Žega

Još bi htjeli da proklinjem

čiste dare što ih nosim,

da ih sve sahranim u domaće kante;

da ja oči svoje stvorim injem

pa da srce suzam rosim

kako bi od duše moje načinile sante.

Zato što se zovem ženom,

zato ja sam stigla malo kasno

pronaći sve tragove za put.

Nisam se uklapala ni sjenom,

govorila previše sam jasno,

nosila na boku neprozirni skut.

Učili me ‘budi hrabra’ od malena

pa sve veći izazovi napadali na me.

Što sam mogla kad je takvo mi podrijetlo?

Mjesto grijeha, mjesto cvijeća snena,

hvatali se za me sinovi tame,

a ja pratila sam unutarnje Svjetlo.

Znatiželja moja smetala je svima,

da sam vještica i vrag bio mi je nadimak,

gorjele su lomače poda mnom.

Vidjela sam dobro kakva je to klima

jer na ovom brdu dobro vidim svaki dimak,

ali nitko nikad nije bio sa mnom,

čak ni vile koje dobro znaju sve

i koje su nudile mi plašteve i moći,

drago bi im bilo imati me kao prethodnicu.

Vile, zna se, nisu plod od Istine

pa sam morala ja iskušenja proći,

odbiti ih mačem za svoju Slobodicu.

Vidjela sam mnoge ratnike i svinje,

svi su oni znali od čega sam načinjena,

svi su imali i vojske i svoje slugane.

Ja sam na svom putu nalazila samo tinje,

uvijek mi je radoznalost bila začinjena

patnjama što krasile su moje noći, moje dane.

Bog me pustio da lutam i da sve pregledam,

dao mi je vremena da oganj mi prokulja

sve dok nisam, iscrpljena, pala Mu pod noge.

Nisam znala kako da Ga slušam ili gledam

pa je dodao mi na tu vatru svoga ulja,

jednu dušu vjernu, strasnu što zapalila je mnoge.

Ta je duša bila Ime Boga moga, Ime svega,

vodila me na još veće proplanke, vrhunce

pa smo zajedno mi slavili, a hodili.

Tad sam uvidjela da mi dar je i ta moja žega,

i da samo neke duše obasjava takvo sunce

što ga Bog usadi da bi drugi ljudi plodili.

Starica sam žena na tom svijetu

koji ne zna što bi sam sa sobom,

a još mnoge duše prolaze kraj mene.

Mnogi govore da vidjeli su Boga u svom letu,

ali ja se klonim ako mogu biti robom;

žega moja jača je od svake sjene.

09.01.2017. 01:00