Za tvoje ugodne dlanove

Nisu to utihnuli slavuji
i nije muk nego sklad;
kao kada mladost zahuji
kada čovjek nije više tako mlad.

Ili kao blaga nevinost bezumnika
kada ljudi u njemu otkriju vječnost,
zatečeni potpunim nedostatkom humnika
i grobova. I ta njihova mliječnost!

Ne, nisu to utihnula žuborenja i cvrkutanja,
to je samo odavanje počasti
tada, kada ptice im prate lutanja,
a potom poniru u njihovu čast.

Bezumnici među sobom lako se nađu
i susreću se kada god požele.
I vrlo lako u središta zađu,
i vrlo često mudrost podijele.

A evo za tebe, grubi pjesniče:
ne može se do mladosti doći
ako ne ostariš na početku priče
jer kako ćeš inače uživati moći.

A za tebe, dušo moja, i tvoje nježne dlanove
koji smrznutim vrapcima zacijeljuju krila:
možeš upregnuti najstrašnije kranove
kako bi ptica poletjela i sretna bila,

a sve bi uzalud bilo, i tvoj trud
kad su ti dlanovi tako rajski ugodni,
da nisi tako strašno od ljubavi lud
i da nisi i ti jedan bezumnik plodni.
10.02.2017. 00:05