Što je smiješno?

Sada ću ti propjevati kao vrabac

kad ga kasnom noći sam promatraš.

Želim da mi pjesma bude vrijedan škrabac,

želim da mi veliš za koga me smatraš

kad se tako nježno smiješ

ako dobro čuješ moje provale.

Znaš li da mi srce diraš, dušu griješ,

ali da me tvoje ruke nisu nikad zvale

pa mi nije jasna ovdje moja svrha.

Smijeh je samo ispuštanje napetosti

i ne traži duhovitost do samog vrha;

Smijeh je spas od sapetosti

kojih ima svatko na sve strane.

Ja još uvijek sebi nisam tako smiješna

i ne vidim neke veće mane,

ali znam da mogu biti grešna.

To su možda moje rječite salate

ono što ti zoveš iskrenošću;

tako ti je uvijek kad te zbog finoće mlate.

Gubim se i branim prisvjesnošću

kako ne bih propala u bludnju.

Ne valja mi psovka, muljanje i vicevi,

volim naći riječ, što oskudnju,

da ne vidiš koji su mi blicevi,

da ne čuješ moju savjest strašnu

koja želi potjerati zloga.

Ozbiljna sam kada ištem milost izdašnu,

istovremeno za tebe molim Boga.

16.02.2016. 22:47

Put križa

Otajstva žalosna

Koji se za nas krvlju znojio

Muka me čeka, naš jedini zajednički Oče,

već mi je tijelo izvana kao nevjera ledno.

Evo, progonitelji već za mnom kroče.

Molim Te samo da svi budemo jedno.

U meni mesa nema, ni kosti ne ćutim;

samo mi kožom probijaju krvave vene.

Neki spavaju sada kad propast im slutim

jer im dolazi odmor, a vrag stiže do mene,

hoće da napadnem i da se borim

kako bi on anđeo svjetlosti postao

jer ako se ja u milosti umorim,

on bi pobjednik jedini ostao.

Daj mi snage, Anđele nad anđelima,

da ne smaknem niti jednu travku

jer strašna mi tjeskoba vlada djelima

i lako bih sada svladao udavku.

Neka. Neka teče molitva čeonom porom,

nek se isprazni strah od Kalvarije.

Ja molim Tvoju volju nek vlada mi Horom,

nek se pokaže Sin Bezgrešne Marije.

Koji je za nas bičevan bio

Rekoše da ću lakše mrijeti ako me izmožde što jače.

Ne osjećam leđa, da li mi tijelo još uvijek stoji?

Kao da peče vatreno sunce i kuje se mače

u plućima posred rebara koje mi netko kroji.

Još snaga je moćna, volja je, Oče Tvoja.

U ljubavi rastem za ta jadna stvorenja

što bacaju na me olovna oružja boja.

To moj je boj, oružje mojega odobrenja.

Da je samo jedan udarac manje,

možda bi netko od njih se zapanjio

jer ih je strah što imam znanje.

Tad bi se njegov strah obznanio.

I što jače me udara, manja mu je opasnost

da će i on nastradati bičem.

Jedva jaučem, vlastita krv daje mi slasnost:

“Moja će bol te spasiti”, kličem

jer leđa mi prte bremenom grehota.

Sotona već slavi zbog moje slaboće

dok padam zalijepljen svom snagom života.

Majka mi kleca, čuti me hoće.

20:22

Koji je za nas trnjem okrunjen bio

Kada si trnjem okrunjen bio,

presjekla Ti je moždane ona spoznaja

da si možda na sebe zaboravio

i da nisi više znao gdje Ti je Domaja

jer su Te udarali zaigrani vojnici

da nešto prorekneš, tko ti je iza leđa.

Udarali su Te po svetoj ovojnici,

a Ti si trpio i opraštao sveđa.

Da li je to svetost Tvoja za zabavu,

da li ćeš moći ostati pri svijesti

i znati svoju dužnost pravu?

A bilo je tako lako tu igru svesti

na jadne krikove podivljalog vraga.

Da, znao si da Te hoće izbezumiti,

proliti iz Tebe Duha Očinjeg draga

i nove bogove sebi izumiti.

Trnova kruna je najveća ataka

na čovjeka koji više ne zna gdje je

dok mu krvca teče niz oči mlaka.

Tada si znao da Te probolo sve je

što si učinio za ovaj ljudski rod.

Eto, sve se sad vraća, liječenje Tvoje,

čuda i težak propovjednički hod,

sve uzalud. Sotona vapi si moždane svoje

jer ne može biti da nije pametniji

od Tebe, Spodobo krvava plašta;

on mora, mora biti viši i sretniji.

Mozak je Tvoj sada njima da prašta.

Koji je za nas teški križ nosio

Padam i padam, zemlja me udara.

Sve se pobunilo protiv mene.

Oštro me drvo kao zublja para.

Ljubavi moja, vidim ti žene,

rubac mi nudiš i uzimaš letvu,

plačeš i hodiš, vučeš me k cilju

slijepoga, ali ja vidim žetvu.

Sotona ludi jer ne podnaša zbilju.

Znam da će lud se još jače zakvačiti, 

sve će poduzeti da me stjera u ponor pakla.

Bit će i zloban, na me se baciti,

neće ni znati kobi što ga je smakla.

Breme je moje slatko i lako,

a križ moj pun je bodljikavih žica,

tu ima boli za mrijeti srce svako.

Ipak na rubac dajem otisak lica.

Kad se dovučem do mjesta ubojstva,

iako još me sumnja baca,

znat ću da nosim pravedna svojstva,

riješit ću duše svakoga plača.

20:38

Koji je za nas raspet bio

Udri samo, ukucaj mi čavlja,

krik je moj glazba za raj.

Predajem tijelo što sve izbavlja.

Još taj udar i sotoni je kraj.

Bezgrešnu predajem,

to povijest ljudska vidjela nije.

Tvoj spas joj dajem,

uzmi je k sebi i to što prije.

Posljednja želja mu je sve što još ima,

žuč i ocat, sarkazam i očaj.

Oče, snagu mi daj barem da ustima

odbacim taj zadnji jadan pokušaj.

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08

Cijena slobode

Posljednja sam ostala u okolini,

čak ne jurim da bih stigla brže.

Često vraćam se ka onoj dolini

gdje leptiri krila svoja prže.

Znam već dugo da sam osamljena

kao netko tko se deklarira

kao duša sputana i utamnjena

koja uvijek u slobodi bira.

Ne moram ni ostaviti traga

bilo kome, bilo kojoj svojti,

i ne moram uopće biti draga,

niti lijepe pjesni pojti.

Stalo mi je do samoga bitka,

to je ono što sigurno znam.

Čak mi zvuči dio ova svitka

kao da me čuje netko tko je sam.

Svoj kraj i skoro sve prihvaćam,

znam da nestati ne mogu.

Zato se ponekad crna pera laćam

makar pjevam svome Bogu.

Nisam podivljala, ili možda zato,

bijah uvijek svijetu na distanci.

Neću stvarati od olova zlato,

samoj sebi sam u rezonanci.

Ovaj stih je samo jedan odgovor

sarkastičnome puku, punom zlobe,

jer ja ne razumijem takav govor,

ne znam zašto uvijek svaku nadu zdrobe.

13.02.2016. 23:39

Gospi Zagrebačkoj

Vodim te po svojim podrumima,

još prekidam semaforom šetnju,

stojim, hodam raznim odrunima

pa nastavljam dvorom svojim letnju,

samo da bi vidjela me, kuda šaram,

kamo idem, gdje to živi Zagrebčanka.

Pretvaram se, malo glumim, malo varam,

malo skrećem pokraj šanka.

Zanima me narodna vladavina,

nova moda i jutarnja sveta misa.

Po mom srcu prelijeva se okavina,

i sve ono što mi liječnik moj napisa.

Gledam neke filmove i drame,

pišem pjesme, hvalim sve što si mi dala.

Usred ove divne panorame

i ja sam se, kao i ti, za Hrvatsku udala.

I meni je žao svih na rubu bijede,

tvoju krunicu još molim iz Međugorja;

zakoni im baš ne vrijede,

sami rješavaju uzroke sveg sporja.

Za frizuru nemam, milostiju ne primam,

često krulji mi u drobu ili mi se vrti,

a za sebe samo ono uzimam

što mi moja kičma lako prti.

Nosim te za uvijek kao trun u oku,

pazim da ne nađem niti mrvu blata;

čekam te da dođeš u vrevu duboku

jer si, kao i ja, davno stigla u zemlju Hrvata.

11.02.2016. 23:34

Voda ozdravljenja

Zar te moje srce uvijek traži

kad se slegne sve i nakon buke?

Trebaš li  me, ti pokaži,

ti otvori svoje ruke

da me, sretnu, s tobom nađu,

da nas bure ne razdvoje

kada preko brda zađu

gdje se naše duše spoje.

Daj udahni moje čežnje glas,

za tebe ja molim našu Gospu

da još uzme sve za nas

kad se naše ruke prospu.

Ostavi mi barem pozdrav

kojim ću te uvijek zvati

da bi život bio sav

nit na koju ćemo stati

i po kojoj prosipa se blagoslov

za sve vječne zajedničke dane.

Ti poslušaj ovaj zov,

ti mi predaj svoje rane;

ruke ja ću za tebe prigrliti

i za naše Gospe zagovor.

Uslišanja će nam samo hrliti,

Bog će reći svoj nam nagovor

što protječe kao voda ljekovita,

ispire nam svaki trag apsurda;

tamo teče radost nam silovita.

Ti zahvali Djevici iz Lurda.

11..02.2016. 08:02

Dobar korizmeni plan

Mentalno stanje nam ovisi o stanju našega zamrzivača. Ponestane nam mlijeka ili mesa, a plaća je još daleko; vremena nema za izmišljanje starih receptura za zdravo preživljavanje, a i velika je umjetnost pronaći zdrave, svježe i ne tako skupe namirnice. Znamo već, iste večeri  se moramo zaletiti u predgrađe s kreditnom karticom, a kad smo već u šopingiranju, kupit ćemo i zalihe. Nema toga što nam nije neophodno, a i sve je na akciji. Savršen obiteljski večernji izlazak. Osim toga, utješit ćemo djecu, nahraniti muža, oraspoložiti ženu i provozati djeda, baku i male bebe. Nećemo razgovarati nego ćemo zajedničkim snagama  računati. Zbrajanje i oduzimanje na kalkulatoru mobitela pshofizički opušta čovjeka i uz šetnju po šoping-centru donosi osjećaj da smo djelovali i učinili nešto novo i kreativno, a čekanje u redu pred blagajnom donosi nam osjećaj potpune zasićenosti životom.

Kako postiti? Jednostavno; kupit ćemo posni sir, umak od soje i ogromnu ukusnu integralnu pogaču. Ne moramo niti kuhati pa ćemo time pojačati dojam pročišćavanja. Možda ćemo već dati obitelji čokoladna jaja i uskršnje čokoladne zečeve i ostale slatkiše kako bi se svi pripravili na to da je na idućoj plaći već veliki proljetni “praznik” kojega ćemo popuniti  nagradnom igrom.

Zar nije neophodno da nas u tom bezumlju zaustavi viša sila?

Ostat ćemo iznenada bez posla, netko će nam ukrasti automobil ili ćemo se, ako smo izabranici Božji, teško razboljeti. Cijenit ćemo toplu riječ, liječničke savjete, gutljaj domaće juhe i jednokratnu socijalnu pomoć za plaćanje ogrjeva. Molit ćemo Boga da nam poštedi najmilije. Psovka nam više neće prijeći tako lako preko usana.

Hvalite Gospodina ako vam ne ide sve po planu.

09.02.2016. 04:38

Post nije puko odricanje

Za post je prije svega potrebna otvorena ljudska svijest. Ne možete postiti ako niste privikli organizam na određene prehrambene šokove i iznenađenja. Svakome se dogodi da ponekad mora izostaviti neki obrok, ali ako niste redovni pohoditelj misnih slavlja, zaboravit ćete postiti od rana jutra do sutra.

Post je način života. Uzalud se odričete hrane ako ju naknadno morate nadoknaditi.

Post je trajno stanje duha i organizma. Ako samo jednom u godini želite postiti na jedan dan, priredit ćete izobilje ribe i povrća pa  se fino nasititi i ugodno proslaviti Boga u krugu obitelji i prijatelja. Odete li na misno slavlje i na pepeljenje, čut ćete onu slavnu rečenicu kako ste prah bili i u prah ćete se vratiti. Ako tada još i osjetite dah blagog očaja, na dobrom ste putu prema paklu. Radije pokušajte promisliti gdje ste pogriješili u shvaćanju i razumijevanju posta i nemrsa jer to što mislite i činite možda vam ne izgleda logično i normalno pa zaključujete kako religioznost nema veze sa zdravim razumom i nije realna. Imate vremena do Uskrsa. Nemojte se usredotočiti na odricanje nego na dobitak. Priuštite si pravo na vlastito mišljenje. Priznajte sebi da ne vjerujete u Boga koji vam naređuje jer vi se neprekidno nečega odričete i neprekidno vam nešto naređuju.

Bog je Ljubav. Jeste li ikada ljubili, da li ste tada bili bogati i sretni? Slično će vam se događati na Uskrs, ali nećete moći razmatrati i proživljavati duboke ljepote uskrsnuća jer će vas ometati slike Raspetoga; nećete ni moći, ni znati primiti sreću i ljubav, zaista potpuno uživati, duhom i tijelom.

Ne morate isprazniti organizam. Pokušajte otvoriti dlanove, ili pokušajte izbaciti barem jednu manju predrasudu iz sebe zauvijek. Ne počinjite od rasizma jer to je velika i tvrda predrasuda. Možete pokušati od politike, od znanosti, od umjetnosti, od religije. To su četiri velika dara za čovječanstvo. Pokušajte odgovoriti na pitanje: koji je najpozitivniji čovjek u povijesti ljudskog roda?

Tko je najpozitivnija osoba u vašem životu, poslije majke?

Da li imate vremena za sebe, što biste prvo učinili kad bi se riješili svi vaši problemi?

Ne može čovjek otvoriti srce svoje ako nije izašao iz svoje vlastite skučene svijesti.

Dođi, Gospodine Isuse!

08.02.2016. 08:32