Riječ Oca mojega

Bog je govorio.

Tvoj i naš Otac, Isuse, poslao je svoje riječi prorocima Staroga zavjeta.

U Duhu su prorokovali: „Dođe mi riječ Gospodnja” i svojim nadahnutim rječnikom tumačili su sve što je Gospodin u Duhu rekao. A nekako su bili tada prepušteni svi ljudi Izabranoga naroda sebi samima, svojim pametima i svojim snagama. Jer ako nisi ti, Gospodine, putovao u Kovčegu, zajedno sa svima, u ratove i prema Obećanoj zemlji, mislili su da su bespomoćni. Velika vjera Mojsijeva nije im bila svima prihvatljiva, kao niti Deset zapovijedi tvoga Zakona za narod.

Toga dana, kada si kao dvanaestogodišnji dječak bio u Hramu, u Jeruzalemu, s Josipom i Marijom, i ti si progovorio kao Otac naš na nebesima, u Duhu Svetom, nadahnut posjetom Božjem prebivalištu.

No, nije bilo dovoljno.

Otišao si na Rijeku, krstio se, Duh je sišao na tebe, bio si u pustinji,

izgonio zloduhe, došao u sinagogu, propovijedao, činio čuda i svako dobro. Razapeli te i ubili, prolio si svoju krv, dao život svoj i uzeo ga nazad. Nije bilo dovoljno sve to. Ali kasnije su se svi sjećali što si govorio, što je Otac govorio svima nama u tebi.

Kod Pedesetnice, Duh je konačno sišao na vjerne apostole. Jednako kao i ti, koji si Očeva Riječ, tako je i Duh Sveti, koji je duh Očev i dah duša naših, spustili ste se na najkonkretniji mogući način, i nemogući, čudesan način k ljudima radi kojih se ono sve i događalo za nas i radi našega spasenja.

Sada smo mi djeca Božja, jezik Božji, u tvojoj osobi, Kriste, u Duhu Svetom, konkretne duše s identitetom i obećanjem vječnoga života i pozivom da se krstimo svi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, rekao si i uzašao opet k Ocu.

Ostavio si nam vjeru i Zakon, nova srca od mesa i sebe, svoje Tijelo i Krv – Euharistiju, ostavio si nam sakramente i Crkvu svoju, kršćansku, da nam na taj privilegirani način pritekneš u pomoć sad i zauvijek u životu, i da nas dočekaš poslije smrti u vječnom životu izobilja Duha i svojih riječi koje nikada neće proći.

„A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Lk 2,49

Nebeski cvijet

 

Priznajem da siromaštvo ubija,

sporo i u trzajima nade koja hrani

sve što tijelo prima ili duša upija

i da su dugi siromahu životni dani.

Ono ne da bolesniku da se liječi,

ne da da se drži dostojanstva,

nego daje da pretrpi ružne riječi,

i da nema dobroga poznanstva.

Čak ni vjera ne može se usmjeriti

prema puku koji to ne čuje i ne vidi;

možda mogao bi ljude uvjeriti,

ali Bog zna da se siromah zbog sebe još stidi.

Zato predaje mu često poziv Božji svoj,

vodi ga u svoje odaje i ondje ga kuša

jer su stube do nebesa kušnji velik broj,

a već je prokušana siromaha duša.

Nevolje tad Bog mu daje, poduke iz svijeta,

uči ga da oprašta što nema sve što treba

i tako ga njeguje, poput rijetka cvijeta

koji tad od ljubavi te raste sve do neba.

24.05.2024. 12:40

Kuća od zlata

 

Duhan i kavu gutam,

to mi je hrana,

iinstitucijama lutam

svakoga dana.

Na svakom te koraku prevare

jer si slab i jadan, i bijedan,

ne mare za predivne dare

što ima ih bolesnik jedan.

Njima je samo do zlata,

ne brinu za moral i sreću.

Strvinara bezbrojna jata

u pohode na pljačkanje kreću.

Što misliš zašto smo bijeda?

Zato što glupost nas krasi il' zločin?

Da stoga ne pratimo novčana slijeda,

da strah nas je poduzeti takav čin?

Uhvatiti prevaranta na djelu,

ništa lakše ovdje ne postoji.

Taj ne skriva pohlepu cijelu

i kao ponosan pred tobom stoji.

Još smo i bez obraza, drski, zar ne?

Ta, svi su kradljivci, zbore u bradu.

Među nama, poznajemo vas sve,

napuhani, bogati što siromasima kradu.

Kada bi sve tajne izišle na svjetlo dana,

nitko ne bi vjerovao, a većina je to.

U podzemlju postoji kuća od rana,

a to je naše moralno siromaštvo.

23.05.2024. 22:24

Mijene

 

Koliko si puta pogledao na me,

a ja nisam ni uzvratila ti, Gospode.

Koliko puta su nas ostavili same

da u nama sva se prijateljstva rode.

Duše Sveti, Duše moj, opet sluša

službenica tvoja koja, žedna, pije

samo bistru, čistu vodu kao duša,

jedina u kojoj vino tvoje vrije.

Koliko puta sam te zanemarila iz straha

da to ne može mi biti da me tražiš.

Toliko puta si me ostavio i bez daha,

tako strpljivo mi ovaj život blažiš

jer ja ne znam kako prevaliti

sve te kilometre i dužine,

ali znam da nećeš mene prevariti,

tvoja riječ se nikad ne raspline.

Ti posvećuješ mi napore i trud,

molitve i promatranje sebe

da izliječiš um što nalazi svu blud

ova svijeta u kojemu ima samo tebe.

Da me iz toga izvučeš ti, moj krste,

kao jednom davno kad sam stigla

sve do tvoje hridi anđeoske vrste,

nedostojna sam se uz tebe pridigla.

Ti si ljubav sama, ti si nebo meko,

ti si Duh od Oca i od Sina,

ti si odavno mi život moj prorek'o

da se mijenjam poput kruha, poput vina.

23.05.2024. 21:38

O snovima

 

Kako je slatko biti sam,

uzeti pisma na dlanove,

listati po čitav dan,

čitati stare planove.

Kako je slatka duša slaba

što pregledava snimke,

prisjeća se, zove Boga: „Abba”

i nabraja mu sve bez iznimke.

A Duh se vije po prostoru,

odnosi prošlost na police,

tamo gdje blizu su prozoru

s kojega cvrkuću ptice.

Sve mi ostvaruješ, Bože moj,

daleko više od očekivanja,

daješ izobilje svega i život svoj

za sve ono što srce sanja.

Pružaš mi ruku, vodiš me dalje,

dalje me učiš o svakom snu

i otkrivaš tajne što Duh mi šalje.

Hvala ti, Kriste, što si tu.

Biti djeca

 

Uhapšen u svojoj magli,

zakopčan u svojem mraku,

svako svojoj zvijezdi nagli,

svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine

djetinjastih blagostanja,

sretne mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,

i na munju koja prijeti,

naša blaga Nada vrišti:

biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha,

među nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruha

biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević: „Uhapšen u svojoj magli”

Molitva radosti

 

Ne daj mi, Gospode,

ne puštaj me, Kriste,

iz naručja svoga.

Pridrži čvrsto mi plode

i vrati mi one dare iste

srca ti milosrdnoga.

Majčinu pjevaj mi uspavanku

da smiri se duša moja

u tvojim dlanima krasnim.

Daj da se radujem danku

što ga nosiš u tisuću boja

svojim rukama časnim.

Molitvu moju usmjeri,

dušu pokreni

i srce zacijeli

da bude prijestolje vjeri

kao stvor iskreni

i kao habitus bijeli.

Pomozi mi nemoći,

okruni slaboće,

grijehe ukini.

Pod okriljem noći

moje sljepoće

i prašinu skini.

I govori meni,

evo me tu,

pred tvojim pragom.

Svu me osjeni,

službenicu,

riječju ti blagom.

Duha ne puštaj,

ne daj da padnem,

ostani moj.

Dok tama je gusta

da srce ti dadnem

i nespokoj.

Molitvu počuj

dok ne dođe čas

da čujem ti riječi.

Stope mi obuj

za putovanje u spas

i svu me izliječi.

22.05.2024. 20:59