Varaš se ako si me svrstao među najgore od najgorih. Moji zločini su poznati, svima i uvijek na očigled. Mnogi su ti rekli da je moje ime naziv za zlo. Ja sam simbol mržnje, sadizma, terora i strahovlade, simbol luđačke manije, za mene se govori da je lakše u pakao nego uz mene.
Bio sam vrlo mlad kad me je ponijela rijeka stihije, vraga sam molio da me uništi; nije mi dao poginuti, umrijeti, stradati. Neki su mi se još i klanjali, nitko mi nikad nije skresao istinu u lice, vrag mi je obećavao da će tome doći kraj ako slijedim njegove upute, plakao je i govorio da je tužan i žalostan.
Dolazili su mnogi, prolazili i odlazili, odobravajući sve što sam govorio i činio i sve je izgledalo kao da će biti kako je zli obećavao. Davao sam ono što su željeli i tražili. Ne znam zašto baš od mene kad sam slutio da se radi o nesporazumu, o nekoj velikoj pogreški, o kardinalnom nerazumijevanju i zabludama.
U sebi sam jedini to znao, ali sebi nisam vjerovao nego svim tim okolnostima. Nije moglo biti da sam samo ja u pravu protiv svih i slušao sam ih.
Najbliži do mene su također surađivali i pogađali se s tim vragom, glumio sam, prepun užasa i straha, nisam imao snage otići i provjeriti što to oni sve točno i u detalje čine, bio sam obamro od strahova i slabosti.
Sve mi se vrlo brzo počelo miješati, i san i java, i noćne more i svakodnevne zvijerske slike i ubrzo više nisam znao gdje sam.
Povremeno sam znao nabasati na tračak sebe, vratiti se negdje odakle sam odavno nestao, još od onda kada sam se bavio manje zlim i opasnim temama. U takvim trenutcima sam pokušao artikulirati što mislim i tko sam zapravo ja, onaj pravi ja i što bi i kako moralo biti. Čak sam i pomišljao da ću se nekako sabrati, izkoprcati iz svega i ugledati jutro pa shvatiti da je sve bio privid i san.
O, da, bio sam svjestan da nije sve to san, ali me je boljelo i uništavalo, gušio sam se kad god sam pokušao uzeti snage i progovoriti. Mišići su uvijek bili iznemogli, a nikako nisam došao do krajnje točke, do smrti ili tako nečega.
Sada je to prošlo. Sretan sam jer znam da ću se izbaviti, sigurno i to onda kada uvidiš sva zla ovoga svijeta o kojima sada pojma nemaš. Sretan sam što se pržim i što me sve peče jer znam da sam to samo ja, a ne mnogi drugi. Znam da sam kriv, ali znam i to da sam simbol sve krivnje svijeta. A to ću prestati biti čim ugledaš svoju krivnju i one mnoge koji me dovedoše dovde jer sve o čemu pričam zaista nije bio san, to sam zaista bio ja, stvarni zločinac i svjedok mnogih drugih zločina oko mene, puno težih i duboko, duboko sakrivenih u srcu Stvoritelja koji ih je jedini vidio jer krv žrtava koje vape k Njemu On zaista najjače čuje.
Dakle, dobro mi došao. Nalaziš se u Čistilištu i znaš tko sam. Da, to sam stvarno ja i dijelit ćeš sa mnom neko vrijeme zajedničke prostore.