Svetinje

 

Nestala iz Tvoga dvora,

duša odletjela sitnih krila

poput izgubljena kukca

povrh velikoga mora;

čvrsto gnijezdo tu je svila

od jednoga poljupca.

Da je ne bi zahvatili vali,

da je ne bi oblaci i kiše

uništili svom silinom

dok je traže snovi pali,

dok je maestral tu njiše,

dok se umiva milinom.

Sluškinjo ti beskorisna,

s neba padnu riječi svete

da te povuku još više u visinu

gdje je zemlja krasopisna,

da te na tebe podsjete

i da hvališ Boga u kruhu i vinu.

Vršila sam toliko i jače

što mi reče, što na mene stavi,

ali ne znam da l' sam stigla.

Duša raduje se i ponekad plače,

kako red je, kako mir je Kristov, pravi;

ta me volja, Kriste, svu pridigla.

Opet ćemo vječnost našu slaviti

kad se ovi dugovi isplate i otkupe.

Znam, već stižeš mi u susret.

Slabu nadu ćemo popraviti

kad se vjerni svi okupe,

pravednost će biti pojam svet.

13.10.2022. 21:54

Zarobljenici tmine

Noć kada se ljudi zajedno pokušavaju suočiti sa strahovima zove se „Noć vještica”.

Tih dana, kada slavimo blagdan Svih svetih u Katoličkoj Crkvi, kažemo da slijedi i „Dan mrtvih” - ne zovemo ga „Noć mrtvih” nego „Dan” jer svi sveti jesu živi u Gospodinu Bogu.

Ljudi gledaju često u smrt, proriču propast ljudi i svijeta, očekuju mnoge nevolje od kojih se nastoje sakriti i stoga ona noć strahova uključuje i strahove od pogibije, od smrti, od nestanka.

Naravno, to su osobe koje ne vjeruju Isusu, ne vjeruju u svoj vječni život, ma koliko pričale da su besmrtne.

Jer ne nose u sebi radost zbog Isusovog uskrsnuća od mrtvih, zbog onoga jutra koje se nikada ne zaboravlja, kada je Gospodin „ispraznio” svoj vlastiti Grob, kada je ustao od mrtvih i pokazao se apostolima i mnogim ljudima da bi svi koji Mu vjeruju zadobili svoje vlastito radosno uskrsnuće i preobrazbu od zemaljskoga života u život vječnosti.

Jer ne može vjernik koji slijedi Isusa Krista slaviti noći straha od propasti i smrti, jedini strah što ga ima jest strah Božji, strah da ne povrijedi Boga jer zna Njegovu veličinu i moć, i ljubav Boga kojemu vjeruje i koji mu oprašta i daje svega u izobilju. a to su dvije različite stvari. Sljedbenik Isusa Krista slavi slobodu djeteta Božjega.

Vjernik slijedi zapovijedi što ih je dobio Mojsije od Boga i proslijedio narodu. Isus je taj Božji zakon ispunio.

Narod nije mogao te zapovijedi izvršiti. Bilo je ljudi koji su se bavili vračanjem i magijom, noćima straha i smrti, noćima vještica. Od toga su potpuno oslijepili, imali su sve veće i nenormalne strahove te nisu mogli spoznati poruku Božje ljubavi i duh zapovijedi.

Nisu se mogli odhrvati zlodusima koje su dozivali i čiji je začetnik Đavao, Otac laži i podjela. Ljudi su živjeli licemjerno i bezdušno su nastojali izvršiti kruto slovo Zakona.

Isus je sa sobom donio svoga Duha, tumačio je slike i duh zapovijedi, ali su i po tome ljudi spoznali da su zbog svojih grijeha, laži i vračanja svi zaslužili smrt. Ljudi znaju da nikada nisu savršeni, prestrašeni su zbog svojih zloduha, ne samo od smrti nego od vječne smrti.

Isus je uzeo ta vračanja, laži, oholosti, blud i pohlepu, sve strahove i grijehe čovječanstva na svoja ramena, ponio je na sebi laž i smrt i prepustio se pravednoj i zasluženoj kazni za ljude, prepustio se da Ga razapnu, da Ga pogube. Primio je smrtnu presudu na sebe radi svih nas da nas od straha i neposluha izbavi i spasi, da nas oslobodi sve jer bijasmo robovi veliki. Na taj način je umro umjesto svakoga čovjeka, i dobrog, i lošeg, da bi izbacio iz života pogubljenje onih koji Mu vjeruju i koji Ga slijede.

No, Zakon i Zapovijedi jasno daju do znanja da oni koji još uvijek strahuju od svoje grešnosti i od kazne za grijeh, a to je smrt, kraljevstva Božjega vidjeti neće. To su mnogi zarobljenici vlastitih grijeha, zarobljenici tame i noći, zarobljenici vještica.

Jer svatko tko slijedi Isusa može svoje grijehe ispovjediti pred Bogom i dobiti oproštenje i zaborav kako bi mogao radosno krenuti iznova. 10.10.2022. 04:43

„Zaista, zaista, kažem vam, ako tko drži moju riječ, sigurno neće nikada vidjeti smrti.” Iv 8,51 

Vatra spasenja

 

Pravo vrijeme za dušu da se snađe, da nađe onaj Smisao i da se spasi jest ovo vrijeme koje je dobila na raspolaganje, vrijeme njena života na zemlji.

Nije svaka duša željna spasa, ne vidi svaka duša koliko je ogrezla u besmislice i ispraznost, u smrt.

Mnoge duše već rano znaju da je u Bogu smisao svega.

Neke duše među njima znaju i da nas Bog očekuje da Mu se vratimo jer osigurao nam je sve uvjete, preostaje nam samo odlučiti se protiv zla i odlučiti se za Boga, vratiti Mu se, osloboditi se naših zala koja činimo, obratiti se i krenuti ka Bogu, ka svetosti.

Put je obraćenja za grešnike put svetosti.

Put je svetosti za sve nas put krvi i put boli.

Jer grijesi i zlo naše teret su ljudskoj duši u tom prašnjavom životu poput ropstva.

Svetosti se duša može približiti samo kada spaljuje svoj otpad, gubu svoju što joj koži i tijelu ne da svježa zraka.

Da je opravda po njezinoj vjeri, Bog će duši dati pročišćenje.

Kao kroz vatru što proždire grijehe, duša će pronaći svoju čistoću, svetost, pravednost, dobrotu, kvalitetu.

Groznica je čišćenja za dušu neminovna, oslobađajuća.

Pred Isusom Kristom duša ne može stajati ravnopravno i bezgrešno već u porođajnim bolima i u vatri koja sažiže.

Samo ljubav Boga Oca i milosrđe Gospodina Isusa Krista izbavlja dušu iz njezina robovskog života u kojemu caruju grijesi i nesavršenosti ljudska praha koji se sastoji od svih međuljudskih odnosa duše, ponašanja i djelovanja duše prema sebi i prema drugima. Stoga i samo u zajedništvu Duha Svetoga duša si može olakšati svoj spas.

Vatra u kojoj duša gori oganj je suzdržavanja i strpljivosti, to je vatra odlučnosti duše da se ponizi pred svakim naletom zla, pred svakim napadom sebičnosti. To joj je jamčevina po kojoj stiže u svetost.

Da se Isus nije za nas krvlju znojio, ne bi nikome bilo izbavljenja u prolijevanju krvi i po bolima.

Da se Isus nije dao bičevati za nas, ne bi se nikome ukazala ta prilika za spas.

Da Ga nisu trnjem okrunili, ne bismo nikada mogli živjeti obraćenje.

Da Isus Krist nije za nas teški križ nosio, ne bi se nitko mogao nadati putu u svetost.

Da nije Isus Krist bio razapet na križu radi nas i našega spasenja, ne bismo nikada imali mogućnost putovati u vječni život, život istinski, život u punini. Zaista bismo bili pokošeni kao divlja trava.

Da Isus Krist nije uskrsnuo, nikada ne bismo imali udjela u božanskom životu. Ostali bismo grešni, izgorjeli bismo do pepela i nestali bismo u zemaljskoj prašini. Ostali bismo mrtvi i bez smisla života. Nikada ne bismo krenuli na put u svetost na kojemu nas vjerno zagovara i prati Isusova Majka Marija koja nam Ga dijeli kao Snagu za putovanje i posvećenje. 08.10.2022. 02:21

Samo jedna nada

 

Svaki put kad sanjam

pronađem Te kao znak

na sred srca moga.

Kada novu noć odsanjam,

tad udišem novi zrak

u tom dahu svoga Boga.

A kad loši sati siđu

kao breme na ramena,

ne spava se noću.

I kad anđeli tu priđu

donose nam posljednja vremena,

ali ja ih uvijek hoću.

Nema načina da uđem

kroz ta ista vrata

gdje se nade množe.

Pri oltaru tuđem

gacam preko blata

jer Te ljubim, Bože.

I što mi preostaje

nego nadati se, vjerovati,

gurati po Tvome za života?

Tvoja ruka sudbu daje

koju moram sljedovati,

nema druge Ti Golgota.

Čovjek bez karizme

kao trava je bez cvijeta,

kao cvijet bez ploda.

Kao trag od čizme

što nam gazi pola svijeta,

što nam krade roda.

Čovjek sav bez nade

kao ubojica sreće,

kao lovac nasumičan.

Tuđe plode krade,

pokajat se neće

pa je više sebi sličan.

Grupa ljudi ista kova

kao zvijezde što su ostarile,

gubi sve od svoga sjaja.

Djeca zažele se dana nova

kao da su pameti ih ostavile,

misle da im nikad nema kraja.

Žene znaju pa su potlačene,

laž im bila daleko od njih

kao mrak od mjesečine.

Sve im duše poražene

kao uzaludan, nježan stih

od kojega sprdnju čine.

Ne slušaju ljudi Djevu,

tihu kao laka noć,

poniznu pred Kristom.

Ne čuju ni Adama, ni Evu

što im privlačna je moć

koju gube čizmom istom.

Vrata zatvoriše, sami neće ući

sve do Srca božanskoga

iz kojega izlazi nam Deset riječi.

Različite duše hoće se potući

oko Krvi, Tijela Kristovoga

koje samo tihe poniznike liječi.

Napunili lože sve i dvore,

nema mjesta siromahu, bolesniku

i ogorčuju si djecu svoju.

Kristov Duh od bezumnoga načinio zbore

da ne vide mudri pravu sliku,

da se sablažnjavaju u zbroju.

Mnogima svejedno vani il' unutra,

sve im jedno, jaje jajetu je isto

sve do velikoga Sudnjeg dana.

Kažu danas neće, nego sutra,

a tada će biti svi u raju s Kristom,

samo šačica će duša biti rasplakana,

među njima sami razbojnici,

oni što se ne stignu ugurati

u tu karavanu čeljadi raznolike

koja klanjat će se svojoj trobojnici;

dim će strašan prema gore kuljati,

ništa neće čuti se od divlje rike,

samo srca ponizna će svetkovati

jer na ovoj zemlji ima nevinašaca,

ima bogalja bez puno svijesti

koji znaju tajne iskovati

u tom grotlu punom lažaca

koji neće se sa svojim anđelima sresti.

Daleko sam, Kriste, Tvome Tijelu,

ali Ti si mi na očigledu, tu.

Izvireš iz svake stvari ili riječi.

Spašavaš me svuda u većemu dijelu

da ja sama s vjerom suočim se zlu

što ga Tvoja ljubav uvijek spriječi.

Ti, moj Kriste raspeti, Presveti,

obožavam Te i bez vjerske snage,

i bez ičega što daje reći

ovoj duši koja ljubi kada Te se sjeti,

kada jasno vidi krvave Ti suze drage,

da bez Tebe neće ona vrata nade prijeći.

05.10.2022. 00:15

Božanska oranica

 

Zove nas Bog, sve nas.

Ali nismo svi pripravni poći za Njim. Mnogi vjeruju, ali ne kreću. Mnogi se oduševe Kristom ili nečime iz Svetog pisma, ali im oduševljenje splasne. Mnogi idu zato jer idu i svi drugi, a mnogi Isusa i Njegov život, Muku i smrt gledaju kroz nekakvu simboliku. Mnogi se i potrude, slušaju, čuju, ali ih vremenite brige, zemaljske, egzistencijalne previše zaokupe pa zaborave slijediti Isusa i od Njega zamoliti pomoć.

To su osobe koje su jako različite od Božanske Osobe koja je Pravednost, Istina, Ljubav, Dobrota, Milosrđe i Ljepota.

Čovjek koji je sklon slušanju i poslušnosti, razmatranju života, čuje bolje Isusa, a prepoznaje Ga po svojoj vlastitoj osobini, po svojoj istinitosti, dobroti, milosrđu, ljubavi i slično.

Jer ne može vjerovati netko tko ne teži za postojanošću, za trajnim dobrima i dobrobitima.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora imati povjerenja u Njega, slušati Mu riječi, pretvarati ih u djelo; mora imati vjere.

Mora se uvijek nadati, čak i tada kada je njegova nada protiv razumne procjene, protiv svake nade jer Isus je gore, Bog je to koji stvara procjene i daje vjeru i nadu. Bog je to čija je riječ istinita jer On sam istinu stvara i ostvaruje. Vjera pomaže čovjeku da to vidi. Pomaže mu da shvati da je istina ono što je volja Božja, a ne da misli da je po ljudskim kriterijima Isus u istini jer Isus je iznad ljudskih kriterija.

Čovjek se mora osloboditi iskušenja da procjenjuje Boga, da Ga kritizira kao što smije kritizirati svetog oca papu, svećenike i Katoličku Crkvu. Jer Bog je iznad čovjekovog razuma i spoznavanja, štoviše, Bog daje čovjeku sposobnost razumijevanja.

Da bi slijedio Boga, čovjek Boga mora bar malo poznavati u strahopoštovanju, ali i u zrnu ljubavi, iskrene, istinske, trajne ljubavi jer će mu Bog obilato dati sposobnosti za vjeru, nadu i ljubav.

Dat će mu sve što mu je potrebno, do najmanje stvari, ali i u jako važnim okolnostima.

Da bi mogao slijediti Isusa, čovjek mora biti ustrajan poput ratara koji je krenuo orati svoju zemlju: prvo se dobro pripremio, potom je ostavio sve stvari koje bi mu mogle skrenuti pažnju, znači odvojio je vrijeme za rad na oranici. Zatim će se nahraniti malo i napojiti, zasukat će rukave, staviti šešir protiv sunca i krenuti prema plugu s planom svoje oranice u mislima. Tada će zaorati prvu brazdu i onako kako je zaorao, tako mora i nastaviti. Dakle, potrebna mu je usredotočenost na ono što čini i ubrzo više neće niti čuti, niti vidjeti prolaznosti ovoga svijeta, nego će samo gledati da što bolje napravi posao. Uložit će sav svoj trud, sve svoje snage i povući će ga želja i namjera da učini najbolje što može. Zavoljet će sve više ono što mu je posao, a njegovo djelo će ga proslaviti, orač prima nagradu od zemlje koju obrađuje. Pratit će ga oduševljenje, spoznaja, znoj, muka, zadovoljstvo, ljubav i dobrota; bit će svjestan i siguran da čini dobro i da se dobro dobrim vraća. Odmor će mu biti blažen.

Da bi slijedio Isusa, čovjek mora biti razborit, razlikovati duhove, ali ne činiti razliku između vjere i racionalnosti, već mora činiti razliku između prolaznog zanosa i pažljivog znanstvenog proučavanja i istraživanja.

Ako je ustrajan i razborit, čovjek postaje bolji, ima bolji osjećaj za pravednost, ako je bio sebičan, to će popraviti. Dobit će u svemu tome iskustvu pravednost i snagu, izgubit će mnoge nepotrebne strahove, a Bog će ga tako i toliko uslišavati da postoji opasnost da će se čovjek uzoholiti.

Ako slijedi Isusa, čovjek mora biti ponizan uvijek i posvuda, mora paziti da bude u svemu umjeren, osim u ljubavi za Boga. 28.09.2022. 17:04

„Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Lk 9,62).”

Blaženstvo praha

 

Naviku sam stvorila tih dana

da umjesto preljuba u siromaštvu

sve napišem ti za laku noć.

Jedna tema postala je mnogostrana,

stih, terapija i molitva monaštvu,

post i kontemplacija što daje moć,

daje snagu i energiju u postojanju,

u životu koji primiče se kraju.

I taj život vječni primam kao dar,

besplatno i sada još na odstojanju.

Svake nedjelje se poklanjam u raju

pa se vraćam na tu misiju gdje gori žar.

Time hranim duh svoj, svoje tijelo,

zalijevam ga rosom čistom

koja za me padne iz visine

kao piće, kao nektar, kao jelo.

Često jedno smo u Kristu i sa Kristom

što se utjelovio zbog nas u te nizine.

Sve to bacam pred tebe bez plana

iz te milostive ruke od Providnosti

koja me je naumila, stvorila

i nacrtala kao ime nasred dlana,

koja me je otela iz nebitnosti

kad me davno riječju svojom oborila.

Dosadna sam svijetu što mi kritike donosi,

ne pozna me, ne razumije me poput ribe

koja niti pliva, niti zbori.

Duh mi Sveti blaženstvo pronosi,

baca zloduhe u mrtve glibe,

a srce mi tiho plamti i za Boga gori.

26.09.2022. 20:37

Labuđa krila

Ostani sa mnom,

potpuno tu,

u tunelu tamnom,

u svome svjetlu.

Budi mi ti,

riječi života,

kolijevko ljubavi,

plodu mi čokota.

Ne odlazi još

jer nisam zrela.

Stih mi je loš,

a dodir sam htjela

labuđih krila

što se odrazuju

kao sirova svila

i put mi pokazuju.

Anđele divni

prelijepa čela,

srce mi dirni,

haljino bijela.

Jer što sada mogu

dok tako snivaš

u našemu Bogu

i dušu prikrivaš?

Umor me dira,

ali ne marim.

U sjeni mira

susret ostvarim.

Ti, slatki čuvaru,

moj blagoslov prati,

prekrasni daru

nebeske paprati.

Znam da sam 'teška'

i narav mi mrka,

ali zbog smiješka

nastade strka

u mome srču.

No, ipak snivaj

da nisam u grču,

u Boga uplivaj.

Bit će na straži

ta poetesa,

anđele najdraži.

Pozdravi nebesa.

26.09.2022. 02:25