Čovjek kao Oltar

Koliko gladuju siromasi za materijalnom podrškom koja dovodi do duhovnih dobara, koliko čeznu za zdravljem, slobodnim vremenom i novcem da bi pristigli na sva željena hodočašća, koliko žeđaju, a ne mogu si priuštiti! Nemaju dobre i odgovarajuće obuće, nemaju zdravo tijelo, nemaju tjelesne snage, ne stižu na sve, a nemaju niti za pripomoć, prijevoz i okrijepu. Sve njihove čežnje i vapijuće molitve, jer to im jedino preostaje i toga jedino imaju u izobilju, Gospodin čuje. Čuje, osluškuje i uslišava. Sve te gladne napuni duhovnim dobrima, ide prečicom, žuri k njima, a odmiče se od onih koji su uspješno stigli do cilja, do nekog Oltara.

Kako je osvijestio Abrahama, kako je stigao do Svetog Pavla i kako je samo prišao Djevici Mariji!

Od koljena do koljena dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. U povijesti svetih ljudi izabire sebi pojedince i strpljivo ih okuplja oko sebe kao kvočka svoje piliće.

Kako su siromašni licemjeri i ljubitelji forme i formalnosti, kako su smiješna slavlja bogatih koji se osjećaju obaveznima svojim obožavateljima prirediti svaki dan neku novu senzaciju!

Kako su nesretni oni koji pokušavaju izmoliti neke molitve nekako na silu i žele hranu, obilje, tjelesnu moć! Ta, sve je u duhovnoj snazi. Naš Bog je Duh Stvoritelj. Duh se ne umara, nije mu potrebno ništa, nikakva energija koja će proizvesti snagu i pripremiti čovjeka za molitveni život. Duh je taj koji proizvodi svu energiju, izobilje duhovne snage i inicijative koja pokreće misli, a one potom pokreću tijela naša, sastavljaju molbe, uzdišu u vapajima, izgovaraju riječi koje im duh daje izgovoriti.

Kako je zarobljen onaj koji drži da se mora sačuvati od utjecaja loših ljudi, psovača, zločestih namjera pa sakriva svoju vjeru jer tada misli da čuva riječ Boga u svome srcu!

Ne stavlja se svjetlo pod ormare nego visoko da svijetli svima i razbija mrak.

Kako je milostiv onaj koji vidi zabludu pa je pokuša rasvijetliti i protumačiti, ispovijedati jasno svoju vjeru takvu kakva jest. Vidjeste me gladna i dadoste mi jesti, govori Isus, Gospodin. Blago onome tko unese tračak svjetla u neko zatvoreno srce, njega će pohoditi Bog. 01.01.2016. 19:00

Danas i svaki dan slavimo velike svetce koji su dali puno doprinosa Svetoj Crkvi. Rijetko spominjemo kao svetoga nekog siromaha. I siromasi su na kušnjama, i siromasi daju doprinose svoje. Nema tko bi čuo za njih, nema tko bi tražio da neki siromah dođe na glas svetosti. Danas se spominje jedan siromah, seljak Izidor kojemu Bog dade da ga mnogi vide i  za kojega Bog sam ukaza na svetost njegovu pred svjedocima kojih se glas sluša. Izidoru Bog pošalje anđele da ih vide pokraj njega. Svugdje, pa i među siromasima, svetce prate mnogi zavidnici koji o njemu loše govore jer životi svetaca su pripovijesti o ustrajnosti i strpljenju kao što vidimo i na primjeru našega blaženika Alojzija Stepinca .02.01.2016. 05:29

Vidi link

Sveti Izidor ratar

Blaženi Alojzije Stepinac

Dragocjena slobodna noć

Najskromniji i najmračniji dio čovjeka jest onaj kutak, ona zabačena štala, onaj zapušteni komadić u ljudskom postojanju o kojemu nitko ne zna i za kojega nitko nije čuo, a svakodnevno se koristi za preživljavanje. Sakriveno mjesto u čovjeku, kojega ne nađe niti silna vojska, niti obično pučje, jest mjesto gdje obitava čovjek-vol i čovjek-magare kao doživotni zaštićeni stanar svakog ljudskog bića. Ta je usporedba sasvim prikladna jer u sva vremena vol i magarac su dio zajedništva s ljudima, čak toliko da se mnogi i premnogi ljudi poistovjećuju s tim i raznim ostalim životinjama, pa i stvarima koje su sami svojim rukama i pameću načinili. Često čujemo pitanje “što si ti po horoskopu?” na koje gotovo svatko odgovara po svojim uvjerenjima: ja sam vaga, ja sam riba, ja sam jarac i tako redom. Stoga je na čast i volu i magaracu i čovjeku njihovo neraskidivo zajedništvo.

Za vola se zna da je u srži svojoj obespravljen, upregnut i zarobljen dok o magarcima kruži pripovijest u kojoj se ta životinja označava kao nepresušno vrelo tvrdoglavosti koju poistovjećujemo s ljudskom ograničenošću. No, i magarca i vola cijenimo, oni su nam vazda neophodni za rad i istovar svih naših odbačenih tjelesnih i duševnih tereta i tovara.

U najskrivenijem i najmračnijem kutku čovjeka ostavljamo vola i magarca na miru, vol postaje slobodan od jarma, a magare rasterećeno svakodnevnim poslovima. Što čini čovjek tada? Obilazi krčme, kafiće, bludi i opija se dok vol i magarac mirno počivaju. Na kraju godine, u doba popisa stanovništva, reče netko, ljudi proglašavaju najluđu noć i tome se raduju; nakon teških dnevnih poslova i još težih misli, a naročito teške savjesti, čovjek-vol i čovjek-magarac odjednom poludi jer je dokučio slobodu i rasterećenje. Zašto se u tom trenutku ne izjašnjava što je po horoskopu, zašto zaboravlja kako i ovan i vodenjak, i volovi i magarci mirno odmaraju i potiho uživaju slobodu čitave noći, ulaze u svoje najskrivenije postojanje i pomalo spoznavaju sami sebe i čitav svijet. Dragocjena slobodna noć, polovica cjelokupnog životnog vremena, svakodnevna prilika za slobodu, mir i toplinu, za opuštanje i spoznavanje dnevnih događaja, za spoznavanje smisla svojega postojanja pretvara se u razuzdano ratovanje i ludovanje, nalik na svakodnevicu ljudsku, ali ne i životinjsku. Zašto se u tom značajnom trenutku čovjek ne poistovjećuje sa životinjom nego ju sklanja iz svojega vidokruga? Zato jer ne može pogledati istini u oči, zato jer bi čovjeka pogled na životinje podsjetio na mukotrpan rad i opterećenja pa bi mu došlo do svijesti da su životinje noću slobodne i mirne, a on sam to nije; zato jer čovjek tada postaje puno gori od životinje s kojom živi i radi i s kojom se voli poistovjećivati. Čovjek postaje oličenje najgorih grijeha, strasti neurednih i bezumlja. To je taj mračan kutak čovjeka: daleko od ideale humanizma i sposobnosti razumnog demokratskog odlučivanja, daleko od prirode i naravi svakog živog stvora, daleko od produhovljenja i duhovnosti te vol i magarac ispadaju duhovniji, daleko su ljudi tada od sebe samih i svojega pravog smisla i jako su daleko od Boga Stvoritelja i Upravitelja svega svijeta, tamo daleko u Sodomi i Gomori, u grijehu.

Tamo gdje je najgore, tamo gdje je najgušći mrak, na dan kada su stari Rimljani slavili Saturnalije, na mjestu gdje se danas progone kršćani, na taj dan stiže dragocjena i najdulja noć u kalendaru, duga, mračna, tiha i gluha noć.

Otajstvena i tajanstvena noć i odbačeni kutak čovjeka koji se iz čovjeka ne može izvaditi nikakvim sugestijama, niti kirurškim zahvatima. To je čas i mjesto gdje stiže Bezgrešna Djevica, u svemu i po svemu čovjek zajedno s mužem Josipom. Ne, ne dolazi po mraku zato da se sakrije jer ona je odraz Svjetla koje nosi i koje se odražava na zvijezdu visoko gore na nebesima. Ona svojim Lakim Bremenom unosi spas čovjeku koji, kao pravi vol ili magarac, toga nije nekako odmah niti svjestan. Mnogi nisu svjesni koliko puno ljudi, žena i djece na svim stranama svijeta, iz dana u dan, iz noći u noć, iz sata u sat moli po svemu svijetu, po čitavoj kugli zemaljskoj, moli neprekidno za ljude koji se pokazuju nedostojnima volova i magaraca, moli za njihovo obraćenje ili spas po volji Boga Oca i po bezgrešnoj inicijativi Djevice Marije, Bogorodice koja toliko puta sklopi svoje nevine ruke na molitvu da time pokreće brda, ledenjake i doline te postaje toliko puna milosti Božje da ju može rasipati svima i svakome na svem svijetu i u sve dane do svršetka svijeta. Majko Crkve, blagoslovljena ti što povjerova Bogu našemu. 01.01.2016. 05:45

Glasačko tijelo i Tijelo Kristovo

Vele da vjera i religija nemaju veze ni sa čim, ni s politikom, ni sa znanošću i slično nego da je to privatna i osobna stvar, stvar duše i stvar za poslije. Politika si uzima pravo komentirati religiju, čak i nazivati sukobe vjerskim ratovima, ali religija nema pravo komentirati politiku ili nešto što ima bilo kakve veze sa svakodnevnim ljudskim životom.

Vele da je i astrologija stvar osobne vjere, netko vjeruje u horoskop, a netko vjeruje u neki drugi horoskop. No, horoskope i proricanja koriste i objavljuju svi mogući i nemogući ljudi.

Tko nije čuo za onu babu koja proriče ili za onu astrologinju koja zarađuje kao pravi poduzetnik i plaća uredno porez državi?

Kakvi su stavovi konzumenata religije možemo čuti u vijestima kad jedna vjeroispovijest govori o drugoj vjeroispovijesti.

Kakav je stav nekog običnog privatnog vjernika prema svemu onome ostalome s čim nema nikakve veze? Mislimo, to su ljudi koji nemaju pravo na stav, odnosno njihov stav ne postoji kao da su lutke, kao da su slike građana koji čine glasačko tijelo. Ti ljudi imaju puno pravo otići na izbore i potpisivati referendumske liste iako nas uvjeravaju svi da ti ljudi nemaju stava jer su religiozni. Onaj, pak, tko si je ujutro pročitao horoskop za taj dan, potpisuje onako kako mu je savjetovao astrolog. Ispada da za imati neki stav treba imati moć.

Ljudi koji nemaju nikakav stav ni o čemu imaju pravo izražavati svoje stavove i izići na izbore. Potom oni koji su dobili određen broj glasova govore da su odgovorni tim ljudima koji nemaju stav ni o čemu, ali čine glasačko tijelo.

Ipak ima jedan stav koji se dopušta, a to je stav postarijih ljudi i onih koji su umirući. Oni imaju pravo na svoj stav, to jest imaju pravo čak i javno vjerovati pa im svatko tko im je pri ruci mora, bilo bi poželjno, dovesti svećenika. Tako se dogodi da mnogi ljudi koji su oduvijek imali moć, pa su prema tome imali i svoj stav prema svemu, bespomoćno traže utjehu dok čekaju kraj.

Što čine u takvoj prilici oni koji su religiozni i nemaju nikakvoga stava, potpuno je slično jer također trebaju svećenika.

Ispada da ljudi koji imaju stav, a to su oni koji imaju moć, postaju religiozni na kraju svojih plodnih života te stoje ili leže bespomoćno pred krajem i traže nekoga tko nema stav ni o čemu. A ako je taj ikada izražavao svoj stav o politici ili bilo čemu, proglašavali bi ga nekompetentnim. Ljudi moćni predaju se u ruke tih koji nisu kompetentni, bilo na izborima, bilo na kraju života.

Ima i onih koji se čvrsto drže svojih stavova i nikada ne pozovu k sebi svećenika, niti odu k njemu ikada. Moćni ljudi sa stavom hrabro čekaju kraj i čvrstih uvjerenja, dosljedno svojem načinu života. To su oni moćni ljudi koji su u životu imali veća prava od religioznih ljudi, koji su komentirali religiju i politiku, znanost i umjetnost. Imali su za života tu moć i čvrsto vjeruju da će imati moć i da će se snaći i u buduće, gdje god pristigli. 31.12.15:50

Službeni pobornik

Uvijek sam bila sumnjičava

prema svakom obilježju.

Samo istinom se upire,

ona jedina je iskričava

kad te oznakama stežu

i kad neki vladar umire,

kad se proglašava novi živi kralj

pa mu se i mnoštvo sveđ poklanja,

pojedinci jako glasno viču.

Jedan pobornik je težak kao malj,

pretjeranim znakovima sumnju ti otklanja

dok mu iza uha tajne misli niču.

Sjećam te se dok smo još u braku bili,

nedorasla djeca zajedništva i jedinstvenosti,

koga si mi psovao i što.

Nismo tada ništa strašno mi iznjedrili,

sve ideje prošli smo i mi i naši gosti

i to je uvijek bilo to.

Nestali smo, ne zbog tih ideja i primisli

nego samo stoga što se nije trpjelo psovače,

ti su bili pretjerano loši

pa se nije pronašao barem jedan suvisli

koji bi nas vezao za riječ i za hlače.

Još i danas tebe psovka nosi,

samo sada psuješ nešto sasvim suprotno.

Ti si svima strah i trepet, uvijek si na čelu

svakog javnog pokreta i štrajka;

čak i pripovijedaš svima dobrohotno,

a ni danas još te ne vidim na djelu;

svi ti plaću daju, svaka tebe šuša lajka.

Svaka država te imala za gradskog službenika,

umiljato janje hrani sebe na sve strane,

ali došlo vrijeme i toj tvojoj parnici.

Koliko si samo nakrao se, gujo s puno sljedbenika,

mnoge si potrošio u psovkama dane,

a ni jednom ne vidjeh te u pisarnici.

Sad se sjetih koga si mi spominjao

kad smo kao djeca šarali po pijesku,

nikad nisi znao čega su ti puna usta.

Onaj isti kojega si proklinjao

dao mi je život, tebi smrt u vrijesku,

tvome kolektivu tvoja obećanja pusta.

31.12.2015. 09:41

Kako se uzaludno sije pesimizam

Našla se grupa na Facebooku koja dobrohotno upozorava najveće poduzetnike svijeta neka budu oprezni i neka ne ulažu u Hrvatsku.

Ma nemoj, da ne bi nekome hrvatska država nešto otela kao da poduzetnik nema pojma o svom poslu. Prije će poduzetnik, ako nije hrvatski domoljub, demokrat ili jednostavno pametan, oteti od države i naroda nego što će neka državna vlast uspjeti opljačkati poduzetnika. Svašta.

Drugo: ima nekih vjerskih portala koji objavljuju neistine iz vjerskoga života, valjda zato što im je molitva strana i općenito kao da su antikristi pa kažu, primjerice, pakao je vječan što nikako ne može biti definitivna istina. Nema u Svetom pismu te tvrdnje nego samo upozorenje vjernicima da ne zaglave svojim grijesima tamo gdje je vječni oganj i plač i škrgut zubima.

Uzgred i ona poštapalica silnih ateista koji poznaju Bibliju kao svoj džep i u srcu poznaju povjerenje i vjeru i religioznost, ali ne mogu se s činjenicama pomiriti, ne mole Boga i ne mogu nikako prihvatiti ono što su svjesno i nesvjesno odavno i jako dobro shvatili: govore da je rad stvorio čovjeka. No, rad je zaista dobar i pomaže u istjerivanju zlih duhova, ali rad se ljudski ne može nikako odvojiti od osobnosti onoga koji ulaže svoj rad u nešto dobro, korisno i stvarateljsko. To jest, rad je samo napor uložen u stvaranje i proizvodnju, a huškanje na zločine se ne može nazvati naporom nego linijom manjeg otpora. Budući da čovjek u stvaralaštvo i rad ulaže sve svoje, sebe samoga, svoje intelektualne, psihofizičke sposobnosti, svoju svu pamet, dušu i tijelo, može se slobodno reći da je rad srce čovjekovo. A najbolje i najužasnije jest kada ljudi svjesno žele unijeti razdor baš u navažnijem segmentu postojanja, u srcu svake ljudske duše. Dobri poznavatelji vjere, ali grešnici i zločinci, sotone i lažci jako dobro znaju da se na terenu svjetske filozofije mora uglaviti ideologija koja je nalik vjeri, ali samo izvana dok iznutra razdire samo biće i postojanje ljudsko.

Zato poslušajmo radije savjet naših dragih i prvih zaista pismenih ljudi, benediktinaca: moli i radi.

Molitva jedinome Bogu je ono što nas vjernike razlikuje od svega stvorenog i po čemu dobro znamo sve ono o Isusu, Gospodinu što malo tko od nas zna protumačiti i pojasniti. Nije slatkorječivost jača od jednog molitvenog zaziva pa neka se sakriju zlonamjernici sami pred sobom u mišju rupu, a svi oni koji lajkaju gluposti i širenje pesimizma neka si malo zavire u crkvu i u Bibliju kako bi postali zaista jači u vjeri, molitvi i radu, u vjerskoj promisli koja jedina dovodi samo do jednoga zaključka, a to je optimizam i nada u dobar i vječni život; neka barem pokušaju naučiti što je to nada, vjera i ljubav, kako je to kada se vjernik i molitelj uvijek nada protiv svakoga pesimizma i beznađa, a naročito ima razloga samo i jedino za nadu veliku i za optimizam kada vidi da je neki poduzetnik i vjernik i domoljub.

30.12.2015. 07:09

Regina Croatorum

Na današnj imendan kneza Trpimira

želim ti da se nadaš, strpljivošću velikana;

želim ti da se svojom slobodom odabira

osvrneš na siromahe, kraljice noći i dana,

na sve vjerne, bijedne i zabačene

i na sve podanike do neslavnih vazala,

na sve stanovnike, nikada potlačene

i na sinove što ih je živa domovina dala;

želim ti da štitiš udovice i siročad,

da se u vjernosti svome domu porađaš

kao sveta osoba bilo gdje i bilo kad

i da u vijeke samo istinu gađaš.

Želim ti ono što ti sav narod želi:

otpočni novu godinu milosti Gospodnje

koja se vjernima obilato dijeli,

započni dan svoje slavne ophodnje

u molitvi svojoj, svoje sestre i brata

kao sretna zvijezda na kopnu i moru,

kao Zagovornica stare zemlje Hrvata:

ora pro nobis, Regina Croatorum.

30.12.2015. 05:45

  

Zbogom, Sodomo

Dok si mlad još bio,

svi su ti opraštali

tvoju drskost, bezobrazluk.

Tada sve si zastrašio

i vidješe da su samo maštali;

zbog tebe je osramoćen cijeli puk.

Vremena su prevrtljiva.

Želim tebi ispričati puno,

kraljevstvo je neba pojedinačno.

Znam da bez moga upliva

nećeš izgubiti niti jedno runo,

ali što je tvoje, konačno?

Da li našao si neki znak

ili zvijezdu možda sjajnu?

I na što se u životu naslanjaš?

Da li ti si hrabar ili jak,

da li ti si čuo vijest potajnu,

da li ti si onaj što se klanjaš?

U mom kraljevstvu su pahulje

od kojih mi nije hladno

i ne smeta niti rafal, niti petarda.

Izišla sam u osamu iz te rulje

koju vodi vodstvo jadno.

Bez kraljevstva eto retarda,

eto onog koji samo psuje, vrijeđa,

usamljen preda mnom

i bez mene tako mu je svejedno.

Krijem svoje ispod vjeđa,

sklanjam se sa svojim snom

jer moj Bog i ja smo jedno.

Bog mi veli, stresi prašinu

i ne bacaj blago ispred svinja.

Zato misliš da si me nadglasao.

Tad u meni prava riječ mi sinu,

oko mene samo ljubav sinja

i nije važno jesi li se našao,

tvoj je problem tvoja vika.

Ja sam pokraj tebe sva u Bogu

dok ti pakla izlaz tražiš.

Ti ne čuješ niti moga krika,

ja ti pomoći ne mogu.

Zato volim kada odlaziš.

28.12.2015. 18:53