Albatros

Dok nebo se zeleni, mora uzburkana

njišu se uglazbljeno svim galebima;

to je samo ritam koji rađa krila slana,

to je samo povremeni nalet plima.

Propadam kroz zračne struje

i tlakovi sa mnom propadaju,

a motori niti šume, niti bruje;

putnici se povremeno nadaju.

Uska repa, širom otvorena zamaha,

lako se visinama lelujam i oči odmaram.

Pijem srke razrijeđena svježa zraka

a po svojem rasponu od neba odudaram.

Istim ritmom kao da mi pogled prati

svaku strunu zračne mase

koju iznenada skrati i obrati

jer ja nisam putnik određene klase.

Krijem se i oblacima bijelim

jer na krilima mi crte crne kao ugljen.

Svaku zraku sunca odrazom podijelim,

zato lako bljesnem i pronađem plijen.

29.08.2015. 22:27

Popustile sparine

Ipak je ta kružnica bila vatrena

koja nije dala mira niti mravcu.

Smirila se igra živaca i paklena,

ponudila se igra na novome pravcu. 

Protiv svega toga neću se pobuniti,

tiho zborim o budućoj snazi,

ali neću se ni malo uzjoguniti

jer od mene bježe svi ti vrazi

s kojima sam borbe vodila,

s kojima sam zdušno pregovarala

da bih jedan dan života rodila,

da bih više krala nego varala.

Naokolo zveče triangli izdisanja,

jadno sad pucketaju udaraljke,

a sva je povijest bolesti ispisana;

došlo vrijeme je za oproštajke.

Bezumnici buncaju pod kružnicom,

koja sad je daleko odavde,

spalila ih dok se ja osjećam dužnicom

kao ozdravljenje, kao ruka pravde.

29.08.2015. 18:19

Jutro na ledenoj santi

Nemam baš ni jednu poetičnu ideju,

uvijek pišem zapravo u prozi;

ta me rima vuče kao slovo na displayu

makar znam da su sve to lažni bozi.

Čovjek uvijek ima po nešto za reći,

ali često uopće ne kaže ništa u poanti.

Zbog poetičnosti možeš čak i slavu steći,

moja jednom ostala je na ledenoj santi.

Znaš li da je Gospod Bog romantičan,

da su zvijezde Njegove nam sjemenke

da ih čovjek gleda i postane poetičan;

znaš li da mi šapuće kroz ušne stijenke

i da me na razgovor izaziva u toj tišini?

Pjesma moja uvijek molitva je sretna.

Znaš li da mi samo Bog nikada ne hini

i da moja tuga zbog Njega je spretna?

Izreći poantu, a imati još i stila

ne znači uopće pisati o ljubavi i duši

nego znači graditi si nježna krila

kojima preletim i po svjetlu i po tmuši;

znači naći se baš tamo gdje me srce vuče

pa gledati dolje gdje je vidik puno lošiji.

Puno strasti lažne u oči mi tada tuče,

puno napuhavanja na mojoj tvrdoj šiji.

Jutrima se budim puna dubljih osjećaja,

često takva u pjesništvo svoje zađem.

Tad se osjećaji ispoljavaju bez velika otežaja,

zato valjda pjevam da ih tu pronađem.

29.08.2015. 06:57

Kruna

Previše sam tužna za pusto vragolanje,

previše stara za erotske stihove;

previše sam sama za nevjerovanje

a još volim ljude, mane njihove.

Nisam dugo znala da su ljudi mahom

kao prazno korito nepostojeće rijeke,

da će svaki dobar poriv proglasiti krahom

i pobjeći u ponore ove zemlje meke.

No, dublje pasti nego ja mogu rijetki,

većma se poniziti, a ne sablažnjavati.

Još je manje onih kojima su razni svetki

razlog dobar da se prestanu kažnjavati

(jer svijest je organ samo duha razvijena

dok se strašna savjest uvijek može javiti.

Ako li je k tome volja često jako ispijena,

ona ne može se u slobodi svojoj postaviti).

Previše sam uvijek bila znatiželje puna

pa se sjećam da već davno svima sam dosadila.

Nikad od mog trnja nije nastala mi kruna,

ali nikad nisam nikog niti namjerno ojadila.

Dva sam svijeta dugo spajala u jedan,

u sredini (križa) duša, negdje preko tla i neba;

volim reći (nađoh) sjajan biser, jako vrijedan

i još vidim da je to sve ono što ti treba,

za čim čezneš i što voliš, što dozivaš noću

dok ja bespomoćno gledam tvoje  potrebe.

Ne mogu ti pomoći čak i kada hoću.

Sretna sam u sebi, ali tugujem zbog tebe.

28.08.2015. 23:22

Naručje slobode

Ništa mi ne smeta što si nedostižan

i zapravo ne želim dosađivati.

Sve sam tvoje stihove ispisala.

Sjećam se i znam za pogled brižan

kojeg nećeš meni otuđivati,

radi kojeg na pola sam disala.

Dani ovi nisu mi za te balade,

znaš me, za uvijek sam tu.

Jesen već pristiže moja,

predvečerje dan mi krade,

pjevam onu istu melodiju

makar nema anđeoska poja,

barem ne za tebe i za mene.

Možda bi ti sve to i zasmetalo,

možda čak bi bio ljubomoran

kad bi spoznao sve moje sjene

i sve što me je zametalo

u dan ovaj težak i osoran.

Možda ipak dobro znaš o meni,

možda znaš sve što moje srce lomi

kao što je uvijek s nama bilo.

Još me uvijek prate svi refreni,

još me muče razni idiomi,

još je polomljeno moje krilo.

Zato se i vraćam, možda kao pokornica,

zato čeznem one ljubavi slobodne

što u toj slobodi vječno traje.

Već me dugo čeka naručje i zornica,

one molitve i riječi, tako shodne

mojem srcu koje se ne predaje.

28.08.2015. 18:33

Uputstva za upotrebu raja

Tamo gdje liježem čeka me Bog

i u snovima mojim pokazuje mi put.

Prije jutra me budi da pušem u rog

za sve koji bace svoj križ u neki kut

pa traže li, traže Gospodina u daljinama.

Raj dođe, raj živi u mojem duhu

što stvara mi djela i život u haljinama

koje nalik su bijedi u svečanom ruhu.

Jutrima iz sebe u svijet izlazim,

raj se nalazi u kapljicama rosnim

i ja često to pjesmom izrazim.

Raj se nalazi u očima prkosnim

onih gladnih beskućnika što se potuku

zbog malo duhana ili kruha jedne mrvice

pa čak djeluju sablažnjivo širem puku

koji nudi siromasima suvišne krpice.

Kad ogladnjela blagujem Kristovo Tijelo,

opet odlazim u rajske visine i ljepote.

Bog daje hranu na vrijeme i duhovno jelo

jer od Njegove riječi nema veće divote

pa kad god čitam Evanđelje, duh mi gori;

neopisiv neograničeni prostor se otvara.

I molitva treba uvijek, i kada bol te mori

i kada ti Bog u molitvi tvojoj odgovara.

Kada si dobar ratnik u velikim ratovima

u kojima se sam sa sobom tučeš,

onda si i pravi mirotvorac svim svatovima

i uvijek slabiji kraj izvučeš

jer naš Bog je Ljubav sama

koja se daje uz pratnju vidljive žrtve.

Čeka te križ, muka i tama

ako poželiš u raj iz ove kože mrtve.

Raj se ne može zaslužiti,

to je dar besplatan od Boga

koji te može samo zadužiti

da se ne ne strašiš križa svoga.

28.08.2015. 06:34

Bunker

Drhtavim usnicama sržni dim izvlačim,

odlazim do ćoška po ne znam koji put

pa malo po tipkama tlačim;

mlado pseto donosi mi igrajući prut.

Štedim, na tabletama štedim,

na svom lijeku i na vitaminima.

Kako dan da si uredim?

Savršen je u svim svojim činima.

Slušam, gledam antologijske hitove,

sve je crno-bijelo i originalno

i sretna brojim bajtove i bitove

jer na webu možeš biti stalno,

Internet je besplatan i obavezan.

Inače sve bi mi pjesme bile beskućnici.

Onaj mladi pas još nije oprezan,

njemu ukusni su moji svitci,

a ja nervozno ga šaljem dalje,

dalje od moje sobice, moga bunkera

u kojem čekam krizu da zatvori ralje

kojima po mom životu zvjera.

Ne izlazim ovakva sve do datuma prvoga,

rane najbolje zacjeljuju same.

Osim ovog crnog mladog psa

ništa drugo nije potrebno sred tame.

27.08.2015. 10:05