Savršenstvo

Oslobodi me od krvi prolivene,

o, Bože, Bože, Spasitelju moj,

skini s mene rane zadobivene,

odagnaj od mene ovaj nespokoj.

Jao meni ako Ti ne kažem,

jao meni ako ne požalim,

jer Ti me uzvisi svojim pažem,

što se Križem već ne hvalim.

Kako da izliječim mnoštvo rana

sada, kada si me doveo u Dom

i kad već su one rane prošlih dana

i kada si pokrpao moj sveopći slom?

Zar da osvrćem se, retardiram,

u prošlosti drevnoj tražim greške?

Ta, ja znam da po Tvome sviram,

samo zato sada dijelim naokolo smiješke.

Zar sam učiteljica? Okrunjena žena

koja barjaktari po naredbi Grijeha,

zar da Grijehom budem osuđena

porad svoga mladalačkog smijeha

i sve svoje sreće zbog najgore kobi?

Slavit ću Te, Gospodaru njive moje

što je tetošim i šibam da se zdrobi,

da bi dala, raspuknuta, sjeme Tvoje.

I taj Grijeh se topi, nemoćan, na očigled

od sve Tvoje glazbe sa desetak žica,

ispred strasti moje tinjajuće kao led,

kao žaba koja uči od nebeskih ptica.

Ima li što drugo ili savršenije,

reći ćeš mi pa ću prozboriti,

razvezati niti zamršenije;

i anđelima tada će zazvoniti.

Tako mi svega, plesat ću pred Tobom,

rastaviti nebo na bezbrojne dare

pa nek uhvati ih onaj što se gradi Grobom.

Neka pukne ovaj raj zemaljske pare.

Znam da sluškinja sam beskorisna,

ali Ti me pojiš neprekidnom nadom

da mi mrtva djela neće biti spasopisna

nego naša šetnja Nebeskim Gradom.

26.01.2017.  09:46