PEČAT
Pečat nije samo nakit s umjetničkim urezima, on je simbol osobe i njezine
vlasti; stoga je često pričvršćen o prsten od kojega se čovjek
ne rastaje bez teška razloga. Kad čovjek udara svoj pečat,
naznačava da je neki predmet njegova svojina, da on izdaje neku
ispravu, da je zabranjen pristup u neki njegov posjed.
Pečat
je, dakle, isto što i potpis; on jamči za valjanost neke isprave;
ponekad joj podaje obilježje tajne kao u slučaju onoga zapečaćenog
svitka kojega nitko ne može čitati, osim onoga koji ima pravo
prelomiti pečat.
Božji
pečat je pjesnički simbol Njegova gospodstva nad stvorenjima i
poviješću; on može zapečatiti zvijezde i eto ti mrkle noći;
zapečaćuje knjigu svojih nauma i nitko joj ne može odgonetnuti
tajne osim Janjeta koje ih ostvaruje.
Bog
zapečaćuje grijehe; istodobno stavlja pečat na proročanstvo, što
znači da ga ostvarujući privodi kraju.
Simbolika
poprima novu vrijednost kad Krist za sebe kaže da nosi biljeg
Božjega, Očeva pečata:
„Radite,
ali
ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život
vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac –
Bog – opečati.” Iv 6,27
Jer,
taj Očev pečat na Sinu Čovječjemu ne znači jednostavno vlast
koju Mu daje da dovrši Njegovo djelo već je to i posveta kojom Isus
postaje Sin Božji:
„...
kako vi onome kog Otac posveti
i posla na svijet
možete
reći: ‘Huliš!’
– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam
Božji!’? „ Iv 10,36
Kršćanin
postaje dionikom te posvete kad mu Bog utiskuje biljeg svoga pečata
dajući mu Duha, dar kojim se traži vjernost Duhu:
„ U
njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
–
evanđelje spasenja svoga –
u njemu ste,
prigrlivši
vjeru,
opečaćeni Duhom obećanim, Svetim,
koji je zalog
naše baštine:
otkupljenja, posvojenja –
na hvalu Slave
njegove.” Ef 1,13-14
Taj
je pečat biljeg slugu Božjih i njihova zaštita u času eshatološke
kušnje. Po njemu će moći ostati vjerni Božjim riječima, riječima
za koje Pavao kaže da su pečat; njima, naime, Bog neopozivo
posvjedočuje pod kojim se uvjetima postiže spas (Dufour, str. 848).
PEPEO
Prvotno
značenje pepela vrlo je sporno, iako je njegova uporaba raširena u
većini starih religija; on se često spominje zajedno s prahom
(Sedamdesetorica prevode više puta 'prašinu' s 'pepeo') i znamenuje
u isto vrijeme grijeh i lomnost čovjekovu.
Srce
grešnikovu slično je pepelu: Izaija naziva idolopoklonca onim koji
'voli pepeo' (Iz 44,20), a Mudrost za nj kaže: „Srce mu je kao
pepeo, i nada mu od zemlje bjednija , i život od gline nevredniji'
(Mudr 15,10). Zato može samo pepeo biti grešniku plaća: oholice će
biti pretvoreni na zemlji u pepeo, a zlikovce će pravednici gaziti
kao prah pod nogama.
S
druge strane grešnik, koji umjesto da otvrdne u svojoj oholosti,
biva svjestan svoga prijestupa, priznaje upravo to da je samo prah i
pepeo., a da bi pokazao drugima i samom sebi kako je u to uvjeren, on
sjeda u pepeo i posipava njime glavu.
Ali
to isto znamenje pokore služi i kao Izraz tuge čovjeka satrvena
nesrećom: sigurno zato što se naslućuje da između nesreće i
grijeha ima neka veza. Prezrena se Tamara posipa pepelom, a tako i
Židovi kojima prijeti smrt. Čovjek želi na taj način pokazati u
koje je stanje doveden i ide čak dotle da se hrani pepelom. Ali on
osjeća svoje ništavilo prije svega onda kad ga pohodi žalost, i
tada on izražava tu žalost pokrivajući se prašinom i pepelom:
„Kćeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, nariči”
Jr 6,26
Posuti
se pepelom, dakle, znači vršiti neku vrstu javne ispovijedi mimikom
(bogoslužje Pepelnice). JEZIKOM TE TVARI BEZ ŽIVOTA KOJA SE VRAĆA
U PRAH, ČOVJEK PRIZNAJE DA JE GREŠAN I KRHAK, PREDUSREĆE TIME
Božji sud i postiže Božje milosrđe. Do onoga koji tako priznaje
svoju ništetnost dopire obećanje Mesije koji će pobijediti grijeh
i smrt, razveseliti ožalošćena na Sionu i dati im vijenac mjesto
pepela (Iz 61,2sl.) GB - (Dufour, str. 849). 17.02.2023. 13:19
NAPOMENE
Obred
pepeljenja ne nalazi se u Crkvi kao sakrament, ali je usko povezan s
učincima sakramenata, naročito pokorničkog bogoslužja.
Svrha
je sakramenata posvećivati ljude, izgrađivati čitav narod Božji
kao Tijelo Kristovo i napokon iskazivati Bogu štovanje; a kao
znakovi oni ujedno i poučavaju. Vjeru ne samo da pretpostavljaju
nego je riječima i stvarno hrane, jačaju i izražavaju; stoga se i
zovu 'otajstva vjere'. MILOST ZAISTA DIJELE, a njihovo obredno
slavlje vjernike najbolje i sprema da tu milost plodonosno prime, da
Boga pravilno štuju i vrše ljubav (SC 59).
SC
60 Uz to je sveta Majka Crkva ustanovila blagoslovine. TO SU SVETI
ZNAKOVI, NALIK SAKRAMENTIMA, kojima se označuju i na molbu Crkve
POSTIŽU UČINCI, NAROČITO DUHOVNI. Njima se ljudi pripremaju
primiti glavni učinak sakramenata i posvećuju se razne zgode
života.
SC
110 Pokora korizmenog vremena treba biti ne više unutarnja i
pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu
valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva
prema prilikama vjernika.
Pepeljenjem
na Čistu srijedu, to jest na Pepelnicu, započinje korizmeno
razdoblje. Za vrijeme mise obavlja se obred blagoslova pepela i
pepeljenja. Dok nam svećenik stavlja pepeo na čelo (ili nam ga
posipa po glavi), on kaže:
„Obratite
se i vjerujete evanđelju”
ili:
„Sjeti
se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti”.
Pepeo
podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz
dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi ta dobra mogla dati
smisao ljudskom životu. Posipanje pepelom ujedno označuje poziv na
obraćenje. Nikad dovoljno ne otkrivamo Boga Isusa Krista i nikad
dovoljno ne prianjamo uza Nj, s kojim smo vjerom povezani. Istina,
kršteni smo, no uvijek trebamo tražiti Boga i neprestano svoj život
usklađivati s evanđeljem.
U
misnom slavlju ovoga dana blagoslivlja se pepeo od grančica maslina
ili drugoga drveća što su prethodne godine bile blagoslovljene. Tim
se pepelom vrši i pepeljenje.
Bože,
Ti nećeš smrti grešnika nego da se obrati i živi. Usliši naše
molitve i po svojoj dobroti blagoslovi + ovaj pepeo kojim ćemo
posuti glave. Priznajemo da smo prah i da se u prah pretvaramo.
Udijeli nam korizmenim zalaganjem oproštenje grijeha i obnovu života
na sliku Tvoga uskrsloga Sina. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen!