalema. Poslije su još neki portali objavili kako Onaj koji je govorio da je Bog uskrsnuo opet živi i tumači pobjedu nad smrću.

Moćnici izgradiše podzemne gradove, a siromašniji slojevi sagradiše Crkve.

Mnogi su Ga vidjeli i čuli i još i danas izvještavaju o tim susretima s Bogom. Nitko ne zna što je pripovijedao, ali svi misle da je pobijedio smrt i da stvara učeničke grupe koje podučava kako će također pobijediti smrt.

Moćnici u podzemlju još uvijek se straše općeg svjetskog terorističkog rata, sjede u tim podzemnim gradovima bez sunca, mjeseca i zvijezda, čude se i pitaju se zašto su bolesni i depresivni i čekaju u tom blagostanju onaj dan kada će umrijeti, ali tada će za njih već biti prekasno.

30.04.2016. 15:07

                               

Besplatni probni rok

Ne privređujem, ali radim. Radim kao posljednji Mohikanac, radim probne rokove besplatno. Kad mi dojadi pučka kantina, javim se  na prozivku kod Zelene tržnice gdje ima fina krumpira za malo kuna. Onda mi ostane nekoliko lipa, a to zbrojim s onom pet ambalažom i  - evo još i vina. Šećem Sljemenom ili Maksimirom, odem do Tunela ili na Mirogoj i nitko mi to ne može ukrasti. Živim u rodnom gradu, umrijet ću vjerojatno negdje u blizini, uskrsnut ću s Isusom. Sve sam učinila što je bilo u mojoj moći i ne mislim s time prestati. Uporno se s vremena na vrijeme dokoturam do neke firme i nađem poslić koji nije plaćen, ali to se ne zna dok se ne iskuša. Za svaki slučaj.

Ponekad me zahvati šiza. To je ono kad se jutrima ponadate da ste u istoj državi u kojoj ste zaspali i kada ste uvjereni da točno znate naziv i matični broj svojega Poslodavca. Poslije čujete da je to izbrisano nekim čudom i nitko vam ne vjeruje da ste se zaposlili kod jednog Poslodavca, a dobili otkaz od nekog drugog, svi misle da ste bedak i da ste zaslužili otkaz i gladovanje. Nitko nema plaću, ali svi misle da ste vi i zaslužili da ne dobijete plaću dok se oni drže veoma zaslužnim višim bićima, a s nekom istom plaćom kakvu ste vi odbili u zadnji čas jer niste željeli postati ovisnik o plaći. To je zato što furate onu filozofiju da rad i plaća nemaju veze jedno s drugim, čovjek koji nešto radi, radi to zbog svoje dobre volje. A plaća je ono što vam zabilježe da si operu neke ručkove. Proizvodnja i kreativnost se ne mogu nikakvim sredstvima platiti. Nitko vam ne može platiti što idete dirinčiti umjesto da odete do Sljemena u šetnju. Vama je isto, ali radi onih koji trebaju vaše ime da vam pripišu neka sredstva kojima peru ručkove vi odete malo na posao. Iz čiste radoznalosti.

Kakve to veze ima sa šizom? E, pa šiza me primi kad vidim da narod još uvijek spava u zimskom snu. Ljudi se nadaju i čude se kako to da ona krv, znoj i suze nisu profitabilni. Pa, kakve to ima veze???!!!

Odakle je potekla ta ideja da čovjek može izroditi sebi blagostanje ako puno radi na silu, to jest ne radi zbog svoje dobre volje, radi proizvodnje i kreativnosti nego dok radi, osjeća kako mu raste pouzdanje i dostojanstvo, a onda očekuje da će mu taj rad donijeti neki drugačiji plod u obliku određene svote novaca i - dostojanstvo mu naglo pada. Pa, normalno da je nezadovoljan. Koliko to novaca na računu i u kešu bi meni bilo dovoljno? Nema te svote. Uvijek mi je premalo i preslabo. Odakle mi uopće ideja da svoje plodove i rezulatate svoje proizvodnje zamijenim za puki novac koji dajem institucijama?

Pa zašto onda uopće raditi? Zar ljudi zaista misle da rade zato da bi privređivali? 

29.04.2016. 18:44

Misija

Ostani mi prijatelj i brat

makar ja sam sada nevjerna,

lomim veze i polomit ću vrat

kako ne bih uvijek bila nesretna,

lomim zapovijedi da se Tebi vratim,

da priredim sjajnu svečanost za nas

i da služim, ali da ne patim,

da donesem jednom pravi spas.

Radi čežnje za Tvojim bregovima

ja se želim prepustiti slatkoj kušnji,

da ostanem Tvoja vjekovima

sada trpim ovaj dugi dan i sušni;

da dovedem sebe i sve svoje

Tvome putu na kojem sam sretna bila,

ali nisam znala tko je moj i što je moje

jer sam puno duša napustila.

Ako Ti me ljubiš više sad od svega,

a ja ljubim čitav narod, veliku obitelj,

zar nas nećeš dovesti do svoga brijega,

zar Ti neću biti još i veći revnitelj?

Zar mi nećeš dovesti sve koje si mi dao

da ih pitam, da im govorim o Tebi

i da spoznaju da sve o meni Ti si znao:

da ne mogu poživjeti samo sebi,

da ne mogu biti sveta bez čovječanstva.

Ostani s nama, Isuse, Gospodine

budi veza našega poznanstva,

predaj njima naše vječne godine,

predaj njima naše tajne, našu sreću

i dopusti meni da im budem dar

baš zbog toga što bez Tebe neću

jer smo uvijek bili najsretniji par.

Ostani nam prijatelj, živi među nama,

zbog Tebe sam tako drska, tako smjela,

zbog Tebe ne želim svjetovati sama;

blagoslovi sada naše odluke i djela.

28.04.2016. 06:24

Školski plač

Zaista sam još kao malo dijete plakala nad domaćim zadaćama jer ih nisam razumijela pa ih tako nisam ni znala rješiti i napisati. To što sam poslije prošla gimnazijske ispite i maturirala te poslije još i uspješno pohađala teološku kulturu laika koju sam također okrunila diplomom, nikako ne znači da sam postala pametnija već sam ista ona osoba koja plače nad zadatcima škole ovoga svijeta. Moji uspjesi ne znače da sam uspješno položila ispite iz gradiva za nesposobne osobe nego znači samo to da sam pronašla uz Božju pomoć istinsko gradivo za svakog čovjeka jer u školi ovoga svijeta svaki čovjek postaje ili nesposoban ili jadan štreber koji uči ono što ne razumije, a pri tome mislim i na najteže gradivo kao što je matematika, medicina i slično. Znati dobro matematiku znači ne imati vremena za ostale, primjerice znanosti koje nisu prirodne nego društvene i humanističke. U svijetu prevladava mišljenje da su prirodne znanosti strašno teške za proučavanje i da nisu za slabe učenike nego za njih su najbolje gradivo lake društvene i humanističke znanosti kao što su sociologija ili moja laička teologija. Znati dobro matematiku znači biti legalno polupismen čovjek-robot koji izvrsno računa, ali kada treba znanje provesti u djelo, provodi ga na nehumani način koji šteti i njemu i društvu.

Za moj osjećaj i moje sposobnosti doživljavanja okoline bilo je oduvijek važno ne povrijediti sebe i druge, a potom biti kreativan, stvarati bolji svijet. Kakve koristi od prirodnih znanosti kad takvi stručnjaci uništavaju sve živo i neživo, čak i tada kada najsrdačnije žele dostići velika postignuća za čovječanstvo.

Prirodne znanosti i one koje se temelje na njima danas preokreću svijet, ali ne pitaju se o moralnosti jer im moral nije nikada bio predmet proučavanja. Ne znati malo teologije, malo više filozofije i jezikoslovlja znači biti potpuno neupućen i podložan utjecajima strujanja koja upravljaju stručnjacima iz prirodnih znanosti: daj mi novaca, daj mi uvjete i ja ću se samo baviti za tebe matematikom te ću mirne duše obračunavati koliko jedna raketa može ubiti ljudi u jednom trenutku. Matematičari ne vladaju svjetskim strujanjima već svijet pokreću ideologije koje su izrasle na filozofskim predmetima koji svaku, i najmanju ideološku usmjerenost dobro i sustavno proučavaju i usmjeravaju. Uzalud si dobar matematičar ako svoje sposobnosti podložiš nemoralnim činima.

Takve misli mučile su mene kad sam plakala nad domaćim zadaćama u djetinjstvu. Sada me malo kopka zašto su me pustili da prolazim iz razreda u viši razred, sa stupnja na viši stupanj. Gradivo nikada nisam dobro znala, a dobivala sam zaduženja i poslove koje sam uspješno radila i obavljala u usporedbi s ostalima koji su držali sebe većim znalcima.

Zaključujem da je za prirodne znanosti dovoljna prirodna inteligencija dok za društvene znanosti već morate imati šire preduvjete kao što je pismenost i razumijevanje događaja u okolini. Potom je neophodno znati hoće li vaš kreativan i naporan rad donijeti korist ili nanijeti štetu mnogim ljudima, morate znati nešto o uređenju ljudske naravi, ćudoređu, to jest morate biti moralno na visini, barem toliko jak stručnjak kao što ste jak stručnjak u prirodnim znanostima.

U svijetu razvoja raznih znanosti, ljudi koji uče i rade polupali su svoje lončiće. Nekada je jedan čovjek morao biti široko obrazovan i koliko će daleko stići u svom radu bilo je individualno, ali svatko je morao znati sve. Tako se nisu događale stravične velike pogreške koje su danas fatalne i katastrofalne. Nije dovoljno popeti se u visine nego imati i pregled u širinu jer ta širina drugačije izgleda kada se čovjek visoko popne, izgleda nepoznata i nevažna. Primjerice, onomu tko izvrsno računa ljudi izgledaju mentalno ograničeni iako čine dobro mnogim ljudima dok onaj koji dobro računa misli samo na natjecanje sa sličnima, ostaje društveno nezreo i egoističan, a moralan život mu je totalna nepoznanica, naročito filozofija o Bogu ili možda čak i važnost teoloških vjerskih odgovora na pitanja o tome tko smo, odakle smo i kamo idemo.

Bogu hvala što mi je prirodna inteligencija u skladu s okolnostima pomogla da prolazim ispite iz temeljnih školskih zadataka te sam se tako dokopala i ovih puno važnijih spoznaja u školama ovoga svijeta, a zaključila sam i da jedino znanje koje zaista vrijedi dobivam kao besplatan dar od Boga samoga, a to je poznavanje molitve, to jest razgovori s Bogom. 26.04.2016.

Plakala sam jer nisam razumijela društvo oko sebe, a saznala sam i to da ljudi umiru dok ja moram rješavati neki sporedan poučak iz fizike. Mnoge poučke sam uzgred u životu lako naučila i postala praktična osoba, ali znam i puno više o ljudima koji se daju manipulirati od drugih ljudi, koji pobolijevaju zbog nedostatka emotivne i društvene inteligencije, a znam i to da čovjek ne umire zaista zauvijek ako se kaje kad pogriješi u odnosu na Boga, druge ljude i sebe samoga.

Pozdanje Božje i vjera čovjekova

Tko je vidio Krista, vidio je i Oca (Iv 14, 7-14)

Vjera u Boga je dar Božji čovjeku. Po tom daru religioznosti i vjere prema Jednome Bogu čovjek vidi kakav je njegov Bog, Stvoritelj svega svijeta, čovjek vidi Onoga na čiju sliku je stvoren. Gospodin Isus nam je Bog, Osoba koja također živi od vjere, od vjere i savršenoga pouzdanja u čovjeka kojega je stvorio i kojemu je prepustio slobodu izbora. Naš Gospodin je u tome pozdanju u čovjeka savršen dok i čovjek koji vjeruje Kristu u toj svojoj vjeri postaje savršen čovjek kao partner svome Stvoritelju.

Kao što se Isus predao na milost i nemilost ljudima jer je se nadao i vjerovao u ljude, tako i Bog Otac naš na nebesima predaje sebe ljudima i nikada, nikada ih iznevjeriti neće.

Taj suživot međusobnog povjerenja i pouzdanja je put i spona između Oca našega i nas samih vjernika molitelja Jednoga Boga.

Kao što se Isus dao zakucati u patnju preveliku i u smrt za otkup čovjeka od zlih sila, za otkup svakog čovjeka za sebe samoga, tako i Otac naš na nebesima daje se prikucati u svojoj ljubavi bezgraničnoj za čovjeka i čovjekovu slobodnu volju.

Otac naš čeka nas i nada se da ćemo stići do Njega i odgovoriti na Njegovu vjernost vjernošću. Otac naš na nebesima, prema tome, zna po sebi samome da i Njegova slika, čovjek ima sposobnost ostati vjeran Bogu dovijeka. Otac naš zna da se i mi možemo uvijek nadati. Čovjek, za razliku od svojega Boga, Stvoritelja, nije sposoban ostati trajno vjeran jer je grešan, ali kad vjeruje Bogu i moli, čovjek postaje za vjernost sposoban jer ga Gospodin Bog čuva i spašava za sebe, drži ga i ne pušta iz svojega naručja samo ako čovjek iskreno želi Boga pronaći za sebe, upoznati i sačuvati.

Jednako je vjera i pouzdanje čovjekovo veza čovjeku do Boga kao što je i pouzdanje bezgranično Božje u čovjeka put i veza Bogu prema svome stvorenju. 23.04.2016. 04:19