Nisam to ja

Nisam to ja koja izazivam divljenje,

nije moj stih ono što te plijeni

već to je ono predano življenje

radi izvlačenja srži što ključa u sjeni,

o kojoj te nitko ne može obavijestiti

i koje najviše sam Bog je žedan.

Samo ti znaš svoju srž namjestiti

da drugi vide koliko si Mu vrijedan,

samo ti najbolje sjećanje o sebi imaš

onoga trena kad ti se rodilo povjerenje

i samo ti iste signale o sebi primaš,

samo ti daješ završno ovjerenje

da si prepoznao ovdje svoje prvo ime

kojime te Vječnost iz ništavila prozvala,

a sada se čeznutljivo nosiš s time.

I mene je k tebi ona dozvala.

31.01.2016. 23:03

Nedjelja

Nemati nikoga kao imati sve,

ubirati odasvud;

ljubiti Boga kao dobiti tebe,

staviti život u grud

i slobodno prošetati

beskrajno velikim prostorom;

umornih mišića skretati

k ljudima mekom postolom

i odmah se udaljiti,

ozarena lica;

tebe u srcu zakraljiti

bez onih drhtavica

pa sjesti za stol

i pisati o ugodnoj sreći

dok prestaje bol,

a stihovi sve veći,

znači baš tebe se sjetiti

iako nije potrebno,

baš tobom dan posvetiti.

Posebno, zaista nešto posebno.

31.01.2016. 15:05

Molitveni pravopis

Dugujem Ti svoje grijehe molitvene lijenosti i prevelike srditosti gdje mi jezik radi brže od mozga. Osjećam se sretnom, ali iscrpljenom i zbog mojih grijeha zaostalom. Niti sedmoga dana nisam si ostavila više vremena za nas. Strah me je uvijek krivih gospodara, naročito u ovoj posebno većoj kušnji. Znam da kušnju nisam neprekidno odbijala i da sam imala trenutke nestrpljenja. Pokušavam to ponizno prihvatiti, priznati se nepodobnom za veće i više kako bih postigla Tvoja neophodna uslišanja, kako bih prepoznala Tvoju volju.

Sigurno si me predodredio za više od svega čega se moje srce može uopće prisjetiti. Ostani mi pratilac i prepreka do ponora grijeha. Ja ću izvesti sve kako znam i umijem, svom preostalom snagom svojom. Ti mi daj prepoznati svoja upozorenja; neka nam tajna riječ bude znak za srdžbu, neka nam anđeo bude znak za slobodan prolazak. Kada me tako uputiš, znat ću kanalizirati napore i emocije. Neka mi onaj podmukli neprijatelj bude znak da moram usporiti svoj sluh kako bih te u najopasnijim trenutcima čula i razabrala. Nisi mi pustio neprijatelje da me unište nego da ih blagoslivljam zbog toga što izazivaju moje najnesvjesnije, prisiljavaju me na buđenje mojih sakrivenih strasti, a one se moraju vrlo sabrano i pažljivo usmjeravati.

Anđeo koji će mi biti jasan putokaz sigurno neće puno pripovijedati, možda samo slikovitim gestama. To je moj anđeo čuvar, anđeo moje šutnje. Ti mi, Kriste, daj što ću izabrati u moru mojih pobrkanih riječi. Neka ona pasivna snaga iz koje proizlazi moja nagla reakcija zapravo postane pasivna snaga moje šutnje s malo tako kritičnih, ali blažih riječi. Znam da bih mogla ublažiti svoj nekada poganski jezik. Mogu ga ublažiti pravilnim i točnim opisom svojih misli, nakana i odluka.

Kako da Te bolje razaznam? Reci mi u detalje kako da Te ljubim. U svojim neprijateljima?

Kako da Ti odgovorim kad mi otkrivaš prijatelje? Što je hitnije, afirmirati Tvoje odraze ili strpljivo podnašati provokacije? Ti mi daj riječ u pravom času, točno u tisućinki sekunde jer tada je naša jednost najjača, najvidljivija, najprodornija.

Kajem se od sveg srca i zato nastojim biti konstruktivna. Nismo učili jezik ljubavi Tvoje pa moram iznalaziti svaki izražaj jer nas posvuda zasipaju  govorom mržnje koji proizlazi iz sve težih besmislica. Negativom pokušavamo izraziti ono malo pozitivnosti koja se teško probija kroz solidarnu šutnju. Želim dati svoj doprinos u ljubavnom pravopisu i jezikoslovlju. Samo se pozitiva i konstruktivnost može nazvati logikom jer ima smisla do kraja, do najsitnijih čestica. Tako se može pročitati svaki naslov detaljnije, tako se može obuzdati ludilo euforije i širenje panike jer ako samo solidarno šutimo, prestat ćemo se aktivnije radovati. 30.01 2016. 20:16

Etičko pitanje

Prevarom su često pustili me biti

ne bih li bar nekako nastradala;

u javnosti su pustili me raditi,

smetalo ih što sam u dobru se nadala.

Poruge sam čula iza moga ramena,

nejasna je bila moja misao i pitanja,

a bila je čudna svaka vlas mi pramena,

bila su im smiješna moja trudna skitanja.

Pot je kapao mi, nervi svi su popucali,

ali nikad nisam sumnjala na neka loša svojstva;

kada god su na vrata mi pokucali,

istinu sam ponudila jednosti i trojstva.

Samo jedna lažna pretpostavka,

malo strašljivosti i pohlepa što raste,

tada propala bi najvažnija u životu postavka

jer nam nema one koja ljubi kaste.

Držali su riječ mi naivnom i zastarjelom,

još i danas misle da su pametni i bistri.

Ti si, Kriste, načinio kožu moju okorjelom,

putevi su ostali nam sve do sada isti,

ali ja u grijehu spavam jer ne mogu ustrajati.

Sad je Tvoj trenutak, sad je Tvoje slavlje,

znam da uz mene ćeš snažno stajati

jer si uvijek nudio mi etičko zdravlje,

tu je moja nada, moja uzdanica.

Ne daj mi da obuzme me ohola mi tuga,

smrt je ako nisam Tebi vjerna podanica

jer i Ti si predao se svijetu kao sluga.

Ostavi me na životu jer mi se ne umire,

jer sam slaba, a znanje mi iskustvoTvoga suda.

Nije važno koliko se ploda ubire,

niti koliko se uložilo truda

već je samo važna životna Ti iskrenost,

ona koja neće bližnjega ugroziti.

Ako nije pretjerana moja sebičnost i lijenost,

svako zrno povjerenja Ti ćeš meni umnožiti.

30.01.2016. 04:27

Groznica

Bez i jedne svijeće izlaz tražim,

ne vidim ni kojim putem hodim.

Samo ponekada blagu žeđ utažim

da se kakvo nadahnuće rodi,

da mi Bog udijeli ono što mi želi dati

jer On jedini mi pozna pute.

Nemoguće je drugačije se nadati

ili otkriti si svoje prave rute.

Namjerno sam tako bespomoćna,

to je bio niz odluka i htijenja

kada spoznala sam nadahnuća noćna,

kad sam napipala vodu ispod stijenja.

Prestara sam za sva loša pouzdanja

jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti

što nas dovode u nadajuća stanja;

bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.

Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,

lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu

gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,

a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.

Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,

koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.

U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;

ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.

Tad ću znati razlog ove groznice i mjene

koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu

jer je davno ovaj svijet odustao od mene.

Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.

28.01.2016.  05:10

Mikroklima

Ni divljega sna od ovoga nema,

od groznice što je strpno podnašam.

U meni opet vrućina se sprema

i svu svoju dubinu sada iznašam.

U veni ne postoji tekućina,

ona je izišla kroz nosnice i školjke,

u veni kulja fluidna vrućina

i hladno je jer hladne su sitne boljke.

Poremećaj klime ovoga organizma

samo remeti sav raspored noći,

ali mi nije dosta mog optimizma,

on proizlazi iz moje trpeće moći.

Kosti mi ledene, a gore kao ugalj,

koža ne pali, ali isijava

dok nos mi je ponos kao trubalj.

Na čelu suha kosa isklijava.

Kapci padaju kao zavjese

dok vratom klimam u ritmu nota.

Nemam ni čaja, ni lijeka, niti komprese,

moja se prehlada samo mota,

kao za inat planovima mojim,

podmukla i potencijalno opasna,

a znam da će nestati čim prekrojim

sav raspored kao bolesnica strasna.

25.01.2016. 01:50

Kada Te tražim

Kada Te tražim izgubljena daha

i kada Te čekam kao da Te ispraćam,

sva sam sjajna od Tvojega praha

i, kao magnetno polje, Tebi se vraćam.

Niti inja nema na staklima ruševnim,

niti toploga hljeba na stolu mome,

ali ja blagujem za Oltarom duševnim

dok mi se ruke od Tebe lome.

Ne  spavam, a čežnjom sanjam bregove

koji su ovdje negdje vječni za  mene.

Srce Ti sanjam, moga srca zbjegove

koji se pute uvijek zavičaju bez mjene.

Pomasti nemam, a utjehu primam,

sjajno ulje za veliku snagu.

Od bogatstva Tvoga breme uzimam,

Od slabosti Tvoje riječ Ti blagu.

Neprekidno mi govoriš o svojoj muci,

o nevjeri umišljenika što patnju luči,

a ja Te lomim kao u svetoj ruci,

a ja Te čujem kao rijeku što huči.

Odmah iza križa što ga već dugo nosim,

nalazim se sjajna i svjetlo me grije;

Dobivam snagu da s lakoćom pokosim

sve ono što Tvoje srce nije.

I ne treba puno oružja za to,

samo osmijeh i lijepo slovo;

izgleda da čitav svijet je zlato

u kojemu za me sve činiš novo.

Hvala Ti za snagu, za onaj dan

kada Te zazvah po prvi put.

Od toga trena Ti ulaziš u moj san,

od toga časa cvate mi ćut.

24.01.2016.  06:00