Duše ljudskog roda

 

Stare kosti jošte žive gradovima,

usamljenih bolnih duša i sve nesretne,

gladuju, i u velikim su stanovima

gdje su od tih slabosti već nepokretne.

Ovo sada nije politika, ni kampanja,

prastara je slika svijeta ili velegrada

gdje i beskućnici akademici su znanja,

umjetnici postojanja bez cerada;

ratnici za sreću u svim poslovima,

liječnici za svaku bol, nesuđeni prosjaci

što su zarobljeni, mada svak slobode ima;

svakoga komadića od zemlje osvajači.

Ovo sada nije socijala, niti humanizam,

to je naša baština još iz doba kamenoga.

Tko je bio iskren, a ne loš ni za turizam,

taj se srozao na dno od svijeta roda svoga.

Ugroženo čovječanstvo ratuje tu protiv gladi,

svatko svoju priču zbori, teorije urota raznih

kao da se ne vidi što siva eminencija sad radi;

živi bogat, nek mu bude blagoslovljen praznik.

Samo Krist je Bog za čovjeka i za siromaha,

samo Isus hoće, može, smije, zna i čini.

Razapet je križu i ne dolazi do daha

k'o da stanuje sa starcem u pličini.

Što ti misliš da je život, da je svijet bez veze?

Da ti je svejedno i da nemaš učinkovitosti?

Ako Boga glumiš, na križ kreni putem gdje su breze

pa sve ljude spasi, dušu koja pati skrovitosti.

13.01.2024. 16:29